Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Stalna služba u Novskoj

Staroselska 1

Novska

Poslovni broj: Pn-77/2021.-54.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UL (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kosanović odvjetnik iz Kutine protiv tuženika Vodoprivreda Novska d.o.o. Novska, Kralja Zvonimira 97., (OIB 34038875975) kojeg zastupa punomoćnik Leo Buljat odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključenja glavne rasprave održane 24. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Vodoprivreda Novska d.o.o. Novska da tužitelju UL, na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 20.720,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. studenog 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Vodoprivreda Novska d.o.o. Novska da tužitelju UL isplati, na ime naknade imovinske štete, iznos od 280,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja UL za iznos od 12.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom i u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 20.720,00 eura za period od 13. svibnja 2020. do 7. studenog 2021. i na iznos od 280,00 eura za period od 13. svibnja 2020. do 5. lipnja 2025.

IV Nalaže se tuženiku Vodoprivreda Novska d.o.o. Novska da tužitelju UL naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.765,52 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U tužbi primljenoj kod ovog suda 8.11.2021. tužitelj navodi da je 10.4.2020., vozeći se biciklom u mjestu [adresa] zemljanim putem uz rijeku Savu pao u zemljani iskop u kojem su bile zabetonirane armaturne mreže, da je zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je trpio bolove, strah, da mu je umanjena životna aktivnost, da je ostalo naruženje i da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Predlaže da se tuženik obveže da mu na ime naknade štete isplati iznos od 282.000,00 kuna (37.427,83 eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2020. uz nadoknadu troškova postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da tuženik, pri obavljanju svoje djelatnosti, nije postupao suprotno pravilima struke, da je mjesto izvođenja radova bilo označeno i da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3.Podneskom primljenim 17.svibnja 2024. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev i predložio da se tuženiku naloži da mu, na ime naknade štete isplati iznos od 33.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2020. do isplate.

4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u zapisnik o očevidu i kriminalističko tehničko izvješće PP Novska od 13. travnja 2020., fotodokumentaciju očevida, medicinsku dokumentaciju za tužitelja, saslušanjem tužitelja, saslušanjem svjedoka GL, LL, PL, TL, BL i JL i vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. RL i dr. EL. Prijedlog za izvođenje dokaza uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Sisku je odbijen budući da samo pokretanje kaznenog postupka nije od utjecaja na ovaj postupak. Prijedlog tužitelja da se izvrši uvid u spis ovog suda u kojem je pokrenut postupak protiv osiguravatelja tuženika je odbijen budući da je tužitelj naveo da je u tom postupku povukao tužbu. Prijedlog za provođenje kombinirano građevinsko – prometnog vještačenja uz očevid na licu mjesta sud je odbio budući da je dio činjenica nesporan među parničnim strankama (da je tužitelj 10.4.2020. pao u zemljani iskop), a dio (da je mjesto događaja bilo neoznačeno i nezaštićeno gradilište tuženika) utvrđen je izvođenjem drugih dokaza.

5.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi, odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:

6.Među parničnim strankama sporna je odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio odnosno sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

7.Kako bi se utvrdile okolnosti nastanka štete saslušan je tužitelj i svjedoci. Tužitelj je u svojoj izjavi naveo da su on i GL biciklima krenuli od kuće prema trgovini koja se nalazi u istom selu, da su se kretali asfaltnom cestom kroz selo, a zatim skrenuli na šljunčani put, da je nakon oko 200 m naišao na iskop na tom putu i zajedno s biciklom pao u njega, da je u vrijeme pada bila noć, da na biciklu nije imao svjetlo, da nije znao da je napravljen iskop, da se tim putem vozio i unazad pet dana, da je izašao iz iskopa i pješke došao do trgovine. Svjedok GL je u svojoj izjavi naveo da je zajedno s tužiteljem od svoje kuće oko 20,00 sati krenuo prema trgovini, da je mjesto gdje se šljunčani put odvaja od asfaltnog puta udaljeno oko 500 m od njegove kuće, da je tužitelj vozio ispred njega i skrenuo na taj šljunčani put, da je slijedio tužitelja oko 5 m, a zatim se vratio na asfaltni put, da ga je čekao kod trgovine i da se tužitelj nakon nekog vremena pojavio ozlijeđen. Ostali saslušani svjedoci nemaju saznanja o načinu na koji je tužitelju nastala šteta.

8.S obzirom na izjave tužitelja i svjedoka GL, a koje su suglasne u pogledu okolnosti u kojima je nastala šteta sud ih je prihvatio kao istinite te nalazi utvrđenim da je tužitelj ozlijeđen tako što je pao u iskop koji je napravio tuženik (navedena činjenica i nije sporna među parničnim strankama).

9.Člankom 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. S obzirom da je tuženik vršio iskop u naseljenom mjestu gdje je realno za očekivati da mještani barem povremeno koriste nasip za kretanje sud smatra da se radilo o opasnoj djelatnosti tuženika odnosno opasnoj stvari koju je napravio tuženik kada je izvršio iskop na nasipu i zabetonirao željeznu armaturu te da je pad tužitelja u taj iskop uzrok štete.

10.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio svoju odgovornost za nastanak štete navodeći da je iskop bio označen ograđivanjem najlonskom trakom žuto smeđe boje u obliku trokuta.

11.Člankom 134. stavak 1. Zakona o gradnji (Narodne novine broj 153/13.. 20/17., 39/19., 125/19., 145/24.) propisano je da gradilište mora biti osigurano i ograđeno radi sigurnosti prolaznika i sprečavanja nekontroliranog pristupa ljudi na gradilište.

12.Svjedok LL u svojoj izjavi je naveo da je čuo da je prethodne noći tužitelj ozlijeđen kada je pao u iskop, da je otišao do mjesta nezgode, da iskop nije bio označen te je postavio kolce i traku oko iskopane rupe te da nije bilo nikakvih oznaka koje bi upućivale na njegovo postojanje, da za vrijeme obavljana radova nije bilo nikakvog upozorenja da su radovi u tijeku, da je jedina naznaka da se nešto radi bio radni stroj koji se vidio s asfaltirane ceste. Njegove navode je potvrdio i svjedok GL. Svjedoci PL, ČL, BL i JL u svojim izjavama su naveli da je iskop bio obilježen crveno bijelom trakom koja je bila razvučena na četiri stupca oko iskopa te da je na početku trase na kojoj je vršen iskop postavljen prometni znak "radovi na putu".

13.Cijeneći izjave svjedoka u pogledu označavanja odnosno osiguranja gradilišta sud je kao istinitu prihvatio izjavu LL i GL. Ovi svjedoci su na mjesto nezgode došli ujutro slijedećeg dana koji je bio neradni dan što znači da mjesto nezgode nije izmijenjeno odnosno da je u istom stanju kako su ga ostavili radnici tuženika posljednjeg radnog dana te su imali mogućnost vidjeti stanje u kojem je gradilište ostavljeno. Kako sud nije našao okolnosti radi kojih bi bili zainteresirani za ishod spora za očekivati je da su svjedoci istinito iskazivali o stanju u kojem su zatekli gradilište. Ostali svjedoci su zaposlenici tuženika koji su uz to bili i dužni osigurati mjesto rada. Ove činjenice dovode u sumnju njihove iskaze budući da su i sami zainteresirani za ishod spora. Da je izjava svjedoka LL i GL istinita upućuje i zapisnik o očevidu PP Novska u kojem se navodi da se nezgoda dogodila na zemljanom nasipu rijeke Save i da je iskop ograđen najlonskom trakom žuto smeđe boje, širine 12 cm u obliku trokuta. Ovakav način ograđivanja se razlikuje od onoga koji su svjedoci opisali (crveno bijela traka razvučena oko iskopa na četiri stupca), a što ukazuje na to da traku koju su policijski službenici zatekli na mjestu događaja nije ona za koju svjedoci navode da su je stavili, a koju svjedoci LL i GL nisu vidjeli oko iskopa.

14.S obzirom da se tuženik bavi opasnom djelatnošću, a da nije dokazao da je osigurao gradilište odnosno ogradio iskop tako da spriječi pristup, odgovoran je za štetu koju je tužitelj pretrpio temeljem članka 1064. Zakona o obveznim odnosima.

15.Međutim, i tužitelj je svojim radnjama doprinio nastanku štete. U svojoj izjavi tužitelj je naveo da na biciklu nije imao rasvjetu. Time što je noću vozio bicikl bez rasvjete postupio je protivno članku 101. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.) kojim je propisano da od prvog sumraka do potpunog svanuća (noću), a i danju u slučaju smanjene vidljivosti, na biciklu mora biti upaljeno jedno svjetlo bijele boje na prednjoj strani i jedno crveno svjetlo na stražnjoj strani. Kako na nasipu kojim se tužitelj kretao nije bilo rasvjete tužitelj nije imao nikakvu mogućnost uočavanja iskopa. S obzirom da je, prema izjavi svjedoka GL, nasip bio nasut kamenom, da je vožnja biciklom bila otežana (radi čega se on nakon 5 metara vratio na asfaltni put), tužitelj se nije mogao kretati većom brzinom te bi mu osvjetljenje na biciklu moglo pružiti mogućnost uočavanja iskopa. Time je doprinio nastanku štete, prema ocjeni suda, s 30% za koliko je umanjenja obveza tužitelja u pogledu naknade štete, a temeljem članka 1092. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

16.Utvrđujući visinu tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke dr. sc. RL specijalisti neurokirurgu i doc. dr. sc. EL specijalistu psihijatru. Nalaze i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao objektivne i stručne budući da su uvjerljivo obrazloženi, a zatim i razjašnjeni prilikom usmenog saslušanja.

17.U svom nalazu i mišljenju dr. sc. RL navodi da je tužitelj zadobio ozljede u vidu višekomadnog prijeloma čeone kosti lijevo uz utisnuće ulomaka za 10 mm, krvni podljev unutar lijevog čeonog režnja mozga 40x30 mm uz okolni otok mozga, kompresiju mozga uz subfalcinu hernijaciju za 7 mm i prodora zraka u unutar lubanjski prostor. Kao posljedicu zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio bolove jakog intenzititeta 4 dana, srednjeg 10 dana, slabog 30 dana, a zatim povremene slabe kasne bolove povremeno kroz tri mjeseca, kumulativno iskazano 30 dana. Pored toga kod tužitelja je ostalo naruženje srednjeg stupnja većinom vidljivo drugima budući da se radi o ožiljcima na licu i čelu. Prema mišljenju vještaka EL tužitelj je pretrpio primarni strah prilikom štetnog događaja zatim jaki sekundarni strah do gubitka svijesti, zatim strah srednjeg intenzititeta po buđenju nakon operacije mjesec dana nakon čega zaostaje povremeni strah slabog intenzititeta. U periodu od 23.2.2021. do 26.2.2021. tijekom bolničkog liječenja radi kranioplastike tužitelj je ponovno osjećao jaki strah nakon čega zaostaje povremeni strah slabog intenzititeta.

18.Dalje je vještak dr. sc. RL naveo da je kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja opće životne aktivnosti za 28% te da se posljedice očituju u stanju nakon dvije operacijske kraniotomije otvaranja lubanje, uklanjanje prijeloma s utisnućem kosti, popravkom tvrde moždane ovojnice i kasnije dodatne operacije ugradnje umjetne kosti u vidu posttraumatske glavobolje na mjestu ožiljka i oštećenja tkiva mozga lijevo čeono – tjemeno. Doc. dr. sc. EL navodi da je kod tužitelja radi ozljede mozga došlo do razvoja organskog oštećenja mozga što se psihijatrijski gledano klinički prezentira kao posttraumatski organski psihosindrom, da je to psihički poremećaj koji nastaje na osnovi fizičkog oštećenja mozga, da su simptomi kod tužitelja širokog spektra, od sniženog raspoloženja, tjeskobe, osjećaja tuge, beznađa, besperspektivnosti, slabe kontrole frustracija, socijalne retrakcije, nesanice, poteškoća u kognitivnoj sferi – dekoncentracije, oslabljenog pamćenja, slabljenja sposobnosti planiranja i izvršavanja složenijih funkcija, socijalnog, radnog i obiteljskog zakazivanja. Radi toga je došlo do smanjenja opće životne aktivnosti za 30%. Nakon usaglašavanja nalaza i mišljenja u pogledu smanjenja opće životne aktivnosti vještaci su se složili da je kod tužitelja došlo do umanjenja opće životne sposobnosti za 45%.

19.Cijeneći intenzititet i trajanje posljedica zadobivenih ozljeda sud smatra da tužitelju pripada pravična naknada za povredu prava osobnosti temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima i to u iznosu od 29.600,00 eura (bolovi 1.300,00 eura, strah 4.000,00 eura, duševni bolovi radi umanjenja opće životne sposobnosti 19.800,00 eura, duševni bolovi radi naruženja 4.500,00 eura). Pri ocjeni pretrpljenih posljedica, a osobito duševnih bolova, sud je imao u vidu da je tužitelj mlada osoba koja će posljedice umanjenja životne sposobnosti trpjeti dugi niz godina, a da je naruženje stalno vidljivo i da mlade osobe osobito teško podnose i prihvaćaju bilo kakav nedostatak u izgledu. Nakon umanjenja navedenog iznosa za doprinos tužitelja tuženik je obvezan da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 21.000,00 eura.

20.Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. sc. RL tužitelju je bila potrebna i tuđa pomoć i to 10 dana po 4 sata dnevno, a zatim 20 dana po 2 sata dnevno i to kao pomoć kod oblačenja, uobičajeni životnih aktivnosti, pripreme i uzimanje hrane, vršenja osobne higijene i odlaske liječniku. Cijeneći vrijednost jednog sata pomoći koju je obitelj pružala tužitelju na 5,00 eura tužitelju bi pripadala naknada od 400,00 eura. Nakon umanjenja za njegov doprinos tuženik je obvezan da tužitelju isplati iznos od 280,00 eura.

21.Uz obvezu isplate naknade štete tužitelju tuženik je obvezan da plati i kamatu sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima i to na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe sukladno članku 1103. Zakona o obveznim odnosima i na dosuđenu imovinsku štetu od dana presuđenja sukladno članku 1089. stavak 2. istog zakona.

22.Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnosi na sastav tužbe 1.000,00 eura, sastav četiri podneska po 1.000,00 eura, sastav jednog podneska 500,00 eura, zastupanje po punomoćniku na šest ročišta po 1.000,00 eura, PDV 2.875,00 eura i troškove vještačenja 398,17 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tužitelju je na ime naknade za sastav tužbe priznat iznos od 1.000,00 eura (Tar.br.7.1.), na ime zastupanja po punomoćniku na ročištima od 4.4.2022., 9.6.2022., 15.11.2022., 16.5.2024. i 24.4.2025. iznos od po 1.000,00 eura (Tar.br.9.1.), na ime zastupanja po punomoćniku na ročištu od 29.9.2022. iznos od 250,00 eura (Tar.br.9.5.), za sastav podneska od 17.5.2024. iznos od 1.000,00 eura (Tar.br.8.1.), za sastav podnesaka od 26.10.2023. i 29.12.2023. iznos od po 250,00 eura (Tar.br.8.4.), na ime PDV-a 1.937,50 eura (Tar.br.46.), pristojbe na tužbu 210,37 eura, pristojbe na presudu 210,37 eura i na ime troškova vještačenja iznos od 398,17 eura. Naknada za sastav podnesaka od 11.1.2022., 24.3.2022. i 27.1.2025. nije priznata budući da sud te podneske ne smatra bitnim za postupak.

23.Tužitelj je uspio u sporu sa 61,71%, a tuženik sa 38,29% što znači da je tuženik dužan tužitelju naknaditi 23,42% priznatih troškova tj. iznos od 2.367,35 eura i troškove vještačenja u cijelosti, ukupno 2.765,52 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).

U Novskoj 6. lipnja 2025.

S u d a c

Nada Filipović

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročište za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.

Dna

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika