Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-545/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Karmeli Tus, odvjetnici u Crikvenici, protiv tuženika SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Sineli Štakić, odvjetnici u Rijeci, radi prestanka uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 4 P-1210/2019-36 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj 4 P-1210/2019-36 od 7. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženom SH iz [adresa], da prestane uznemiravati tužitelja FH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], u vlasništvu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] Kuća, garaža, pomoćna zgrada i dvor površine 129 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da prestane prolaziti te koristiti sjeveroistočni dio iste nekretnine koji se nalazi iza kuće tužitelja na adresi u [adresa], te mu se nalaže da sa tog dijela predmetne nekretnine ukloni miješalicu za beton, kante, sav građevni materijal i ostale svoje stvari, a sa istočnog zida objekta tužitelja na predmetnoj nekretnini da ukloni postavljeni suhozid visine i dužine cca 2 m, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužitelja, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženom naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00

EUR u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđeni odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje koje ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju prihvaća ih i ovaj sud.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] kuća, garaža, pomoćna zgrada i dvor, sve k. o. [katastarska općina] na način da tuženik prestane prolaziti te koristiti sjeveroistočni dio nekretnine koja se nalazi iza kuće tužitelja, te mu se nalaže da s tog dijela predmetne nekretnine ukloni miješalicu za beton i kante, sav građevinski materijal i ostale stvari, kao i da sa istočnog zida objekta ukloni postavljeni suhozid visine i dužine cca 2 m, te se zabranjuje svako daljnje isto ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužitelja.

8. U provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica] kuća, garaža, pomoćna zgrada i dvor površine 129 čhv, iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], razvidno da je tužitelj upisan kao vlasnik navedene nekretnine, koja u naravi predstavlja kuću i okućnicu na adresi [adresa],

- da nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnina kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška], kao i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje u naravi predstavljaju tuženikov vrt i dvorište,

- da je uviđajem na licu mjesta i geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku iz područja geodezije TH iz [adresa], razvidno da se sporni dio nalazi iza kuće tužitelja, koja se nalazi na adresi [adresa], odnosno iza objekta za koje tužitelj navodi da se radi o njegovoj garaži, kuhinji, blagovaoni, skladištu i sanitarnom čvoru.

- da u vrijeme održavanja uviđaja 20. ožujka 2019. na spornom dijelu su se nalazile 3 plastične kante i ostatak vreće, te 2 kamena bloka, za koje tužitelj tvrdi da se radi o materijalu koji je odložio tuženi,

-da na licu mjesta sud nije zatekao miješalicu za beton,

- da je tuženik na licu mjesta pokazao betonski zid za kojeg tvrdi da ga je tužitelj sagradio 1960-tih, te se utvrđuje da isti predstavlja sjevernu stranu ranije opisanog objekta koji se nalazi iza kuće tužitelja,

- da je na uviđaju tužitelj pokazao sudu na koji način pristupa – spušta na prijeporni dio, a to je ljestvama s terase ranije opisanog pomoćnog objekta, s obzirom na visinsku razliku terase pomoćnog objekta i prijepora,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta TH, koja je u svojim očitovanjima otklonila primjedbe stranaka kojeg sud u cijelosti prihvaća kao stručan i vjerodostojan, proizlazi da prijepor predstavlja dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se nalazi izvan prostora ograđenog betonskim zidom tužitelja čiji je položaj prikazan na skici u točkama C-B-A-F, kao i da u odnosu na terasu tužitelja ograđenu tim betonskim zidom postoji visinska razlika prema prijeporu,

- da iz postupka proizlazi da je nekretnina tužitelja, i to onaj dio te nekretnine koji je u posjedu tužitelja, ograđen betonskim zidom, koji je prikazan na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta u točkama C-B-A-F, i u naravi predstavlja ograđenu kuću i okućnicu tužitelja na adresi [adresa],

- da tužitelj tvrdi da je prijepornu površinu koristio na način je par puta godišnje čistio navedenu površinu, od trave i smeća koje bi nanio vjetar i sl., na način da je pristupao ljestvama na prijepor, sa svoje terase,

-da je životno nelogično da bi tužitelj ograđivanjem svoga dvorišta betonskim zidom, ostavio izvan tog ograđenog dijela prostor koji mu je prilično nedostupan, s obzirom na visinsku razliku u odnosu na prostor terase svoje kuće koja je ograđena zajedno s dvorištem tj. okućnicom tužitelja,

- da tužitelj, te svjedoci EH, šogor tužitelja, CH, bratić tužitelja, te LH, sin tužitelja, tvrde da je tužitelj čistio taj zid tj. granje s tog prostora, te izveo hidroizolaciju tog zida upravo s prijeporne površine, sud smatra da takvo čišćenje prijepora, kao radnju koja bi predstavljala vršenje vlasničkopravnih ovlaštenja, tužitelj nije dokazao,

- da u odnosu na izvršenje radova na hidoizolaciji betonskog zida tužitelja, koja se obavljala s prijeporne površine, nije sporno da je isto izvršeno, u jednom navratu, o čemu je iskazivao i svjedok ĐH, koji je tužitelju pomagao u navedenom, međutim, tužitelj je ove radove izvršio na način da je prethodno zatražio suglasnost za pristup prijeporu od tete tuženog BH i majke tuženog ĆH, koje su mu navedeno dozvolile, kako to proizlazi iz iskaza tuženog te svjedoka NH i ŽH, koji su ovome sudu uvjerljiviji,

- da u konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao da je do događaja opisanih u tužbi, kao čin uznemiravanja prava vlasništva, bio posjednik prijepornog dijela nekretnine, već upravo suprotno proizlazi da je u njegovom posjedu tuženi, i to osobno i po prednicima. Prema tvrdnjama tuženog, tužitelj je 1960-tih okolčio svoje gradilište vidljivim oznakama, upravo na mjestu na kojem je sagradio betonski zid, a tužitelj je u svom iskazu naveo da je taj betonski zid sagradio 1980-tih, čime je prijepor ostao izvan ograđene okućnice kuće tužitelja na adresi [adresa],

- da iz iskaza tuženog te svjedoka NH i ŽH proizlazi da su upravo tuženi i njegovi prednici BH te ĆH, te navedeni članovi obitelji tuženog, koristili prijepor na način da su obrađivali vrt, te držali kokoši na prijeporu, na kojem se nalazio i kokošinjac tuženog, te je tuženi bio i je u posjedu prijepora,

- da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva, jer nije bio posjednik, ni neposredni niti posredni, prijeporne površine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Navedena činjenična utvrđenja kao i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije aktivno legitimiran tražiti zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva jer nije bio ni neposredni niti posredni posjednik spornog dijela nekretnine u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su utemeljeni na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni.

10. Prema odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario negatorijsku zaštitu uznemiravanja, vlasnik mora dokazati da je vlasnik nekretnine (pravi vlasnični zahtjev – članak 167. stavak 2. ZV- a), ili pravi temelj ili istinit način svojeg stjecanja posjeda nekretnine (zahtjev prednijevanog vlasnika – članak 167. stavak 4. ZV-a), te da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede tih stvarnih prava.

11. Iz sadržaja citiranih odredbi koje uređuju vlasničku tužbu – actio negatoria, razvidno je da vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati od svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničavanje u fizičkom vršenju prava vlasništva i sl. Da bi uspio u svome zahtjevu, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed, dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke nužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

12. Slijedom navedene odredbe da bi u postupku ostvario svoje pravo vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništva i da ga druga osoba uznemirava u izvršenju njegove ovlasti u pogledu te stvari. Ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari u konkretnom slučaju tuženik na njemu je da i to dokaže.

13. Dakle, na tuženiku je bio teret dokaza, odnosno dokazivanje činjenice da je isti kvalificirani posjednik spornog dijela nekretnine položene na kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te način korištenja tog dijela nekretnine.

14. Prema tome, kako je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tužitelj svoju predmetnu nekretninu ogradio još 60-ih godina prošlog stoljeća, i to u spornom dijelu visokim betonskim zidom, i na koju nekretninu tužitelj može pristupiti isključivo pomoćnim ljestvama obzirom na postojanje veće visinske razlike, to je sasvim jasno da tužitelj nije dokazao posjed predmetnog dijela sporne nekretnine koje je predmet ove parnice, dok je nasuprot tome tuženik dokazao da je upravo sporne radnje poduzeo u cilju vršenja svojih posjedovnih i vlasničkih ovlaštenja.

15. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio i stanje spornog zida, odnosno terase, sa koje nema adekvatnog pristupnog pristupa zbog visinske razlike, odnosno predmetni sporni dio koji je u potpunosti fizički odvojen od nekretnine tužitelja, a pristup postoji isključivo preko pomoćnih ljestava sa terase tužitelja, što u ukupnosti svih navedenih dokaza ukazuje na osnovanost navoda tuženika, da je sporni predmetni dio nekretnine u njegovom posjedu od više od 50 godina. Doista je neživotno i nelogično da bi tužitelj betonskim zidom ogradio svoju kuću i dvorište a da ostavlja dio površine izvan tog betonskog zida na koji nema odgovarajući pristup zbog velike visinske razlike, odnosno na svoju terasu.

16. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik dokazao da je njegov posjed istinit i pošten, jer su njegovi prednici bili u posjedu predmetnog spora dijela nekretnine na kojem su držali kokoši, a u prilog čemu su govorili i brojni svjedoci.

17. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik dokazao činjenice da je kvalificirani posjednik predmetnog dijela nekretnine, odnosno da je njegov posjed istinit, zakonit i pošten, nije moguće utvrditi da je tužitelj bespravno uznemiravan od strane tuženika.

18. Neosnovani su stoga žalbeni navodi o tome da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, budući je sud utvrdio da je tuženik dokazao da mu pripadaju pravo na sporni dio nekretnine, a logična je ocjena prvostupanjskog suda o istinitosti iskaza svjedoka koji su naveli da je tuženik bio u posjedu točno određenog dijela nekretnine kao i njegovi prednici. Radi suvišnog ponavljanja, žalitelj se upućuje na obrazloženje pobijane presude.

19. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno utvrdio materijalno pravo iz članka 167. ZV-a.

20. Neosnovano tužitelj osporava ocjenu provedenih dokaza koje je dao prvostupanjski sud. Naime, sud temeljem odredbe članka 8. ZPP-a prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a dokazivanje prema odredbi članka 320. ZPP-a obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke pri čemu sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

21. Odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

22. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja kojim se prvostupanjska presuda pobija, kao i oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo iz odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a zbog čega je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 6. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras Ivanišević