Posl.br. Pr-247/2018-128

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po OU Boris Gregović i dr. iz Rijeke, protiv tuženika: 1. LUKA RIJEKA d.d. Riva 1, OIB: 92590920313, zastupan po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku iz Rijeke i 2. CROATIA OSIGURANJE d.d. ZAGREB, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici Adrijani Jovanović odvjetnici iz Rijeke, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se prvotuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 530,89 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 22.03.2017. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II.Nalaže se tuženima da solidarno tužitelju isplate na ime naknade štete iznos od 14.295,87 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od 10.087,38 EUR od dana 22.03.2017., na iznos od 3.150,00 eura od 6. lipnja 2025., a na iznos od 1.589,38 EUR pa do isplate na ime izgubljene zarade pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 20,90 EUR, počem od 10.07.2015. pa do isplate,

- na iznos od 205,26 EUR, počem od 10.08.2015. pa do isplate,

- na iznos od 56,54 EUR, počem od 10.09.2015. pa do isplate,

- na iznos od 23,14 EUR, počem od 10.10.2015. pa do isplate,

- na iznos od 4,36 EUR, počem od 10.11.2015. pa do isplate,

- na iznos od 28,38 EUR, počem od 10.12.2015. pa do isplate,

- na iznos od 33,35 EUR, počem od 10.01.2016. pa do isplate,

- na iznos od 16,35 EUR, počem od 10.02.2016. pa do isplate,

- na iznos od 31,14 EUR, počem od 10.03.2016. pa do isplate,

- na iznos od 38,81 EUR, počem od 10.04.2016. pa do isplate,

- na iznos od 9,83 EUR, počem od 10.05.2016. pa do isplate,

- na iznos od 28,81 EUR, počem od 10.06.2016. pa do isplate,

- na iznos od 17,51 EUR, počem od 10.07.2016. pa do isplate,

- na iznos od 121,28 EUR, počem od 10.08.2016. pa do isplate,

- na iznos od 3,19 EUR, počem od 10.09.2016. pa do isplate,

- na iznos od 31,36 EUR, počem od 10.10.2016. pa do isplate,

- na iznos od 20,04 EUR, počem od 10.11.2016. pa do isplate,

- na iznos od 129,74 EUR, počem od 10.12.2016. pa do isplate,

- na iznos od 400,40 EUR, počem od 10.01.2017. pa do isplate,

- na iznos od 368,99 EUR, počem od 10.02.2017. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III.Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno naknade prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 11.428,03 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 18.313,36 eura kao neosnovanim, kao i dijelom zakonske zatezne kamate na iznos od 3.150,00 eura za razdoblje od 22. ožujka 2017. do 5. lipnja 2025. kao neosnovanim kao i preostalim dijelom naknade zahtjeva za naknadu troškova postupka do iznosa od 18.418,24 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj dana 26. svibnja 2015. stradao kao djelatnik prvotuženika t.d. Luka Rijeka d.d., prilikom obavljanja svakodnevnih poslova rukovatelja dizalicama i sličnim uređajima. Do nezgode je došlo kada je tužitelja pregazio viličar koji se kretao unatrag. Dakle, uzrok ozljeđivanja tužitelja jest povećani rizik posla, nesigurni uvjeti rada, te u konačnici pomanjkanje mjera zaštite na radu. Prvotuženi kao poslodavac tužitelja odgovara temeljem odredbe čl. 111. Zakona o radu te čl. 25. Zakon o zaštiti na radu sve prema principu objektivne (kauzalne) odgovornosti, iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rada. Prvotuženik ima osiguranu odgovornost iz djelatnosti kod osiguravajuće kuće “CROATIA” osiguranja d.d., pa upravo iz toga proizlazi pasivna legitimacija drugotuženika. Drugotuženik je izvansudskim putem u mirnom postupku po polici odgovornosti iz djelatnosti isplatio neimovinsku štetu uslijed povrede prava osobnosti nesporni iznos od ukupno 23.000,00 kn, pritom ističući 10% suodgovornosti tužitelja radi nepažnje.

1.1.Stoga, sukladno čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima postoji solidarna odgovornost kako poslodavca tužitelja tako i drugotuženika u granicama ugovorenog osiguranja, sukladno odredbama čl. 111. Zakona o radu te čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, odnosno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužitelj pretrpio štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi s radom i to po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Kako prvotuženik ima sklopljenu policu osiguranja odgovornosti iz djelatnosti sa odbitnom franšizom kod drugotuženika to tužitelj samo od prvotuženika kao poslodavca potražuje iznos od 4.000,00 kn, a preostali iznos neimovinske i imovinske štete potražuje solidarno od prvotuženika kao poslodavca i drugotuženika kao osiguratelja prvotuženika, u visini od 155.800,00 kn (ukupna imovinska i neimovinska šteta koja se potražuje iznosi 159,800,00 kn).

1.2.U predmetnom štetnom događaju, tužitelj je zadobio izrazito teške tjelesne ozljede prijelom II i III metatarzalne kosti lijevog stopala s pomakom, prijelom osteofita desnog kuka te nagdnječenje desne potkoljenice, a zbog kojih je ozljeda neposredno nakon štetnog događaja prevezen u HMT-Rijeka gdje je isti obrađen od strane liječnika specijalista. Tijekom liječenja tužitelj je u 2 navrata bio hospitaliziran te je podvrgnut višestrukim operativnim zahvatima, upućivan je i na fizikalne terapije i medicinsku rehabilitaciju radi poboljšanja zdravstvenog stanja, podvrgnut je mnogobrojnim RTG snimanjima te je trpio razne druge nelagodnosti tijekom liječenja. Zbog težine zadobivene povrede tužitelj se i dalje nalazi na bolovanju. Sukladno čl. 19. ZOO-a tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime isti ostvaruje pravo na popravljanje nastale, izvanugovorne štete regulirane čl. 1046. uz primjenu čl. 1100. ZOO-a. Pravni temelj zahtjeva tužitelja je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao neimovinske štete (čl.19. u vezi s čl. 1046. ZOO-a.), a navedene fizičke boli, pretrpljeni strah, naruženje i duševne boli zbog smanjenje općeg životnog aktiviteta nisu prema ZOO-u samostalni oblik povrede prava osobnosti, one su kriteriji (mjerila) ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno i utječu na visinu naknade u svakom konkretnom slučaju. Kroz dugi vremenski period tužitelj je trpio bolove, a koji bolovi i danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja kao i tijekom liječenja (terapija i zahvata) tužitelj je trpio jake bolovi min. 15 dana. Isti su potom bili srednjeg intenziteta i bili su prisutni tijekom dugotrajnog procesa liječenja i višetjednih rehabilitacija min. 45 dana, da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta min. 90 dana, koji se i danas javljaju, a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Obzirom na dinamiku i posljedice štetnog događaja nedvojbeno je isti bio vrlo traumatičan za tužitelja te je nakon završenog liječenja kod istoga zaostao anksiozni pomak i povišena depresivnost. Kod tužitelja se strah kao trajna posljedica manifestira u obliku čestih nesanica i noćnih mora kao simptoma reakcije na stres, straha od ovisnosti o drugima, straha od gubitka posla i egzistencije kao i zbog nemogućnosti bavljenja svim aktivnostima koje je prije smatrao uobičajenim. Također, tužitelj je postao razdražljiv, tjeskoban i bezvoljan. Strah jakog intenziteta trajao je min. 5 dana, nakon čega je uslijedio strah srednjeg intenziteta u trajanju od min. 40 dana te slabog intenziteta 90 dana, a kroz zabrinutost za ishod liječenja i mogućnost samostalnog kretanja i funkcioniranja i cca. 8 mjeseci. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta, pa će isti imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužitelja su, i nakon završenog liječenja te provedene fizikalne terapije, zaostale brojne tegobe koje se manifestiraju u vidu ograničenih kretnji u desnom kuku, koljenu i gležnju, te u vidu nepravilno sraslog prijeloma II i III metatarzalne kosti koje se posljedice valoriziraju s min. 25% SOŽA. Zbog zadobivenih ozljeda i operativnih zahvata koje je tužitelj prošao, kod istoga su ostali ožiljci na desnoj nozi, odnosno naruženje srednjeg stupnja ponekad vidljivo trećim osobama. Tužitelj je osoba stara 47 godina, te pretrpljene ozljede i njezine posljedice značajno su utjecale na njegov život tako da se isti, u odnosu na razdoblje prije ove nezgode, značajno izmijenio. Isti nema više onu radost života i življenja kao prije. Obzirom je Naslovni sud dužan prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a valorizirati činjenice koje sukladno čl. 186. st. 1. ZPP-a predstavljaju pravni temelj zahtjeva oštećenika za naknadu povreda prava osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužitelja detaljno saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelju je nastala imovinska šteta pa (čl. 1095. ZOO-a) stoga isti od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, troškova puta i liječenja, pojačane prehrane, te izgubljene zarade.Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda tužitelju je bila potrebita tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji nakon otpuštanja iz bolnice i to i obavljanju svakodnevnih aktivnosti (higijena, oblačenje, kućanski poslovi,...), te prilikom pratnje na specijalističke preglede i terapiju. Predmetna je pomoć tužitelju bila potrebna nakon otpuštanja iz bolnice minimalno prvih 80 dana x 8 sati dnevno, te potom narednih minimalno 60 dana po 4 sata dnevno.

1.3.S osnova zatražene imovinske štete tuđe pomoći i njege odnosno visine sata tuđe pomoći i njege ista se potražuje sukladno sudskoj praksi u visini od 30,00 kn do 35,00 kn za jedan sat nestručne pomoći.Na ime troškova puta i liječenja tužitelj potražuje iznos u visini od 4.000,00 kn, (odlasci na terapije, kontrole i preglede, troškovi lijekova, krema i zavoja), a koji troškovi su bili neophodni budući je tužitelj morao provoditi fizikalnu terapiju i odlaziti na druge specijalističke preglede i zbog toga bio izložena dodatnim troškovima prijevoza, te je isti radi poboljšanja njegovog zdravstvenog stanja morao kupovati razne lijekove i kreme. Tužitelj zbog teške traume i dugotrajnog liječenja nije sačuvao sve račune, pa za one troškove za koje isti nema računa moli Naslovni sud da odluči na temelju medicinske dokumentacije, medicinskog vještačenja i saslušanja tužitelja. Tužitelj je tijekom liječenja morao konzumirati hranu bogatu vitaminima i kalcijem radi boljeg zaraštanja kostiju pa sa osnova pojačane prehrane potražuje iznos od 4.000,00 kn. Tužitelj nije sačuvao sve račune, no one koje je sačuvao dostavlja Naslovnom sudu.

1.4.Tužitelj je zbog pretrpljene predmetne ozljede od 27. svibnja 2015. godine na bolovanju. Naime, da isti nije bio ozlijeđen i da radi imao bi plaću cca. 6.000,00 kn (prosjek plaće prije štetnog događaja) dok na bolovanju od kraja svibnja 2015. godine pa sve do prosinca 2016. godine, prima naknadu u visini od cca 4.600,00 kn, da bi nakon 18 mjeseci bolovanja, odnosno od prosinca 2016. godine do lipnja 2017. godine primao naknadu za bolovanje od cca 2.400,00 kn, a od lipnja 2017. godine pa sve do zaključno s travnjom 2018. godine naknadu u iznosu od cca 4.000,00 kn mjesečno. Tužitelj se do danas nalazi na bolovanju radi ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Tužitelj od 27. svibnja 2015. godine pa sve do kraja travnja 2018. godine trpi gubitak na zaradi koji ukupno iznosi 68.800,00 kn. Tužitelj pridržava pravo preciziranja ovog vida pretrpljene štete nakon pribave potrebne dokumentacije. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata tužitelj ima pravo na potraživanje zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1103. ZOO od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno prvi idući dan 22. ožujka 2017. godine, kada je drugotuženiku dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija tužitelja.

Bolovi

Strah

SOŽA Naruženje

Tuđa pomoć i Pojačana

njega

prehrana

Jaki min. 15 Jaki min. 5 min. 25 Srednji stupanj Min. 80 dana po Min. 3 dana

dana

%  ponekad vidljiv  8h dnevno  mjeseca

trećima

Srednji min. Srednji min.

te još dalje 60

45 dana 40 dana

dana po 4h

dnevno

Slabi min. Slabi min. 90

90 dana dana a kasnije

zabrinutost za

ishod liječenja

8 mjeseci

1.5.Stoga tužitelj primjenom odredbe čl. 19. ZOO-a precizira zahtjev za naknadu gore opisane neimovinske i imovinske štete, te potražuje kako slijedi:

- radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 80.000,00 kn

- na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova

tuđe pomoći i njege

26.000,00 kn

- na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova

troškova puta i liječenja

4.000,00 kn

- na ime imovinske štete koja se potražuje na ime

pojačane prehrane

4.000,00 kn

- na ime imovinske štete koja se potražuje na ime

izgubljene zarade

68.800,00 kn

Ukupno:

182.800,00 kn

Nesporno isplaćen iznos prvotuženika:

- 23.000,00 kn

UKUPNO:

159.800,00 kn

1.6.Obzirom na naprijed navedeno postojanje ugovorene franšize koja prvotuženika obvezuje na isplatu 4.000,00 kn tzv. odbitna franšiza to tužitelj samo od prvotuženika potražuje iznos od 4.000,00 kn, a preostali iznos neimovinske i imovinske štete potražuje kao solidarnu obvezu prema prvotuženiku i drugotuženiku u ukupnoj visini od 155.800,00 kn (ukupna imovinska i neimovinska šteta koja se potražuje iznosi 159.800,00 kn). Predlaže usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Podneskom od 18. ožujka 2025. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 21.365,98 eura i to po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 14.600,00 eura, na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege 3.000,00 eura, na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova troškova puta i liječenja 1.000,00 eura, na ime imovinske štete s osnova pojačane prehrane 1.000,00 eura, i na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova izgubljene zarade 1.765,98 eura koji iznos nakon što je umanjio za nesporno isplaćen iznos od 3.052,62 eura potražuje ukupno 18.313,36 eura i to od 1. -tuženika s obzirom na ugovoru franšizu 530,89 eura, a solidarno od tuženika 17.782,47 eura i to na iznos od 16.016,49 eura sa kamatom počev od 22. ožujka 2017., a na iznose izgubljene zarade od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

3. U odgovoru na tužbu 1.- tuženik navodi da citira nastanak predmetne nezgode na način da je do nesreće došlo "prilikom obavljanja svakodnevnih poslova " tužitelja kao lučko transportnog radnika, a da bi uzrok ozljeđivanja bio "povećani rizik posla, nesigurni uvjeti rada, te u konačnici pomanjkanje mjera zaštite na radu". Gore navedeno 1.- tuženik osporava te smatra kako bi se u konkretnom slučaju imalo prvenstveno tvrditi da li se 1. - tuženik kao poslodavac pridržavao uputa za rad na siguran način kao i ostalih pravila zaštite na radu, a što bi se imalo utvrditi provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka zaštite na radu. Naime, sukladno čl. 111. Zakon o radu ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radnom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu poopćim propisima obveznog prava. No, kako "poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu", sve sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu kao i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano kako se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dože da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti 1.- tuženik smatra kako bi se imalo prvenstveno utvrditi da li je provedena zaštita na radu te postoji li uopće uzročna veza između ozljede i postupanja poslodavca. Osnovanost iznesene tvrdnje ujedno bi bila sukladna navodima samog tužitelja koji je u svom odštetnom zahtjevu naveo kako uzrok ozljeđivanja jest nepažnja drugog djelatnika kao i iz same prijave o ozljedi na radu, tiskanice OR koju ispunjava HZZO u kojoj je iznijeto da je tužitelj "stajao u neposrednoj blizini kontejnera koji se punio okrenut bočno ili leđima od viličara koji je prinosio teret kontejneru", a u konkretnom se slučaju radi o radniku koji je osposobljen za rad na siguran način, te su primjenjivana osnovna pravila zaštite na radu. Isti tvrdi kako bi vještak zaštite na radu imao, prije utvrđivanja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, utvrditi postoji li odgovornost poslodavca iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu te sigurnih uvjeta na radu kao i je li šteta nastala namjernom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe. Također ističe kako svim radnicima 1. - tuženika imalo bi poznato kako nije dopušteno zadržavati se u manipulativnom prostoru viličara za vrijeme rada stroja- viličara, a sve obzirom da su radnici osposobljeni za rad na siguran način, te posjeduju svu propisanu zaštitnu opremu, činjenica što se viličar može smatrati opasnom stvari ne znači isključivu odgovornost vlasnika, odnosno u ovom slučaju 1. - tuženika za nezgodu tužitelja. Stoga 1.- tuženik ukazuje unatoč svim donesenim i istaknutim Pravilnicima o zaštiti na radu, obvezi nošenja zaštitne opreme, kao i neprestanim kontrolama i dugogodišnjim iskustvom radnika jednostavno ne može utjecati na ljudski faktor, ponajprije faktor neodgovornosti. Isti, opreza radi, prigovara i visini postavljenog tužbenog zahtjeva kao previsoko odmjerenim. Predlaže sudu da po provedenom postupku odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

4. U odgovoru na tužbu 2.- tuženik navodi da priznaje pasivnu legitimaciju jer je u vrijeme štetnog događaja 26.5.2015. 1. - tuženik imao kod 2.- tuženika zaključeno osiguranje izvan ugovorne (javne ) odgovornosti prema trećima i odgovornost prema djelatnicima, temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] za period pokrića od 1.4.2015. do 1.4.2016. Ugovoreni limit pokrića za štete prema djelatnicima iznosio je 1.000.000,00 kn po štetnom događaju, s time da je bo ugovoren i agregatni limit ugovora u iznosu od 3.000.000,00 kn uz ugovorenu franšizu 4.000,00 kn. Navodi da ne osporava osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, već se istome protivi samo po visini. Naime, nije sporno da je dana 26.5.2015. tužitelj stradao kao djelatnik 1. - tuženika prilikom obavljanja poslova rukovatelja teretom, kada je nakon iskrcaja tereta kojeg je prethodno dovezao viličarem, parkirao viličar i izašao iz njega, kada ga je u jednom trenutku drugi viličar, koji se kretao unatrag vozeći teret, srušio na pod i nanijevši mu teške tjelesne povrede. Zbog navedenog, 2.- tuženik smatra kako radi utvrđivanja okolnosti pod kojima je došlo do štetnog događaja nije potrebno izvoditi dokaze koje je tužitelj naveo u tužbi. Nije sporno da je u predmetnoj nezgodi tužitelj zadobio teške tjelesne povrede u vidu prijeloma II i III metatarzalne kosti lijevog stopala, i dr. a koje su povrede dijagnosticirane u KBC Rijeka, a sve prema priloženoj dokumentaciji. Isto tako, nije sporno da se tužitelj obratio 2. - tuženiku sa van sudskim zahtjevom za naknadu pretrpljene neimovinske i imovinske štete, iako liječenje tužitelja tada još nije bilo okončano niti je bilo stabilizirano njegovo zdravstveno stanje, a prema navodima iz tužbe, liječenje tužitelja nije okončano niti danas. Radi isplate nespornog dijela odštete, temeljem postavljenog van sudskog zahtjeva tužitelja, 2.-tuženik je priloženu medicinsku dokumentaciju dao na ocjenu svom liječniku cenzoru temeljem kojeg je 2.- tuženik isplatio tužitelju iznos od ukupno 23.000,00 kn. 2. - tuženik smatra da je izvršenom isplatom na ime naknade neimovinske štete i s njom povezane imovinske štete u cijelosti nadoknadio štetu koju tužitelj trpi povodom predmetne nezgode pa se preko isplaćenog iznosa tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske i s njom povezane imovinske štete osporava po visini. Osporava i potraživanje naknade štete zbog izgubljene zarade tužitelja u periodu od 5/15 do 4/8 dok se ne pribave svi dokazi koji su u tužbi navedeni vezano za ovaj vid naknade štete i provedbe financijskog vještačenja, kojim dokazima se 2.- tuženik ne protivi. Osporava se i visina satnice za nestručnu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 30,00 -35,00 kn preko iznosa od 25,00 kn koji iznos aktualna sudska praksa priznaje po satu za ovaj vid štete. Osporava u cijelosti potraživanje tužitelja na ime pojačane prehrane, obzirom da niti lokalitet niti težina zadobivanih povreda kod tužitelja ne opravdavaju ovaj vid naknade štete. Isti se ne protivi da se na okolnosti utvrđivanja neimovinske štete koju tužitelj trpi provede dokaz medicinskim vještačenje s time da se prethodno pribavi zdravstveni karton tužitelja, te da se od vještaka medicinske struke zatraži da se očituje da li je i ako je kada okončano liječenje tužitelja i stabilizirano njegovog zdravstveno stanje, a sve radi utvrđivanja početka tijeka zakonskih zateznih kamata koje tužitelj neosnovano potražuje od dana postavljanja van sudskog zahtjeva za naknadu štete. Vezano za potraživanje naknade štete zbog tuđe pomoći i njege 2. - tuženik predlaže da se od vještaka zatraži očitovanje o dužini i intenzitetu potrebne tuđe pomoći i njege, a ne protivi se da se na okolnost ovog vida štete provedu dokazi predloženi u tužbi. Visina sata tuđe pomoći i njege čini nespornim u iznosu od 25,00 kn/h. Vezano za potraživanje troškova liječenja i putovanja koje je tužitelj imao u tijeku liječenja, 2.- tuženik iste za sada osporava po visini, te se ne protivi da se u vezi sa tim zahtjevom provedu dokazi navedeni u tužbi kao i da se od HZZO-a zatraži očitovanje da li su ti troškovi djelomično refundirani tužitelju i ukoliko jesu u kojem iznosu. O tijeku zakonskih zateznih kamata na potraživanje naknade štete 2. - tuženik će se posebno očitovati nakon provedenog medicinskog vještačenja, dok za sada osporava da bi iste imale teći od trenutka podnošenja van sudskog zahtjeva tužitelja 22.3.2017. jer tužitelju tada još nije nastala šteta u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a.

5.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priloženu spisu i to uvidom u Prijava o ozljedi na radu (list 6-10), medicinsku dokumentaciju (list 11-40), nalog za sanitetski prijevoz (list 41), potvrda o ortopedskim pomagalima (list 42), popis osobnih stvari (list 43), fotografije (list 44-51), liječnička potvrda (list 52), žalba protiv odluke prvostupanjske komisije (list 53,56), odluka povodom prigovora (list 54), odluka II. stup. povjerenstva (list 55), obavijest 2.- tuženika od 11. studenoga 2015. (list 57-58), obavijest o zaprimljenoj prijavi štete (list 59), odštetni zahtjev (list 60), dopis Doma za starije osobe Kantrida i Hrvatski crveni križ (list 61), sudska praksa (list 62, 71-76, 171- 176), odluka o određivanju cijena za pojedine vrste usluga pomoći i njege u kući (list 63), računi Konzum (list 77-79), računi Ina i Adria Oil (list 80-89), računi (list 91-99), obračun plaće (list 100-145), polica osiguranja (list 151), privitak polici (list 152), uvjeti osiguranja (list 153-156), nalaz i mišljenje liječnika 2. tuženika (lit 157-160), nalog za doznaku po šteti (list 161-162), izvadak po transakcijskom računu (list 163-164), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 181-185), izjava o ozljedi na radu (list 186-189), Pravila o zaštiti na radu (list 190-192), Uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način (list 193), preslika radne knjižice OF (list 214), svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti za OF ( list 215), Uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način za OF (list 216), zapisnik i inspekcijskom nadzoru (list 222- 226), izjava OF (list 227), izjava svjedoka MF (list 228), izjava tužitelja (list 229), Zapisnik o ispitivanju ozljede na radu 1. - tuženika ( list 230-238), saslušan je svjedok OF (list 243-244), tužitelj kao stranka (list 245), saslušan je svjedok BF (list 250), EF (list 251), proveden je očevid na licu mjesta uz prisustvo stalnog sudskog vještaka Srećka Hlišća (list 273-274), saslušan je svjedok ZF (list 274), provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke Srećku Hlišću (list 282-288), uvid u dopunsko očitovanja vještaka Srećka Hlišća (list 322), uvid u zdravstveni karton tužitelja (list 343), usmeno je saslušan vještak Srećko Hlišć (list 345), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku Željku Cesarcu, spec. kirurške ortopedije (list 353-366), medicinska dokumentacija (list 367), provedeno je vještačenje po vještaku spec. psihijatru Klementini Ružić (list 393-401), provedeno je vještačenje po vještaku Medicine rada Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada (list 429-432), uvid u obračune plaća (list 454-521), dopis HZZO o naknadama isplaćenih tužitelju (list 523-524), provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja (list 529-535).

6.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

7.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.Kada tuženik kao poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

10.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR), štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

11.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete.

12.Odredbom čl. 965. ZOO-a propisano je da je u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Odgovornost tuženika temelji se na predmetnoj odredbi te se na tužitelja ne odnose uvjeti osiguranja na koje se poziva tuženik budući da isti obvezuju ugovorne strane, tj. poslodavca tužitelja i tuženika i na iste se mogu pozivati temeljem police u nekom regresnom postupku.

13.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužitelja, isti je bio dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, tj. krivnje poslodavca, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužitelja.

14.Utvrđujući odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a).

15.Među strankama je nesporno da je tužitelj bio djelatnik 1.- tuženika. Također je nesporno da je prvotuženik sa drugotuženikom sklopio Ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti.

16.Sporno je odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju, te da li je do štete došlo isključivo krivnjom tužitelja pa tuženi ne bi bili dužni isplatiti istom naknadu štete te visina štete po svim vidovima. Također je nesporno da je 2. - tuženik po zahtjevu tužitelja nakon priložene medicinske dokumentacije temeljem odluke svog cenzora isplatio iznos od 23.000,00 kn (3.052,62 eura).

17.Za osnov odgovornosti bitno je utvrditi da li je do štete došlo na radu i u svezi s radom te da li postoje razlozi za oslobođenje odgovornosti tuženika.

18.Odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN broj 59/96) propisana je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju radnik pretrpi obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je štete nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19.Dakle propisana je objektivna odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu ozljedom na radu prema općim propisima obveznog prava. Opći propis sadržan je u odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), koji određuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrokom štete.

20.Dakle odgovornost poslodavac u ovom slučaju, 1.- tuženika temelji se na objektivnoj odgovornosti, te poslodavac ne bi bio odgovoran za štetu ukoliko se na strani tužitelja dokažu činjenice koje isključuju ili umanjuju odgovornost poslodavca.

21.Odgovornost drugotuženika temelji se na polici o osiguranju od odgovornosti, koje je ugovoreno između prvo i drugo tuženika. Međutim kako drugotuženi solidarno odgovara za štetu sa prvotuženikom, i drugotuženi ima pravo istaći tužitelju prigovore koje bi mogao i sam poslodavac.

22.Kad je u postupku utvrđeno da je do nastanka štete došlo uslijed kretanja viličara unatrag bez odgovarajuće preglednosti vozača viličara koji je isto djelatnik 1. - tuženika, u zatvorenom radnom prostoru 1.- tuženika onda je za postojanje odgovornosti prvotuženika odlučno jedino da je prostor u kojem se kretao viličar radni prostor prvotuženika, da je viličar u vlasništvu prvotuženika, te da je sa viličarom upravljao radnik prvotuženika. Naime prvotuženik je odgovoran kao vlasnik opasne stvari i onaj koji se bavi opasnom djelatnošću, a viličar je svakako opasna stvar, a upravljanje istim, te premještanje tereta velike težine kao i vožnja istoga predstavlja opasnu djelatnost, pa prvotuženika, odgovara po načelu uzročnosti, a ne krivnje, kako to propisuje odredba članka 1063. ZOO-a.

23.Iako je odredbom čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a propisano oslobađanje imaoca stvari od odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenog ili treće osobe, mišljenje je suda da nisu ostvarene pretpostavke takvog oslobađanja odgovornosti prvotuženika za štetni događaj, jer nisu utvrđeni uzroci nezgode koji bi i bili izvan stvari, niti je utvrđeno da bi šteta nastala isključivo radnjom tužitelj.

24.Kako je nesporno da je do štete došlo na radu, a što proizlazi iz prijave o ozljedi na radu i očitovanja tuženika, sud je trebao utvrditi jedino činjenicu da li postoje razlozi za oslobođenje tuženika, naime prvo i drugo tuženik se pozivaju na činjenicu da tuženi ne bi bili odgovorni za štetu u cijelosti jer se tužitelj nije ponašao sukladno onome kako je obučen iz zaštite na radu već se kretao u zoni kretanja viličara, a što je strogo zabranjeno.

25.Odredbom čl. 1. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine”, broj 59/96. – dalje ZZR) propisano je da je svrha ovoga Zakona sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u svezi s radom te zaštita radnog okoliša.

26.Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj doživio povredu na radu za vrijeme radnog vremena kada je se kao zaposlenik tuženika našao u manevarskom prostoru viličara, kojim je upravljao radnik 1.- tuženika OF pa je došlo do njegovog ozljeđivanja na način da mu je viličar ozlijedio nogu. Iz iskaza saslušanih svjedoka OF vozača viličara proizlazi da je isti nije vidio tužitelja sve do trenutka dok mu nije drugi radnik tuženika MF signalizirao da se zaustavi i tek tada je vidio da je tužitelj povrijeđen i da leži na podu. Preglednost da mu je bila umanjena jer je na viličaru imao tri paketa velike visine pa iako je neprestano gledao u pravcu kretanja da nije vidio tužitelja. Također je naveo da nije niti siguran u svom iskazu na sudu da li je zvučna signalizacija bila ispravna jer je i zvučna i svjetlosna signalizacija inače automatska kada se kreće unatrag jer je idući dan nakon nezgode viličar cijeli dan bio na popravku kod poslodavca.

27.Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Srećka Hlišća proizlazi da je do nesreće došlo na način da je tužitelj prije događaja dovezao viličarom 3 po visini naslagana paketa dijelove rezane građe, postavio ih na mjesto utovara u kontejner i parkirao svoj viličar s desne strane kontejnera koji se punio gledano iz smjera vrata kontejnera, dakle desnim bokom viličara pored kontejnera, nakon čega je izašao iz viličara prošao ispred kontejnera i zatekao se pored lijeve strane kontejnera okrenut prema otvoru kontejnera promatrajući viličar kojim je u kontejner MF utovarivao pakete dijelove rezane građe koje je on prethodno dovezao. Na taj način je bio pokrenut tijelom leđno desno bočno viličaru s kojim je na mjestu utovara u natražnoj vožnji s lijeve strane kontejnera u odnosu na vrata dolazio OF prevozeći također 3 po visini naslagana paketa dijelove rezane građe, pri čemu je došlo do naleta stražnjeg dijela predmetnog viličara na tužitelja, koji je odgurnut pao na betoniranu podlogu donjim dijelom tijela pod stražnji dio viličara između kotača, da bi na povik MF koji je upravljao viličarom na utovaru paketa u kontejner, zaustavio svoj viličar i potom ga malo pomaknuo prema naprijed. U slučaju da se viličar koji je naletio na tužitelja kretao neravnom podlogom brzinom od 10 km /h naglim kočenjem je mogao stati na putu od oko 3,9 m a prikočivanjem na putu od oko 6,2 m. Vozač viličara je mogao izbjeći nalet prikačivanjem da se zaustavio na putu od 7 m gdje je vremenski bio 2,5 sek prije naleta a u kojem se trenutku tužitelj kao pješak već nalazio u području natražnog kretanja viličara. Vozač viličara je unatražnijoj vožnji provjeru slobodnog puta iza sebe i da li se iza njega nalazi bilo kakva prepreka mogao obaviti jedino pogledima u vanjske retrovizore naprijed lijevo i desno te osvrtanjem preko ramena pa da je provjeravajući postojanje slobodnog i sigurno prolaza prema kontejneru to učinio u prilasku mjestu utovara mogao je vidjeti tužitelja i izbjeći nalet laganim prikočivanjem. Da se vozač viličara kretao vožnjom prema naprijed s teretom podignutim iznad razine očiju mogao je pogledom izravno ispred sebe provjeravati postojanje slobodnog prolaza od bilo kakvih prepreka i pri tome vidjeti tužitelja te izbjeći nalet prikočivanjem. Da li je tužitelj od blizine buke viličara koji je utovarivao teret u kontejner mogao iz daljnjeg čuti zvuk motora nailaska viličara koji ga je kasnije udario odostraga, kao njegov zvučni signal natražnog kretanja ako je isti bio ispravan nije moguće utvrditi tehničkim putem posebice za slučaj zaokupljenosti pažnje tužitelja i okrenutosti na suprotnu stranu prema kontejneru i viličaru koji je utovarivao teret u njega u odnosu na viličara koji je tek dolazio na mjesto događaja. Kako ne bi bio udaren viličarom ili teretom koji je isti prenosio, zaokupljenu pažnju tužitelj bi kao pješak izbjegao nesreću jedino da je stajao negdje izvan područja kretanja viličara s teretom.

28.Ostali svjedoci ZF, BF i Š nisu bili neposredni očevidci nezgode, već su iskazivali o uvjetima rada i zatečenom stanju nakon nezgode, te načinu organizacije rada, te provedenom očevidu na licu mjesta kao i stanju opreme, a iz kojih iskaza je proizašlo da su svi radnici bili osposobljeni iz zaštite na radu, a su sredstva za rad prilično stara, ali da imaju sve ateste, te da zbog prirode posla često nije moguće u cijelosti poštivati pravila iz zaštite na radu.

29. Krivnja za nastanak nezgode a kako iz proizlazi iz nalaza vještaka (čiji je nalaz sud prihvatio u cijelosti jer je stručan detaljan i u skladu s pravilima struke), je najviše na vozaču viličara koji je po vlastitom iskazu, a i nalazu vještaka se nije dovoljno pažljivo kretao vožnji unatrag, te nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima u kojima je vozio unatrag jer je očito da je išao brzinom od oko od 10 km na sat, što je brzina za koju nije mogao percipirati opasnost i vidjeti tužitelja, kao i pravovremeno se zaustaviti. Vozač je pored toga očito propustio kontinuirano provjerava u vanjskim retrovizorima osvrtanjem preko ramena da li se tko nalazi u prostoru kojim se kreće, a i ukrcao je teret koji mu je bio unazad razine očiju pa nije mogao samo okretanjem pratiti vožnju unatrag, a što bi mu omogućilo da vidi tužitelja te izbjegne nalet prikočivanjem.

30.Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja o nastanku štetnog događaja, a posebno zato jer se isti podudarao sa iskazima svjedoka MF i vozača viličara OF.

31.Stoga je mišljenje suda da je prvotuženik odgovoran za nastanak štete tužitelju. Ništa ne ukazuje na isključivu krivnju tužitelja za nastanak štetnog događaja, a tuženi nisu dokazali postojanje okolnosti koje bi ih u ovom predmetu oslobodile odgovornosti (krivnja tužitelja, viša sila ili protupravno djelovanje treće osobe) pa su dužni tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio radeći svoj uobičajeni posao kao radnik tuženika. Stoga je stav suda da prvotuženik nije uspio otkloniti svoju odgovornost za nastalu povredu jer nije osigurao proces rada na način da je u praksi moguće poštovati propise Pravilnik o zaštiti na radu i Zakona o zaštiti na radu , a posebno jer mu niti radni prostor (neravna površina puna rupa prema iskazima svjedoka ) nije u skladu sa Pravilnikom zaštite na radu za radne i pomoćne prostorije, a što je svakako doprinijelo nastanku nezgode, pa stoga se ne može pozivati na odredbu čl. 1067. ZOO-a i okolnosti koje bi ga oslobodili odgovornosti prema tužitelju.

32.Međutim, sud nalazi na strani tužitelja djelomičnu suodgovornost za nastalu povredu koju cijeni sa 10% budući isti očito nije dovoljno pažljivo postupao prilikom rada. Naime, iz zapisnika inspektora zaštite na radu proizlazi da je tužitelj bio obučen iz zaštite na radu.

33.Prema čl. 92. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta u manevarskom prostoru utovarivača ne smiju se nalaziti radnici ni drugo osoblje.

34.Tužitelj je dakle predmetnog dana, iako obučen za rad na siguran način radio neoprezno i suprotno pravilima o zaštiti na radu, te se nalazio u opasnoj zoni viličara, što je izričito zabranjeno. Naime, tužitelj istina nije mogao znati točno u kom smjeru će se viličar kretati, a s obzirom da i sam vozi viličar trebao je sa povećanom pažnjom pratiti dolazak viličara te povremeno maknuti pogled sa onoga što radi svjedok MF i provjeriti da li se možda neki drugi vozač sa viličarom približava. Sud nije našao veću suodgovornost tužitelja budući da je činjenica da je tužitelj ipak stajao u blizini tereta koji je već iskrcan i pogledom pratio viličar koji se kretao MF pa je logično da mu je praćenje jednog viličara odvuklo pažnju i onemogućilo da istovremeno prati i kretanje drugog viličara što je u konačnici i dovelo do njegovog ozljeđivanja kao i činjenice da je drugom viličaru bio okrenut leđima, a omela ga je u istom i buka koja je bila u navedenom prostoru pa nije uočio niti svjetlosne niti zvučne signale viličara od kojeg je nastradao. Stoga je stav suda da tužitelj nije u cijelosti postupao sa pažnjom kojom postupa svaki prosječan čovjek, a kamoli sa profesionalnom pažnjom osobe koja svakodnevno radi sa viličarom u blizini, pa je dijelom i sam doprinio težini i obimu posljedica koje trpi.

35.Odredbom čl. 965. ZOO-a propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događaj za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze. Osigurana osoba naravno može navedenu štetu potraživati od osiguranika i osiguratelja solidarno kao što to tužitelj čini u ovom predmetu.

36.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).

37.Među strankama je nesporno da je ugovorena franšiza između prvotuženika i drugotuženika 4.000,00 kuna, odnosno 530,89 eura i ista je kao takva upisana u policu, te se odnosi samo na vlastite djelatnike.

38.Zatražene pravne osnove naknade štete po tužitelju sada su samo činjenice, odnosno kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti po kojima sud uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja određuje pravičnu novčanu naknadu, čl. 1100. ZOO-a.

39.U pogledu utvrđena visine sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. med. Željka Cesarca, specijalisti kirurške ortopedije i vještakinje prof. dr. sc. Klementine Ružić, specijalista psihijatra kao stručne, detaljne i u skladu s pravilima struke.

40.S obzirom na utvrđenje vještaka dr. med. Željka Cesarca da je tužitelj trpio jake fizičke bolove 8-10 dana, srednje fizičke bolove u rasponu od 35-40 dana, a slabe 2,5-3 mjeseca sud je našao da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje te da bi mu stoga pravična naknada za ovaj vid štete iznosila 3.600,00 eura, pri čemu je sud imao na umu trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova, te dugotrajno liječenje tužitelja zbog pretrpljenih ozljeda.

41.Vodeći računa po vještaku dr. med. Željka Cesarca izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 20% te vještakinje prof. dr. sc. Klementine Ružić od 5% pri čemu su se stranke suglasile da postotak iznosi 22,5 %, kao i dobi tužitelja, te poslu kojim se isti bavi sud je tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno zdravlje dosudio daljnji iznos od 4.000,00 eura uzevši u obzir pojačane napore koje će ista morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njegovoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, a cijeneći činjenicu da je pred tužiteljem još duži životni i radni vijek.

42.S osnova straha vještak prof. dr. sc. Klementine Ružić sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužitelju iznosila 4.000,00 eura, budući je primarni strah jačeg intenziteta mogao trpjeti u vremenu trajanja samog događaja, sekundarni strah jačeg intenziteta mogao je osjećati tijekom transporta do bolnice, tijekom medicine obrade, sve do operativnog zahvata, sekundarni strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao sjećati tijekom boravka na liječenju, odnosno 10 dana, te sekundarni strah slabijeg intenziteta tužitelj je mogao osjećati do 14. listopada 2015. kad mu je u liječenje uveden Helex, a kasnije Dijazepan. Navedenim je tužitelju svakako povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlja, a što se zasigurno očitovalo u neizvjesnosti, brizi i strepnji za ozdravljenje.

43.S osnova nagrđenja sud je tužitelju dosudio iznos od 3.000,00 eura, uzevši u obzir da je vještak isto ocijenio kao trajne anatomske morfološke promjene – naruženje trećeg stupnja samo ponekad dostupno pogledu trećih pa tužitelj ipak u svakodnevnom životu trpi bolove pri kontaktu sa ljudima te osjeća nelagodu, posebno tijekom ljetnih mjeseci, a koji bolovi i nelagoda predstavljaju povredu njegovog prava osobnosti na duševno zdravlje.

44.Po slobodnoj ocjeni suda, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, s osnove potrebe za tuđom pomoći te s obzirom na vrstu smetnji koje je imao tužitelj, sud je našao da bi pravična naknada iznosila 3.000,00 eura s time što mu je tuđa pomoć trebala za 500 sati, a što bi po cijeni od 6,00 eura koliko je uobičajena cijena tuđe pomoć i njege iznosila 3.000,00 eura.

45.Sud nije tužitelju dosudio naknadu s osnova pojačane ishrane, iako je vještak naveo da je bilo preporučljivo da tužitelj koristi pojačanu ishranu sam tužitelj je iskazao da nije ništa posebno uzimao s osnova pojačane ishrane te da mu liječnik za to nije ništa rekao, pa se njegov zahtjev u tom dijelu ukazuje neosnovan i valjalo ga je odbiti.

46.Po osnovi troškova puta i liječenja, a primjenom odredbe članka 1093. ZOO- a sud je po slobodnoj ocjeni primjenom članka 223. ZPP-a dosudio tužitelju iznos od 500,00 eura i to za cca 50 pregleda i kontrola od mjesta boravka u Bakru do Rijeke, što je cca 15 km u jednom smjeru, od čega je 10 pregleda tužitelju vještak smatrao opravdanim uz prijevoz druge osobe, a što za 300 km x 0,50 eura po km iznosi cca 150,00 eura, a preostalih 40 odlazaka tužitelju bi pripala autobusna karta za 4 zonu koja iznosi 4,60 eura što cca iznosi 184,00 eura, dok je preostali iznos od 166,00 eura tužitelju dosuđen po osnovu dostavljenih računa za lijekove, Aspirin, Andol, Nupirion, Mast Bephanten, Voltaren, Betrion, lijekove Ketonal forte i Neofen, prema priloženim računima preračunato u eure. S preostalim dijelom iznosa do 1.000,00 kn sud je tužitelja odbio budući da iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka ne proizlazi osnovanost istog.

47.Tužitelj potražuje i naknadu s osnova izgubljene zarade navodeći da tijekom bolovanja je imao umanjena primanja u odnosu na to kakva bi imao primanja da je radio.

48.Osnovna pretpostavka odgovornosti koju propisuje Zakon o obveznim odnosima u članku 154. određuje da onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

49.Odredbom čl. 195 st. 1 ZOO-a propisano je da tko drugom nanaese tjelesnu povredu ili mu naruši zdravlje dužan je nadoknaditi mu troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

50.Tijekom postupka budući je bilo sporno da li je cjelokupno bolovanje tužitelja bilo radi ozljede na radu a koja je predmet ovog postupka provedeno je vještačenje po prim. dr. sc. Jeleni Macan, dr. med. specijalisti medicine rada i sporta koja je u svom navodu zaključno navela da je tužitelj je bio privremeno radno nesposoban za rad na svom radnom mjestu isključivo zbog liječenja ozljeda zadobivenih u predmetnoj ozljedi na radu u razdoblju od ozljeđivanja do dobivanja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u siječnju 2017.g., tj. u razdoblju 27.5.2015. -31.1.2017.g. Do siječnja 2017.g. sanirane su ozljede zadobivene u predmetnoj ozljedi na radu uz očuvanu funkciju ozlijeđenih dijelova tijela, stabilno psihičko stanje i provedeno vještačenje radne sposobnosti tužitelja. Kasnije razdoblje bolovanja tužitelja, tj. 1.2.2017.-29.3.2019.g., nije u uzročnoj vezi sa predmetnom ozljedom na radu i u većem dijelu ga ne smatram opravdanim s obzirom na priloženu medicinsku dokumentaciju iz tog razdoblja, tj. zabilježeni intenzitet, klinički tijek i liječenje psihičkog poremećaja.

51.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prim. dr. sc. Jeleni Macan, dr. med budući je isti bio stručan i detaljan i u skladu sa pravilima struke, a niti stranke nisu imale primjedbe na isti te je tužitelj sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev za izgubljenu zaradu.

52.U pogledu visine izgubljene zarade sud u cijelosti prihvatio konačni nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Centa za financijska vještačenje d.o.o. Zagreb- HF od 26. veljače 2025. budući je isti stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, a niti same stranke nisu imale relevantnih primjedbi na isti.

53.Kako je prema nalazu vještaka tužitelj je u utuženom razdoblju od 26.5.2015. do 31.1.2017. ostvario manja primanja od komparanata u iznosu od 1.765,98 eura, valjalo je tuženika u smislu naprijed citirane odredbe ZOO-a obvezati na naknadu štete tužitelju, a koja se manifestira u vidu novčane razlike između plaće koju bi tužitelj ostvarivao na svom radnom mjestu da nije bilo povređivanja i naknade plaće tijekom bolovanja, umanjio za 10% suodgovornosti po tužitelju pa je po tom osnovu dosuđen iznos od 1.589,38 eura.

54.Kako je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev, odgovorna osoba je dužna isplatiti onaj broj novčanih jedinica koliko je utvrđeno da iznosi šteta, s tim da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi zarade (čl. 394 i 277 st. 1 ZOO-a).

55.S obzirom da među strankama u ovom postupku postupku nije sporno dospijeće plaće kao 10. u mjesecu, tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata na svaki pojedinačni iznos gubitka na zaradi počev od dospijeća svakog iznosa pa do isplate sukladno čl. 277. st. 1. ZOO-a a u svezi s člankom 29. noveliranog ZOO-a.

56.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu materijalnu i nematerijalnu štetu tužitelju iznosila bi 19.865,98 eura. Međutim, s obzirom na utvrđeni doprinos tužitelja u iznosu od 10% za spomenuti omjer je valjalo umanjiti utvrđenu naknadu u smislu propisa čl. 1092. st. 1. a u svezi s čl. 1106. ZOO- a dosuditi tužitelju iznos od 17.879,38 eura. Navedeni iznos valjalo je umanjiti i za nesporno plaćeni iznos od 3.052,62 eura pa ukupni iznos materijalne i nematerijalne štete iznosi 14.826,76 eura, s time da zbog postojeće franšize 2. - tuženika od 530,89 eura valjalo je solidarno obvezati tužene na isplatu iznosa od 14.295,87 eura, a 1. - tuženika samo za franšizu 530,89 eura.

57.Sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Glede naknade imovinske štete sud je imao u vidu odredbu čl. 1090. ZOO-a koja propisuje da će sud dosuditi naknadu u iznosu koji potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, te je stoga, sa preostalim dijelom po mišljenju ovog suda previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva valjalo tužitelja odbiti s obzirom da bi se u protivnom pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa prirodom i društvenom svrhom naknade štete.

58.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO-a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno da je tužitelju podnio zahtjev dana 22. ožujka 2017. smatra se da je šteta dospjela kad je podnio zahtjev pa je sud je tužitelju dosudio zatezne kamate na iznos dosuđene nematerijalne štete od 10.087,38 eura (13.140,00 eura– 3.052,62 eura), dok je na iznos materijalne štete u iznosu od 3.150,00 eura tužitelju kamata dosuđena od presuđenja s obzirom da je visinu iste sud utvrdio u trenutku donošenja odluke pa se smatra da je tada ista dospjela.

59.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

60.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a. Sud je utvrdio da je ukupni uspjeh tužitelju po visini u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev 78%, a u pogledu osnova 100% pa je ukupni uspjeh tužitelja 89%, (178:2=89%) dok je uspjeh tuženika u pogledu visine 22%, a u pogledu osnova 0% pa je ukupni uspjeh tuženika 11% (22:2=11%). Kada je sud oduzeo postotak tužitelja koja je uspio sa 89% od postotka tuženika koji je uspio sa 11% dobio je uspjeh tužitelja od 78%. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav tužbe 500,00 eura, tbr. 8. toč. 1. OT-a sastav obrazložena podneska i to 18.3.2025.,14.9.2018.,3.12.2020.,27.9.2023. u iznosu od 4x500,00 eura, tbr. 8. toč. 3. OT-a sastav neobrazložena podneska i to 18.6.2018.,2.7.2018.,25.7.2018.,26.11.2018.,26.11.2018.,10.1.2019.,29.12.2020.,13. 1.2021.,14.4.2022.,17.6.2024. u iznosu od 10x200,00 eura, zastupanje na ročištu 26.7.2018.,19.11.2018.,18.2.2019.,3.5.2019.,12.10.2020.,13.4.2021.,17.11.2021.,17. 3.2022.,23.4.2025. u iznosu od 9x500,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a, zastupanja na ročištu Tbr.9.t.2. OT-a, od 5.11.2023.,17.9.2024., u iznosu od 2x250,00 eura, što ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 11.875,00 eura, a s obzirom na uspjeh u sporu od 78%, dosuđen joj je iznos od 9.262,50 eura. Tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 2.165,53 eura, budući mu je na ime izlaska suda na lice mjesta dosuđen iznos od 66,36 eura, trošak prometnog vještačenja iznos od 398,17 eura, troškova medicinskog vještačenja iznos od 464,53 eura, pribave zdravstvenog kartona iznos 8,29 eura, pristup vještaka na ročište iznos od 132,72 eura, psihijatrijsko vještačenje iznos od 398,17 eura, vještačenje po medicini rada iznos od 297,29 eura, financijsko vještačenje iznos od 400,00 eura, u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, jer je isti bio neophodan za presuđenje. Tužitelj je odbijen s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.

60.1.Stoga je odlučeno kao u točci III. izreke presude.

U Rijeci, 6. lipnja 2025.

S u d a c:

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika