Republika Hrvatska

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

P-1686/2024-7

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Jasenki Rundek, u pravnoj stvari tužitelja FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. Auto kuća Novosel, Karlovac, Mirka Bogovića 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80,, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, [adresa] kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate 180,00 EUR, nakon održane glavne javne rasprave dana 13. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju FĐ vl. AUTO KUĆA NOVOSEL iz Karlovca, Mirka Bogovića 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 180,00 EUR(slovima: sto osamdeset eura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana 01. svibnja 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju FĐ vl. AUTO KUĆA NOVOSEL iz Karlovca, Mirka Bogovića 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 245,29 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024. godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024. godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 6. lipnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi dana 21. prosinca 2023. nastala šteta na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika DĐ iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je dužan naknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika prema Zakonu o osiguranju i Zakonu o obveznim odnosima.

Djelatnici tuženika su dana 15. travnja 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o izvršenoj uplati nesporne visine štete međutim radi se samo o djelomičnom podmirenju štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo popravio kod tužitelja budući da kao potrošač ima pravo slobodnom voljom odrediti gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika a sve sukladno smjernicama HANFE i smjernicama AZTN.

Tužitelj je izvršio popravak i ispostavio račun broj 1049/11562/3 u ukupnom iznosu od 3.244,46 EUR s uključenim PDV-om. Tuženik je platio iznos od 3.064,46 EUR te je ostao u obvezi utuženi iznos od 180,00 EUR koji se odnosi na cijenu rada limara i lakirera. Na izvidu štete napisana je cijena sata rada koju tuženik priznaje. Navedeno dokazuje da tuženik priznaje cijene proizvoljno iako prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Postupanje tuženika je pogrešno jer nema ugovorni odnos s tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi "priznavao", "uvećavao" ili " umanjivao" nečiju cijenu rada.

Vlasnik popravljenog vozila je sa tužiteljem zaključio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 27. lipnja 2024. kojom je ustupitelj tj. oštećenik prenio svoje potraživanje u iznosu od 180,00 EUR na primatelja tj. tužitelja o čemu je obavješten tuženik 27. lipnja 2024.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor nagođene stvar. Tuženik je oštećeniku DĐ **.**.2024. dostavio obrazloženu konačnu ponudu prema kojoj je iz ukupne cijene popravka vozila izuzeo iznos od 180,00 EUR koju ponudu je DĐ potpisao i koja je dostavljena tuženiku 3.05.2024. Potom je tuženik istog obavijestio da je zaprimio potvrdu obrazložene ponude te da će isplata biti najkasnije do 10.05.2024. Budući da je oštećenik pristao na ponudu tužitelj ne može ostvarivati veća prava te predlaže da se tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom.

3. Podneskom od 15. listopada 2024. tužitelj osporava prigovor tuženika kao neosnovan. Prigovor nagođene stvari je neosnovan jer je oštećenik DĐ **.**.2024. prihvatio ponudu isplate nespornog iznosa štete, a nije se odrekao potraživanja preostalog dijela štete. Nadalje, dana 13. lipnja 2024., zaposlenik pravne osobe tužitelja je tuženiku proslijedio žalbu oštećenika na obrazloženu ponudu tuženika a kojom potražuje da mu se račun popravka isplati u cijelosti budući je tuženik odgovorni osiguratelj štetnika.

Sama činjenica što tuženik kao odgovorni osiguratelj ne prihvaća visinu satnice rada tužitelja je neodlučna i ne znači da tuženik taj trošak nije dužan nadoknaditi. Tužitelj napominje da je uz tužbu dostavio svu potrebnu dokumentaciju, cjenik je potpisan i ovjeren od strane ovlaštene osobe sa datumom važenja.

Tuženik nema pravo sam ocjenjivati rad i visinu satnice rada tužitelja kao niti ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice rada.

Stranke svoje odnose slobodno uređuju te su dužne prema čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze.

4. Na ročištu od 13. svibnja 2025. tuženik je osporio sve navode iz podneska tužitelja od 15. listopada 2024.

5.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvid štete broj 242410510014/2, nalog tuženika u račun popravka tužitelja broj 1049/11562/3, u uplatu tuženika od 15. ožujka 2024. i 10. svibnja 2024. u e-mail korespondenciji, u smjernice AZTN od 20. veljače 2020., u smjernice HANFA-e od 3. srpnja 2015., u službenih cjenik radionice tužitelja, u Ugovor o ustupanju od 27. lipnja 2024., u notifikaciju od 27. lipnja 2024. i potvrdu o njenom slanju, u dopis o dostavljanju obrazložene (konačne) ponude od 2. svibnja 2024., u obavijest o danu plaćanja naknade štete po obrazloženoj ponudi od 6. svibnja 2024., u Presudu ovog suda broj P-2343/2022 od 23. studenog 2023., u Presudu VTS RH broj Pž-1054/2024 od 11. rujna 2024.

6. Sud je odbio prijedlog tužitelja za pribavljanje police osiguranja štetnika ugovorene kod tuženika, prometno tehničko vještačenje na okolnost cijene sata rada, saslušanje oštećenika DĐ i saslušanje tužitelja.

Sud je odbio prijedlog tuženika radi saslušanja KĐ, grafološkog vještačenja potpisa, informatičkog vještačenja na okolnost poslanih i primljenih pošiljki putem e-maila.

Navedeni dokazni prijedlozi odbijeni su jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave, obzirom da se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 464. a. ZPP-u.

Predmet naknade štete je razlika u cijeni radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata procijenjene od strane tuženika u izvidu štete.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su oštećenik tj. ustupitelj i tužitelj kao primatelj zaključili Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 27. lipnja 2024. na iznos od 180,00 EUR prema računu popravka za štetu broj 1049/11562/3 u ukupnom iznosu od 3.244,46 EUR. U čl. 1. navedenog Ugovora točka 3. stranke su suglasno utvrdile da je tuženik kao dužnik podmirio iznos od 3.064,46 EUR a ostao u obvezi platiti razliku od 180,00 EUR. Temeljem čl. 82. Zakona o obveznim odnosima tužitelj je izvršio obvezu o obavješćivanja ustupanja tražbine radi ispunjenja sa danom 27. lipnja 2024. kada je obavijestio tuženika.

Prema čl. 81. st. 1. Zakona o obveznim odnosima s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava koja uključuju pravo na kamatu slijedom čega je sud obvezao tuženika na plaćanje zakonske zatezne kamate na utuženi iznos tekuće od dana dospijeća tj. 1. svibnja 2024. budući da je prema računu – otpremnici 1049/11562/3 naznačeno dospijeće s danom 30. travnja 2024.

Prigovor nagođene stvari nije osnovan budući da tužitelj izričito nije pristao da je namiren isplatom iznosa od 3.064,46 EUR jer je oštećenik DĐ uložio žalbu na obrazloženu (konačnu ponudu) od dana 2. svibnja 2024. U žalbi navodi da odgovornost po predmetnoj prometnoj nesreći nije sporna jer je tuženik i utvrdio da je odštetni zahtjev pravno osnovan. Oštećenik u žalbi ističe da ne prihvaća da na njegov teret ide trošak od 180,00 EUR zbog veće cijene sata rada koju on nije niti odredio niti je mogao utjecati na istu. Stoga u žalbi traži da mu se podmiri cjelokupna šteta prema računu od ovlaštenog servisera.

Temeljem odredbe čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima tužitelju je nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koja je utvrđena prema Cjeniku tužitelja i cijene sata rada koju tuženik priznaje te mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu dužan naknaditi utuženi iznos sukladno čl. 1085. st. 1. i 4. te čl. 84. st. 1. ZOO- a.

Nadalje oštećenik nije u obvezi popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu odredi osiguravajuće društvo već u ovlaštenom servisu po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim korisnicima. Okolnost što postoje i drugi servisi u kojima bi cijena radnog sata bila niža ne predstavlja doprinos oštećenika nastaloj šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a. Tuženik nije ovlašten isplatu štete uvjetovati izborom servisera. Naime prema smjernicama HANFE od 3. srpnja 2015. osiguranik odnosno oštećena osoba može slobodno izabrati gdje će popraviti vozilo i na temelju računa popravka vozila koju mu je izdala izabrana radionica može potraživati isplatu naknade štete od osiguravatelja. Također prema smjernicama AGENCIJE ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA od 20. veljače 2020. oštećenik ima pravo samostalno odabirati Auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne. Kako je tužitelj dokazao osnovu i visinu štete sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev temeljem uvodno citiranih zakonskih odredbi.

8. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR, obrazloženi podnesak od 15.10.2024. 50,00 EUR, pristup na ročište od 13.05.2025. u iznosu od 50,00 EUR i ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR, trošak pristojbe na tužbu i presudu na iznosu od 26,54 EUR što ukupno iznosi 245,29 EUR. Visina nagrade za rad odvjetnika obračunata je sukladno odredbama Tbr. 7, Tbr. 8, Tbr. 48. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15),NN (126/22).

Porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (NN 22/12 i 73/13).

Visina sudske pristojbe utvrđena je temeljem Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 157/13, 110/15, 118/18).

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

S U D A C:

JASENKA RUNDEK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u roku od 15 dana po primitku ove presude, a ulaže se putem ovog Suda u 2 primjerka za Sud i po 1 za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po odvjetniku

tuženiku po odvjetniku