Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: Pn-477/23-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marini Lovrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Željku Lubini i Jeleni Mandarić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. veljače 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, dana 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 75,00 EUR sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se zahtjev tužitelja odbija u preostalom dijelu .

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 55,31 EUR sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 4. listopada 2023. zaprimljena je tužba u predmetu pod gornjim poslovnim brojem. U tužbi se navodi da je protiv tužitelja pod brojem K-13/2018 vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu. Tužitelj da je bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona/97. Presudom od 16.X.2018. tužitelj da je pravomoćno oslobođen optužbe. U tom postupku tužitelj da je bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, pa je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražio da mu temeljem članka 480. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku/97, a prema propisu iz članka 25. stavak 4.Ustava Republike Hrvatske, nadoknadi štetu koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru.

1.1. Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. da je utvrdilo da je zahtjev tužitelja pravno osnovan, pa je ponudilo tužitelju da mu plati iznos od 46.078,40 EUR radi povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode „s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela i ostale okolnosti slučaja“. Tužitelj smatra da iznos koji je Ministarstvo pravosuđa i uprave ponudilo tužitelju nije primjeren.

1.2. Protiv tužitelja da je u tom predmetu vođen postupak da bi on ubio svoju majku, državni organi (policija, državno odvjetništvo i sud) da su javnost kontinuirano obavještavali da bi tužitelj ubio svoju majku, pa su o tome „sredstva javnog priopćavanja“ obavještavali javnost kao da je tužitelj to i učinio, premda je istina sasvim drugačija, pa da je tužitelj trpio povredu prava osobnosti prouzročenu neosnovanim lišenjem slobode u trajanju od 1240 dana. Tužitelj da je lišen slobode dana 9. veljače 2010. u 16:00 sati.

1.3. Dan 9. lipnja 2010. tužitelj da je proveo u zatvoru, da je vrlo malo spavao, da je bio iscrpljen, da je slabo jeo, trpio duševne boli jer ga je tuženik osumnjičio da bi ubio svoju majku, pa traži da mu tuženik za taj dan plati iznos od 345,29 EUR na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti, jer mu je takvim ponašanjem tuženika oduzeto pravo na slobodu, pravo na ugled, pravo na čast, pravo na dostojanstvo i pravo na uživanje u obiteljskom životu sa suprugom i kćeri. Lišenjem slobode tužitelju da je tuženik onemogućio da radi, a radio je kao pomorac, pa mu je povrijedio pravo na rad iz članka 55. Ustava Republike Hrvatske pa mu je tužitelj onemogućio i pravo na zaradu kojom je mogao sebi i obitelji omogućiti slobodan i dostojan život, koje pravo je propisano člankom 56. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske. Radi navedenog tužitelj postavlja zahtjev za isplatu iznosa od 345,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 30. travnja 2010. pa do isplate, potražuje i naknadu parničnog troška od tuženika. Pred ovim sudom tužitelj je (u pritvoru/istražnom zatvoru proveo 1240 dana) protiv istog tuženika podnio preko stotinu tužbi, vezano za istu pravnu osnovu, traži naknadu štete posebno za svaki dan proveden u pritvoru/istražnom zatvoru.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da je zaprimio tužbu tužitelja, ističe da uz tužbe nije dostavljena valjana punomoć za zastupanje tužitelja u ovom postupku, odnosno da tužitelj nije izdao punomoć za vođenje parnice sukladno čl. 95. i 97. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23;– u daljnjem tekstu: ZPP), pa se predlaže sudu postupiti sukladno čl. 98. ZPP-a i pozvati naznačene punomoćnike na podnošenje uredne punomoći. U protivnom, predlaže se tužbu odbaciti, sukladno čl. 285. u svezi čl. 281. i čl. 109. ZPP-a, te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku.

2.1. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku, predmetnom tužbom, pozivom na odredbu čl. 480. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; dalje: ZKP), tužitelj da potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene neosnovanim lišenjem slobode za vrijeme provedeno u pritvoru i to za dan 29. travnja 2010. u iznosu 345,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Tužbeni zahtjev da nije osnovan, odnosno tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Naime, kod činjenice da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020., a da je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena, odnosno zaprimljena kod Naslovnog suda dana 8. svibnja 2023., to da je predmetna tražbina tužitelja zastarjela sukladno čl. 477. i čl. 478. ZKP-a u svezi odredbe čl. 238. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Podredno, ako sud ne prihvati istaknuti prigovor zastare, tuženik navodi da nije sporno da se tužitelj nalazio u pritvoru od 9. veljače 2020. i do 2. srpnja 2013. i da je presudom Županijskog suda u Splitu, broj: K-13/18 od 16. listopada 2018., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., pravomoćno oslobođen optužbe.

2.2. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene neosnovanim lišenjem slobode i to podnoseći posebnu tužbu za svaki dan proveden u pritvoru, da ipak treba voditi računa o tome da pred Općinskim sudom u Splitu i nadalje egzistira više desetaka tužbi kojima se na isti način i u istom iznosu traži naknada štete za svaki pojedini dan proveden u pritvoru, pa se primjerice navode postupci pod poslovnim brojevima: Pn-159/2023, Pn-175/2023, Pn-160/2023, Pn-173/2023, Pn-195/2023, Pn-181/2023, Pn-193/2023, Pn- 206/2023, Pn-214/2023, Pn-203/2023, Pn-162/2023, Pn-199/2023, Pn-150/2023, Pn- 205/2023, Pn-196/2023, Pn-217/2023, Pn-224/2023, Pn-202/2023, Pn-221/2023.

2.2.1 Tuženik osporava osnov ovako postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno potraživanja naknade štete za svaki pojedini dan, s obzirom da se kod donošenja odluke, sukladno sudskoj praksi u istovrsnim predmetima, u obzir uzima cjelokupno vrijeme trajanja neosnovanog lišenja slobode. Naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovanog neosnovanim lišenjem slobode da se prosuđuje prema odredbi čl. 1100. ZOO-a kao jedinstvena šteta koja obuhvaća sve štetne posljedice proizašle iz neosnovanog lišenja slobode vodeći računa upravo o ukupnom vremenu trajanja pritvora. Stoga, razdoblje provedeno u pritvoru, kao jednu od okolnosti u smislu čl. 1100. ZOO-a koja utječe na visinu pravične novčane naknade, da valja razmatrati kao jednu cjelinu, te da se ne može svaki pojedini dan ili nekoliko dana provedenih u pritvoru sagledavati izdvojeno, odnosno pravičnu novčanu naknadu prosuđivati samostalno za pojedini dan, odnosno u konkretnom slučaju za ukupno 7 dana. Naknada pravične novčane naknade da predstavlja satisfakciju te kao takva da ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj naravi i društvenoj svrsi. Postupanje tužitelja (točnije naznačenih punomoćnika) koji za svaki pojedini dan proveden u pritvoru podnose posebnu tužbu radi naknade neimovinske štete, osobito vodeći računa o kojem se razdoblju radi, da nedvojbeno predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja kao i nedopušteno raspolaganje stranke iz čl. 3. st. 3. ZPP-a. Tuženik navodi da ukazuje na lukrativne pobude, odnosno usmjerenost ciljevima koji su protivni i naravi i društvenoj svrsi pravične novčane naknade. Za ovakvo postupanje da nema nikakvog opravdanja jer se svi zahtjevi temelje na identičnom činjeničnom i pravnom osnovu, odnosno svi ti zahtjevi u suštini da čine samo jedan zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava slobode, pa da se polazeći od načela savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja/načela zabrane zlouporabe prava te načela ekonomičnosti postupka, iz čl. 9. i 10. ZPP-a, predlaže sudu, sukladno čl. 313. ZPP-a, odrediti spajanje svih postupaka radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke. Osporava i tijek zateznih kamata na zatraženi iznos pravične novčane naknade.

3. Na ročištu održanom dana 7. svibnja 2025. tuženik ističe da je zastoj zastare mogao trajati tri mjeseca nakon proteka kojeg roka da su bile ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe. Predlaže odbaciti tužbu u dijelu u kojem tužitelj potražuje iznos od 278,93 EUR za pojedini mjesec, a koji iznos predstavlja razliku između traženja u ovom postupku i mjesečnog iznosa od 66,36 EUR koji je potraživan od nadležnog ministarstva te prilaže zahtjev za naknadu štete. Predlaže se pročitati i u dokazne svrhe koristiti zapisnik o saslušanju tužitelja iz predmeta ovog suda broj Pn-269/23 i Pn-321/23. Protivi se izvođenju dokaza psihijatrijskim vještačenjem.

3.1. Punomoćnik tužitelja odustaje od saslušanja tužitelja i predlaže sudu koristiti iskaz iz predmeta ovog suda Pn-269/23 i Pn 321/23, traži da sud pribavi spis Općinskog suda u Puli P-402/07 i spis ovog suda Pnš-391/13 vezano za iznose iz tužbe u postupcima po istoj pravnoj osnovi te traži od suda izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem tužitelja s time da je taj dokaz odlučeno izvesti u postupku koji je u tijeku pred ovim sudom među istim strankama i istom pravnom osnovom.

3.2. Na istom ročištu sud donosi rješenje kojim odbija prijedlog radi izvođenja dokaza psihijatrijskim vještačenjem. Odredbom čl. 461.a stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Kako se radi se o sporu male vrijednosti sud je odbio takav prijedlog.

3.3. U odnosu na prijedlog tužitelja radi pribave gore navedenih spisa sud smatra kako je isti prijedlog neosnovan a sve sukladno odredbi čl.461.a st.2. ZPP-a jer su stranke dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve kao i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade štete u iznosu od 345,29 EUR za dan 9. lipnja 2010. proveden u pritvoru/istražnom zatvoru (od ukupno provedenih 1240 dana) sa zateznim kamatama slijedom čega se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467. ZPP-a.

5. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom zahtjeva tužitelja podnesenog Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske dana 10.travnja 2020.; rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Kž-288/13 od 2.srpnja 2013.godine; dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave tužitelju Klasa: UP/I-702-03/20- 01/52, Urbroj: 514-05- 02-02-02/01-23-06 od 2.veljače 2023.; zapisnika sa ročišta održanog dana 26.rujna 2024. u predmetu ovog suda Pn-269/23 i sa ročišta održanog dana 22.listopada 2024. u predmetu ovog suda Pn-321/23 (iskaza tužitelja u tim predmetima); presude Općinskog suda u Splitu u predmetu ovog suda broj Pn 269/23 od 5.studenog 2024.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

8. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema valjanu punomoć za zastupanje sud je na ročištu od 7. svibnja 2025. utvrdio da tužitelj ima generalnu punomoć pohranjenu kod ovog suda pod brojem 39 Su-664/24 u predmetu ovog suda Pn-317/2023 a koja vrijedi za sve postupke kod ovog suda u ovoj pravnoj stvari među ovim strankama.

9. Kako je tužitelj na sve bitne i sporne okolnosti već saslušan kao stranka u dva predmeta pred ovim sudom, radi načela ekonomičnosti postupka, sud je u dokazne svrhe koristio zapisnike u predmetima Pn-321/23 i Pn-269/23, sa ročišta održanih dana 22. listopada 2024. i 26. rujna 2024. Iskazi tužitelja su iscrpni, potpuni, tužitelj je u tim predmetima kao stranka saslušan na sve bitne okolnosti pa ove iskaze sud koristi u dokazne svrhe u ovom postupku.

10. Odredbom čl.154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10.1. Odredbom čl.1100.st.1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

10.2. Odredbom čl.19.ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu zakona se podrazumijevaju: pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

10.3. Prema čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 ) svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku. Odredbom čl. 9. st. 5. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, koji je Republika Hrvatska prihvatila retroaktivno počev od 6. listopada 1991. (NN 12/1993.), propisano je da svaka osoba koja je bila žrtva nezakonitog uhićenja ili pritvora ima pravo na naknadu štete.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 i da je pritvoru, odnosno istražnom zatvoru bio u periodu od 9. veljače 2010. godine do 2. srpnja 2013.godine. sporno je među strankama pravo tužitelja na naknadu štete, može li samostalno egzistirati tužbeni zahtjev u odnosu na pojedinačne dane lišenja slobode i postoji li zastara potraživanja.

12. Što se tiče prigovora zastare potraživanja, za navesti je da sud isti ne drži osnovanim. Iz predmeta Ministarstva pravosuđa i uprave Klasa: UP/I-702-03/20- 01/52 proizlazi da je zahtjev za naknadu štete od strane tužitelja tom ministarstvu tuženika podnesen 10. travnja 2020. Ministarstvo je dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev za naknadu neimovinske štete previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 EUR. Tuženik je priznao osnovanost zahtjeva ali u iskazanoj visini, radi čega je tužitelj i podnio ove tužbe, nakon tog očitovanja tuženika.

12.1. Istim dopisom tužitelj je upućen da je u slučaju neprihvaćanja ponude ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske, što je tužitelj i napravio u ovom parničnom postupku.

12.2. Tužitelj navodi da je došlo do zastoja zastare i da prigovor tuženika nije osnovan. Uzrok zastoja zastare propisan odredbom čl.238 ZOO-a, je taj da ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći ako taj uzrok prestane, a ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru. U ovom slučaju primjenjuje se trogodišnji zastarni rok za naknadu štete koji počinje teći od saznanja za štetu i štetnika, nesporno je tužitelj pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu K-13/18 od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret u tom kaznenom postupku.

12.3. Tužitelj je unutar zastarnog roka koji je od tada počeo teći, podnio nadležnom Ministarstvu tuženika zahtjev za naknadu štete, dana 10. travnja 2020., u tom trenutku je došlo do zastoja zastare, a nadležno Ministarstvo je dopisom od 2.veljače 2023. - klasa: UP/I-702-03/20-01/52, urbroj: 514-05-02- 02-02/01-23-06 obavijestilo tužitelja da je njegov zahtjev djelomično usvojen, kao osnovan, ali ne i po visini u zatraženom iznosu.

12.4. Dakle, tužitelju zaista pripada pravo na naknadu štete temeljem odredbe čl.480.st.1.tč.1. Zakona o kaznenom postupku (NN 110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06) u svezi čl.573.alineja 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17), kako je to u dopisu Ministarstva tužitelju i navedeno, tužitelj na ponudu po visini nije pristao i podnio je ovu tužbu radi naknade štete.

12.5. Dakle, nakon što je tužitelj obaviješten od strane nadležnog Ministarstva da je njegov zahtjev osnovan, ponovno počinje teći zastara, a onaj rok od prije zahtjeva tužitelja nadležnom Ministarstvu radi naknade štete se uračunava u tijek zastare. Do tog trenutka prošlo je nepunih 18 mjeseci, a nakon nastavka tijeka zastare (dopisa Ministarstva od 2.veljače 2023. koji je tužitelju otpremljen 20.veljače 2023.) do podnošenja predmetne tužbe (4. lipnja 2023.) cca 4 mjeseca, pa je jasno da ukupno nisu protekle 3 godine, odnosno tužitelj nije tužbe podnio nakon isteka zastarnog roka od 3 godine od saznanja za štetu i štetnika. Dakle, ako se sagleda kao mjerodavan u ovom slučaju zastoj zastare, prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan.

12.6. U slučaju da se primjenjuje prekid zastare, vezano za odredbu čl. 240.ZOO-a, prema kojoj se zastara prekida kada dužnik, ovdje tuženik, prizna dug, a iz izjave Ministarstva od 2. veljače 2023. jasno je da je dug priznat, onda bi zastara počela iznova teći od tada pa u tom slučaju pogotovo prigovor zastare od strane tuženika ne bi bio osnovan.

12.7. Dakle, za ponoviti je, vezano za zastoj zastare, da prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan, a sve vezano i za odredbe čl.477. st. i 2. i, prema kojima pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena. Prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik se dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade (što je ovdje tužitelj uredno i napravio), a dok traje taj postupak ne teče zastara. Odredbom čl. 478.ZKP/97 st.1. propisano je ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva . Odredbom istog članka stavkom 2. propisano da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona. Do zastoja zastare je došlo u ovom slučaju, a kada se sagleda vrijeme prije i nakon zastoja, do podnošenja ovih tužbi, jasno je da tužbe nisu podnesene nakon isteka trogodišnjeg zastarnog roka.

12.8. Što se tiče odredbe čl.186.a. ZPP-a, podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe dovodi do zastoja zastare, a ne prekida. Dakle, po pitanju tijeka zastare, okolnosti da je došlo u ovom slučaju do zastoja zastare i da su tužbe podnesene unutar trogodišnjeg zastarnog roka za naknadu štete, valja navesti da prigovor zastare istaknut od strane tuženika nije osnovan.

13. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju neimovinsku štetu koju tužitelj zbog navedenog trpi i koju je pretrpio. Već je navedeno da nije bilo potrebe u ovom postupku izvesti dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke pa su korišteni u dokazne svrhe njegovi iskazi u navedena dva predmeta suda, zapisnici su priloženi ovom sudskom spisu. Dakle, tužitelj je opsežno i precizno iskazao sve okolnosti pozivanja na razgovor dana 8.veljače 2010., zadržanja u pritvoru, kasnije istražnom zatvoru, navodi da je ukupno zatvoren proveo 1240 dana, iskazao je o okolnostima smještaja u sobi odnosno ćeliji, brojnosti zatvorenika u tom smještaju, skučenim i lošim uvjetima, svim okolnostima boravka u pritvoru odnosno istražnom zatvoru, svojim osobnim i obiteljskim prilikama u to vrijeme, navodi da je proživio iznimno težak period, vezano i za postupanje spram njega kao i izvještavanja medija, iskazuje o svom zdravstvenom stanju, okolnosti okretanja leđa od strane ljudi i ukratko rečeno, iskazuje da mu je zbog ovog život uništen.

13.1. Sud prihvaća iskaze tužitelja kao uvjerljive i logične, očito je da neosnovano lišenje slobode u ovakvim okolnostima, i uopće lišavanje slobode, donosi osobi lišenoj slobode, tek kasnije oslobođenoj optužbe presudom suda, težak nemir, probleme, duševne i fizičke patnje, što sve skupa predstavlja osnov za dosuđenje naknade neimovinske štete, konkretno tužitelju. Temeljem svih izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da je tužitelj pretrpio veliku štetu dugim i neosnovanim lišenjem slobode u uvjetima u kakvima je to lišenje slobode provođeno, s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, okolnost da je tužitelj oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva vlastite majke, da je u pritvoru odnosno istražnom zatvoru proveo ukupno 1240 dana.

13.1.1. U odnosu na sve okolnosti ovog slučaja i subjektivnih svojstava tužitelja, sud je stava da tužitelju za dan 9. lipnja 2010. neosnovanog lišenja slobode pripada iznos od 75,00 EUR-a, to prema stavu ovog suda predstavlja pravičnu novčanu naknadu za dan lišenja slobode i tužitelj jest ovlašten podnijeti pojedinačnu tužbu za svaki dan lišenja slobode, što je on i napravio, dakle, kada bi ovaj sud bio zadužen jednim predmetom za svih 1240 dana lišenja slobode, do jedinstvenog iznosa naknade štete došao bi množenjem tih dana sa iznosom naknade.

13.2. Za više zatraženi ukupan iznos od 270,29 EUR-a valjalo je zahtjev tužitelja na ime naknade neimovinske štete odbiti kao neosnovan, a imovinsku štetu tužitelj i ne potražuje u ovom postupku.

13.3. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13.4. Tužitelju je radi ove štetne okolnosti, neosnovanog pritvaranja, nastala šteta.

13.5. Temeljem odredbe čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13.6. Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.7. Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon.

13.7.1. Tužitelj zatezne kamate potražuje od svakog pojedinog dana boravka u pritvoru/istražnom zatvoru, kamate mu od tada ne pripadaju, kamate na iznos od dosuđenih 75,00 EUR-a pripadaju mu od dana podnošenja zahtjeva Ministarstvu odnosno od 10. travnja 2020. pa do isplate. Za više zatražene zatezne kamate od dosuđenih zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan odnosno odučiti kao u izreci pod točkom I. ove presude, a vezano i za odredbu čl. 29 ZOO-a.

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, jer je uspjeh stranaka u parnici djelomičan. Prema ovoj odredbi ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh stranaka u ovoj parnici vezano za osnov i visinu zahtjeva sud je ocijenio da je tužitelj uspio u dijelu od 60%, a tuženik u dijelu od 40%. Primjenom citirane odredbe ZPP-a tužitelju je od troška postupka koji će sud utvrditi da su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka trebalo odmjeriti naknadu dijela troškova koji odgovara postotku od 20%.

14.1 Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 154 st.2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih troškova postupka:

- sastav tužbe – 100,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištu od 12.2.2025. – 100,00 EUR (Tbr. 9/1),

- PDV (Tbr. 46 )

- zajedno sa pristojbom tužbe i presude - po 13,27 EUR

- a što sveukupno iznosi 276,54 EUR pa bi sukladno uspjehu tužitelja u sporu od 20% bio iznos troška tužitelja 55,31 EUR.

14.2. Tužitelj je zatražio i isplatu zatezne kamate, koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

14.3. U odnosu na zatraženi trošak podneska od 27. prosinca 2023. taj trošak je valjalo odbiti. Naime, radi se o sporu male vrijednosti pa sukladno odredbi čl. 461.a ZPP-a st 2. stranke su dužne u tužbi i odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

15. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona.

DNA:

1. Pun. tužitelja – odvjetnik Željko Lubina

2. Zastupnik po zakonu tuženika – ODO Split

3. U spis