REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-1237/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

i

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja PROVECTA POSLOVNA RJEŠENJA d.o.o., Zagreb, I. Njivice 18, OIB: 26753083290, kojeg zastupa punomoćnica Ana Unković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatski nogometni klub "Gorica", Velika Gorica, Hrvatske bratske zajednice 80, OIB: 65388340234, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Badovinac, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 16. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika i zakonskih zastupnika stranaka, s danom objave 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, posl. br. Ovrv-368/2024 od 2. srpnja 2024. u dijelu kojem je naloženo tuženiku Hrvatski nogometni klub "Gorica", Velika Gorica, Hrvatske bratske zajednice 80, OIB: 65388340234 platiti tužitelju PROVECTA POSLOVNA RJEŠENJA d.o.o., Zagreb, I. Njivice 18, OIB: 26753083290, iznos od 20.903,82 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2.986,26 EUR od 4. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 15. studenoga 2023. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 2. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 4. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 3. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 2. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 3. travnja 2024. do isplate,

sve po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, posl. br. Ovrv-368/2024 od 2. srpnja 2024. u dijelu kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 4.645,34 EUR sa zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija, kao neosnovan.

III. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice, Trg kralja Tomislava 7, posl. br. Ovrv-368/2024 od 2. srpnja 2024. u dijelu kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 886,86 EUR sa zateznim do 29. prosinca 2023. do isplate, sve po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje zatezne kamate koje teku na nastale ovršne troškove u iznosu od 886,86 EUR počev od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi iznad stope dosuđene t. I. izreke presude do stope koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.373,06 EUR sa zateznim kamata koje teku od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, sa zateznim kamata koje teku od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.230,82 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

VIII. Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.406,25 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja Provecta poslovna rješenja d.o.o, OIB: 26753083290, Zagreb, I. Njivice 18, u iznosu od 20.903,82 EUR sa zateznim kamatama na iznos od:

- na iznos od 2.986,26 EUR od 4. listopada 2023. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 15. studenoga 2023. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 2. prosinca 2023. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 4. siječnja 2024. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 3. veljače 2024. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 2. ožujka 2024. do isplate,

- na iznos od 2.986,26 EUR od 3. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i dosuđenih troškova ovršnog postupka u iznosu od 886,86 EUR sa zakonskim kamatama koje teku od 3. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se

p r e t h o d n a  m j e r a

zabranom bankama kod kojih HRVATSKI NOGOMETNI KLUB "GORICA", OIB: 65388340234, Hrvatske bratske zajednice 80, 10410 Velika Gorica ima otvorene bankovne račune da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplate s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Prethodnu mjeru provesti će Financijska agencija.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena prethodna mjera ne smije se prenijeti s računa tuženika dok prethodna mjera traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Prethodna mjera trajati će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

VI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu ove prethodne mjere.

VII. Odbija se prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere radi osiguranja iznosa od 5.395,34 EUR sa zateznim kamatama kao i prijedlog radi osiguranja zateznih kamata koje teku na iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 886,86 EUR po stopi iznad stope za koju ju za nastale troškove ovršnog postupka određena prethodna mjera iz t. I. izreke ovog rješenja do tražene stope sa zakonskim kamatama koje teku od 3. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Odlučujući o navedenom prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Ivan Maleković iz Velike Gorice, je donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-368/2024 od 2. srpnja 2024.

2. Tuženik (ovršenik) je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor zbog čega je javni bilježnik proslijedio spis sudu te je Općinski sud u Velikoj Gorici donio rješenje, posl. br. Povrv-209/2024-2 od 16. listopada 2024. (listovi 50. i 51. spisa) kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U nastavku postupka Općinski sud u Velikoj Gorici, donio je rješenje posl. br. Povrv-209/2024-3 od 30. listopada 2024.(listovi 52. - 54. spisa) kojim se oglasio stvarno nenadležnim, te je riješio da će se spis, po pravomoćnosti navedenog rješenja, dostaviti ovome sudu, kao stvarno nadležnom.

4. Tuženik je u prigovoru (odgovoru na tužbu – listovi 36. i 37. spisa) osporio osnov i visinu. Naveo je da mu tužitelj nije pružio usluge.

5. Tužitelj je u podnesku od 22. siječnja 2025. objasnio da svoje potraživanje temelji na ugovoru o međusobnim odnosima od 1. siječnja 2021. Istakao je da je čl. 5. st. 1. navedenog ugovora između stranaka ugovorena minimalna mjesečna naknada u iznosu od 2.389,01 EUR / 18.000,00 kn, a za koji iznos je tužitelj dužan izdati račun najkasnije do 10. u mjesecu za prethodni mjesec. Naveo je da su stranke postigle dogovor u kolovozu 2022. za isplatu mjesečne naknade u iznosu od 3.649,88 EUR / 27.500,00 kn. Taj dogovor potvrđen je i e-mailom DČ od 9. kolovoza 2022. Dogovor između stranaka bio je da se uvećana naknada primjenjuje počev od srpnja 2022. pa ubuduće. Dogovor je bio i da tuženik stornira izdani račun za srpanj 2022. i da ga ponovno izda u većem iznosu. Poziva se na čl. 25. statuta tuženika. Objašnjava da je JČ bio radnik tužitelja. Navodi da je tužitelj izvršio svoje ugovorne obveze.

6. Na pripremnom ročištu 24. siječnja 2025. tužitelj je priznao potraživanje tužitelja do iznosa 2.389,01 EUR / 18.000,00 kn (list 186. spisa).

7. Tuženik u podnesku od 30. siječnja 2025. navodi da ne osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva do iznosa od 2.389,01 EUR / 18.000,00 kn. Osporava osnov i visinu preko navedenog iznosa. Navodi da je DČ voditeljica administracije i pravnih poslova tuženika. Ističe da su u kolovozu 2022. razgovarali JČ i LČ i da su dogovorili povećanje mjesečne naknade na određeno vrijeme i pod određenim uvjetima i to do ljetnog prijelaznog roka 2023. U lipnju 2023. stranke su razgovarali o sporazumnom raskidu ali do toga nije došlo. Naveo je da tužitelj ne poštuje dogovor iz čl. 5. st. 2. ugovora i izdaje račune za mjesečne naknade koji su veći za iznos od 530,89 EUR / 4.000,00 kn, a o čemu je tuženik obavijestio JČ. Naveo je da se između stranaka vodio postupak pod posl. br. Povrv-276/2024 koji se odnosio na razdoblje lipnja do kolovoza 2023. dok se postupak u ovom predmetu odnosi na razdoblje rujna 2023. do ožujka 2024. Navodi da bi se aneks ugovora, sukladno čl. 7. st. 1. ugovora, trebao sklapati u pisanoj formi, zbog čega bilo kakav usmeni dogovor ne proizvodi pravni učinak.

8. U podnesku od 18. veljače 2025. tužitelj navodi da je odobrenje tuženika od 31. srpnja 2024. krivotvoreno, odnosno antidatirano i napisano, kao lažni dokaz, samo za potrebe ovog postupka. Objašnjava da je ljetni prijelazni rok 2023. trajao od 19. lipnja 2023. do 8. rujna 2023. dok je zimski prijelazni rok trajao od 18. siječnja do 15. veljače 2024. Time nema logike da tuženik vrši uplate tužitelju po osnovi predujma nagrade za koju ni sam tuženik ne zna hoće li nastupiti. Pisana izmjena ugovora od 1. siječnja 2021. nije bila potrebna. Nastupila je konvalidacija usmenog dogovora stranaka. Poziva se na čl. 294. Zakona o obveznim odnosima te navodi da se ispunjenjem ugovora u pretežnom dijelu smatra da je jedna strana u cijelosti ispunila svoju obvezu.

9. Tužitelj u podnesku od 19. veljače 2025. podnosi prijedlog za određivanjem prethodne mjere po čl. 501. Zakona o parničnom postupku (listovi 327. i 328. spisa).

10. U podnesku od 24. veljače 2025. tuženik navodi da se ne radi o odobrenju od 31. srpnja 2024. već od 31. srpnja 2022. Protivi se određivanju prethodne mjere.

11. Tijekom postupka sud je pročitao račune tužitelja (listovi 14. – 20. spisa), e-mail korespondenciju od 10. i 14. siječnja 2025. (listovi 65. – 70., 75. – 77., 78. i 79., 84. – 86., 91. i 99., 113. – 123., 128. – 130.. 142. – 144., 149. – 155. , 160. i 161., 182. i 183. spisa), e-mail korespondenciju od 9. kolovoza 2022. (listovi 71. i 72. spisa), ugovor o međusobnim odnosima sklopljen između tuženika i tužitelja 1. siječnja 2021. (listovi 100. – 102. spisa), presudu i rješenje ovog suda br. Povrv-276/2024-9 od 4. listopada 2024. (listovi 197. – 208. spisa), odobrenje od 31. srpnja 2022. (listo 209. spisa), dopisi tuženika (listovi 213. – 217. spisa), zapisnik sa 8. sjednice izvršnog odbora od 8. listopada 2023. (listovi 241. i 243. spisa), dopis punomoćnika tuženika od 19. siječnja 2024. (listovi 244. – 246. spisa), dopis porezne uprave od 27. veljače 2025. (list 348. spisa), saslušao svjedokinju DČ (listovi 364. – 366. spisa), zakonskog zastupnika tužitelja JČ (listovi 366. – 368. spisa) te zakonskog zastupnika tuženika LČ (listovi 368. – 371. spisa).

12. Raspravnim rješenjem do 16. svibnja 2025. (listovi 371. i 372. spis) sud je odbio sve daljnje, predložene, a neizvedene, dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga je je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo razjašnjeno u odnosu na odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari u trenutku zaključenja glavne rasprave. Tako je, među ostalim, sud odbio dokazni prijedlog tužitelja da se od bivšeg revizora tuženika Retra d.o.o., odnosno od sadašnjeg revizora tuženika D & J zatraže podaci na temelju čega su knjižene isplate tužitelju u razdoblju od kolovoza 2022. do lipnja 2023. Provođenje ovog dokaznog prijedloga može imati veze s uredno ili neuredno vođenim knjigovodstvom tuženika ili eventualno kakvim poreznim prekršajem dok nema utjecaja na odlučne činjenice u konkretnom predmetu. Također, sud je odbio, kao neosnovan, dokazni prijedlog tužitelja da zatraži podatke o dostavi odobrenja tuženika od 31. srpnja 2024. odjelu administracije. Kao prvo, ovakav dokazni prijedlog je neosnovan prvenstveno iz razloga jer spisu ne prileži odobrenje tuženika od 31. srpnja 2024. Spisu prileži odobrenje tuženika od 31. srpnja 2022., međutim, ni provedba ovog dokaznog prijedloga ne bi utjecala na odluku suda o samom meritumu spora. Ovo posebice stoga što je izričita, jasna i nedvosmislena odredba pisanog ugovora, koji je sklopljen između stranaka, od 1. siječnja 2021. kojom je između stranaka ugovoreno da će sve izmjene i dopune ugovora činiti u pisanoj formi te da će tu pisanu formu ugovora potpisati obje stranke. Uz navedeno i pored takve izričite i jasne odredbe čl. 7. st. 1. ugovora od 1. siječnja 2021., sud je proveo i dokazne prijedloge saslušanje svjedokinje i zakonskih zastupnika stranaka, pribavio podatak od porezne uprave te proveo cjelokupni dokazni postupak na temelju kojega je na razini izvjesnosti donio odluku o meritumu spora.

13. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presudu Županijskog sud u Splitu, posl. br. Gžo-574/2014 od 13. travnja 2016. (listovi 230. – 236. spisa), presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Redv- 1985/12-2 od 6. rujna 2026. (listovi 237. – 240. spisa).

14. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

15. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 25.549,16 EUR na ime naknade za rad i usluge tužitelja koje je tužitelj, kao skaut, pružao tuženiku u razdoblju od rujna 2023. do ožujka 2024.

16. Između stranaka nije sporno da su sklopile pisani ugovor o međusobnim odnosima od 1. siječnja 2021. (listovi 146. – 148. spisa). Između stranaka nije sporno da je navedenim ugovorom ugovorena naknada od 2.389,01 EUR / 18.000,00 kn neto. Između stranaka nije sporno da se u ovom predmetu vodi spor radi isplate naknade u razdoblju od rujna 2023. do ožujka 2024. Između stranaka nije sporno da je tuženik tužitelju u određenom razdoblju počev od 2022. pa u trajanju od nekoliko mjeseci plaćao veći mjesečni iznos. Između stranaka nije sporno da se između njih vodio postupak pred ovim sudom, pod posl. br. Povrv-276/2024 za razdoblje lipnja do kolovoza 2023.

17. Međutim, između stranaka je sporno jesu li ugovorili veću mjesečnu naknadu za razdoblje počev od srpnja 2022. Između stranaka je sporno jesu li ugovorili veću mjesečnu naknadu neograničeno ili za određeno razdoblje, odnosno pod određenim uvjetima. Između stranaka je sporno treba li aneks ugovoru od 1. siječnja 2021. biti sklopljen u određenoj formi, odnosno u pisanom obliku. Između stranaka je sporno je li konvalidirao usmeno postignut dogovor oko povećanja mjesečne naknade počev od srpnja 2022. do ožujka 2024.

18. Prema odredbi iz čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

19. Prema odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

20. Prema odredbi iz čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. S obzirom na to da je tuženik tijekom postupka priznao mjesečne naknade u iznosu od 2.389,01 EUR / 18.000,00 kn, odnosno kasnije takve mjesečne naknade, uvećane za PDV-e, i to u iznosu od 2.986,26 EUR / 22.500,00 kn, to je u odnosu priznat iznos mjesečne glavnice od 2.986,26 EUR i u odnosu na sedam utuženih mjeseci, odnosno na priznat iznos od ukupno 20.903,82 EUR, a koji iznos u sebi obuhvaća mjesečnu naknadu od 1.389,01 EUR / 18.000,00 kn, uvećano za PDV-e, odnosno u odnosu na iznos glavnice od 20.903,82 EUR sa zateznim kamatama odlučeno na temelju odredbi iz čl. 331. st. 1. u vezi s čl. 354. st. 3. ZPP-a kao u presudi na temelju priznanja (t. I. izreke).

22. Međutim, utuženi iznos iznad iznosa dosuđenog presudom na temelju priznanja (t. I. izreke) tuženik osporava, zbog čega je proveden dokazni postupak.

23. Uvidom u utužene račune tužitelja proizlazi da njima od tuženika potražuje usluge po ugovoru, odnosno mjesečnu naknadu, u iznosu od 2.909,90 EUR, s PDV- om od 729,98 EUR, ukupno 3.649,88 EUR / 2.700,02 kn i to za rujan 2023. s dospijećem 3. listopada 2023. (list 14. spisa), isti iznos za listopad s dospijećem 14. studenoga 2023. (list 15. spisa), isti iznos za studeni 2023. s dospijećem 1. prosinca 2023. (list 16. spisa), isti iznos za prosinac 2023. s dospijećem 3. siječnja 2024. (list 17. spisa), isti iznos za siječanj 2024. s dospijećem 2. veljače 2024. (list 18. spisa), isti iznos za veljaču 2024. s dospijećem 1. ožujka 2024. (list 19. spisa) i isti iznos za ožujak 2024. s dospijećem 2. travnja 2024. (list 20. spisa).

24. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostava Velika Gorica klasa: 410-01/25-01/67, ur.br. 513-07-22-01-25-2 od 27. veljače 2025. (list 348. spisa) vidljivo je da tuženik u poreznim knjigama nije iskazao utužene račune iz ovog predmeta te nije izvršio odbitak pretporeza zbog čega nije ostvarena presumpcija o postojanju tražbine iz čl. 221.b ZPP-a.

25. Iz e-mail korespondencije od 10. i 14. siječnja 2025. (listovi 65. – 70., 75. – 77., 78. i 79., 84. – 86., 91. i 99., 113. – 123., 128. – 130.. 142. – 144., 149. – 155. , 160. i 161., 182. i 183. spisa) vidljivo je da su stranke komunicirale oko potencijalnih igrača za klub, odnosno da je tužitelj za tuženika obavljao ugovorne obveze.

26. Uvidom u e-mail korespondenciju od 9. kolovoza 2022. vidljivo je da se JČ obraća zaposlenici tuženika DČ te joj navodi da mu je rečeno da postupi na način da stornira izdani račun i da izda novi račun na iznos od 3.649,88 EUR / 27.500,00 kn, a da zaposlenica tuženika DČ odgovara JČ da mu je dobro rečeno (listovi 71. i 72. spisa).

27. Nadalje, uvidom u ugovor o međusobnim odnosima, koji je sklopljen između stranaka 1. siječnja 2021. (listovi 100. – 102. spisa) proizlazi da je ugovor zaključen za razdoblje počev od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2025. te da će sve ugovorne obveze obavljati JČ (čl. 2. ugovora). Ugovorom su stranke dogovorile obvezu tužitelja da sudjeluje u svim natjecanjima i treninzima tuženika, na svim aktivnostima vezanim za pripreme utakmica i natjecanja, uključujući i putovanja u zemlji i inozemstvu (čl. 3. st. 1. ugovora). Ugovorom je ugovorena obveza tužitelja sudjelovati u svim aktivnostima koje imaju za cilj promociju kluba, a naročito u aktivnostima putem medija (čl. 3. st. 4. ugovora). Između stranaka ugovoreno je minimalna mjesečna naknada u neto iznosu od 2.389,01 EUR / 18.000,00 kn, bez nagrada i dodatnih bonusa (čl. 5. st. 1. ugovora). Tužitelj se obvezao za navedenu naknadu ispostaviti račun, uvećan za PDV-e, najkasnije do 10. u mjesecu za prethodni mjesec koji je tuženik dužan platiti u roku od 15 dana od dana primitka (čl. 5. st. 2.). Stranke su ugovorile da tužitelj ostvaruje pravo na nagradu u visini od maksimalno 7% za svaki transfer igrača u tuženika, a za koji tuženik ostvaruje prihod. Pritom se nagrada obračunava u bruto iznosu, bez PDV-a (čl. 5. st. 2. ugovora). Ujedno su stranke ugovorile da su sve izmjene i dopune ugovora valjane samo ako su učinjene u pisanoj formi i potpisane od obje stranke (čl. 7. st. 1.).

28. Presudom i rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-276/2024-9 od 4. listopada 2024. (listovi 197. – 208. spisa) proizlazi da je između stranaka već vođen u pogledu istog pitanja postupak pred ovim sudom ali za drugo razdoblje i to razdoblje počev od lipnja do kolovoza 2023. te da je navedenom presudom održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice, N. Šopa 41, posl. br. Ovrv-1186/2023 od 20. listopada 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 8.958,78 EUR sa zateznim kamatama (t. I. izreke navedene presude), ukinut je platni nalog za dio zateznih kamata u određenom razdoblju te za iznos od 1.990,86 EUR sa zateznim kamatama i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 118,51 EUR sa zateznim kamatama (t. II. izreke navedene presude).

29. Iz odobrenja tuženika od 31. srpnja 2022. vidljivo je da predsjednik tuženika LČ odobrava, na temelju zahtjeva JČ, tužitelju od kolovoza 2022. privremeno uvećanje ugovornog iznosa za usluge i to za iznos od 530,89 EUR / 4.000,00 kn, bez PDV-a. Ujedno navedenim odobrenjem odobrava se plaćanje računa Jukić sport d.o.o. u iznosu od 6.636,14 EUR / 50.000,00 kn, bez PDV-a, po zahtjevu JČ, a za tužitelja na ime budućih bonusa. Iz odobrenja se vidi uputa da će se navedeni iznosi umanjiti nakon konačnog obračuna bonusa za koji je tuženik dužan podnijeti pisani zahtjev nakon realizacije u ljetnom prijelaznom roku 2023. dok će se daljnje fakturiranje usluga nastaviti prema ugovornom iznosu. Odobrenje je potpisano od strane predsjednika tuženika LČ, ovjereno pečatom tuženika te napisano na memorandumu tuženika.

30. Valja navesti da tužitelj tijekom postupka osporava odobrenje od 31. srpnja 2022. Vezano uz navedeno, navodi da je odobrenje krivotvoreno i antidatirano. Međutim, sud je saslušanjem svjedokinje DČ utvrdio da tuženik u svom poslovanju koristi tri memoranduma i to dva na hrvatskom jeziku i jedan na engleskom jeziku, dok je volja osobe koja kod tuženika piše koji će od memoranduma koristiti (listovi 364. – 366. spisa). Ujedno je svjedokinja DČ navela da se ne sjeća je li odobrenje od 31. srpnja 2022., kao i opoziv toga odobrenja, dobila putem e-maila ili uručenjem na stol dok je istovremeno u svom iskazu navela da je komunikacija unutar tuženika tekla i putem e-maila i dostavama vršenim osobno. Sud je odbio, kao što je već obrazloženo, dokazni prijedlog da se od administratora tuženika zatraži podatak o slanju maila. Ovo i stoga jer je sama svjedokinja DČ navela da se ne sjeća uopće je li joj odobrenje poslano pute e-maila ili joj je dostavljeno na stol. Čak i da je sud proveo ovaj dokazni prijedlog te da je iz takvog dokaznog prijedloga zaključio da je odobrenje dostavljeno na stol svjedokinji DČ, ne bi se iz toga moglo utvrditi kada je točno odobrenje pisano (osim samog datuma na odobrenju 31. srpnja 2022.). U slučaju da je sud utvrdio da je odobrenje slano putem e-maila i da je slano nekog drugog datuma, odnosno znatno kasnije, odnosno nakon proteka roka u kojem je tuženik tužitelju plaćao veću naknadu, to samo po sebi ne bi utjecalo na drugačiju odluku suda u pogledu merituma spora. Navedeno posebice stoga zbog jasne i nedvosmislene odredbe ugovora od 1. siječnja 2021. dok je preostale odlučne činjenice sud utvrdio na temelju izvedenih dokaza u ovom postupku.

31. Stoga je iz samog odobrenja od 31. siječnja 2022. sud zaključio da je tuženik tužitelju odobrio privremeno uvećanje ugovornog iznosa i to za povećan iznos od 530,89 EUR / 4.000,00 kn, bez PDV-a, na mjesečnoj razini. Sud iz samog odobrenja nije utvrdio da je takvo odobrenje dano neograničeno već samo na određeno, privremeno razdoblje. Sud je ujedno utvrdio i da je tuženik odobrio tužitelju i isplatu na ime budućih bonusa dok je istovremeno tuženik u odobrenju naveo da će se iznosi u konačnici umanjiti nakon obračunatog bonusa u ljetnom prijelaznom roku 2023., a daljnje fakturiranje ići će po ugovoru.

32. Međutim, sud je odobrenje tuženika od 31. srpnja 2022. cijenio kao jedan od dokaza i to kao ispravu u spisu, posebno, ali ga je cijenio i zajedno sa svim drugim preostalim dokazima te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka. Ukratko, sud nije donio svoju odluku samo na temelju odobrenja tuženika od 31. srpnja 2022.

33. Iz dopisa tuženika od 12. srpnja 2023. s povratnicom (list 213. i 214. spisa) vidljivo je da se tuženik obraća tužitelju te mu vraća račune uz obrazloženje da račun br. 08-2023-1 nije sukladan ugovoru. Jednako je učinjeno i u odnosu na računu tuženika br. 9-2023-1 i 10-2023-1 (listovi 215. – 217. spisa).

34. Statutom tuženika uređeno je da predsjednik tuženika, među ostalim, sklapa ugovore i poduzima pravne radnje u ime i za račun tuženika, odlučuje o zaključenju poslovnih ugovora tuženika i odlučuje u konačnici o zaključenju i raskidanju ugovora s igračima, trenerima i sportskim direktorom.

35. Uvidom u izvod iz zapisnika sa 8. sjednice izvršnog odbora tuženika održane 8. listopada 2023. (listovi 241. – 243. spisa) vidljivo je da je dnevni red te sjednice bio odluka o provizijama u marketingu za sljedeće sezone, zahtjev za isplatu od provizije od transfera, produženje ugovora o radi i različito, vidljivo je da je izvršni odbor donio na toj sjednici odluku o raspodjeli sredstava ostvarenih od budućih transfera i to 70 % prigoda od transfera nakon što se odbiju ugovorni rashodi i eventualne ugovorne naknade posrednicima i igraču, kao i eventualne oštete i ugovorne provizije klubu iz kojeg je igrač došao u slučaju ostvarenog transfera, preostali iznos od 30 % raspodjeljuje se na plaće igrača i to 25 %, razvoj nogometne škole i to 3 % i na opremu i pomagala i to 2 %. Na navedenoj sjednici izvršni odbor nije donio odluku o isplati nagrade i/ili bonusa ijednoj pojedinačnoj osobi. Čl. 28. statuta tuženika propisano je da izvršni odbor provodi odluke i zaključke skupštine, provodi i nadzore financijsko poslovanje tuženika, brine o izvršenju programa rada, podnosi izvješće, imenuje komisije i slična tijela, imenuje delegate, donosi pravilnike i mijenja pravilnike, koordinira članove, imenuje disciplinsku komisiju, donosi odluku o načinu vođenja registra članova, potvrđuje imenovanja, bira i imenuje trenere, odlučuje o žalbama, osigurava javnost, usvaja prijedlog završnog računa i odlučuje o visini članarine i cijena ulaznica. Statutom tuženika nije propisano da izvršni odbor tuženika donosi odluku oko isplate i iznosa isplate avansa bonusa ili tome slično. Pritom tužitelju valja ukazati čak i kada je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određen slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice (čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO).

36. Iz dopisa punomoćnika tuženika tužitelju od 19. siječnja 2024. (listovi 244. – 246. spisa) vidljivo je da tuženik osporava tužitelju zahtjev u najvećem dijelu, kako po osnovi tako i po visini, poziva se na ugovor od 1. siječnja 2021. te dostavlja zapisnik sa sjednice izvršnog odbora.

37. Sud nije koristio odobrenje od 7. veljače 2022. (listovi 248. i 249. spisa) jer je dostavljeno na engleskom jeziku te nije prevedeno po ovlaštenom tumaču (čl. 104. i čl. 232. st. 2. ZPP-a). Međutim, usporedbom navedenog memoranduma i memoranduma na kojem je napisano odobrenje od 31. srpnja 2022. (list 209. u vezi s 248. i 249. spisa) vidljivo je da se memorandumi razliku i to u donjem dijelu memoranduma. Također, sud nije koristio odobrenje od 29. kolovoza 2022. (list 337. spisa) jer je i ovo odobrenje dostavljeno na engleskom jeziku i nije prevedeno po ovlaštenom tumaču, međutim usporedbom memoranduma na kojem je pisano ovo odobrenje i odobrenje od 31. srpnja 2022. (list 209. u vezi s 337. spisa) vidljivo je da se radi o istom memorandumu.

38. Na glavnoj raspravi 16. svibnja 2025. sud je saslušao svjedokinju DČ, zaposlenicu tuženika koja je voditeljica administrativnih i pravnih poslova (list 364. – 366. spisa). Svjedokinja je navela da se ne sjeća tko je pisao ugovor iz siječnja 2022. ali je moguće da ga je sama pisala. Njen je posao i kontrola faktura. Navela je da je u jednom trenutku došla povećana faktura tužitelja i ona je tada zatražila ili odobrenje ili odbijanje od uprave. Dobila je odobrenje. Odobrenje je dano i na daljnje razdoblje do opoziva te se odnosilo na nekoliko mjeseci, može biti i duže. U jednom trenutku došao je opoziv odobrenja. Objasnila je da kod tuženika cjelokupno poslovanje ide pisanim putem, odnosno kroz ugovore ili dopise. Odobrenje je došlo na memorandumu. Tuženik ima tri memoranduma koja koristi i svaka osoba bira koji će memorandum koristiti dok piše. Ne sjeća se je li odobrenje dobila na stol ili putem e-maila, a ne sjeća se ni kako je dobila opoziva odobrenja.

39. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje DČ jer je iskazivala životno, logično, uvjerljivo te sukladno ispravama u spisu.

40. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao i sadašnjeg zakonskog zastupnika tužitelja JČ (listovi 366. – 368. spisa), koji je rekao da ga je u srpnju 2022. kontaktirao L, koji je postao sportski direktor u Istri, i dao mu je ponudu da pređe k njima. Ta ponuda bila je bolja i u odnosu na financije i u odnosu na poziciju. Ponudu je odbio jer je bio vezan ugovorom. Taj razgovor prenio je LČ. Sjeća se razgovora 8. kolovoza 2022. Tada su razgovarali sami i na teretnima i unutar prostorija i LČ mu je tada rekao da će mu dignuti naknadu na iznos od 3.649,88 EUR / 27.500,00 kn, unutar kojeg iznosa je uključen PDV-e. LČ mu je rekao i da već izdan račun za srpanj 2022. stornira te da izda novi račun na veći iznos. LČ mu nije rekao da će se povećana naknada primjenjivati određeno razdoblje. Nisu razgovarali o pisanom aneksu ugovoru. Nije dobi odobrenje i opoziv odobrenja dok inače dobiva sve na znanje što je vezano uz njega. U kasnijem dijelu iskaza naveo je da dobiva odobrenje i opozive koja se tiču njega ali da ne dobiva odobrenje i opozive koji se tiču financija i plaćanja. Obavljao je sve svoje ugovorne obveze. LČ mu je nudio i nastavak suradnje. On nije inzistirao na aneksu, a na aneksu nije inzistirao ni LČ.

41. Sud nije prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužitelja prvenstveno stoga što je suprotan ispravama u spisu, posebice ugovoru od 1. siječnja 2021., suprotan iskazu svjedokinje DČ i suprotan iskazu zz tuženika. Pritom tužitelju valja navesti da je ugovor 1. siječnja 2021. trgovački ugovor, sklopljen između pravnih osoba u okviru njihove djelatnosti, sve po čl. 14. st. 2. ZOO-a. Stoga su obje stranke, pa tako i tužitelj, kao jedan od sudionika u obveznom odnosu, bile dužne u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u određenoj vrsti obveznih odnosa, ovdje konkretno pažnjom dobrog gospodarstvenika. Dapače, stranke ovoga ugovora od 1. siječnja 2021. bile su dužne u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, odnosno pažnjom dobrog stručnjaka iz čl. 10. st. 2. ZOO-a. Stoga je tužitelj potpisom ugovora od 1. siječnja 2021. morao i trebao znati da je potpisao ugovor takvoga sadržaja, čija je jedna od odredbi da se sve izmjene i dopune navedenog ugovora ugovaraju u pisanoj formi i potpisuju od obje ugovorne stranke.

42. Nadalje, na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao i zakonskog zastupnika tuženika LČ (listovi 368. – 371. spisa), koji je naveo da se razgovor između njega i JČ dogodio u ljeto 2022., odnosno u kolovozu 2022. Potvrdio je da mu je JČ rekao za Bjelanovićevu ponudu. Naveo je da je on JČ rekao da će odobriti određeni iznos i to iznos od oko 5.308,91 EUR / 40.000,00 kn i da će taj iznos u stvari biti akontacija budući bonusa. Napisao je i dao odobrenje za takvu isplatu. Misli da je u odobrenju stajao i rok. Na jednak način postupio je i prema tužitelju i prema HČ te je obojici isplatio akontacije za bonuse. U slučaju da je htio ugovoriti višu ugovornu naknadu, to bi riješili pisanim putem. Pojasnio je da je predsjednik tuženika već 26 godina zbog čega je upoznat sa zakonskim propisima i kontrolira svo poslovanje tuženika. U trenutku kada je donio odluku i izdao odobrenje u ljeto 2022. nije postojala odluka izvršnog odbora o visini postotka. Pojasnio je da izvršni odbor donosi odluku o iznosu i postotku koji će biti isplaćen, a tko ima pravo na naknade, uređeno je ugovorima. Naveo je da je on ovlašten odlučiti o akontacijama.

43. Sud je prihvatio iskaz zz tuženika LČ jer je iskazivao sukladno ispravama u spisu.

44. Slijedom iznesenog, ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka sud je utvrdio da su stranke sklopile pisani ugovor o međusobnim odnosima od 1. siječnja 2021. kojim je ugovoreno da će tužitelj za tuženika obavljati poslove skauta i to za mjesečnu naknadu od 2.389,01 EUR / 18.000,00 kn, uvećano za PDV-e (uvid u ugovor, posebice u čl. 3. i čl. 5. st. 1. i 2. ugovora od 1. siječnja 2021.). Nadalje, sud je utvrdio da su stranke u kolovozu 2022. usmenim putem ugovorile izmjenu odredbe ugovora od 1. siječnja 2021. i to u pogledu visine naknade te su između sebe ugovorile veću naknadu za iznos od 530,89 EUR / 4.000,00 kn, uvećano za PDV-e, a koja će se između stranaka primjenjivati određeno vrijeme, odnosno nekoliko mjeseci. Sud je utvrdio i da su stranke u tom usmenom dogovoru dogovorile i isplatu akontacije bonusa. Ujedno je sud utvrdio da je tuženik opozvao svoje odobrenje za isplatu veće naknade i daljnje isplate akontacije bonusa protekom nekoliko mjeseci.

45. Prema odredbi iz čl. 289. st. 1. ZOO-a ugovorne strane mogu se sporazumjeti da poseban oblik bude pretpostavka nastanka i valjanosti ugovora.

46. Prema odredbi iz čl. 290. st. 2. ZOO-a ugovor koji nije sklopljen u ugovornom obliku nema pravni učinak ako su stranke valjanost ugovora uvjetovale posebnim oblikom.

47. Stoga je sud zaključio da usmena izmjena mjesečne ugovorne naknade dogovorena u kolovozu 2022. ne proizvodi pravne učinke. Ovo stoga jer su upravo stranke odredbom iz čl. 7. st. 1. ugovora od 1. siječnja 2021. ugovorile obveznu pisanu formu za sve izmjene ugovora te za valjanost ugovora.

48. Pritom valja navesti da nema mjesta konvalidaciji usmene izmjene ugovora iz čl. 629. st. 2. ZOO-a jer nijedna od stranaka nije ispunila svoje obveze, pa tako tuženik ne plaća mjesečne naknade, pa čak ni u iznosu iz pisanog ugovora od 1. siječnja 2021., a ni tužitelj ne ispunjava svoje obveze skauta iako je između stranaka ugovoreno trajanje ugovora do 31. prosinca 2025. (čl. 2. ugovora o međusobnim odnosima od 1. siječnja 2021.).

49. S obzirom na to da nema pravnog učinka usmeni dogovor oko povećanja naknade, to je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo ukinuti platni nalog za sve iznose iznad iznosa iz čl. 5. st. 1. ugovora od 1. siječnja 2021., uvećanog za PDV-e, odnosno iznosa kojeg je tuženik i priznao u ovom postupku. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke presude.

50. Valja navesti da čak i u slučaju da netko drugačije tumači te zaključi da je došlo do konvalidacije usmenog dogovora o povećanju mjesečne naknade, ovaj sud ističe da je ocjenom svakog dokaza pojedinačno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da stranke nisu postigne dogovor u pogledu povećane mjesečne naknade u neograničenom razdoblju već samo o povećanju mjesečne naknade u određenom razdoblju (pisano odobrenje od 31. srpnja 2022., iskaz zz tuženika, kojeg je sud prihvatio, što je sve već prethodno obrazloženo).

51. O troškovima ovršnog i parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje u tekstu: Tarife), kao i odredbi Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/2021, 18/2022 i 154/2022 – dalje u tekstu: Pravilnika).

52. Međutim, tužitelj je i radi naplate priznatog iznosa morao podnijeti prijedlog za ovrhu. Zbog navedenog, tužitelju su i nastali ovršni troškovi, pa tako trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 EUR, uvećanog za PDV-e, na temelju Tbr. 11.1. Tarife, kao i trošak predujma i ostatka nagrade javnog bilježnika u iznosu od 202,79 EUR uvećano za PDV-e, na temelju čl. 5. Pravilnika. Pritom valja navesti da bi jednak trošak za tužitelja nastao i u slučaju da je podnosio prijedlog za ovrhu samo radi naplate iznosa kojeg je tuženik u ovom postupku priznao (iznos od 20.903,82 EUR) kao i u ovom slučaju kada je podnosio prijedlog za ovrhu u iznosu od 25.549,16 EUR. Ovo stoga jer se u odnosu na oba iznosa primjenjuje jednak tarifni broj 7.1. i jednak vrijednost radnje od 250 bodova i to između iznosa od 13.272,01 EUR do 33.181,00 EUR. Slijedom iznesenog, sud je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a održao platni nalog za cjelokupne nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 886,86 EUR (listovi 8., 9. i 34. spisa). Na nastale ovršne troškove valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od 2. srpnja 2024. do isplate na temelju odredbe iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 122/12, 25/13, 93/14, 55/16-odluka USRH, 73/17, 131/20 i 114/22), a po stopi kao što ju je tužitelj i tražio u prijedlogu za ovrhu iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je sud odlučio kao u t. III. izreke.

53. Tužitelj u nastavku postupka potražuje zatezne kamate na nastale ovršne troškove po većoj stopi nego što ju je tražio u prijedlogu za ovrhu. S obzirom da se radi o glavnoj tražbini, koja je proizašla iz trgovačkog ugovora, kao što je već obrazloženo, to je takvo tražene zatezne kamate na nastale ovršne troškove valjalo i dosuditi, sve po čl. 29. st. 2. ZOO-a. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke presude.

54. Nadalje, u odnosu na potrebne parnične troškove sud je uzeo u obzir da je tužitelj podnio tužbu na iznos od 25.549,16 EUR, a da je sud u konačnici dosudio 20.903,82 EUR, čime je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 81,82 % dok je tuženik uspio u sporu u omjeru od 18,18 %. U odnosu na računanje troškova parničnih troškova, valjalo je primijeniti odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP-a te je veći uspjeh valjalo umanjiti za manji uspjeh, čime je tužitelju, koji je u većoj mjeri uspio u sporu, valjalo dosuditi troškove u omjeru od 63,64 %. Tuženiku valja navesti da je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na glavnicu od 18.000,00 kn uvećano za PDV-e, odnosno u iznosu od 2.986,26 EUR priznao tek u podnesku od 24. veljače 2025., koji je zaprimljen po sudu sljedeći dan 25. veljače 2025., a po tuženiku dan nakon toga 26. veljače 2025., dok je istovremeno prije uredne dostave navedenog podneska tužitelju već nastao i trošak podneska tužitelja od 25. veljače 2025.

55. Stoga je tužitelju, kao potrebne za vođenje parnice, valjalo priznati trošak sastava podnesaka od 23. siječnja 2025., 19. veljače 2025. i 25. veljače 2025., za svaki iznos od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu, po punomoćnici, 24. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i trošak sastava prijedloga za prethodnu mjeru od 21. veljače 2025. u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 11.1. Tarife, sve uvećano za PDV-e. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na prijedlog u iznosu od 150,97 EUR i na rješenje o prethodnoj mjeri u iznosu od 150,97 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 301,94 EUR. Stoga je tužitelju valjalo priznati troškove parničnog postupka u omjeru u kojem je uspio u sporu od 63,64 % i to u iznosu od 2.770,81 EUR. Na troškove valjalo je dosuti zatezne kamate po čl. 29. st. 2. ZOO-a i stopi koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima, sve na temelju odredbe iz čl. 151. st. 3. ZPP-a. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki V. izreke.

56. U odnosu na troškove zastupanja, po punomoćnicima, na ročištima 28. veljače 2025. i 16. svibnja 2025., a kako su ti troškovi nastupili nakon što je tuženik priznao glavnicu od 18.000,00 kn, uvećano za PDV-e, dok je sud u preostalom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev, to je te troškove valjalo dosuditi tuženiku. Stoga je tuženiku valjalo dosuditi troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 28. veljače 2025. i 16. svibnja 2025., za svako iznos od 200,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. u vezi s 7.1. Tarife, a prema preostaloj razlici tužbenog zahtjeva od 5.395,34 EUR (25.549,16 EUR – 20.903,82 EUR = 5.395,34 EUR). Stoga je valjalo odlučiti kao u t. VI. izreke presude.

57. Valjalo je odbiti preostale previsoko tražene troškove parničnog postupka, koji se odnose na previsoko tražene troškove sudske pristojbe u iznosu od 663,61 EUR jer je sudska pristojba dosuđeno kao što je i obrazloženo te je tužitelj potraživao sudsku pristojbu u neosnovanom dijelu od 59,73 EUR. Također, valjalo je odbiti troškove parničnog postupka u punom iznosu uspjeha jer su dosuđeni primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a sve do podneska tužitelja od 24. veljače 2025., kao što je prethodno obrazloženo. Također, valjalo je odbiti, kao neosnovane troškove tužitelja za zastupanje tužitelja na ročištima 28. veljače 2025. i 16. svibnja 2025. jer su nastali nakon priznanja i u odnosu na dio tužbenog zahtjev kojim je tužitelj odbije. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. VII. izreke presude.

58. Nadalje, a kako je tuženik manje uspio u sporu sve do svog podneska od 24. veljače 2025., to je na temelju odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u t. VIII. izreke presude.

59. Odredbom iz čl. 501.a ZPP-a određeno je da će sud, u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

60. Tužitelj je u podnesku od 18. veljače 2025. (listovi 327 i 328. spisa) predložio određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a radi osiguranja novčane tražbine glavnice u iznosu od 25.549,16 EUR sa zateznim kamatama, kao i radi osiguranja nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 886,86 EUR sa zateznim kamatama. Pritom je tužitelj tražio zatezne kamate i na glavnicu i na nastale troškove ovršnog postupka po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima dok je u prijedlogu za ovrhu u odnosu na nastale troškove ovršnog postupka tražio manju kamatu iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

61. S obzirom na to da je tužitelj uspio u ovoj pravnoj stvari sa zahtjevom za isplatu glavnice u iznosu od 20.903,82 EUR sa zateznim kamatama po stopi iz trgovačkih ugovora, kao i u odnosu na ovršne troškove u iznosu od 886,86 EUR sa zateznim kamatama i to sa zateznim kamatama po stopi iz ostalih odnosa u odnosu na platni nalog te u kondemnacijskom dijelu sa zateznim kamatama iz trgovačkih ugovora, to je valjalo odrediti osiguranje tražbina glavnice i ovršnih troškova sa zateznim kamatama iz ostalih odnosa određivanjem prethodne mjere, sve primjenom odredbe iz čl. 501.a ZPP-a.

62. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 501.a ZPP-a riješeno je kao u t. I. izreke rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 1. t. 3. OZ-a kao u t. II. izreke rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 3. OZ-a kao u t. III. izreke rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 4. OZ-a kao u t. IV. izreke rješenja, na temelju čl. 337. st. 2. ZPP- a odlučeno je kao u t. V. izreke rješenja, dok je na temelju čl. 338. st. 6. kao u t. VI. izreke rješenja.

63. Valjalo je odbiti, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za određivanjem prethodne mjere iznad dosuđenog iznosa od 20.903,82 EUR jer s tim dijelom tužitelj nije uspio u ovom parničnom postupku. Također, valjalo je odbiti, kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za određivanjem prethodne mjere za osiguranje zateznih kamata po stopi iz trgovačkih ugovora na nastale troškove ovršnog postupka. Ovo stoga jer tužitelj u platnom nalogu nije tržio zatezne kamate na nastale ovršne troškove po stopi iz trgovačkih ugovora. Stoga je valjalo riješiti kao u t. VII. izreke rješenja.

U Zagrebu 6. lipnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 301,94 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. FINA

4. kal. 30 dana