1              Poslovni broj: II Kž-348/2023-5

Poslovni broj: II Kž-348/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. L., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 1 Kov-27/2023-7 od 27. srpnja 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog M. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj 1 Kov-27/2023-7 od 27. srpnja 2023., protiv okrivljenog M. L., nakon podignute optužnice, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv istog iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor po ovom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a sud će svaka dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja ispitati postoje li razlozi za daljnju primjenu istražnog zatvora.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. L. po braniteljici, odvjetnici K. Ć., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "preinači osporavano rješenje i ukine istraži zatvor u odnosu na okrivljenika".

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. L. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jasni su i dostatni razlozi navedeni po prvostupanjskom sudu zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama.

5.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica (navedeno u točki 8. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je li okrivljenik počinio terećena kaznena djela, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena, pa će tako odlučivati, među ostalim, i o vjerodostojnosti iskaza žrtve i ostalih svjedoka. U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje i njegovu analizu dokaznog materijala prikupljenog tijekom istrage o kojima ovisi osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća.

6. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv. Suprotno žalbenim navodima, upravo način počinjenja i brojnost kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuju na visoko iskazanu brutalnost, bezobzirnost i ustrajnost u inkriminiranom postupanju, a što sve u svojoj cjelovitosti ukazuje i na visok stupanj njegove kriminalne volje iskazane upravo u odnosu na istu žrtvu s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu tijekom intimne veze. Navedeno, unatoč njegovoj ranijoj kaznenoj neosuđivanosti, upućuje na postojanje pojačane okrivljenikove kriminalne volje i upornosti te predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi. Također, suprotno žalbenim navodima ispravno prvostupanjski sud temelji svoj zaključak i na kombiniranom nalazu i mišljenju vještaka psihijatra i psihologa iz kojeg proizlazi da kod okrivljenika uslijed njegovog poremećaja osobnosti koji se, među ostalim, očituje i u emotivnoj nestabilnosti, nezrelosti, impulzivnosti, agresivnosti, hostilnosti te prakticiranju seksualnosti uz potrebu vlastite dominacije postoji opasnost od ponavljanja sličnih kaznenih djela. Slijedom navedenog u cijelosti je neosnovan je žalbeni navod okrivljenika kojim ističe da na njegovoj strani nema apsolutno nikakve opasnosti od ponavljanja kaznenog djela silovanja.

6.1. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja neosuđivanost optuženika u dobi od 37 godina zbog kaznenih djela je samo jedna od okolnosti koje se cijene prilikom donošenja odluke o potrebi produljenja istražnog zatvora, no ista zbog razloga navedenih pod točkom 6. ove odluke u konkretnom slučaju nije odlučna.

7. Također, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane odluke niti isticanjem žalbenog prigovora o utjecaju njegovog dosadašnjeg 6 mjesečnog boravka u istražnom zatvoru, jer se protekom tog vremena utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika nije umanjila.

8. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi okrivljenika da je, s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, prilikom ocjene povrede tog načela vodi se računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora, pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da za sada načelo razmjernosti nije povrijeđeno.

9. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematizira okrivljenik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih", novih i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja od 8. veljače 2023. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti, za sada, nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena. Protivno žalbenim navodima Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ističe kako rezultati provedenog kombiniranog vještačenja uistinu predstavljaju "novu okolnost", koja nije postojala u trenutku prvotnog određivanja istražnog zatvora i koja prvotnim razlozima za određivanje istražnog zatvora, od strane suca istrage, daju dodatnu težinu.

10. Neprihvatljivi su i žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da državni odvjetnik nije imao ovlast podnijeti po treći puta prijedlog za produljenje istražnog zatvora, neovisno o maksimalnom roku trajanja istražnog zatvora, jer ukupno trajanje istražnog zatvora za vrijeme istrage, dakle do podizanja optužnice, sukladno članku 130. stavku 2. ZKP/08. za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda, a što teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. KZ/11. nesporno jest, može trajati maksimalno 6 mjeseci pri čemu na zakonitost određivanja i produljenja istražnog zatvora nije od značaja je li istražni zatvor produljivan jednom ili više puta u roku od 6 mjeseci. Tim više okrivljeniku se višekratnim produljivanjem istražnog zatvora pruža veći stupanj zaštite njegovih prava u vidu učestalijeg ispitivanja pretpostavki za određivanje i produljenje istražnog zatvora. Isto tako, neovisno o tome što se optuženiku stavljaju na teret i neka kaznena djela iz nadležnosti općinskog suda, rokovi za trajanje istražnog zatvora se uvijek računaju prema najtežem kaznenom djelu koje se optužnicom ovlaštenog tužitelja okrivljeniku stavlja na teret.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 22. kolovoza 2023.