Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

P-1476/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika pod 1) SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivan Delipetar, odvjetnik u Imotskom, pod 2) VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3) HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 4) DE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 19.svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika pod 1), dana 6.lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, solidarno isplatiti tužitelju iznos od 14.864,95 eura (112.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana 22.08.2016. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana." kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku pod 1) parnični trošak u iznosu od 3.477,91 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su tuženici vlasnici nekretnine anagrafske oznake [adresa], a koja u naravi predstavlja zemljište sa zgradom turističko poslovne namjene. Nadalje, da je tužitelj u dogovoru sa tuženima u 2015. godini investirao u nekretninu tuženika s ciljem da zajedno s tuženima stječe prihode od turističke eksploatacije navedene nekretnine. Nadalje, da je tužitelj uložio iznos od 112.000,00 kn u svrhu kupnje četiri LED televizora, četiri klima uređaja, namještaj za četiri apartmana (kreveti, ormarići, fotelje, madraci, zatvori, aluminijske grilje) te ugradnje istih u postojeće apartmane u vlasništvu tuženih. Nadalje, da su odnosi među strankama poremećeni te da je tuženik pod 2) zabranio tužitelju pristup nekretninama u njegovom suvlasništvu prijetnjom smrću u slučaju da tužitelj pokuša pristupiti na predmetne nekretnine. Nadalje, da je zbog svega naprijed navedenog poslovna suradnja između stranaka postala nemoguća, slijedom čega tužitelj zahtjeva isplatu uloženih sredstava.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju istu u cijelosti te opovrgavaju tvrdnje tužitelja o izvršenim ulaganjima.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem presude Općinskog suda u Širokom Brijegu od 2.veljače 2017., Sporazuma od 21. listopada 2016. g. ovjerenog od strane javnog bilježnika Mate Juroš iz Imotskog od dana 21. listopada 2016. pod OV-4362/16, rješenja o registraciji od 08. srpnja 2009., izvoda iz sudskog registra, saslušanjem svjedoka te saslušanjem parničnih stranaka. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.

4. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su kupili apartmane koji nisu bili u dobrom stanju te da je u iste trebalo uložiti sredstva. Nadalje, da je dogovorio sa roditeljima da će uložiti u apartmane tako da isti mogu dobiti tri zvjezdice. Nadalje, da je isti uložio sredstva u predmetne apartmane te je kupio četiri televizora, četiri klima uređaja, zatim platio ugradnju istih uređaja, kupio namještaj, aluminijske grilje za balkone i prozore te zatvaranje jednog dijela balkona. Nadalje da su namještaj kupili u Euro Dom u [adresa], dvije klime u Pevec-u, a dvije klime u Mobil Media u [adresa] gdje je tužitelj direktor, te televizije preko Njuškala, a klime da je ugrađivala firma iz [adresa]. Nadalje, da je bio dogovor između tužitelja i tuženika da će se apartmani iznajmljivati, te da nije bilo govora o naknadi obzirom su tada bili u dobrim odnosima. Nadalje, da mu je otac (tuženik pod 2) prijetio tako da je uperio pištolj u istoga i rekao da se više ne pojavljuje jer da će ubiti njega i bilo koga tko dođe sa njim.

5. Iz iskaza tužene pod 1) proizlazi da je ista kupila apartmane jer je 35 godina radila u Švicarskoj sa suprugom. Nadalje, da je kupila četiri apartmana tako da svakome djetetu ostane po jedan. Nadalje, da je tužitelj rekao da će ulagati u apartmane za što po tuženoj nije bilo potrebe jer su bili u dobrom stanju. Međutim, da je tužitelj odlučio da će kupiti televizore, staviti klime i promijeniti namještaj u dva apartmana. Nadalje, da je kupio dvije dvokrevetne sobe te u velikom apartmanu dva kreveta i madraca za djecu, dva ormarića, te stol i stolice za balkon. Nadalje, da je tužitelj odredio da jedan veliki apartman bude za tužitelja, a jedan za tuženike. Nadalje, da je ista mislila da će se apartmani iznajmljivati, a ne da će tužitelj dovoditi prijatelje i radnice, te da je mislila da će se o svemu dogovarati. Nadalje, da tužitelj u to vrijeme nije bio zaposlen, te je podigao 5.000,00 eura koje je tužena uplatila na njegovu stambenu štedionicu, te da je podigao 5.000,00 eura sa bratove štednje, te da je digao i njenu štednju od 5.000,00 eura. Nadalje, da nije dozvolila tužitelju da mijenja namještaj jer da su apartmani bili u potpunosti opremljeni, a što se tiče televizora i klima, da je tužitelju rekla "donesi ako hoćeš ja ti tu ništa ne mogu". Nadalje, da tužiteljevi prijatelji nisu ništa platili za svoj boravak u apartmanima te da je ista rekla tužitelju, da će mu ona dati sve što je uložio, ako on plati ovo što su njegovi prijatelji boravili besplatno. Nadalje, da je tužitelj platio televizore i klime, da je platio avans u Euro Dom-u, te namještaj koji je napravio njegov prijatelj, a koji su tuženici zamijenili, nadalje da je kupio grilje za četvora balkonska vrata i jedan prozor.

6. Iz iskaza tuženika pod 2) proizlazi da nije postojao dogovor u vezi unošenja namještaja i ulaganja u klime i televizore, već da je to tužitelj radio "na svoju ruku", s tim da mu tuženik pod 2) nije nikada rekao da će mu novce za to uloženo vratiti, niti je tužitelj to ikada tražio.

7. U konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva isplatu u tužbi navedenog iznosa kao naknadu vrijednosti izvršenih ulaganja u tuđu nekretninu temeljem osnove koja je naknadno otpala.

8. U konkretnom slučaju, iz iskaza stranaka proizlazi da su tuženi kupili četiri apartmana te da je postojao dogovor sa tužiteljem da se apartmani iznajmljuju, nadalje, tuženi ne spore da je tužitelj uložio te kupio namještaj, televizore i klima uređaje, te nije sporno da nije postojao dogovor o naknadi, odnosno o vraćanju uloženih sredstava tužitelja.

9. Obzirom se radi o obveznopravnom odnosu na ovaj se odnos primjenjuju odredbe čl. 9) Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,41/,8,125/11,78/15 dalje ZOO) kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

10. Dakle, iz iskaza stranaka proizlazi da je postojao dogovor između tužitelja i tuženika glede ulaganja u apartmane radi iznajmljivanja no kako su tada bili u dobrim odnosima, to nije bilo govora o naknadi.

11. Dakle, pravna osnova ulaganja u konkretnom slučaju je usmeni dogovor paničnih stranaka o iznajmljivanju apartmana u turističke svrhe radi ostvarivanja prihoda.

12. Međutim, niti iz iskaza tužitelja niti tuženika ne proizlazi da bi se tuženi ni prije ni poslije zaključenja usmenog sporazuma, obvezali vratiti tužitelju ono što je uložio u apartmane u slučaju raskida odnosa.

13. Sukladno čl. 2 ZOO sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

14. Nije sporno da su se odnosi među strankama pogoršali ( nakon ulaganja) slijedom čega tužitelj, a na temelju osnove koja je otpala, zahtijeva naknadu za izvršena ulaganja.

15. Naime, prema odredbi čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – dalje: ZV) zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, o čemu je prema utvrđenju nižestupanjskih sudova upravo riječ, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao.

Nužni troškovi su oni koji su nužni za održavanje stvari te bi bez njih stvar potpuno ili djelomično propala.

Korisni troškovi su oni troškovi kojima se povećava vrijednost stvari, s tim da moraju biti korisni i za vlasnika.

Nadalje, prema odredbi čl. 164 i 165 ZV ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu za troškove koji nisu ni nužni ni korisni.

16. Naime, tužitelj navodi da je kupio dva klima uređaja u Pevecu, a dva u Mobil Medija u [adresa] u firmi u kojoj je direktor, te da je televizore kupio preko Njuškala, a namještaj u Eurodom Posušje.

17. Na okolnost izvršenog ulaganja (i visine ulaganja) izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆE koji u svom iskazu navodi da je bio angažiran od strane NE za ugradnju grilja na predmetnim apartmanima za balkonska vrata. Navodi da se sjeća da je cijena bila 2700 ili 2800 eura za izradu grilja i za njegov rad, jer inače radi po mjeri, te iste montira. Nadalje, navodi da je navedeni iznos platio NE, na ruke. Nadalje, da istome nije bilo poznato u kakvim su odnosima bili NE i tuženi, iako je poznavao jedne i druge. Nadalje, navodi da je postavljao i izrađivao pregradu u apartmanu za što je istog angažirala tužena pod 1). Nadalje, da istome nije bilo poznato niti je li tužitelj imao punomoć od strane tuženika za izvođenje radova na apartmanima. Nije imao saznanja o tome čiji su apartmani, niti u kakvim su odnosima tužitelj i tuženik. Nadalje, navodi da se ne sjeća kakvi su bili balkonski zatvori prije grilja. Nadalje, svjedok navodi da sve što je montirano se može odmontirati.

18. Iz iskaza svjedoka ČE proizlazi da je u fušu radio kao vodoinstalater i postavljač klima. Nadalje, na upit tko ga je angažirao za rad na apartmanima u [adresa] navodi da su oni ( tužitelj i tuženici) bili jedna obitelj u to vrijeme, a tužitelju je bio dužan 300,00 eura, pa su dogovorili da će sveukupnu cijenu postavljanja klima i vodoinstalaterskih radova na predmetnim apartmanima, prebiti sa tim dugom, a ostatak cijene izvedenih radova platiti su mu tuženi. Sveukupna cijena radova iznosila je 750,00 eura. Razliku cijene platiti su tuženi N i SE na ruke. Nadalje, navodi je klime zatekao u apartmanu te je iste samo montirao, pa je naplatio samo cijenu montaže. Nadalje, navodi da je renovirao sva kupatila i promijenio dvije utičnice te montirao televizor. Nadalje, navodi da su klime i televizori bili novi, a radilo se o četiri klima uređaja, nadalje, navodi da je montirao televizore u 3-4 sobe.

19. Iz iskaza svjedoka UE proizlazi je istoj poznato da je tužitelj u njihovom dućanu Eurodom d.o.o. Posušje kupio namještaj za svoju kuću u [adresa] jer je opremao apartmane. Nadalje, da je kupio 4 ormara, 4 noćna ormarića, 4 kreveta i 4 madraca, što je koštalo 4.000,00 Eura koje je platio tužitelj u gotovini u rujnu 2015. za što je izdana uplatnica. Nakon toga njegovi roditelji su tražili da zamijenimo 2 kreveta, jer su bili po njihovim riječima, preširoki te se oko njih nije moglo prolaziti, a tu zamjenu su napravili o svom trošku te su 2 kreveta koja je kupio NE zamijenili za 2 uža kreveta i 2 ogovarajuća madraca. Nakon te zamjene nisu ostali u dobrim odnosima sa njegovim ocem zbog toga što su sve to radili o svom trošku, a N im je platio malu razliku njihovog troška kojeg su imali za gorivo i montažu. Dakle, nisu vraćali novac, a niti je bilo osnove za to da se mijenjaju kreveti jer je tu bilo dovoljno prostora. Nadalje, da je upoznata sa svime jer radi prodaju u dućanu te je sve ugovarala i prodala. Nadalje, da njezin suprug o tome ne zna ništa, jer on je direktor firme. Nadalje, navodi da joj nije poznato je li NE iznajmljivao apartmane.

20. Iz iskaza svjedoka ŠE proizlazi da je tužitelj kupio namještaj u njihovoj trgovini te da je došlo do zamjene kreveta i madraca. Nadalje, da je bio prisutan kod montaže jednog dijela namještaja u [adresa]. Nadalje, da se sjeća da su zatekli stari namještaj koji su izbacili. Nadalje, da je jednom bila prisutna tužena - majka tužitelja koja ih je počastila pićem te je sve bilo normalno. Nadalje, da je zamjenu namještaja tražio tužitelj, da je u trgovinu dolazio njegov otac prije i poslije, ali se ne sjeća detalja te da ako je bila kakva reklamacija da su je riješili.

21. U konkretnom slučaju, među strankama je sklopljen valjan pravni posao koji obvezuje obje strane, a koji pravni posao, inače, ne regulira obvezu tuženika za povrat izvršenih ulaganja prema tužitelju.

22. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su ulaganja izvršena u dobroj vjeri, u svrhu najma apartmana preko ljeta, odnosno da ih koriste tužitelj i tuženi kada nema turista.

23. Iz iskaza tužene proizlazi da ih je iznenadilo kada je tužitelj u apartmane doveo prijatelje odnosno radnice, jer je mislila da će se apartmani iznajmljivati, sve onako kako su se bili dogovorili, a istu kao vlasnicu apartmana tužitelj nije o tome adekvatno obavijestio.

24. Dakle, u ovom postupku radi se o sporazumnom ulaganju tužitelja u apartmane vlasništvo tuženika radi iznajmljivanja. Isto tako jasno je da se ne radi o nužnim troškovima jer su se apartmani mogli iznajmiti, po iskazu tuženika, u stanju u kakvom su bili prije ulaganja.

25. S druge strane, proizlazi iz iskaza tužene da se apartmani nisu ni iznajmljivali sukladno dogovoru stranaka već je tužitelj dovodio prijatelje koji su tu boraviti besplatno.

26. U ovom postupku donijeta je prvostupanjska presuda poslovni broj P-6061/17 od 23.srpnja 2019. ukinuta rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž- 83/2020 od 17.veljače 2020.

27. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe čl. 150 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09 dalje ZV) prema kojoj kod uspostave prijašnjih stanja odnosno rastavljanje nije moguće bez nerazmjerno velikih teškoća, a nije nastala nova stvar nego je postojećoj stvari kao glavnoj prirasla druga stvar postavši njezinom pripadnošću, ili su u nju uloženi tuđi rad i sredstvo, vlasništvo glavne stvari postoji i dalje, protežući se na sve ono što je toj glavnoj stvari priloženo ili je u nju uloženo, a obvezno prava pravila uređuju tko ima pravo tražiti naknadu i od koga.

28. Sukladno tome, pravo na naknadu prosuđuje se prema pravilima obveznog prava što upućuje na primjenu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05,41/08,125/11 i 78/15 dalje ZOO) odnosno na odredbe o stjecanju bez osnove (čl. 1111 ZOO). Naime kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

Sukladno stavku 3) istog članka obveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

29. U konkretnom slučaju, proizlazi da je tužitelj sa tuženima imao dogovor glede iznajmljivanja apartmana, međutim da je pored toga tužitelj namjeravao podići apartmane na veću razinu te uložio u klime, televizore i namještaj. Nije sporno, nakon saslušanja stranaka, da je tužitelj uložio svoja sredstva. Međutim, sporno je je li postojala osnova za izvršena ulaganja, a koja je naknadno otpala, obzirom je nesporno da su odnosi među strankama poremećeni.

30. Pravna osnova ulaganja u konkretnom slučaju je usmeni dogovor paničnih stranaka o iznajmljivanju apartmana u turističke svrhe radi ostvarivanja prihoda.

31. Tužitelj je smatrao da navedenim ulaganjem može povećati cijenu iznajmljivanja apartmana sa čime se tuženici nisu slagali no nesporna je činjenica da su predmetne pokretne stvari ostale u nekretnini tuženika.

32. Pogoršanjem odnosa među strankama otpao je i pravni osnov odnosno dogovor o zajedničkom ostvarivanju prihoda iznajmljivanjem apartmana te tužitelj sukladno već navedenoj odredbi ostvaruje pravo na vraćanje uloženih stvari odnosno ukoliko to nije moguće na isplatu njihove vrijednosti.

33.U ovom postupku primjenjuje se odredba čl. 150 ZV, a prema uputi iz drugostupanjske odluke proizlazi da će se utvrditi postoji li mogućnost vraćanja stvari. Obzirom je konačno utvrđeno da su u pitanju pokretne stvari (4 klima uređaja, 4 televizora te namještaj ( kreveti) koji nisu izgubili svojstvo samostalne stvari te se općepoznato mogu lako od montirati i iznijeti iz apartmana ( kao što su se i unijeli odnosno montirali) proizlazi da se tužitelj najprije trebao poslužiti svojim pravom da ukloni ili odnese svoju stvar ( ius tollendi). Naime, njegovo vlasništvo na navedenim stvarima nije prestalo jer se lako mogu odvojiti bez znatne štete ili nerazmjerno velikih troškova. Slijedom toga, jasno je da tužitelj nema pravo zahtijevati naknadu protuvrijednosti unesenih pokretnih stvari koje se mogu odvojiti od nekretnine vlasništvo tuženika, dakle, tuđe stvari. Nadalje, aluminijske grilje ( stolarija) koje su montirane na balkonskim vratima također se mogu odmontirati prema iskazu svjedoka ĆE, koji ih je izradio i montirao, pa proizlazi da sve što je tužitelj uložio u apartmane se može odmontirati i odnijeti bez velike štete ili nerazmjernih troškova.

34. Obzirom je utvrđeno kako je moguća uspostava prijašnjeg stanja, a predmet tužbe je naknada vrijednosti uloženih stvari, to se tužbeni zahtjev čini neosnovanim.

35. Osim toga, tužitelj nije ni tvrdio da tuženi ne mogu, već ne žele, uloženo vratiti, a ovdje je bilo utvrđeno da se sve što je uloženo u nekretninu od strane tužitelja može, bez oštećenja biti stvari, vratiti, slijedom čega isti nema pravo na naknadu vrijednosti uloženog niti po osnovi stečenog bez osnove.

36. Sukladno odredbi čl. 220 ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, zbog čega sud nije prihvatio dokazni prijedlog da se provede građevinsko, financijsko ili strojarsko vještačenje. Naime, tužbeni zahtjev se ne temelji na institutu naknade štete u vidu izmakle dobiti uslijed nemogućnosti iznajmljivanja apartmana drugima, pa da bi se eventualno utvrđivala vrijednost ulaganja u apartmane posljedično vrijednost apartmana odnosno cijena iznajmljivanja apartmana nakon izvršenog ulaganja.

37. Osim toga, tužitelj, ako je uložio svoja sredstva u predmetnu nekretninu radi ostvarenja dobiti ( od iznajmljivanja) nije dokazao da bi predmetna ulaganja bila nužna i korisna tuženicima kao vlasnicima predmetnih apartmana, pa ni po toj osnovi ne može tražiti da mu se naknade troškovi.

38. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23) i to sukladno vrijednosti predmeta spora (14.864,95 eura) za sastav odgovora na tužbu 364,99 eura, zastupanje na ročištu od 17.listopada 2018. 364,99 eura, sastav podneska od 12.prosinca 2018. 364,99 eura, sastav podneska od 20.prosinca 2018. 364,99 eura, zastupanje na ročištu od 21.veljače 2019. 364,99 eura, sastav žalbe ( na odluku o parničnom trošku u iznosu od 12.500,00 kuna odnosno 1.659,04 eura) 120,00 eura ( Tbr.10.toč.4. OT), zastupanje na ročištu od 23.lipnja 2020. 364,99 eura, 26.kolovoza 2020. 364,99 eura, zastupanje na ročištu od 27.listopada 2020. 73,00 eura, zastupanje na ročištu od 25.siječnja 2023. 597,25 eura, te ročištu od 24.svibnja 2023. 597,25 eura, zastupanje na ročištu od 12.ožujka 2024. 364,99 eura, te ročištu od 19.svibnja 2025. 364,99 eura iznosi sveukupno 3.477,91 eura.

39. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 6.lipnja 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženiku

- u spis