REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEK
Poslovni broj: Us I-534/2024-8
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 6. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/19-01/916, URBROJ: 513-04-24-2 od 23. siječnja 2024. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Virovitica, Ispostave Virovitica, KLASA: UP/I-410-23/19-02/416, URBROJ: 513-07-10-01-19-04 od 20. rujna 2019.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika od 23. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Virovitica, Ispostave Virovitica, KLASA: UP/I-410-23/19- 02/416, URBROJ: 513-07-10-01-19-04 od 20. rujna 2019.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem poništeno je privremeno porezno rješenje KLASA: UP/I-410-23/2019-02/416, URBROJ: 513-07-10-01-2019-02 od 12. lipnja 2019. i tužitelju je za 2018. utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 4.828,06 kn i to plaća ostvarena u tuzemstvu izvan područja P1 i/ili izvan područja Grada Vukovara u iznosu od 4828,06 kn, dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 274.280,36 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 279.108,42 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 45.600,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 233.508,42 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 58.853,03 kn, ukupno uplaćeni predujam poreza i prireza u tuzemstvu u iznosu od 246,73 kn, razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 58.616,30 kn i predujmovi poreza na dohodak za sljedeće porezno razdoblje u iznosu od 4.820,40 kn.
3. Tužitelj u tužbi navodi da su mu prvostupanjskim rješenjem oporezovana sredstva koja je dobio kao novčanu pomoć za pretrpljenu štetu od raznih elementarnih nepogoda na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (dalje: OPG) u iznosu od 240.687,68 kn, a koja su dodijeljena na temelju Odluke o dodjeli sredstava žurne pomoći za ublažavanje posljedica elementarnih nepogoda nastalih u 2018. i dijelom u 2017. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o klasičnoj isplati štete od elementarnih nepogoda, koja bi bila u vezi s djelatnosti, nego samo o isplati pomoći za ublažavanje posljedica u iznosu od 11% i oporezivanje te pomoći bi u potpunosti poništilo namjeru Vlade Republike Hrvatske da pomogne oštećenicima u ublažavanju posljedica. Navodi da je Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske, na upit da li se sredstva isplaćena poljoprivrednim proizvođačima za ublažavanje posljedica prirodnih nepogoda u 2023. godini knjiže kao neoporezivi prihodi ili se na njih plaća porez, dalo odgovor iz kojeg proizlazi da se na sredstva koja su primjena iz programa potpore poljoprivrednim proizvođačima za ublažavanje posljedica prirodnih nepogoda u2023. ne treba obračunavati porez. Navodi da Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske svoj stav obrazlaže pozivajući se na odredbe Zakona o porezu na dohodak i Općeg poreznog zakona. Napominje da u godišnjoj poreznoj prijavi za 2018. zbog malog dohotka nije zatražio osobni odbitak za uzdržavano dijete MĆ, koja je tijekom 2018. primala samo stipendiju i pomoć roditelja na koje se ne plaća porez na dohodak. Predlaže Sudu provesti dokaz saslušanjem tužitelja, te usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje od 20. rujna 2019.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Dana 9. svibnja 2025. pred ovim Sudom je održana rasprava u prisutnosti tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika sukladno članku 91. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/2024., dalje: ZUS).
6. Na navedenoj raspravi tužitelj je izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te da je samo nekoliko njih dobilo ovakva rješenja po kojima se oporezuju predmetna sredstva pa mu stoga nije jasno zašto svi korisnici tih sredstava nisu jednako oporezovani. Kako se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju, Sud na održanoj raspravi nije proveo dokazni prijedlog saslušanjem tužitelja.
7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te sve isprave koje se nalaze u istome.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 9. Člankom 8. stavkom 2. točkom 1. podtočkom e) Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 115/2016. i 106/2018., dalje: Zakon) propisano je da se dohotkom ne smatraju niti primici po posebnim propisima i to potpore zbog uništenja i oštećenja imovine zbog elementarnih nepogoda.
10. Stavkom 4. istoga članka propisano da ako su primici iz stavka 2. ovoga članka u svezi s ostvarivanjem dohotka iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona, smatraju se oporezivim dohotkom.
11. Odredbom članka 5. stavka 2. Zakona propisano je da dohodak koji se oporezuje prema odredbama ovoga Zakona, prema izvoru dohotka iz stavka 1. ovoga članka, jest: 1. dohodak od nesamostalnog rada, 2. dohodak od samostalne djelatnosti, 3. dohodak od imovine i imovinskih prava, 4. dohodak od kapitala i/ili 5. drugi dohodak.
12. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je porezno tijelo naknadnom provjerom, odnosno kontrolom žiro-računa i fiskalizacije utvrdilo da tužitelj u prijavi poreza na dohodak za 2018. nije iskazao primitke na žiro-računu u iznosu od 240.687,68 kn te da je 20. rujna 2019. navedeni podatak tužitelj ispravio i podnio zahtjev za izmjenu porezne prijave.
13. Nadalje proizlazi da je tužitelj navedeni primitak od 240.687,68 kn ostvario kao pomoć za pretrpjelu štetu od elementarnih nepogoda na svom OPG-u u 2018. i dijelu 2017. godine, a koja su dodijeljena na temelju Odluke o dodjeli sredstava žurne pomoći za ublažavanje posljedica elementarnih nepogoda nastalih u 2018. te dijelom u 2017. godini u Republici Hrvatskoj.
14. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je navedeni primitak tužitelj ostvario kao pomoć za pretrpjelu štetu od elementarnih nepogoda ali u vezi s ostvarivanjem dohotka od samostalne djelatnosti OPG-a nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni. Naime, prema shvaćanju ovoga Suda, pravilno su i prvostupanjsko tijelo i tuženik u osporavanom rješenju utvrdili da je predmetni primitak u iznosu od 240.657,68 kn tužitelj ostvario kao pomoć odnosno potporu zbog uništenja i oštećenja imovine zbog elementarnih nepogoda sukladno članku 8. stavku 2. točki 1. podtočki e), ali u vezi s ostvarivanjem dohotka od samostalne djelatnosti OPG-a tužitelja, zbog čega se isti u smislu navedenih zakonskih odredbi smatra oporezivim dohotkom.
15. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Osijeku 6. lipnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
