REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-91/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica NOT, zaposlenica Hrvatskog sindikata pošte u Zagrebu, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87311810356, kojeg zastupa HO, punomoćnica po zaposlenju, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja NOT i punomoćnika tuženika HO, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužitelja NO. poljska 40, Đakovo, OIB: [osobni identifikacijski broj] koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d., [adresa], broj: REG-05-38256/23 od 27.11.2023. godine nije dopuštena i da radni odnos tužitelja NO nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, da tužitelja NO vrati na rad na poslove radnog mjesta operater za poštanske procese u Regiji 5, Odjel sortiranja Osijek, na području Osječko-baranjske županije ili druge odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta operater za poštanske procese u regiji 5, Odjela sortiranja Osijek, na području Osječko-baranjske županije. Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu zbog povreda obveza iz radnog odnosa, protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem se tuženik do danas nije očitovao. Navodi da nije počinio povrede radnih obveza koje mu se stavljaju na teret, odnosno da nije otuđio novac, već je pronađeni novac držao na radnom mjestu u namjeri da ga vrati. U svojem dosadašnjem radu uvijek se trudio savjesno obavljati svoj posao, poštujući naloge i upute nadređenih te nikada nije postupao s namjerom počinjenja povreda obveza iz radnog odnosa, a u konkretnom slučaju se radi o bagatelnom djelu koje ne opravdava izricanje tako teške mjere otkaza. Pored navedenog, navodi i da tužitelj nije prethodno upozoren na obveze iz radnog odnosa pa je predmetna odluka o redovitom otkazu i iz tog razloga nezakonita. Predlaže da sud prvog stupnja donese presudu kojom će utvrditi da Odluka tuženika o redovitom otkazu Ugovora o radu nije dopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te naložiti tuženiku vratiti tužitelja na rad.

2. Tuženik navodi da je u Odluci o otkazu činjenično i pravno obrazložio razloge otkazivanja predmetnog Ugovora o radu, a pri tome je nesporno da je tužitelj predmetnim postupanjem zloporabio činjenicu da je novac u vrijednosti od 50,00 eura pronašao na podu sortirnice na način da je isti zadržao, a sve znajući da isti ne predstavlja njegovo vlasništvo. Naime, tek nakon što je tužitelj od strane Inspektora za internu kontrolu upoznat s predmetom kontrole i sadržajem video snimke tek tada je isti priznao postupanje koje je u suprotnosti s internim aktima ovdje tuženika, a što govori u prilog činjenici da tužitelj nije imao namjeru vraćanja predmetnog novca i obavještavanje voditelja o predmetnim okolnostima, nego je isti htio zadržati predmetni novac zadržati zlorabeći svoj položaj. Činjenica da je tužitelj vratio novac nakon što mu je predočen sadržaj video snimke i nakon što je upoznat s predmetom interne kontrole, ne znači kako navedenim postupanjem nisu povrijeđene primjenjive odredbe Pravilnika o radu tuženika. Navodi nadalje da se tuženik radi namjere otkazivanja obratio Radničkom vijeću, a koje se usprotivilo namjeravanoj Odluci. Tužitelju je omogućeno iznošenje obrane, a činjenica da tužitelj prethodno nije upozoren na povrede obveza iz radnog odnosa ne znači kako je Odluka o otkazu nezakonita. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka VO, OO, ZO, DO i ĆO te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu broj: REG-05-38256/23 od 27.11.2023. te da radni odnos nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tuženika na rad.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika te je da je bio zaposlen na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu operater za poštanske procese u Regiji 5, Odjel sortiranja Osijek,

- da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR),

- da je provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem GP5 na temelju odredbe čl. 150. ZOR koje se protivilo namjeravanoj odluci redovitog otkazivanja Ugovora o radu tužitelja,

- da je tužitelj pronašao tuljac sa novčanim iznosom od 50,00 eura 23.10.2023. te ga je predao radnicima poslodavca 26.10.2023.

7. Sporno je je li Odluka o otkazu dopuštena i zakonita te jesu li okolnosti za redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika takve naravi da nije opravdano očekivati da poslodavac prije otkazivanja pisano upozori radnika na posljedice kršenja obveza iz radnog odnosa.

8. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika ovaj sud je utvrdio da je tužitelj otkaz dobio jer je poslodavac utvrdio da je tužitelj dana 23.10.2023. u prostoru sortirnice Osijek pronašao i zadržao za sebe tuljac sa novčanim iznosom od ukupno 50,00 eura koji iznos je predao voditeljici i inspektorima 26.10.2023. Nije prijavio nadređenoj osobi da je pronašao taj iznos, a riječ je o imovini poslodavca, slijedom čega to postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

9. Iz iskaza svjedoka VO proizlazi da je sortirnica HP-Osijek novčani odjel u kojem jako puno zaposlenih rukuje s novcem, a značajno je i reći da u cijeloj pošti gdje je otprilike 8.800 zaposlenih čak 5.000 zaposlenih svakodnevno rukuje s novcem. To znači da je stopa tolerancije na bilo kakvo otuđenje 0%. Novac koji je otuđen bio je pakiran u tuljac od 25 kovanica po 2 eura u ljubičastom omotu, zbog čega navodi da je je jasno bilo vidljivo da je riječ o službenom pakiranju kovanica. Navodi da je tužitelj upravo tako pakirani novac vratio u trenutku kada je bilo otkriveno da se kod njega nalazi i to treći dan od otuđenja.

10. Iz iskaza svjedoka OO, koja je voditeljica Odjela sortiranja Osijek proizlazi da je bio prijavljen manjak u dotaciji od 50,00 eura, koji su otkrili kada je pošiljka stigla u poštanski ured Bijelo Brdo jer prethodno ne broje odnosno ne sravnjuju novčane iznose. Utvrdila je da u sortirnici Osijek nije bilo saznanja o manjku, slijedom čega je obavijestila direktora koji je nakon toga pokrenuo internu kontrolu. Ujedno je navela da je tužitelj vratio novac u originalnom pakiranju, te da je bio prosječan radnik, nije imao ranijih upozorenja zbog povrede radne obveze, međutim u sortirnici nisu imali ni otuđenja od 2019. godine. Navodi da je nakon provedbe interne kontrole pozvala tužitelja na razgovor, te se on prvo zaputio prema garderobi od kuda je iz torbice oko struka uzeo tuljac te je potom došao do njezine sobe.

11. Iz iskaza ZO proizlazi da je ista dobila nalog od voditelja za provođenje interne kontrole radi postojanja manjka dotacije od 50,00 eura. U poštanskom uredu Bijelo Brdo je ustanovila da je pošiljka dopremljena u jutenoj vreći koja je imala rupu. Međutim promjer rupe nije odgovarao veličini novčanog tuljca stoga su ona i kolega DO nastavili kontrolu u poštanskom uredu Dalj. Daljnja kontrola ih je odvela u sortirnicu Osijek gdje se iz sortirnog odjela uzimaju pošiljke i voze u trezor. Tamo postoji video nadzor kojeg su izvršili i utvrdili da je na jednoj plastičnoj vreći postojala rupa dovoljnog promjera da može ispasti i tuljac. Nadalje, na kamerama se jasno vidi da je tužitelj prišao tom tuljcu stao na njega i potom ga spremio. Identitet osobe utvrđen je lako jer je voditeljica sortirnice vrlo brzo utvrdila da je riječ o tužitelju.

12. Iz iskaza svjedoka DO proizlazi da je nalogom zajedno s kolegicom ZO upućen u internu kontrolu. U poštanskom uredu Dalj Bijelo Brdo su izvršili kontrolu u oštećenu vreću radi kontrole je li tuljac ispao tijekom transporta, te ih je trag kretanja pošiljke pratio do sortirnice Osijek. Tamo se pošiljke vade te se prenose u trezor, stoga su na kameri pregledavali je li se u tom putu nešto dogodilo s tuljcem. Na kameri su vidjeli da je prilikom prijenosa jedan tuljac ispao, a potom je naišao tužitelj koji je na njega stao, kao da se poskliznuo. Zatim se jasno vidi da je podigao tuljac i kada je vidio o čemu je riječ stavio ga je u džep i prošao kroz halu. Nakon toga obavijestili su voditeljicu OO koja je identificirala radnika kao ovdje tužitelja. Tužitelja su pozvali na sastanak kojem su bili prisutni svjedoci OO, ZO i DO te su rekli tužitelju do kakvih saznanja su došli. Nakon toga on je vratio taj tuljac. Navodi da je interna kontrola trajala dva dana.

13. Iz iskaza svjedoka EO, referenta za sigurnost u Odjelu za sigurnost i obranu proizlazi da su snimke pregledavali svjedoci ZO i DO te da je na snimci vidljivo da je jedna vreća bila oštećena iz koje je ispao tuljac, a potom ga je osoba, za koju se kasnije ispostavilo da je tužitelj, uzela.

14. Sud je prihvatio iskaze svjedoka jer su iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno, a isti su suglasni i s nespornim činjenicama u konkretnoj pravnoj stvari.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on pronašao tuljac s novcem u apoenima od dva eura, 25 kovanica kojeg je uzeo i spremio ga u ormarić u nadi da će ga kasnije vratiti. Smatra da je pitao čiji je novac da bi se javilo više zainteresiranih, zato ga nije vratio ni neposredno nadređenom sve do trenutka kad ga netko bude tražio. Osobno nije čuo da netko traži novac u tuljcu, do sada. Navodi da je u tom vremenu bio prijelaz na euro pa su mnogi imali paketiće s novcem stoga nije konkretno znao da je riječ o novcu tuženika. Vezano za pravila za postupanje prilikom pronalaska određenih novčanih dotacija naveo je da možda nešto o tome piše u Ugovoru o radu koji je dugačak i nije ga čitao. Naveo je i da je novac pronašao između perona i ograde koja vodi do toaleta, a na koji prostor smiju ulaziti svi zaposlenici.

16. Ovaj sud prihvatio je iskaz tužitelja u dijelu koji se odnosi na činjenicu pronalaska tuljca i da ga je isti uzeo, a što u konkretnoj pravnoj stvari nije niti sporno. Međutim, ovaj sud ne prihvaća dio iskaza u kojem navodi da nije znao da je predmetni novac imovina poslodavca. Naime, tužitelj je kao zaposlenik tuženika nedvojbeno znao da se kod tuženika stalno rukuje novcem jer je radio na radnom mjestu operatera za poštanske procese u Odjelu sortirnice koja je novčani odjel.

17. Pri tome, od značaja je i činjenica da je novac u apoenima po dva eura bio pakiran u tuljcu od 25 komada, a nije životno logično niti uobičajeno da fizičke osobe nose novac koji je u kovanicama zapakiran na taj službeni način. Iako tužitelj navodi da je mislio da je riječ o pakiranju kovanica koje je bilo u opticaju za vrijeme prelaska Republike Hrvatske s valute kuna na valutu euro, valja reći da su ti navodi neosnovani jer je Republika Hrvatska na valutu euro prešla s danom 1.1.2023., dok se predmetni događaj zbio 23.10.2023., kada više nisu bili u opticaju plastični paketići kovanica u iznosu od 13,28 eura koji su odgovarali iznosu od 100,00 kn. Navedeni tvz. „početni paket“ mogao se kupiti od 1. prosinca 2022. te je sadržavao 33 različita apoena kovanica eura i centi te je po ocjeni ovog suda taj paket bitno različit od tuljca u kojem je pakirano 25 kovanica u apoenima od 2 eura, a što bi svaki prosječni čovjek mogao opaziti.

18. Ujedno valja ukazati i da je tužitelj novac pronašao u prostorijama poslodavca u dijelu u kojem samo radnici imaju pristup, a tužitelj je kao osoba koja je radila u Odjelu sortirnice mogao znati da je riječ o zapakiranim kovanicama koji su imovina poslodavca namijenjenim za daljnju distribuciju. U svakom slučaju, tužitelj je bio dužan prijaviti pronalazak poslodavcu s obzirom da je i sam bio svjestan da novac nije njegov.

19. Sukladno čl. 8. stavku 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

20. U konkretnoj pravnoj stvari valja primijeniti odredbu čl. 115. st. 1. toč. 3. ZOR, tj. odredbu o otkazu koji je uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Sukladno navedenom članku poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa. Pri tome je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz (čl. 135. st. 3. ZOR).

21. Sukladno čl. 119. st. 1. ZOR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

22. Uzimajući u obzir iskaz svjedoka VO koji je iskazao da kod tuženika ne postoji stopa tolerancije na otuđenje jer velik broj zaposlenih svakodnevno rukuje s novcem te činjenicu da je tužitelj, iako je znao da tuljac od 50,00 eura nije njegov, odlučio taj novac zadržati za sebe, ocjena ovog suda je da u konkretnoj pravnoj stvari postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da radnika prethodno prije otkazivanja pisano upozori na kršenje obveze iz radnog odnosa. Iako je tijekom postupka razvidno da tužitelj nije imao ranija upozorenja na obveze iz radnog odnosa te da se radi o radniku koji je svoj posao obavljao korektno, riječ je o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa.

23. Naime, tuženik je u svom Pravilniku o radu u čl. 48. toč. 3., 4. i 6. izričito propisao da je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa postupanje radnika protivno zakonu, drugim propisima, odredbama kolektivnog ugovora, odredbama ovog Pravilnika i drugim pravilnicima i aktima Društva zbog kojeg, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć, a osobito se to odnosi na otuđivanje ili neopravdano uništavanje imovine Društva, zloporabu položaja ili prekoračenje danih ovlasti i protupravno pribavljanje imovine ili druge koristi.

24. Prema tome, s obzirom da je u dokaznom postupku utvrđeno da je tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelja je utvrđena dopuštenom, stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 6. lipnja 2025 .

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku