Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-282/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u pravnoj stvari tužitelja KOMUNALAC d.o.o. za komunalne djelatnosti, OIB 88124811471, Hrvatska Dubica, Petra Berislavića 39, zastupanog po punomoćniku Josipu Dizdaru, odvjetniku u Sisku, protiv tuženika CJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] Dubica, [adresa], zastupanog po punomoćnici Josipi Milković, odvjetnici u Sisku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici od 2. ožujka 2022. , poslovni broj Povrv-135/2019-13, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaćanjem žalbe tužitelja KOMUNALAC d.o.o. Hrvatska Dubica, preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj Povrv-135/2019-13 od 2. ožujka 2022. i sudi:

Nalaže se tuženiku CJ da tužitelju KOMUNALAC d.o.o. Hrvatska Dubica plati iznos od 80,27 eura / 604,80 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja se računa od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:

- na iznos od 6,00 eura / 45,20 kn od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 7,38 eura / 55,60 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 7,38 eura / 55,60 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CJ da tužitelju KOMUNALAC d.o.o. Hrvatska Dubica naknadi troškove postupka 92,91 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića iz Sisak, S. i A. Radića 25, broj: Ovrv-63/2019 od 4. veljače 2019., a koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku da tužitelju na temelju vjerodostojne isprave otvorenih stavki od 15. siječnja 2019. namiri ovrhovoditelju novčanu tražbinu u iznosu od 604,80 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja se računa od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do namirenja tužitelja i to:

- na iznos od 45,20 kn od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 55,60 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate,

te da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka, kao i da na te troškove plati zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do namirenja tužitelja, sve u roku od 8 dana. Ukoliko tuženik ne podmiri navedenu tražbinu u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja dužan je tužitelju naknaditi i predvidive troškove postupka zajedno sa gore opisanim zakonskim zateznim kamatama računajući iste od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do namirenja tužitelja."

II Nalaže se tužitelju Komunalac d.o.o. za komunalne djelatnosti Hrvatska Dubica, Petra Berislavića 39, OIB 88124811471 da tuženiku ZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] Dubica, C [adresa] naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 625,00 kuna u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), dakle na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, dok se iz sadržaja žalbe može razabrati da žalbu izjavljuje i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP. Žalbenim navodima ukazuje na Odluku Općinskog vijeća Općine Hrvatska Dubica o pružanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, obvezu korištenja i plaćanja cijene te usluge. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujuću pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koju povredu temeljem članka 365. stavak 2. ZPP ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, dok tužitelj iako ističe i taj žalbeni razlog, određeno ne ukazuje na ijednu takvu povredu.

6. Člankom 467. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

6.1. Kako se u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti, sukladno već navedenom i citiranom članku 467. ZPP, presuda se žalbom ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, radi stranaka se napominje da je prvostupanjski sud, za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, temeljem dokaza koje su stranke predložile, utvrdio sve relevantne činjenice.

7. Tražbina tužitelja se odnosi na neplaćene račune za uslugu prikupljanja i odvoza miješanog komunalnog otpada na adresi [adresa], Hrvatska Dubica za razdoblje od siječnja do prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 604,80 kuna.

7.1. Iz spisa proizlazi da među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine na navedenoj adresi.

7.2. Nadalje među strankama nije sporno da na području Općine Hrvatska Dubica javnu uslugu prikupljanja mješovitog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada vrši upravo tužitelj.

8. Među strankama je sporno da li je tužitelj tuženiku vršio navedenu uslugu kroz utuženi period, a u povezanosti s navedenim i da li je tuženik tužitelju dužan platiti utuženi iznos.

9. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja odbio u cijelosti uz zaključak da tuženik nije bio proizvođač otpada, kao i da tužitelj nije dokazao da je tuženiku vršio uslugu odvoza komunalnog otpada, da tužitelj pokušava naplatiti uslugu koju tuženik nije koristio, a niti ju je tužitelj pružio, da tužitelj nije dokazao način pružanja usluge, visinu tražbine i obvezu tuženika.

10. Iz sadržaja financijske kartice potrošačkog mjesta s otvorenim stavkama na dan 15. siječnja 2019. (vjerodostojna isprava tužitelja) proizlazi da postoji nepodmirena obveza tuženika prema tužitelju s osnova odvoza smeća u ukupnom iznosu od 604,80 kuna za razdoblje od siječnja do prosinca 2018., a nesporno je da tuženik kroz utuženo razdoblje nije podmirio račune koje mu je tužitelj ispostavljao.

10.1. Tuženik je iskazao da mu se usluga odvoza komunalnog otpada ne vrši pa da se nije vršila ni u utuženom razdoblju, tvrdio je da ne proizvodi komunalni otpad, da je reklamirao ispostavljene račune ali su reklamacije odbijene, da je tražio proširenje puta do njegove kuća kako bi se usluga mogla vršiti, ali to nije prihvaćeno.

10.2. Svjedok ĐJ, djelatnik tužitelja koji radi na skupljanju i pražnjenju kanti, iskazao je da uslugu odvoza otpada tuženiku u utuženom razdoblju nisu pružali, da nikad nije praznio kantu na adresi tuženika jer ista nije bila postavljena ispred kuće tuženika, da ulicom Ž. [adresa] prolaze jednom tjedno ali da je kuća tuženika u odvojku, slijepoj ulici gdje se ne može pristupiti kamionom pa da su dolazili do kuće i dvorišta HJ, susjeda tuženika kako bi vidjeli da li stoji kanta ispred dvorišta tuženika, ali da kanta nikada nije stajala.

11. Iako se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13., 73/17., 14/19., 98/19., dalje ZOGO) pa i na odredbu članka 4. stavak 1. točka 47. (a ne točke 48., uvažavajući izmjene iz NN 14/2019), stav je ovog drugostupanjskog suda da zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije bio proizvođač otpada nije pravilan. Naime, navedenom odredbom je propisano da je proizvođač otpada svaka osoba čijom aktivnošću nastaje otpad i/ili koja prethodnom obradom, miješanjem ili drugim postupkom mijenja sastav ili svojstva otpada, pa nije vjerojatno i moguće, a niti životno logično da tuženik ne proizvodi baš nikakav komunalni otpad.

11.1. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 6. stavak 1. ZOGO kojim je propisano da se gospodarenje otpadom temelji na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke, pa između ostalih i načelom onečišćivač plaća.

12. Člankom 30. ZOGO propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada (stavak 1.) i da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa (stavak 2.). Nadalje stavkom 3. je propisano da je područje pružanja javne usluge iz stavka 1. ovoga članka područje jedinice lokalne samouprave, a stavkom 4. je propisano da javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge).

12.1. Stavkom 5. istog članka je propisano da je korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, kao i da više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge iz stavka 3. ovoga članka.

12.1. Stavkom 6. toga članka je propisano da je korisnik usluge dužan koristiti javne usluge iz stavka 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge. Nadalje obveza predavanja otpada osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom proizlazi i iz članka 44. stavak 1. ZOGO, a stavkom 2. je propisano da iznimno proizvođač otpada i drugi posjednik otpada može obraditi svoj otpad ako sam obavlja djelatnost gospodarenja otpadom prema ovom Zakonu ili kao fizička osoba biološki razgradivi otpad iz svog vrta obrađuje biološkom aerobnom obradom (kompostiranje) u skladu sa člankom 9. stavkom 1. ovoga Zakona.

13. Dakle, obveza tuženika (korisnik usluge) da koristi javnu uslugu tužitelja proizlazi iz ZOGO, ali i iz akata jedinica lokalne uprave i samouprave, u konkretnom slučaju Odluke o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada Općine Hrvatska Dubica od 21. srpnja 2014. - dalje: Odluka /2014. (članak 17.), ali i iste Odluke od 31. siječnja 2018. - dalje odluka /2018. (članak 13.).

14. Iz spisa kao nesporno proizlazi da je tuženik od tužitelja dobio spremnik za miješani komunalni otpad, a stav je ovog drugostupanjskog suda da nije odlučno što tuženik nije potpisao izjavu o načinu korištenja javne usluge za prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada (stranica 77 spisa), odnosno što stranke nisu sklopile ugovor, jer se u konkretnom slučaju i ne radi o ugovornom odnosu koji nastaje isključivo sklapanjem ugovora između ugovornih strana, jer se radi o javnoj usluzi kod koje se ugovor zaključuje pristupanjem, odnosno radi se o tzv. adhezijskom ugovoru, jer obveza korištenja te javne usluge nastaje trenutkom stjecanja prava vlasništva, odnosno korištenja nekretnine.

15. Napominje se da je člankom 17. točka 3. Odluke/2014. propisano da su korisnici dužni spremnike otpada izvesti na dostupno mjesto za odvoz sukladno rasporedu odvoza. U povezanosti s tim, a uvažavajući da iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da tuženik dobiveni spremnik nije izveo na dostupno mjesto za odvoz, nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj uslugu nije vršio, odnosno da pokušava naplatiti uslugu koju nije tuženiku pružio. Napominje se da za obvezu tuženika da se koristi javnom uslugom tužitelja nije odlučno što je put do kuće tužitelja uzak i što se radi o slijepoj ulici u koju kamion tužitelja ne može ući, kao ni činjenica da zahtjev tuženika za proširenje ulice nije prihvaćen.

16. Napominje se da iz navedenih Odluka proizlazi i obveza korisnika usluge da davatelju usluge plaća cijenu javne usluge, pa upravo da je i točno da tužitelj nije vodio evidenciju odvoženja otpada, ta činjenica nije odlučna za rješenje ovog spora i obvezu tuženika kao korisnika usluge da plaća cijenu usluge.

17. U povezanosti s navedenim, a suprotno zaključku prvostupanjskog suda tužitelj je financijskom karticom potrošačkog mjesta s otvorenim stavkama na dan 15. siječnja 2019., a koja predstavlja vjerodostojnu ispravu, dokazao osnovu i visinu svog potraživanja.

18. Slijedom svega navedenog proizlazi da je tuženik obuhvaćen organiziranim odvozom otpada, pa ako tuženik usluge tužitelja ne koristi, obzirom se radi o javnoj usluzi, dužan ju je plaćati, dakle tuženik je dužan platiti utuženi iznos.

19. Dakle, uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je prihvatiti.

20. Slijedom navedenog, temeljem članka 373. ZPP žalbu tužitelja valjalo je usvojiti i pobijanu presudu preinačiti na način kako je odlučeno ovom presudom.

21. Obzirom je preinačenjem presude došlo do promjene uspjeha stranaka u postupku, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

21.1. Tužitelj ima pravo na troškove javnog bilježnika - javnobilježničke nagrade u iznosu od 9,95 eura (75,00 kuna) u koji iznos je uključen i PDV po stopi od 25% i jednokratne nagrade za rad i zastupanje odvjetnika u prvostupanjskom postupku u iznosu od 82,95 eura (625,00 kuna) u koji iznos je uključen i PDV po stopi od 25%, sve sukladno Tbr. 7/8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje OT).

22. O troškovima žalbenog postupka ovaj sud nije odlučivao jer tužitelj naknadu tih troškova nije tražio.

Sisak, 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte