Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-578/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BARZEST d.o.o. Zagreb, Šublinov brijeg 20 C, OIB: 00144551306, kojeg zastupaju punomoćnici Petar Car i Tihana Hršak, odvjetnici u Zagrebu, Ilica 158, protiv tuženika Plava Laguna d.d. Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, radi smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 23. travnja 2025. poslovni broj: Psp- 13/2025-4, 6. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Psp-13/2025-4 od 23. travnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba tužitelja od 7. ožujka 2025. povučena.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija tužitelj navodeći da to čini sukladno članku 353. stavku 1. točkama 1. i 2. kao i članku 354. stavku 2. točkama 6. i 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže preinačiti rješenje i utvrditi da se postupak nastavlja budući nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 109. ZPP. Podredno predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Iznoseći razloge zbog kojih je na temelju članka 109. stavka 2. do 4. ZPP odbacio tužbu tužitelja prvostupanjski sud navodi da je tužitelj 7. ožujka 2025. ustao s tužbom tražeći posjedovnu zaštitu te je ujedno podnio prijedlog za određivanje privremene mjere koja tužba mu je vraćena na ispravak rješenjem posl.broj: Psp-13/2025 od 18. ožujka 2025. Tim rješenjem da je tužitelj pozvan da tužbu ispravi na način da njegov punomoćnik dostavi valjanu punomoć za zastupanje tužitelja, da dostavi sve isprave na koje se poziva u tužbi za sud i suprotnu stranu, da ispravi i navede u činjeničnom dijelu tužbe kao i u petitu koji je datum navodnog smetanja, da li kao što je navedeno u točki II. tužbe 7. rujna 2025. u 9,00 sati ili onaj koji naveden na stranici 2. tužbe 7. ožujka 2025., a osim toga je trebao obrazložiti i dostaviti dokaze kojim traži privremenu mjeru u vidu predaje u posjed sporne nekretnine. Nadalje navodi da je tim rješenjem tužitelj upozoren da ispravi tužbu u roku od 30 dana, a ukoliko istu ne ispravi da će se smatrati da je tužba povučena. Tužitelj da je 16. travnja 2025. zatražio produljenje roka za ispravak tužbe te s tim u vezi prvostupanjski sud navodi da to produljenje nije uvažio jer je nedopustivo da se tužba šalje sudu u najmanju ruku bez punomoći odvjetnika, bez ikakvog priloga i da se uopće podnosi tužba po punomoćniku odvjetniku koji ne odgovara niti minimumu standarda ZPP. Iz tih razloga, obzirom da tužitelja navodno (jer u spisu nema punomoći, a niti je ista naknadno dostavljena) zastupa punomoćnik odvjetnik, nema objektivnih razloga niti prepreka da se produlji rok za ispravak tužbe. Sud prvog stupnja napominje da je podnesak za produljenje roka podnijela odvjetnica Tihana Hržak koja nije punomoćnica tužitelja s obrazloženjem da je odvjetniku Petru Caru onemogućen pristup e-komunikaciji zbog kvara koju činjenicu uvažava, no ne može prihvatiti činjenicu da od 18. ožujka 2025, pa do dana izrade ovog rješenja kvar nije otklonjen.

5. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenje tužitelj u žalbi u bitnome tvrdi da kumulativno nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 109. stavka 1. i 3. ZPP za utvrđenje da je tužba povučena pri čemu posebno ističe da je pravodobno zatražio produljenje roka iz opravdanih razloga o čemu prvostupanjski sud nije odlučio. Tvrdi da je tužba ispunjavala sve uvjete iz članka 106. i 186. ZPP zbog čega nije bila nerazumljiva ni nepotpuna pa da stoga izdavanje naloga za dopunu čini procesno nevaljanim jer se ne temelji na objektivnoj procesnoj manjkavosti podneska. Iznosi i razloge kojima opravdava nemogućnost dostave punomoći u dodijeljenom mu roku. Smatra da sudska odluka kojom se de facto odbacuje tužba bez da je odlučeno o zamolbi za produljenje roka i bez ocjene opravdanih razloga predstavlja povredu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (pravo na pravično suđenje) i članka 6. stavka 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Poziva se na predmet Europskog suda za ljudska prava Kreuz protiv Poljske u kojem je taj sud utvrdio da procesni formalizam ne smije prevladati nad pravom na pristup sudu. Smatra da sud ne smije stranku dovesti u situaciju da zbog tehničkih ili administrativnih okolnosti bude trajno lišena mogućnosti ostvarivanja zaštite svojih prava, te da mu je nezakonitim postupanjem, osobito propuštanjem odlučivanja o pravodobnoj zamolbi za produljenje roka, uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom. Iznosi i razloge zbog kojih nije dostavljena punomoć (nemogućnost korištenja e-komunikacije i putovanje odgovorne osobe tužitelja u London) koje razloge prvostupanjski sud nije ocjenjivao. Također ukazuje da sud ni odvjetnicu Tihanu Hržak koja je zaposlena u odvjetničkom uredu Petar Car nije pozvao na dostavu punomoći na koji način je dodatno prekršio temeljna procesna načela i time doprinio povredi prava tužitelja na pristup sudu. Na temelju iznijetih činjenica, pravnih normi, načela pravičnog suđenja i ustavnih jamstava, zaključno smatra da je rješenje o utvrđenju povlačenja tužbe nezakonito, preuranjeno, formalističko i suprotno temeljnim postulatima procesnog prava.

6. Drugostupanjski je sud pobijano rješenje i postupak koji je prethodio donošenju istog ispitao na temelju članka 365. stavka 1. u vezi članka 381. ZPP u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a isto tako da je donošenjem pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP i bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP na koje ukazuje tužitelj sadržajem žalbe.

8. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud neosnovano primjenom članka 109. stavka 1. ZPP pozvao tužitelja na dopunu i ispravak tužbe na način da dostavi sve isprave na koje se poziva u tužbi za sud i suprotnu stranu, zatim da ispravi i navede točan datum navodnog smetanja posjeda kao i da obrazloži i dostavi dokaze u svezi zahtijevane privremene mjere. Tužba sadrži sve što je propisano člankom 106. ZPP i člankom 186. ZPP u kojem smislu istu nije bilo potrebno ispravljati, pa ni u pogledu datuma smetanja 7. rujna 2024. navedenog u činjeničnom supstratu tužbe budući se radi o očitoj omašci u pisanju mjeseca u kojem je smetanje počinjeno, a što se može na nedvojben način zaključiti iz činjenice da je tužba podnesena 7. ožujka 2024., da se u daljnjem opisu čina smetanja u činjeničnim navodima tužbe navodi datum 7. ožujka 2024. i konačno da se u petitu tužbe u opisu čina smetanja navodi datum smetanja 7. ožujka 2024.

9. Člankom 341. stavkom 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – Oduka USRH – dalje u tekstu: OZ) propisano je što sve predlagatelj osiguranja mora istaknuti u prijedlogu za određivanje privremene mjere i to da točno označi tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti i predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila tog Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz prijedlog.

9.1. Prema odredbama Ovršnog zakona ne postoji obveza prvostupanjskog suda da pozove predlagatelja osiguranja na dostavu dokaza kojima opravdava predloženu privremenu mjeru već će o istoj odlučiti na temelju navoda iz prijedloga, dokaza priloženih uz prijedlog ukoliko su dostavljeni i činjenica utvrđenih na temelju raspravljanja ukoliko ocijeni potrebnim provesti dokazni postupak.

10. Kako iz navedenih razloga nije bilo osnove za pozivanje tužitelja na dopunu i ispravak tužbe primjenom članka 109. stavka 1. ZPP ne postoje ni razlozi za utvrđenje da je tužba povučena pozivom na članak 109. stavak 4. ZPP.

11. Međutim osnovano je sud prvog stupnja rješenjem od 18. ožujka 2025. pozvao tužitelja na dostavu punomoći za zastupanje po odvjetniku Petru Caru koju je tužitelj sukladno članku 98. stavku 1. ZPP bio dužan podnijeti prilikom podnošenja tužbe. Prema stavku 2. istog članaka ZPP sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parnične radnje. Daljnjom odredbom iz stavka 3. istog članka određeno je da će, dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud odgoditi donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje što ih je obavila osoba bez punomoći. Stavkom 4. istog članka određeno je sud dužan u tijeku cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila. Dakle, postupanje prvostupanjskog suda u slučaju da punomoćnik tužitelja uz tužbu nije dostavio punomoć determinirana je člankom 98. ZPP pa je utvrdivši da je tužba povučena pozivom na članak 109. stavak 2. do 4. ZPP prvostupanjski sud pogrešno primijenio tu procesnu odredbu.

12. U podnesku od 16. ožujka 2025. koji je dostavio sudu po odvjetnici SĐ tužitelj je zatražio kraće produženje roka za dostavu dokumentacije „jer mu je sva dodatna dokumentacija u dostavi te će biti u kratkom roku u mogućnosti istu dostaviti“. Ujedno obavještava sud da je opunomoćio i odvjetnicu Tihanu Hržak za zastupanje te da ista šalje podnesak jer je odvjetniku Petru Caru zbog elektroničkog kvara onemoguće pristup istoj.

13. Imajući u vidu da je punomoćnik tužitelja rješenje suda prvog stupnja od 18. ožujka 2025. zaprimio 20. ožujka 2025., te da je produljenje roka zatražio podneskom od 16. ožujka 2025., to je produljenje zatražio prije isteka roka od 30 dana u kojem roku je rješenjem prvostupanjskog suda pozvan na dostavu punomoći.

14. Člankom 111. stavkom 2. ZPP propisano je da se rok koji odredi sud može produljiti samo jednom na prijedlog zainteresirane osobe ako za to postoje opravdani razlozi. Prijedlog se mora podnijeti prije proteka roka čije se produljenje traži (stavak 3.) i da produljeni rok počinje teći prvog sljedećeg dana nakon isteka roka čije je produljenje zatraženo (stavak 5.).

15. Iako je bio dužan, prvostupanjski sud o svojoj odluci da neće uvažiti prijedlog tužitelja, nije izradio pisano rješenje. Naime, člankom 344. stavku 1. ZPP propisano je da se rješenja koja sud donosi izvan ročišta saopćavaju strankama dostavom ovjerenog prijepisa rješenja koje bi tužitelj sukladno članku 378. stavku 1. ZPP bio ovlašten pobijati žalbom. Prvostupanjski sud nije ni sukladno članku 98. stavku 2. ZPP zatražio odobrenje tužitelja za obavljanu parničnu radnje poduzetu po odvjetniku Petru Caru. Takvim postupanjem sud prvog stupnja je onemogućio tužitelja u raspravljanju čime je ostvareno obilježje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 344. stavka 1. i članka 98. stavka 2. ZPP koje su bile od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, a kako to osnovano u žalbi ukazuje tužitelj. Osim navedenih bitnih povreda donošenjem pobijanog rješenja da je tužba povučena tužitelju je onemogućen pristup sudu.

16. Iz navedenih razloga ovaj je sud uvažio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.

17. Uzimajući u obzir da je tužitelj uz žalbu dostavio u spis punomoć za zastupanje po odvjetniku Petru Caru od 24. travnja 2025. prvostupanjski sud je dužan zatražiti od tužitelja izričito odobrenje za poduzetu radnju – podnesenu tužbu po odvjetniku Petru Caru od 7. ožujka 2025. kao i za zahtjev za produljenje roka podnesen po odvjetnici Tihani Hršak koja također nije dostavila u spis punomoć tužitelja. O postupanju tužitelja ovisiti će i daljnje postupanje prvostupanjskog suda.

U Varaždinu 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec