REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-1244/2024-8
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, 6. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141- 02/24-01/03117665544, URBROJ: 341-99-05/3-24-3628 od 10. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24-01/03117665544, URBROJ: 341-99-05/3-24-3628 od 10. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] KLASA: UP/I 141-02/23-01/03117665544, URBROJ: 341-17-05/3-23-13002 od 11. lipnja 2024.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 30% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 70% bolesti izvan tih okolnosti, priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 22. ožujka 2024.
3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je osporavano rješenje nezakonito jer je doneseno na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer tuženik nije uzeo u obzir sve dokaze koji se nalaze u spisu te stoga što tijela vještačenja nisu ocijenila sve njegove medicinske nalaze. Smatra da vještačenje treba provesti nezavisno tijelo te navodi da Ustav Republike Hrvatske jamči građanima sudsku zaštitu protiv nezakonitih upravnih akata i nezakonitog postupanja nadležnih tijela i poziva na konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i na Zakon o hrvatskom registru osoba s invaliditetom. Smatra da je omjer postotka invalidnosti daleko veći od 30% kako je to navedeno u prvostupanjskom rješenju. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže Sudu poništiti osporavano rješenja tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi da je prvostupanjskim rješenjem pravilno utvrđen datum isplate mirovine sukladno članku 59. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022., dalje: ZOMO). Ističe da je člankom 125. stavkom 2. ZOMO propisano da vještačenje u prvom stupnju u postupku utvrđivanja radne sposobnosti, odnosno preostale radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja osiguranika te potpunog gubitka člana obitelji, obavlja na temelju medicinske dokumentacije iz stavka 1. navedenog članka Zavod za vještačenje o čemu donosi nalaz i mišljenje. Navodi da je navedenom zakonskom odredbom izričito propisano da je postupak vještačenja radne sposobnosti u nadležnosti Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koji se provodi u skladu s odredbama ZOMO i Uredbom o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 96/2023., dalje: Uredba) te stoga nema zakonske mogućnosti za primjenu Zakona o hrvatskom registru osoba s invaliditetom. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. U podnesku zaprimljenom kod ovoga Suda 28. veljače 2025. tužitelj ispričava nedolazak na raspravu zakazanu za 15. svibnja 2025. te ponavlja navode iz tužbe.
6. Dana 15. svibnja 2025. kod ovoga suda je održana rasprava u prisutnosti opunomoćenice tuženika i odsutnosti uredno pozvanog tužitelja u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024., dalje: ZUS). Opunomoćenica tuženika izjavila je da tuženik u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i navoda iz pobijanog rješenja.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u spis, svu dokumentaciju koja se nalazi spisu kao i u spis provedenog upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da tužitelj 6. prosinca 2023. podnio zahtjev za ocjenu radne sposobnosti.
9. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Požegi, broj 46115 od 28. travnja 2009., tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu od 3. listopada 2008.
10. Nadalje proizlazi da je tužitelj rođen **.**.1961. pa je do dana nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, 22. ožujka 2024., navršio 61 godinu i 9 mjeseci života i ostvario 21 godinu, 3 mjeseca i 14 dana mirovinskog staža.
11. Također proizlazi da je tužitelju izvršnim rješenjem utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata te da je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u trajanju 432 dana u borbenom sektoru.
12. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Osijeku, Izdvojeno mjesto rada Požega (dalje: Zavod za vještačenje) Požegi KLASA: 561- 01/23-09/1670, URBROJ: 426-04-04-02-24-2, evidencijski broj vještačenja: 1032494 od 22. ožujka 2024. u kojem je utvrđeno da je kod tužitelja 22. ožujka 2024. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 50%, a dijelom, 50% kao posljedica bolesti nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske.
13. Nadalje, Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti pri Ministarstvu hrvatskih branitelja Republike Hrvatske je, u skladu sa u skladu s odredbom članka 53. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/2017., 98/2019. i 84/2021., dalje: ZHBDR), obavilo reviziju navedenog nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, te je u svom nalazu i mišljenju KLASA: 141-02/08-01/4400, URBROJ: 522-4/4-24-3 od 25. travnja 2024. suglasno s ocjenom radne sposobnosti, odnosno potpunim gubitkom radne sposobnosti tužitelja, ali je utvrdilo da je uzrok 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolest nastala izvan tih okolnosti, a s kojom ocjenom se suglasilo i vijeće vještaka svojom ocjenom od 30. travnja 2024., KLASA:
561-01/23-09/1670, URBROJ: 426-04-04-02/2-24-5, evidencijski broj vještačenja: 1052392.
14. U drugostupanjskom upravnom postupku, provedenom povodom žalbe tužitelja, tuženik je, u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 561-01/23- 09/1670, URBROJ: 426-04-03/33-24-8, evidencijski broj vještačenja: 1103335 od 23. kolovoza 2024. u kojem je vijeće viših vještaka utvrdilo da nema osnova za promjenom utvrđene ocjene.
15. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da je nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka od 23. kolovoza 2024., kojim je dana suglasnost na nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje od 30. travnja 2024,. i na nalaz i mišljenje Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti od 25. travnja 2024., utvrđeno da je s danom 22. ožujka 2024. kod tužitelja nastupila promjena uzroka i omjera uzroka invalidnosti, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni. Naime, pravilno je tužitelju, prvostupanjskim rješenjem od 11. lipnja 2024. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 22. ožujka 2024. kada je promijenjen uzrok invalidnosti odnosno omjer uzroka invalidnosti kod tužitelja (30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolest nastala izvan tih okolnosti).
16. Suprotno prigovorima iz tužbe Sud smatra da tuženik nije povrijedio zakon na štetu tužitelja kada je na citiranom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka utemeljio svoje rješenje. Naime, sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim i to iz razloga što je provedenim vještačenjima oba stupnja nedvojbeno utvrđeno da je kod tužitelja promijenjen uzrok invalidnosti odnosno omjer uzroka invalidnosti (30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolest nastala izvan tih okolnosti) počev od 22. ožujka 2024.
17. Vezano za tužbeni navod tužitelja kojim se poziva na primjenu Zakona o hrvatskom registru osoba s invaliditetom i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom valja reći da je odredbom članka 125. stavka 2. ZOMO-a propisano da vještačenje u prvom stupnju u postupku utvrđivanja radne sposobnosti, odnosno preostale radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti i tjelesnog oštećenja osiguranika te potpunog gubitka radne sposobnosti člana obitelji, obavlja na temelju medicinske dokumentacije iz stavka 1. navedenoga članka Zavod za vještačenje o čemu donosi nalaz i mišljenje.
18. Dakle, imajući u vidu da su stručna tijela medicinskog vještačenja suglasna u svojoj ocjeni da je kod tužitelja nastupila promjena uzroka i omjer uzroka invaliditeta počevši od 22. ožujka 2024. Sud smatra da donošenjem prvostupanjskog rješenja od 11. lipnja 2024. kao i osporavanog rješenja tuženika od 10. listopada 2024. nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja, a niti tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, te je stoga, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku 6. lipnja 2025.
Sudac
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
