Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-442/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], Nikole [adresa], zastupanih po upravitelju NL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnici obrta za održavanje i upravljanje zgradama „Stanar“, a ona zastupana po punomoćniku Mihovilu Peći, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Požegi od 30. prosinca 2024., poslovni broj: Povrv-73/2022-20, dana 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi od 30. prosinca 2024., poslovni broj: Povrv-73/2022-20 u točkama I. i II. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika u odnosu na točku III. izreke presude kao nedopuštena.

II. Točka III. izreke presude nije bila predmet razmatranja ovog suda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu kojom je u točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Nade Kemec iz [adresa] poslovni broj Ovrv-195/2021 od 7. travnja 2021. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljima u roku od 8 dana namiri tražbinu u iznosu od 312,09 EUR sa zateznim kamatama na pojedine u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća (koji obuhvaća period od 01. prosinca 2018. do 01. ožujka 2022.) do isplate (točka I. izreke). Ujedno je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 744,11 EUR, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate. Konačno, točkom III. izreke punomoćniku tužitelja Tihomiru Posavčiću, odvjetniku u [adresa], odmjerena je naknada troškova prijevoza u iznosu od 33,60 EUR te je naloženo da će se odmjereni iznos isplatiti na teret Državnog proračuna u roku 15 dana od primitka presude.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da je preinači tako da odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa na ime zajedničke pričuve suvlasnika u zgadi.

6. Prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na nespornoj okolnosti da je tuženik suvlasnik u 164/10000 dijela etažnog vlasništva upisanog pod rednim brojem 33 (E- 33) u naravi jednosobni stan II-4 na drugom katu građevine koji se sastoji od hodnika, prostorije, kupaonice i loggie te spremišta u podrumu ukupne NKP 33,59 m2, u planu označen svjetlozelenom šrafurom, koji stan se nalazi u zgradi mješovite uporabe br. 65 u ulici N. Zrinkskog sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Isto tako, sud ističe kako nije sporno da je upravitelj zgrade u kojoj tuženik ima stan, NL, vlasnica [obrt] "N" s kojom su suvlasnici sklopili ugovor o upravljanju stambenom zgradom, kao što nije sporna niti činjenica da je tuženik obveznik plaćanja zajedničke pričuve i da nije platio utuženi iznos. Sud nadalje nije prihvatio navode iz prigovora tuženika da je o svom trošku izvršio popravke krova i pročelja zgrade te mijenjao žarulje garaže i da je po dogovoru sa stanarima takve troškove trebalo prebijati s pričuvom koje je tuženik obveznik plaćanja, jer u međuvlasničkom ugovoru nije predviđena mogućnost da neki od suvlasnika samostalno izvede određene radove na zajedničkim dijelovima zgrade, bez natpolovične većine ostalih suvlasnika, niti je moguć prijeboj istih izvedenih radova sa obvezom plaćanja pričuve, a iz iskaza svjedoka proizlazi da je tuženik radove izveo na svom posebnom dijelu. Stoga je temeljem izvedenih dokaza sud utvrdio da je tuženik obveznik plaćanja pričuve posebnog dijela zgrade (stana oznake E-33) koji se nalazi u zgradi u [adresa] i da pričuvu za utuženo razdoblje od 1. studenoga 2018. pa do 28. veljače 2021. u mjesečnom iznosu od 83,98 kn nije platio, tako da je tužbeni zahtjev u visini od 312,09 EUR, koju je utvrdio temeljem vještačkog nalaza knjigovodstveno financijske vještakinje Dajane Hart, ocijenio osnovanim.

7. U svojoj žalbi tuženik ponavlja navode isticane tijekom postupka te i nadalje tvrdi da se zajednička pričuva ne troši na svrhovit način i da poslovanje obrta „[obrt]“ nije transparentno. Pored toga i u žalbi tuženik ističe prigovor prijeboja zbog uloženih sredstava u održavanje zgrade, koje je učinio o svom trošku i to na pročelju zgrade za radove nastale uslijed pada ploča sa fasade zgrade i uslijed sanacije poplave u garaži za što je utrošio 486,00 EUR i što je po njegovu mišljenju bio posao tužitelja, a ne njega kao stanara zgrade.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.

9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. osim povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U tom smislu nedopušteno je odluku pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako to čini tuženik u svojoj žalbi.

10. Nadalje, obzirom je točkom III. izreke presude punomoćniku tužitelja uslijed delegacije predmeta odmjerena naknada troškova prijevoza i naloženo da će se taj iznos isplatiti na teret Državnog proračuna to tuženik nema pravni interes za podnošenje žalbe u odnosu na navedenu točku pobijane presude, pa je temeljem odredbe čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a, u odnosu na tu točku izreke valjalo rješenjem odbaciti žalbu tuženika kao nedopuštenu.

11. Međutim, ovdje je potrebno ukazati prvostupanjskom sudu da je presudu u konkretnom slučaju potrebno dostaviti građansko-upravnom odjelu Općinskog državnog odvjetništva u Požegi radi mogućnosti da to tijelo ostvari pravo na žalbu obzirom sud među ostalim odlučuje o troškovima delegacije i nalaže raspolaganje sredstvima Državnog proračuna.

12. Ispitujući nadalje pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjska odluka nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Naprotiv, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i određeni, slijedom čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tuženik u žalbi, a niti ijedna druga bitna povreda na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

13. U odnosu na žalbeni navod tuženika da se zajednička pričuva ne troši na svrhovit način i da poslovanje obrta „[obrt]“ nije transparentno valja ukazati kako su ovi navodi tuženika u cijelosti paušalni i nedokazani te da njegova obveza na plaćanje zajedničke pričuve proizlazi iz čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.) budući sukladno ovoj zakonskoj odredbi doprinos za zajedničku pričuvu snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima ako nije drukčije određeno te njegova obveza ne ovisi o transparentnosti i svrhovitosti poslovanja upravitelja zgrade.

14. Nadalje, što se tiče žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vezanog uz prigovor prijeboja, valja ponoviti da se ovdje radi o sporu male vrijednosti zbog čega tuženik nije ovlašten presudu pobijati iz ovog razloga. U odnosu na žalbene navode da je sud pogrešno primijenio odredbe ZOO-a koje reguliraju prijeboj valja ukazati da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka podnoseći prigovor istaknuo i prigovor prijeboja, međutim osim podnošenja dva pisana prigovora nije se odazivao pozivima suda niti se dalje pisano očitovao.

15. U svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je ukazivao da je o svom trošku izvršio reparaciju krova i druge radove na pročelju zgrade, nakon što je otpalo više kamenih ploča za što je upravitelj znao, ali nije ništa poduzeo, da je mijenjao žarulje u garaži i organizirao čišćenje zgrade (time da u žalbi navodi druge radove). Međutim, iz tih navoda koji su dani bez ikakve valorizacije vrijednosti eventualno uloženih radova i materijala, prema ocjeni ovoga suda ne slijedi da je dana izjava o prijeboju koja je konstitutivan element građanskopravnog prijeboja, dakle, bez koje isti ne može nastati, sukladno čl. 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO). Iznos uloženih sredstava koje prebija tuženik prvi puta spominje tek u žalbi i određuje ih u visini od 486,00 EUR. Budući da provedeni dokazi ne potvrđuju tuženikov stav o ispunjenju zakonom propisanih pretpostavki za prebijanje tražbina, a tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, valja zaključiti da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi tražbina prestala na temelju navedenih činjenica, pa je stoga materijalno pravo valjano primijenjeno i prigovor je valjano odbijen kao neosnovan.

16. Osim toga, osporavanje visine tražbine istaknuto u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknuto je potpuno paušalno, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude jasno i neproturječno obrazložio zbog čega je obračun zajedničke pričuve pravno utemeljen, koje razloge ovaj sud cijeni pravilnima.

17. Kako iz svega proizlazi da žalba nije osnovana, valjalo je u konačnici, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Varaždinu 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Mr. sc. Bojana Skenderović