REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1800/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ranku Tomaševiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 06. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 14. svibnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pr-1257/2023 od 07. lipnja 2024, odnosno presude Županijskog suda u Sisku, pod poslovnim brojem: Gž R-102/2024 od 20. prosinca 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave - presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pr-1257/2023 od 07. lipnja 2024, odnosno presude Županijskog suda u Sisku, pod poslovnim brojem: Gž R-102/2024 od 20. prosinca 2024. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 14. svibnja 2025. podnio ovome sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: Pr-1257/2023 od 07. lipnja 2024, a koja presuda je po njegovoj žalbi djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Sisku, pod poslovnim brojem: Gž R-102/2024 od 20. prosinca 2024. i to u odnosu na parnični trošak.

2.1. U prijedlogu se ovršenik poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), pa u odnosu na prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om ističe da je 24. ožujka 2025. u cijelosti izvršio plaćanje presuđenog bruto iznosa razlike plaće koji sadrži i obvezne doprinose, poreze i prireze, a koji se uplaćuju na propisane račune za uplatu javnih davanja HZMO-e, te da je uplatio i troškove parničnog postupka na tekući račun ovrhovoditelja, odnosno da su svi uplaćeni iznosi bili uvećani za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, a sve sukladno ovršnim ispravama, presudama. Nadalje, ovršenik navodi da je 11. veljače 2025. Općinskom radnom sudu u Zagrebu podnio Prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, pod poslovnim brojem: Gž R-102/2024 od 20. prosinca 2024., a po kojem prijedlogu sud još nije donio odluku. Slijedom navedenog ovršenik smatra kako ovrhovoditelj nema temelja za potraživanje iznosa glavnice po predmetnim presudama u iznosu od 11.484,29 EUR sa pripadajućim kamatama od 25. ožujka 2025., pa do isplate.

2.2. U odnosu na prijedlog za odgodu od 14. svibnja 2025., ovršenik navodi kako bi provedbom ovrhe bio u nepovoljnom položaju i da bi trpio nenadoknadivu štetu ukoliko bi ovrha bila provedena, te da mu novčana sredstva ne bi mogla biti vraćena na račun, a sve sukladno činjenici da je podnio Prijedlog za dopuštenje revizije, a u kojem prijedlogu je definirao pravna pitanja koja su važna za odluku u konkretnom sporu, odnosno koja su važna za osiguranje jedinstvene prakse prava i ravnopravnosti u svim istovjetnim predmetima. Ovršenik smatra i da bi mu se u novom parničnom postupku, radi povrata stečenog bez osnove, nepotrebno stvorili novi parnični troškovi, te da bi se nepotrebno opterećivao pravni sustav. Također, ovršenik traži naknadu troškova ovog postupka.

3.1. Prijedlozi ovršenika od 14. svibnja 2025. dostavljeni su ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 26. svibnja 2025. u cijelosti usprotivio njegovim navodima. U bitnom, ovrhovoditelj ukazuje da predmet tuženog zahtjeva nije bila isplata razlike bruto plaće već je da predmet tužbenog zahtjeva bila naknada štete, a koja se ne izražava u bruto iznosu, niti se na dosuđenu štetu obračunavaju porezi, prirezi i doprinosi. Ovrhovoditelj smatra da ako je ovršenik uistinu platio javna davanja na račune HZMO-e, da je to učinio bez valjane pravne osnove i da može tražiti povrat isplaćenih davanja od HZMO-e. Nadalje, ovrhovoditelj ukazuje da je sukladno uplati ovršenika od 24. ožujka 2025. u iznosu od 23.394,85 EUR-a prilikom podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i 29. travnja 2025. zatražio djelomičnu naplatu prema Specifikaciji koju je dostavio FINA-i u prilogu, a koja specifikacija je sačinjena primjenom odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) kojom je propisano da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj smatra da je ovršenikov prijedlog za proglašenje prijenosa nedopuštenim potpuno pravno neutemeljen i promašen, te da ga treba odbiti.

3.2. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, ovrhovoditelj ne osporava činjenicu da je ovršenik podnio prijedlog za dopuštenje revizije, te da je ispunio jednu od pretpostavki za odgodu prijenosa, ali smatra da ovršenik nije dokazao svoje navode da bi naplatom iznosa od 11.484,29 EUR pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je prijenos potrebno odgoditi da bi se spriječilo nasilje. U prilog svog imovinskog stanja navodi da je u radnom odnosu, te da je zaposlen kod ovršenika kao načelnik sektora kriminalističke policije. Također i ovrhovoditelj je zatražio naknadu nastalih mu troškova.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Ovršenik se poziva na uloženi pravni lijek – Prijedlog za dopuštenje revizije, čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a.

8. Međutim, ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. Ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Ovršenik nije obrazložio prijedlog za odgodu ovrhe, niti dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, a sudu nije poznato imovinsko stanje ovrhovoditelja. Naime, postoje pravna sredstva za vraćanje prenesenih novčanih sredstava, ako ovršenik uspije sa pravnim lijekom kojeg je uložio, to jest ako se pokaže da su novčana sredstva neosnovano prenesena ovrhovoditelju. Ovršenik nije učinio vjerojatnim pretpostavke za odgodu ovrhe, a eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika.

10. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

11. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

12. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, sud odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 26. svibnja 2025. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

14. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

15. Kako je ovršenik istaknu razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 06. lipnja 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku uz podnesak ovrhovoditelja od 26. svibnja 2025.

3. Spis