REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-426/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda mr. sc. Zlatku Pircu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Petković, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva KALLAY & PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku , poslovni broj P-1416/2019-15 od 3. ožujka 2025., dana 6. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I .Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P- 1416/2019 od 3. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor tuženika da se sud oglasi mjesno nenadležnim za rješavanje spora kao neosnovan.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga a pogotovo temeljem članka 354. stavak 2. i 355. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) smatrajući da je prvostupanjski sud rješenjem pogrešno utvrdio mjesnu nadležnost iz razloga što je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje čime je počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka poglavito bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
2.1.U žalbi se poziva na više odluka županijskih sudova te ističe da tuženiku nije poznato kako je prvostupanjski sud došao do utvrđenja iz pobijanog rješenja da je odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost nepoštena jer se o istoj nije pregovaralo.
2.2. Navodi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je nejasno kakvu je neravnotežu u pravima i obvezama uzrokovala ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu.
2.3.Predlaže da se pobijano rješenje preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje a sve uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka kao i trošak podnesene žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5.Neosnovano prije svega tuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.
5.1.Naime, pobijano rješenje nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a prvostupanjski sud je za svoje stajalište dao valjane razloge, dok je iz spisa vidljivo da je nakon dostave tužbe tuženiku zaprimljen odgovor na tužbu u kojem se iznosi prigovor o mjesnoj nadležnosti s razlozima na kojima se isti temelji, te da je tužitelj dostavio podnesak kojim se očitovao na odgovor na tužbu i na prigovor o mjesnoj nadležnosti, tako da je po mišljenju ovog suda proveden kontradiktorni postupak koji se odnosi na mjesnu nadležnost suda i tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom.
5.2.Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
6.Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također poziva tuženik. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove pobijanog rješenja potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se navodima žalbe ne dovodi u sumnju tim više što žalitelj u žalbi ne ističe određene dokaze i činjenice koji bi upućivali na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijano rješenje.
7.Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.
8.Nije sporno da je odredbom članka 12. Ugovora o kreditu broj 168-50304248 ugovorena u slučaju spora mjesna nadležnost u mjestu sjedišta tuženika te da je tužitelj pokrenuo parnični postupak radi isplate na temelju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi pomenutog ugovora o kreditu, a u kojem je ugovornom odnosu tužitelj ima status potrošača a tuženik status trgovca, odnosno pružatelja usluge, te da je tužba podnesena Općinskom sudu u Šibeniku.
9. Odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).
10.Identične odredbe sadrži i članak 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19), koji je na snazi u ovom trenutku, a ovaj Zakon usklađen je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
11.Imajući u vidu da tuženik u svom prigovoru nije dokazao da se u pogledu odredbi iz članka 12. Ugovora o kreditu pregovaralo između stranaka sukladno članku 81. stavka 4. ZZP-a, a iz čega proizlazi da je navedena odredba Ugovora o mjesnoj nadležnosti za slučaj spora bila unaprijed formulirana od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je ista odredba nepoštena i u suprotnosti sa odredbama ZZP-a, kao i Direktivom vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te da je temeljem članka 87. stavka 1. ZZP-a ništetna.
11.1. Naime, u konkretnom slučaju radi se o ugovornoj odredbi koja stavlja u neravnopravan položaj tužitelja kao fizičku osobu u odnosu na tuženika, koji je pravna osoba, a poglavito imajući u vidu ekonomičnost i mogućnost pristupa sudu s obzirom na mjesto prebivališta tužitelja ([adresa] kod [adresa]).
11.2. Prorogacijska klauzula kojom je ugovorena nadležnost u mjestu sjedišta kreditora (Zagreb), stavlja u neravnopravan položaj tužitelja, pa je valja smatrati nepoštenom odredbom budući o klauzuli nije bilo posebnog pregovaranja, te je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, zatim uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao korisnika kredita, koji bi u ostvarivanju eventualnih prava morao putovati u [adresa] iz [adresa] , a što bi rezultiralo povećanim troškovima unatoč tome što ga zastupa odvjetnik kao punomoćnik, zbog čega je u suprotnosti i s načelom ekonomičnosti.
12. Iako nije sporno da tuženik ima sjedište u [adresa] , tuženik ima i svoju poslovnu jedinicu u [adresa] , tako da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je pored opće mjesne nadležnosti suda prema članku 46. stavku 1. i članku 48. stavku 1. ZPP-a, mjesno nadležan i sud sjedišta tuženikove poslovnice sukladno članku 59. stavku 1. ZPP-a, a kako je tužitelj podnio tužbu sudu na čijem području tuženik ima svoju poslovnu jedinicu, pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.
13.Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 155. stavka 1. ZPP-a.
14.Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a kao u izreci.
U Slavonskom Brodu 6. lipnja 2025.
Sudac:
Mr.sc. Zlatko Pirc
