Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-248/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sonje Meštrović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja: ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Tonći Milić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika ERA- COMMERCE d.o.o. Makarska, OIB: 28609792467, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva JUJNOVIĆ LUČIĆ MARKOVIĆ j.t.d. sa sjedištem u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću pod poslovnim brojem Pr-35/2022-60 od 13. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću pod poslovnim brojem Pr-35/2022-60 od 13. ožujka 2023.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojim je tuženik, odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu, bez broja, od 12. veljače 2022. godine, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 30. travnja 2021. godine, a protiv koje odluke je tužitelj 23. veljače 2022. godine podnio zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava iz radnog odnosa, koji je kao neosnovan tuženik odbio svojom odlukom, bez broja, od 14. ožujka 2022. godine, slijedom čega se utvrđuje da točke 1., 2., 3. i 4. izreke citirane prvostupanjske odluke nemaju pravnu valjanost i ne proizvode predviđene pravne učinke.

2. Utvrđuje se da radni odnos, zasnovan između tužitelja i tuženika dana 30. travnja 2021. godine sklapanjem ugovora o radu na određeno vrijeme, nije prestao.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužitelja na posao i omogući mu obavljanje poslova radnog mjesta Voditelja prodajnog centra u Opuzenu, sukladno ugovoru o radu sklopljenom na određeno vrijeme 30. travnja 2021. godine.

4. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove ovoga spora."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR- a, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijan presuda u tom dijelu preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja te osporio navode žalbe i predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu tužitelju kojim mu je izvanredno otkazan ugovor o radu uz utvrđenje da radni odnos zasnovan između tužitelja i tuženika od 30 travnja 2021. sklopljen na određeno vrijeme, nije prestao te zahtjev da se naloži tuženiku da ga odmah vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije odluke o izvanrednom otkazu.

5. Među strankama nije sporno da je odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. veljače 2022. tužitelju otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme koji je sklopio s tuženikom 30. travnja 2021., i da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, o kojem je tuženik donio odluku o odbijanju, kao i da je tužitelj pravodobno zatražio sudsku zaštitu svojih prava.

5.1. Nije sporno ni to da je tuženik otkaz ugovora o radu tužitelju donio pozivom na odredbu članka 116. stavku 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19. - u daljnjem tekstu: ZR), odnosno da se radi o izvanrednom otkazu.

5.2. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi je li tužitelj počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa, nastavak radnog odnosa nije moguć.

6. Naime, iz obrazloženja navedene odluke proizlazi kako sud prvog stupnja drži nedvojbeno utvrđenim da su tužitelju uručena tri pisana upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi sa mogućnošću otkaza Ugovora o radu, 26.01.2022., 27.01.2022. i 03.02.2022., poslana tužitelju elektronskim putem i dostavom s povratnicom. Tako je prvo upozorenje tužitelj potpisao u uredu i vratio u upravu tuženika, a ostala 2 (dva) nije potpisao primitak u uredu.

6.1. U odluci se između ostaloga navodi kako je 02.08.2021. od svih Voditelja centara, tako i tužitelja, poslodavac tražio izvješća o radu poslovnih centara, stanju roba, kadrovskoj popunjenosti, odnosima prema poslu i odgovor od tužitelja tuženik nikad nije dobio bez ikakvog obrazloženja. Nadalje, kako je 25.10.2021. putem e- maila zatraženo je od svih Voditelja centara da se izvrši kontrola roba određenih grupa proizvoda (navedenih u dopisu), a tužitelj isto nikada nije napravio niti obrazložio zašto isto nije napravljeno, odnosno ignorirao je sve dopise i upute tuženika kao poslodavca. Na koncu slijedi uputa poslodavca putem e-maila 12.01.2022. svim voditeljima centara da svakodnevno vrše kontrole roba po datim uputama i da se naprave zapisnici i izvješća te poravnanje roba, a što tužitelj niti je izvršavao niti je obavijestio zakonskog zastupnika tuženika zašto ignorira zahtjeve i ne izvršava traženo da bi opetovano 14.01.2022. e-mailom tuženik upozorio da su od istog tražene svakodnevne kontrole roba i da nije nikada dobio nikakvo izvješće i na ovaj dopis se tužitelj ponovno oglušio. Nakon toga je 19.01.2022. godine u 8 sati i 34 minute ujutro tuženik poslao tužitelju dopis da se konstantno traže kontrole roba i upit zašto se oglušuje na zahtjeve tuženika kao poslodavca, da bi 29.01.2022. tuženik poslao internu kontrolu u P.C. Opuzen da se izvrši popis roba po određenim grupama kojoj je član bio i tužitelj o čemu je sačinjen zapisnik u P.C. Opuzen, a kojeg je ovjerio i sam tužitelj prema kojem su u skladištu i nakon čega slijedi dopis tužitelju od strane poslodavca radi izjašnjenja zbog čega nedostaje robe u skladištu po narudžbi, na koji tužitelj nikada nije odgovorio.

7. Prilikom ocjene osnovanosti tvrdnji poslodavca, na kojem je teret dokaza postojanja opravdanih razloga za izvanrednim otkazom ugovora o radu tužitelju ( članka 135. stavak 3. ZR-a), prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku, analizirajući sadržaj dostavljene dokumentacije vezano za utvrđenja u odnosu na provedenu inventuru u skladištu u P.C. Opuzen, ali i upućene mailove od strane poslodavca na adresu voditelja, imajući pri tome u vidu kazivanja saslušanih stranaka, smatrao utvrđenim da je tužitelj kao voditelj odgovoran za neuredno vođenje skladišta, čime je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu.

7.1. Ovo stoga jer je iz provedenih dokaza utvrđeno kako tužiteljevo postupanje ima značaj osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, a što sve opravdava tuženikovu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Naime, ugovor o radu pretpostavlja odnos povjerenja između radnika i poslodavca, tako da razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu nisu samo teške povrede obveze iz radnog odnosa, nego i postojanje osobito važnih činjenica zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć.

7.2. Sud prvog stupnja tako u pobijanoj odluci ističe da Zakonom o radu nije predviđena potreba pisanog upozorenja radnika u slučaju izvanrednog otkaza, ali neovisno o tome u bitnom utvrđuje u kontekstu mogućnosti daljnjeg rada tužitelja kod tuženika, kako se prvo upozorenja poslodavca od 26. siječnja 2022., odnosi na radnika IF, kojem je tužitelj odobrio korištenje jednog dana godišnjeg odmora, ne bi predstavljalo takvu povredu koja bi opravdavala otkaz ugovora o radu, što se ne bi moglo reći za druga dva upozorenja.

7.3. S druge strane iz provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje kako tužitelj nije postupio po traženju zz tuženika niti je odgovarao na njegove mailove, a koji se odnose na kontrolu robe, odnosno na slaganje robe u skladištu, jer se na zahtjev direktora se nije očitovao o tome. U odnosu ,pak, na treće upozorenje koje se odnosi na inventuru robe, iz iskaza saslušanih svjedoka koji su sudjelovali u popisu robe, TF, ŠF i AF prvostupanjski sud utvrđuje kako je prilikom popisa robe evidentiran kako višak tako i manjak neke robe, iako dijelom roba nije bila složena i nije je bilo moguće prebrojiti, o čemu je sačinjen i zapisnik koji je i tužitelj potpisao, a da prethodno nije imao nikakvih prigovora na zapisnik.

7.4. Pri tome prvostupanjski sud otklanja navode tužitelja kako je zapravo njegov službeni mail koristila tuženikova radnica ČF, koja je bila referent za računovodstvene poslove, jer bez obzira na tu činjenicu, tužitelj ne spori da mu je ČF usmeno prenijela te mu kazala da je dobila zabranu od direktora da odgovora na taj mail, a tužitelj je imao i drugog načina pisano se očitovati na traženje direktora.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbeni razloga temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi u nastavku.

9. Naime, prema odredbi članka 116. stavku 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj radeći poslove na svom radnom mjestu voditelja poslovnog centra Opuzen, kontinuirano ignorirao sve zahtjeve tuženika kao poslodavca za dostavom izvješća i objašnjenja o stanju skladišta.

11. Naime, pregledom ugovora o radu na određeno vrijeme kojeg su tužitelj i tuženik sklopili dana 30. travnja 2021. proizlazi obveza tužitelja kao voditelj poslovnog centra obavljati poslove određene sistematizacijom radnih mjesta i drugim internim aktima i/ili odlukama poslodavca, upravljanje i nadziranje rada poslovnog centra, te da odgovara za uredno izdavanje robe i računa za izdanu robu i ujedno odgovora za sve manjkove u stanju i količini robe na zalihama u poslovnom centru utvrđene inventurom, a također je odgovoran, između ostalog, za organizaciju i provođenje inventura, izvršavanje uputa uprave društva u poslovnom centru te obavlja druge poslove po nalogu Poslodavca.

12. Budući da je prvostupanjski sud na temelju zapisnika o provedenoj internoj kontroli utvrdio da se u sladištu u P.C. Opuzen za koji je zadužen tužitelj kao voditelj, utvrđeni kako manjak, tako i višak robe koju ne prati dokumentacija, a što je potkrepljeno i priležećim pojedinačnim zapisnicima o pregledu robe, a što tužitelju nije moglo ostati nepoznato obzirom da je bio upoznat o sadržaju maila poslodavca koji u tom smislu zahtijeva očitovanje od strane tužitelja, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako se radi o razlozima koji opravdavaju donošenje odluke o izvanrednom otkazu.

12.1. Naime, tužitelj kao voditelj skladišta ne može prema vlastitom nahođenju ocjenjivati hoće li i kada odgovarati na upite poslodavca upućene službenim mailom, posebno u okolnostima kada je poslodavac zbog stanja skladišta i pristupio izvanrednoj kontroli pri čemu je i tada tužitelju ostavljena mogućnost da obrazloži razloge zbog kojih su utvrđene neurednosti u vođenje dokumentacije skladišta i stanja u istom, na što tužitelj nedvojbeno nikada nije odgovorio.

13. U odnosu pak na navode žalbe valja istaći da je pogrešno shvaćanje tuženika da je prvostupanjski sud, prilikom utvrđivanja razloga zbog kojih je tuženik dao izvanredni otkaz ugovora o radu, odstupio od razloga zbog kojih je tužitelju otkazan ugovor o radu. Naime, sud prvog stupnja je prilikom ocjene osnovanosti i zakonitosti odluke poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju vezan razlozima navedenim u otkazu. Suprotno tome, upravo je tuženik tijekom postupka dokazao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a prvostupanjski sud je jasno naveo da je upravo te činjenice tuženik i dokazao.

13.1. Pri tome, upozorenja poslodavca na koje se isti poziva u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koja su prethodila pobijanoj odluci ne mogu niti predstavljaju opravdani razlog za izvanredni otkaz. No, ista u svojoj ukupnosti mogu predstavljati argument poslodavcu o kontinuiranom ponašanju poslodavaca u kojem smislu je i cijeniti postupanje tužitelja kao voditelja poslovnice, čiji opis poslova je decidirano naveden u ugovoru u radu kroz obveze regulirane i u članka1.2. ali i u članku 1.3. prema kojem je tužitelj odgovoran za sve manjkove u stanju i količini robe na zalihama u poslovnom centru tvrđene inventurom te je odgovoran za uredno izdavanje robe i računa za izdanu robu.

14. Upravo navedene propuste vezane za ne postupanje tužitelja sukladno dopisu tuženika od 31. siječnja 2022. , a nakon pregleda izvješća interne kontrole od 29. siječnja 2022. poslodavac kvalificira kao tešku povreda ugovora o radu, a koja u tom kontekstu, suprotno navodima žalitelja, opravdava razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu od strane poslodavca zbog kojeg nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć jer tužitelj ignorira sve zahtjeve i upute poslodavca, što ukazuje na njegov odnos prema poslodavcu ali i opravdanost tvrdnje tuženika kako uz uvažavanje svih okolnosti daljnji rad tužitelja kod tuženika više nije moguć.

15. U kontekstu iznesenih utvrđenja ovaj sud drži da su u postupanju tužitelja, koje se istom stavlja na teret pobijanom odlukom, ostvareni elementi teže povrede radne obveze, a što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz. Naime, posao radnog mjesta voditelja poslova podrazumijeva da ga obavlja odgovorna, pouzdana i osoba od povjerenja.

16. Utoliko ovaj sud drži valjanom ocjenu prvostupanjskog suda o opravdanosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

17. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove postupka iz razloga što se nisu ispunili uvjeti iz odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, da bi se tužitelju priznali traženi troškovi postupka.

U Splitu, 6. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Boris Mimica