Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-402/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužiteljice PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić&partneri, Zagreb, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Dajani Čepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1462/2021-19 od 17. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika djelomično uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 1462/2021-19 od 17. listopada 2023.

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.362,94 eura,

b) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak u iznosu od 62,50 eura i u tom dijelu zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 15,63 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužiteljici PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.005,38 EUR / 7.575,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 2.525,00 kn (od zatraženih 10.100,00 kn do dosuđenih 7.575,00 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2021. do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.425,44 EUR / 10.739,96 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Protiv odbijajućeg dijela te presude, pod točkom II. izreke, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik pobija odluku o parničnim troškovima sadržanu u točci III. izreke, i to zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a, s prijedlogom ovom sudu da žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade imovinske i neimovinske štete koju trpi kao posljedicu prometne nezgode prometne nesreće koja se dogodila 21. prosinca 2020., a za koju je odgovoran OB koja je upravljao vozilom osiguranim kod tuženika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev, kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu članka 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

9. Tijekom postupka prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio sljedeće:

- da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva,

- da nije sporno da se tužiteljica u mirnom postupku obratile tuženiku odštetnim zahtjevom 24. ožujka 2021.,

- da je tuženik u mirnom postupku prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici iznos od 8.650,00 kn na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete,

- da je tužbom tužiteljica potraživala naknadu štete umanjenu za nesporni isplaćeni iznos, i to: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 10.100,00 kn sa zateznim kamatama od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 25. ožujka 2021. god. pa do isplate,

- da je radi utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljica te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku

prof. dr. sc. VB prim. dr. med. Iz istog proizlazi da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila istegnuće mišića vratne, prsne i slabinske kralježnice i natučenje prsišta lijevo. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizioterapeuta 29. siječnja 2021. Bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera tužiteljica je trpjela sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 36 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila istegnuće mišića vratne, prsne i slabinske kralježnice i natučenje prsišta lijevo. Navedena ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, koja se očitije u ograničenoj pokretljivosti vratnog i slabinskog segmenta te povremenim bolovima prilikom dužeg stajanja, hodanje, u vratnom i slabinskom dijelu kralješnice. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 15 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično,

- da je nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva s time da isti izražava u eurima te na taj način potražuje 1.340,50 eura sa zateznim kamatama, a koje teku od 25. ožujka 2021., pa do isplate.

10. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti u vidu povreda na tjelesno i duševno zdravlje. Stoga je na temelju odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje : ZOO), tužiteljici dosudio uz već isplaćeni iznos od 8.650,00 kn i daljnji iznos od 1.005,38 eura.

11. Naime, u slučaju kumulacije više povreda osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju, tj. pravo na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno povezane isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

12. Fizički bolovi, duševne boli i strah, u smislu odredbe članka 1000. stavak 1. ZOO- a, su kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. U konkretnom slučaju težina povrede tužiteljice te okolnosti predmeta slučaja opravdavaju dosudu zatražene naknade neimovinske štete kako je to cijenio i prvostupanjski sud. Naime, trajanje jačine fizičkih bolova važni su elementi koji utječu na visinu pravične novčane naknade, no na isto utječu i sve ostale okolnosti slučaja koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio posebno pitanje straha kojeg je tužiteljica doista trpjela.

14. Po stavu ovog suda prvostupanjski je sud odluku o visini novčane naknade tužitelju pravilno odmjerio, odnosno neimovinsku štetu po svim vidovima posebno imajući u vidu odlučivanje o iznosu neimovinske štete u suđenju kojim se primjenjuje određeni pravni standard – pravičnost pri odmjeravanju novčane naknade pri čemu su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične naknade, samo orijentir, kako bi se omogućilo da, u situacijama koji ne odskaču od životnog prosjeka oštećenik bude u jednakom pravnom položaju.

15. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete, sud nema neki egzaktni, precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluke o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaju, vodeći pri tome računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda – preventivnih funkcija.

16. S obzirom na intenzitet fizičkih bolova koje je pretrpjela tužiteljica, doživljeni strah, umanjenje životnih aktivnosti, životnu dob, imajući u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa 2. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, koji doprinose ujednačavanju sudske prakse, a time i jačanju vladavine prava u RH, poštujući posebne okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ocjenjuje, suprotno mišljenju tužiteljice, da je istoj trebalo priznati upravo dosuđenu naknadu po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. Kako dakle nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijani odbijajući dio prvostupanjske presude, čime je odlučeno kao u izreci pod I.a ove presude.

18. Tuženik se žali protiv odluke o parničnim troškovima.

19. Suprotno žalbenim navodima prema kojima je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio omjer uspjeha u parnici, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilno ocijenjen konačan uspjeh tužitelja u sporu, vodeći računa o dokaznom postupku provedenom na okolnost visine tužbenog zahtjeva te oduzimanjem uspjeha tuženika.

20. Neosnovano tuženik navodi i da trošak medicinskog vještačenja podliježe uspjehu u sporu te da stoga isti nije trebalo priznati u cijelosti. Naime, ako se, kao u konkretnom slučaju, zahtjev tužitelja temelji samo na jednoj osnovi, ali u visini tužbeni zahtjev nije prihvaćen u cijelosti, tada prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja u cijelosti, kao troškova potrebnih za vođenje parnice (primjerice Rev-321/2024-2 od 17. rujna 2024.).

21. Nadalje nisu osnovani ni navodi tuženika prema kojima je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je tužitelju troškove postupka priznao uzimajući u obzir tarifu i vrijednost boda u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umjesto u vrijeme poduzimanja radnje. Naime, odredbom Tbr.52.t.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

22. Da treba primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, zaključak je usvojen i na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024.

23. Međutim, osnovano tuženik navodi kako tužiteljici nije trebalo priznati trošak sastava podneska od 22. ožujka 2022., kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, jer taj podnesak uistinu nije bio potreban za vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

24. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo preinačiti pobijanu odluku o troškovima te odbiti zahtjev tužiteljice za iznos od 62,50 eura, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

25. Kako je tuženik djelomično uspio u žalbi, trebalo mu je djelomično, za 25%, priznati trošak sastava žalbe protiv rješenja (prema članku 129. stavku 5. ZPP-a, odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem) iz Tbr.10.t.4. Tarife, što s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovoj fazi postupka iznosi 12,50 eura, a uvećano za pripadajući PDV 15,63 eura. Zatraženi trošak pristojbe na žalbu nije priznat jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi ista bila plaćena.

Split, 6. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras- Ivanišević