Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1023/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Svjetlani Lidmili, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ljubljanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-54/2021-20 od 13. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-54/2021-20 od 13. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I,, III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 7.762,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 3,38 eura od 20.3.2008. do isplate,

- na iznos od 31,35 eura od 3.11.2008. do isplate,

- na iznos od 1,12 eura od 1.12.2008. do isplate

- na iznos od 27,50 eura od 7.1.2009. do isplate,

- na iznos od 38,04 eura od 9.2.2009. do isplate,

- na iznos od 48,07 eura od 12.3.2009. do isplate,

- na iznos od 30,75 eura od 16.4.2009. do isplate,

- na iznos od 31,42 eura od 12.5.2009. do isplate,

- na iznos od 21,55 eura od 12.6.2009. do isplate,

- na iznos od 25,78 eura od 8.7.2009. do isplate,

- na iznos od 22,05 eura od 6.8.2009. do isplate,

- na iznos od 23,55 eura od 17.9.2009. do isplate,

- na iznos od 18,31 eura od 19.10.2009. do isplate,

- na iznos od 26,49 eura od 25.11.2009. do isplate,

- na iznos od 33,98 eura od 29.12.2009. do isplate,

- na iznos od 37,61 eura od 18.1.2010. do isplate,

- na iznos od 42,30 eura od 18.2.2010. do isplate,

- na iznos od 52,64 eura od 22.3.2010. do isplate,

- na iznos od 52,72 eura od 20.4.2010. do isplate,

- na iznos od 67,03 eura od 17.6.2010. do isplate,

- na iznos od 87,50 eura od 15.7.2010. do isplate,

- na iznos od 77,76 eura od 29.7.2010. do isplate,

- na iznos od 97,70 eura od 20.8.2010. do isplate,

- na iznos od 114,59 eura od 13.9.2010. do isplate,

- na iznos od 101,64 eura od 14.10.2010. do isplate,

- na iznos od 102,67 eura od 19.11.2010. do isplate,

- na iznos od 131,18 eura od 21.1.2011. do isplate,

- na iznos od 119,28 eura od 10.2.2011. do isplate,

- na iznos od 119,87 eura od 11.2.2011. do isplate,

- na iznos od 117,00 eura od 5.4.2011. do isplate,

- na iznos od 131,09 eura od 27.4.2011. do isplate,

- na iznos od 165,58 eura od 26.5.2011. do isplate,

- na iznos od 185,99 eura od 28.6.2011. do isplate,

- na iznos od 245,09 eura od 8.8.2011. do isplate,

- na iznos od 187,21 eura od 20.9.2011. do isplate,

- na iznos od 186,74 eura od 20.9.2011. do isplate,

- na iznos od 186,74 eura od 30.9.2011. do isplate,

- na iznos od 186,74 eura od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 2.503,89 eura od 3.11.2011. do isplate,

- na iznos od 89,59 eura od 6.12.2011. do isplate,

- na iznos od 101,66 eura od 19.1.2012. do isplate,

- na iznos od 103,52 eura od 8.2.2012. do isplate,

- na iznos od 103,13 eura od 9.3.2012. do isplate,

- na iznos od 100,69 eura od 10.4.2012. do isplate,

- na iznos od 101,81 eura od 8.5.2012. do isplate,

- na iznos od 104,80 eura od 6.6.2012. do isplate,

- na iznos od 102,69 eura od 30.6.2012. do isplate,

- na iznos od 102,76 eura od 2.8.2012. do isplate,

- na iznos od 100,56 eura od 5.9.2012. do isplate,

- na iznos od 95,90 eura od 3.10.2012. do isplate,

- na iznos od 102,16 eura od 9.11.2012. do isplate,

- na iznos od 100,12 eura od 14.12.2012. do isplate,

- na iznos od 102,78 eura od 9.1.2013. do isplate,

- na iznos od 95,91 eura od 8.2.2013. do isplate,

- na iznos od 97,96 eura od 6.3.2013. do isplate,

- na iznos od 102,40 eura od 9.4.2013. do isplate,

- na iznos od 95,31 eura od 9.5.2013. do isplate,

- na iznos od 91,97 eura od 5.6.2013. do isplate,

- na iznos od 88,71 eura od 10.7.2013. do isplate i

- na iznos od 93,91 eura od 7.9.2013. do isplate,

i to do 1. kolovoza 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. Prosinca

2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 10,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 1,71 eura od 31.8.2006. do isplate,

- na iznos od 3,33 eura od 30.9.2006. do isplate,

- na iznos od 3,42 eura od 31.10.2006. do isplate i

- na iznos od 1,71 eura od 30.11.2006. do isplate i

zakonske zatezne kamate:

- na iznos od 3,38 eura od 31.1.2008. do 20.3.2008.,

- na iznos od 31,35 eura od 31.10.2008. do 3.11.2008.,

- na iznos od 1,12 eura od 30.11.2008. do 1.12.2008.,

- na iznos od 27,50 eura od 31.12.2008. do 7.1.2009.,

- na iznos od 38,04 eura od 31.1.2009. do 9.2.2009.,

- na iznos od 48,07 eura od 28.2.2009. do 12.3.2009.,

- na iznos od 30,75 eura od 31.3.2009. do 16.4.2009.,

- na iznos od 31,42 eura od 30.4.2009. do 12.5.2009.,

- na iznos od 21,55 eura od 31.5.2009. do 12.6.2009.,

- na iznos od 25,78 eura od 30.6.2009. do 8.7.2009.,

- na iznos od 22,05 eura od 31.7.2009. do 6.8.2009.,

- na iznos od 23,55 eura od 31.8.2009. do 17.9.2009.,

- na iznos od 18,31 eura od 30.9.2009. do 19.10.2009.,

- na iznos od 26,49 eura od 31.10.2009. do 25.11.2009.,

- na iznos od 33,98 eura od 30.11.2009. do 29.12.2009.,

- na iznos od 37,61 eura od 31.12.2009. do 18.1.2010.,

- na iznos od 42,30 eura od 31.1.2010. do 18.2.2010.,

- na iznos od 52,64 eura od 28.2.2010. do 22.3.2010.,

- na iznos od 52,72 eura od 31.3.2010. do 20.4.2010.,

- na iznos od 67,03 eura od 30.4.2010. do 17.6.2010.,

- na iznos od 87,50 eura od 31.5.2010. do 15.7.2010.,

- na iznos od 77,76 eura od 30.6.2010. do 29.7.2010.,

- na iznos od 97,70 eura od 31.7.2010. do 20.8.2010.,

- na iznos od 114,59 eura od 31.8.2010. do 13.9.2010.,

- na iznos od 101,64 eura od 30.9.2010. do 14.10.2010.,

- na iznos od 102,67 eura od 31.10.2010. do 19.11.2010.,

- na iznos od 131,18 eura od 30.11.2010. do 21.1.2011.,

- na iznos od 119,28 eura od 31.12.2010. do 10.2.2011.,

- na iznos od 119,87 eura od 31.1.2011. do 11.2.2011.,

- na iznos od 117,00 eura od 28.2.2011. do 5.4.2011.,

- na iznos od 131,09 eura od 31.3.2011. do 27.4.2011.,

- na iznos od 165,58 eura od 30.4.2011. do 26.5.2011.,

- na iznos od 185,99 eura od 31.5.2011. do 28.6.2011.,

- na iznos od 245,09 eura od 30.6.2011. do 8.8.2011.,

- na iznos od 187,21 eura od 31.7.2011. do 20.9.2011.,

- na iznos od 186,74 eura od 31.8.2011. do 20.9.2011.,

- na iznos od 89,59 eura od 30.11.2011. do 6.12.2011.,

- na iznos od 101,66 eura od 31.12.2011. do 19.1.2012.,

- na iznos od 103,52 eura od 31.1.2012. do 8.2.2012.,

- na iznos od 103,13 eura od 29.2.2012. do 9.3.2012.,

- na iznos od 100,69 eura od 31.3.2012. do 10.4.2012.,

- na iznos od 101,81 eura od 30.4.2012. do 8.5.2012.,

- na iznos od 104,80 eura od 31.5.2012. do 6.6.2012.,

- na iznos od 102,76 eura od 31.7.2012. do 2.8.2012.,

- na iznos od 100,56 eura od 31.8.2012. do 5.9.2012.,

- na iznos od 95,90 eura od 30.9.2012. do 3.10.2012.,

- na iznos od 102,16 eura od 31.10.2012. do 9.11.2012.,

- na iznos od 100,12 eura od 30.11.2012. do 14.12.2012.,

- na iznos od 102,78 eura od 31.12.2012. do 9.1.2013.,

- na iznos od 95,91 eura od 31.1.2013. do 8.2.2013.,

- na iznos od 97,96 eura od 28.2.2013. do 6.3.2013.,

- na iznos od 102,40 eura od 31.3.2013. do 9.4.2013.,

- na iznos od 95,31 eura od 30.4.2013. do 9.5.2013.,

- na iznos od 91,97 eura od 31.5.2013. do 5.6.2013.,

- na iznos od 88,71 eura od 30.6.2013. do 10.7.2013. i

- na iznos od 93,91 eura od 31.7.2013. do 7.9.2013. godine.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.532,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. veljače 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 133,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. veljače 2024. do isplate.

V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka", te je rješenjem utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 973,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv dosuđujućeg dijela pod točkama I., III. i V. izreke navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih se pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu tužitelja TP protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, s kojom je kao korisnik kredita sklopio Ugovor o kreditu broj 54515/06 od 25. listopada 2006., na ime vraćanja stečenog bez osnove jer je nezakonitim ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF tuženik neosnovano stekao preplatu u iznosu od 5.011,65 eura.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj, kao korisnik kredita, 28. lipnja 2006. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 9011605640 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), solemniziran kod javnog bilježnika Ive Dujmović iz Zagreba, pod poslovnim brojem OU-582/2006,

- da je temeljem tog Ugovora o kreditu tuženik isplatio tužitelju kunsku protuvrijednost iznosa od 60.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseca, uz ugovornu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, i koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosi 4,75 % godišnje,

- da su stranke 4. studenoga 2011. sklopile I. (prvi) Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su utvrdile uvjete prijevremene djelomične otplate kredita, s time da tom prilikom nije izvršena konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR, već je cijelo vrijeme otplate kredit ostao denominiran u CHF,

- da predmetni Ugovor o kreditu sadrži valutnu klauzulu u CHF, te je konkretno u odredbama članka 7. Ugovora o kreditu ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan dospijeća,

- da je u tijeku trajanja ugovornog odnosa došlo do promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj za CHF u vrijeme realizacije kredita,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Branke Lukačević-Gregić iz TERRA Expert Consulting j.d.o.o. proizlazi da razlika više uplaćenih iznosa koja proizlazi iz razlike tečaja za valutu CHF primijenjenog kroz otplatni period na dan plaćanja anuiteta (datumi plaćanja po pojedinim mjesecima su navedeni u stupcu '9' Tabele 1) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (21.07.2006.), u razdoblju od početka otplate kredita (9.8.2006.) do konačne otplate kredita (7.9.2013.), iznosi ukupno 58.560,94 kuna (suma stupca ‘14’ Tabele 1 nalaza) i predstavlja potraživanje tužitelja

- da je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti jasan, stručan i argumentiran.

10. U pobijanom, dosuđujućem dijelu presude, sud prvog stupnja je, nakon što je utvrdio da su ništetne ugovorene odredbe u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, prihvatio tužbeni zahtjev s te osnove.

11. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati traženi iznos s kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate, zasnovan na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, utvrđujući kako je, radi ugovorene valutne klauzule u CHF, tužitelj platio više radi porasta važećeg tečaja za CHF, na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita, ukupno 7.762,20 eura.

12. Ovdje prvenstveno valja napomenuti da je u pitanju parnica koja je pokrenuta nakon što je određeni broj potrošačkih udruga pokrenuo parnični postupak po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa u smislu odredbe članka 132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., dalje: ZZP/07).

13. Pri tome je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanja s osnove porasta važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita, pozivom na odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), prema kojoj tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a obzirom da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok za utuženu tražbinu ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Naime, navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa bi zastarni rok istekao s 14. lipnjem 2023., a zastara nastupila 15. lipnja 2023. pa kako je predmetna tužba podnesena 5. siječnja 2021., to je ista podnesena prije isteka zastarnog roka.

14. Neosnovano žalitelj u žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijanog dijela presude ukazujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja kada je prihvaćen tužbeni zahtjev.

15. Naime, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna, jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo iz čega proizlazi da je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnoga nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskoga franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi ugovaranje valutne klauzule.

16. Tako je značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima tim većim što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskoga franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

17. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje.

18. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojega potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

19. U tom kontekstu načelo savjesnosti i poštenja u smislu članka 4. ZOO-a općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznoga odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznoga odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

20. Ocjenjujući ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno prvostupanjski sud s pravom zaključuje kako je takva odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovoga kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF, radi čega je navedena ugovorna odredba predmetnoga ugovora o kreditu ništetna temeljem odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

21. Odredbom čl. 7. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju tuženika za CHF.

22. Naime, nije sporno da je valutna klauzula dopuštena odredbama ZOO-a. Međutim, zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač istu mora također razumjeti u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da može i procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Takav stav je iznesen i u presudi C-51/17 od 20. rujna 2018.

23. Polazeći od odredbe čl. 118. Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/14.) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) presuda pod poslovnim brojem P-1401/2012 Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2014. te presuda pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, te Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovnog suda Republike Hrvatske je obvezujuća i u predmetnom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane, ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

24. Naime, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača presudom Visokog Trgovačkog suda poslovnog broja: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja: P-1402/12 od 4. srpnja 2013. kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

25. Utvrđujući kako tuženik nije dokazao okolnosti da je u konkretnom slučaju tuženik ispoštovao načela savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja predmetnog ugovora prije sklapanja ugovora, odnosno da je obavijestio potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, to je pravilno sud prvog stupanja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio kako su predmetne ugovorne odredbe nepoštene u dijelu da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ni u vrijeme zaključenja ugovora nisu vođeni pojedinačni pregovori te ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koje utječu na odluku tužene o promjeni sope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

26. Člankom 502c. ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi te da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da je u ovom postupku sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljem koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

27. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. točku (b), članka 6. stavak 1. i članka 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljenim između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj ugovor u cijelosti ispunjen kada za slične tužbe koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

28. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i u visini (članak 154. stavak 5. i članak 155. stavak 1. ZPP-a).

29. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Split, 6. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras- Ivanišević