Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1828/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja, te Sonje Meštrović kao članice, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja ĆN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-911/2019-42 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-911/2019-42 od 31. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, da tužitelju ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.787,18 EUR / 21.000,00 kn (dvije tisuće sedamsto osamdeset sedam eura i osamnaest centi / dvadeset jedna tisuća kuna)1 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 4,65 EUR / 35,04 kn s kamatama od 31.08.2007. pa do isplate

- 4,49 EUR / 33,86 kn s kamatama od 30.09.2007. pa do isplate

- 4,25 EUR / 32,00 kn s kamatama od 31.10.2007. pa do isplate

- 106,68 EUR / 803,75 kn s kamatama od 19.11.2007. pa do isplate

- 78,81 EUR / 593,77 kn s kamatama od 30.11.2007. pa do isplate

- 4,28 EUR / 32,27 kn s kamatama od 31.12.2007. pa do isplate

- 6,02 EUR / 45,34 kn s kamatama od 31.01.2008. pa do isplate

- 11,62 EUR / 87,56 kn s kamatama od 29.02.2008. pa do isplate

- 13,48 EUR / 101,57 kn s kamatama od 31.03.2008. pa do isplate

- 10,42 EUR / 78,49 kn s kamatama od 30.04.2008. pa do isplate

- 9,74 EUR / 73,40 kn s kamatama od 31.05.2008. pa do isplate

- 10,74 EUR / 80,93 kn s kamatama od 30.06.2008. pa do isplate

- 8,76 EUR / 65,97 kn s kamatama od 31.07.2008. pa do isplate

- 8,87 EUR / 66,82 kn s kamatama od 31.08.2008. pa do isplate

- 10,04 EUR / 75,65 kn s kamatama od 30.09.2008. pa do isplate

- 19,86 EUR / 149,62 kn s kamatama od 31.10.2008. pa do isplate

- 13,24 EUR / 99,73 kn s kamatama od 30.11.2008. pa do isplate

- 20,30 EUR / 152,98 kn s kamatama od 31.12.2008. pa do isplate

- 21,38 EUR / 161,12 kn s kamatama od 31.01.2009. pa do isplate

- 21,86 EUR / 164,69 kn s kamatama od 28.02.2009. pa do isplate

- 20,37 EUR / 153,47 kn s kamatama od 31.03.2009. pa do isplate

- 20,61 EUR / 155,25 kn s kamatama od 30.04.2009. pa do isplate

- 18,67 EUR / 140,64 kn s kamatama od 31.05.2009. pa do isplate

- 17,01 EUR / 128,17 kn s kamatama od 30.06.2009. pa do isplate

- 17,38 EUR / 130,96 kn s kamatama od 31.07.2009. pa do isplate

- 18,34 EUR / 138,15 kn s kamatama od 31.08.2009. pa do isplate

- 18,23 EUR / 137,35 kn s kamatama od 30.09.2009. pa do isplate

- 17,32 EUR / 130,49 kn s kamatama od 31.10.2009. pa do isplate

- 19,02 EUR / 143,31 kn s kamatama od 30.11.2009. pa do isplate

- 20,26 EUR / 152,68 kn s kamatama od 31.12.2009. pa do isplate

- 22,26 EUR / 167,73 kn s kamatama od 31.01.2010. pa do isplate

- 21,74 EUR / 163,81 kn s kamatama od 28.02.2010. pa do isplate

- 24,32 EUR / 183,24 kn s kamatama od 31.03.2010. pa do isplate

- 23,76 EUR / 178,99 kn s kamatama od 30.04.2010. pa do isplate

- 24,93 EUR / 187,86 kn s kamatama od 31.05.2010. pa do isplate

- 32,74 EUR / 246,70 kn s kamatama od 30.06.2010. pa do isplate

- 31,07 EUR / 234,13 kn s kamatama od 31.07.2010. pa do isplate

- 35,58 EUR / 268,05 kn s kamatama od 31.08.2010. pa do isplate

- 34,13 EUR / 257,14 kn s kamatama od 30.09.2010. pa do isplate

- 31,06 EUR / 234,05 kn s kamatama od 31.10.2010. pa do isplate

- 36,99 EUR / 278,71 kn s kamatama od 30.11.2010. pa do isplate

- 44,37 EUR / 334,32 kn s kamatama od 31.12.2010. pa do isplate

- 39,28 EUR / 295,99 kn s kamatama od 31.01.2011. pa do isplate

- 41,13 EUR / 309,90 kn s kamatama od 28.02.2011. pa do isplate

- 38,65 EUR / 291,21 kn s kamatama od 31.03.2011. pa do isplate

- 39,02 EUR / 294,02 kn s kamatama od 30.04.2011. pa do isplate

- 48,89 EUR / 368,33 kn s kamatama od 31.05.2011. pa do isplate

- 49,55 EUR / 373,33 kn s kamatama od 30.06.2011. pa do isplate

- 58,06 EUR / 437,46 kn s kamatama od 31.07.2011. pa do isplate

- 53,93 EUR / 406,37 kn s kamatama od 31.08.2011. pa do isplate

- 49,38 EUR / 372,09 kn s kamatama od 30.09.2011. pa do isplate

- 48,82 EUR / 367,81 kn s kamatama od 31.10.2011. pa do isplate

- 48,42 EUR / 364,77 kn s kamatama od 30.11.2011. pa do isplate

- 50,41 EUR / 379,83 kn s kamatama od 31.12.2011. pa do isplate

- 52,52 EUR / 395,68 kn s kamatama od 31.01.2012. pa do isplate

- 52,67 EUR / 396,87 kn s kamatama od 29.02.2012. pa do isplate

- 51,27 EUR / 386,25 kn s kamatama od 31.03.2012. pa do isplate

- 51,96 EUR / 391,51 kn s kamatama od 30.04.2012. pa do isplate

- 52,62 EUR/ 396,47 kn s kamatama od 31.05.2012. pa do isplate

- 51,57 EUR / 388,59 kn s kamatama od 30.06.2012. pa do isplate

- 51,93 EUR / 391,24 kn s kamatama od 31.07.2012. pa do isplate

- 51,22 EUR / 385,93 kn s kamatama od 31.08.2012. pa do isplate

- 49,95 EUR / 376,35 kn s kamatama od 30.09.2012. pa do isplate

- 816,28 EUR / 6.150,24 kn s kamatama od 17.10.2012. pa do isplate

i to do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope dona stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., da tužitelju ĆN naknadi parnične troškove u iznosu od 2.030,96 EUR / 15.302,27 kn (dvije tisuće trideset eura i devedeset šest centi / petnaest tisuća tristo dvije kune i dvadeset sedam lipa)1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih se pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

7. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja ĆN protiv tužene Privredna banka Zagreb d.d., s kojom je kao korisnik kredita 15. svibnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 9012503638, za iznos od 23.168,28 CHF, za isplatu preplaćenog iznosa od ukupno 2.787,18 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, na ime vraćanja stečenog bez osnove, jer je nezakonitim povećanjem kamatne stope i nezakonitim ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF tuženik neosnovano stekao preplatu u tom iznosu.

9. Nesporno je između tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, 15. svibnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9012503638 kojim je banka tužitelju odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.168,28 CHF, namjenski kredit za kupnju automobila marke s rokom otplate u 84 mjeseci, da je ugovorena otplata kredita vezana uz valutu CHF, odnosno ugovorena je otplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja (članak 6.2. Ugovora). Nije sporno ni da su stranke odredbom članka 4. Ugovora ugovorena kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 5,10% godišnje

10. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tuženik primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

11. Pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

12. Ovdje prvenstveno valja napomenuti da je u pitanju parnica koja je pokrenuta nakon što je određeni broj potrošačkih udruga pokrenuo parnični postupak po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa u smislu odredbe članka 132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 – dalje: ZZP/07).

13. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i da ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, da u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope već je ugovorena promjenjivost kamatne stope a ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredu unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a upravo takav zaključak prvostupanjski sud daje i nakon analize iskaza tužitelja. Dalje je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio standardnog ugovora, da banka nije na transparentan način informirala tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, niti su utvrdile na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka utemeljenoj na primjeni valutne klauzule. Vještakinja je primjenom tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita (korištenja kredita) izvršila izračun preplate uslijed povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na prvotni tečaj po kojem je kredit isplaćen tužitelju koja preplata po tom osnovu iznosi 17.591,75 kn, te izračun preplate s osnova promjene kamatnih stopa u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu koja preplata iznosi 4.059,72 kn, na koji je način utvrdila ukupnu preplatu u iznosu od 21.651,47 kn, a kad se ista umanji za naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 623,38 kn, konačna preplata iznosi 21.029,09 kn pri čemu je vještakinja naznačila i točne pojedinačne preplaćene iznose i datume dospijeća

14. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke prvostupanjskog suda vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovoga konkretnoga parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakon o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14.) odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 19/22., dalje: ZZP/22.) te članka 502.c ZPP-a.

15. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokoga trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

16. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokoga trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

17. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na nakenadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

18. Stoga, pravilan je stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19., dalje: ZPP/19.), na temelj članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom valja napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud na prijedlog stranaka, pa tako i tuženika, pobijanu odluku donio nakon što je i saslušao tužitelja i predložene svjedoke.

19. Za navesti je i to da se presuda u slučaju "potrošač" primjenjuje ne samo na stambene kredite iz razloga što su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli CHF ništetne u svim potrošačkim ugovorima bez obzira na vrstu i namjenu kredita, što dakle ne razlikuje stambeni kredit od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita. Bitno je da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom smislu je odlučeno i presudom VSRH broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

20. Kako su sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu nepoštene odnosno ništetne sukladno odredbama članka 81., 84., 85., 86. i 87. ZZP/03., koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora.

21. Tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, odnosno razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

22. Naime, kako je izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene, na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa. U tom pravcu i VSRH je izrazio stajalište u svojoj odluci broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022. prema kojem „Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“.

23. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev s izračunom vještaka podneskom od 20. prosinca 2022., a po ocjeni ovog suda tužitelj je svoj zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka budući da ne raspolaže stručnim financijsko-knjigovodstvenim znanjima da bi u tužbi mogao postaviti precizan zahtjev u odnosu na visinu potraživanja.

24. Ukazuje se da je prema Zaključku poslovni broj Su IV- 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Za navesti je tuženiku da, iako je u konkretnom slučaju vještakinja utvrdila preplatu u iznosu od 21.029,09 kn, da je tužitelj podneskom od 20. prosinca 2022. ostao kod tužbenog zahtjeva radi isplate glavničnog iznosa od 21.000,00 kn, dakle, nije povećao iznos koji potražuje, stoga žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

25. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

26. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO-a.

27. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 11. lipnja 2019., tražbina tužitelja u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao petogodišnji zastarni rok, kao ni tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu isto tako nije u zastari jer od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 11. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.

28. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Naime, tuženik je utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

29. Radi navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

30. U odnosu na žalbene navode koji se tuču statusa potrošača za tuženika, za navesti je da, s obzirom na položaj tužitelja u konkretnom ugovoru, u vezi s njegovom prirodom i svrhom (kupnja vozila), gdje je predmetni ugovor tužitelj sklopio kao fizička osoba za privatne svrhe, a ne u svrhu obavljanja profesionalne djelatnosti, tužitelj nije ni trebao dokazivati svojstvo potrošača na bilo koji drugi način, budući je njegovo svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu. Pri tome i u odnosu na svojstvo potrošača primjenom Direktive 93/13/ EEZ, ne dolazi se do suprotnog zaključka, obzirom ista propisuje smjernice na način da je potrošač svaka fizička osoba koja ugovorom nastupa izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Ovdje je naglasiti kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije, dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, pa time i sudskom praksom Suda Europske unije koja je obvezujuća za sve nacionalne sudove država članica, a koja pojam "potrošač" definira kao svaku fizičku osobu koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13/EEZ, nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13/EEZ nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

31. Slijedom unaprijed izloženog kako nisu ostvareni žalbeni navodi niti je ovaj sud nalazio ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

32. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi jer je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Split, 6. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras- Ivanišević