Pr-1822/2022-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Jerončić Mandić, odvjetnici u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonske zastupnice tužene Ine Franetović Lekaj, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, objavljene dana 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana isplatiti tužitelju OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.636,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koja kamata

- na iznos od 174,72 eura teče počev od 15. siječnja 2017.

- na iznos od 181,65 eura teče počev od 15. veljače 2017.

- na iznos od 78,96 eura teče počev od 15. ožujka 2017.

- na iznos od 164,25 eura teče počev od 15. travnja 2017.

- na iznos od 192,66 eura teče počev od 15. svibnja 2017.

- na iznos od 118,47 eura teče počev od 15. lipnja 2017.

- na iznos od 167,96 eura teče počev od 15. srpnja 2017.

- na iznos od 156,65 eura teče počev od 15. kolovoza 2017.

- na iznos od 80,85 eura teče počev od 15. rujna 2017.

- na iznos od 157,04 eura teče počev od 15. listopada 2017.

- na iznos od 181,35 eura teče počev od 15. studenog 2017.

- na iznos od 154,31 eura teče počev od 15. prosinca 2017.

- na iznos od 178,36 eura teče počev od 15. siječnja 2018.

- na iznos od 162,72 eura teče počev od 15. veljače 2018.

- na iznos od 71,95 eura teče počev od 15. ožujka 2018.

- na iznos od 165,88 eura teče počev od 15. travnja 2018.

- na iznos od 125,91 eura teče počev od 15. svibnja 2018.

- na iznos od 145,75 eura teče počev od 15. lipnja 2018.

- na iznos od 100,59 eura teče počev od 15. srpnja 2018.

- na iznos od 99,00 eura teče počev od 15. kolovoza 2018.

- na iznos od 115,29 eura teče počev od 15. rujna 2018.

- na iznos od 79,38 eura teče počev od 15. listopada 2018.

- na iznos od 114,93 eura teče počev od 15. studenog 2018.

- na iznos od 182,25 eura teče počev od 15. prosinca 2018.

- na iznos od 149,16 eura teče počev od 15. siječnja 2019.

- na iznos od 146,27 eura teče počev od 15. veljače 2019.

- na iznos od 60,48 eura teče počev od 15. ožujka 2019.

- na iznos od 193,48 eura teče počev od 15. travnja 2019.

- na iznos od 180,31 eura teče počev od 15. svibnja 2019.

- na iznos od 126,16 eura teče počev od 15. lipnja 2019.

- na iznos od 173,14 eura teče počev od 15. srpnja 2019.

- na iznos od 170,30 eura teče počev od 15. kolovoza 2019.

- na iznos od 140,28 eura teče počev od 15. rujna 2019.

- na iznos od 198,10 eura teče počev od 15. listopada 2019.

- na iznos od 172,38 eura teče počev od 15. studenog 2019.

- na iznos od 186,81 eura teče počev od 15. prosinca 2019.

- na iznos od 117,84 eura teče počev od 15. siječnja 2020.

- na iznos od 166,56 eura teče počev od 15. veljače 2020.

- na iznos od 32,50 eura teče počev od 15. ožujka 2020.

- na iznos od 201,46 eura teče počev od 15. travnja 2020.

- na iznos od 85,64 eura teče počev od 15. svibnja 2020.

- na iznos od 112,98 eura teče počev od 15. lipnja 2020.

- na iznos od 18,34 eura teče počev od 15. srpnja 2020.

- na iznos od 70,00 eura teče počev od 15. kolovoza 2020.

- na iznos od 109,20 eura teče počev od 15. rujna 2020.

- na iznos od 85,98 eura teče počev od 15. listopada 2020.

- na iznos od 66,23 eura teče počev od 15. studenog 2020.

- na iznos od 144,27 eura teče počev od 15. prosinca 2020.

- na iznos od 192,40 eura teče počev od 15. siječnja 2021.

- na iznos od 194,37 eura teče počev od 15. veljače 2021.

- na iznos od 191,82 eura teče počev od 15. ožujka 2021.

- na iznos od 73,37 eura teče počev od 15. travnja 2021.

- na iznos od 43,53 eura teče počev od 15. svibnja 2021.

- na iznos od 239,62 eura teče počev od 15. lipnja 2021.

- na iznos od 190,90 eura teče počev od 15. srpnja 2021.

- na iznos od 123,57 eura teče počev od 15. kolovoza 2021.

- na iznos od 192,28 eura teče počev od 15. rujna 2021.

- na iznos od 144,68 eura teče počev od 15. listopada 2021.

- na iznos od 210,99 eura teče počev od 15. studenog 2021.

- na iznos od 206,00 eura teče počev od 15. prosinca 2021.

- na iznos od 174,12 eura teče počev od 15. siječnja 2022.

izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom mjesečnom bruto iznosu“,

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na isplatu bruto iznosa od 164,40 eura s zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 15. prosinca 2016. do isplate.

2. Dužna je tužena naknaditi tužitelju ovom parnicom prouzrokovani parnični trošak u iznosu od 2.562,50 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 15.4.2022. tužitelj navodi, da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, kao policajac raspoređen u Postaju granične policije Trilj, na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu, u osobnom zvanju policijski narednik. Tužitelju da je radno vrijeme organizirano u turnusima (12-24, 12-48). Tužitelj obavljajući opisane poslove da je od studenog 2016. do prosinca 2021. dolazio na posao 30 min ranije, a odlazio s posla 1 sat i 30 min kasnije tj. nakon završetka smjene, a koji rad tužitelju nije plaćen, a što je protivno odredbama Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno odredbi čl. 44. st. 1. Tužitelj napominje, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženice i provede vještačenje, određeno postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. st. 4. ZPP).

2. U odgovoru na tužbu od 20.7.2022. tužena navodi da djelomično osporava ovako postavljeni tužbeni zahtjev. Prvenstveno, sukladno odredbi čl. 139. u svezi odredbe čl. 232. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19), a kod činjenice da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen dana 30. prosinca 2021., čime da je došlo do zastoja od 3 mjeseca do 30. ožujka 2022., a tužba da je podnesena 26. travnja 2022. pa se ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje za studeni 2016. koje je dospjelo 15. prosinca 2016., a zastara da je nastupila 15. prosinca 2021. (prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora). Nadalje, iz priloženih tablica koje sadržavaju podatke o radu tužitelja da je vidljivo da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad ne granične prijelaze za pogranični promet (GPZPP) te na međunarodne granične prijelaze (MNGP) kao i na zaštitu državne granice (grupe I, II i III). U odnosu na međunarodne granične prijelaze (MNGP) u spornom razdoblju nije bilo potrebe ranijeg dolaska na posao niti kasnijeg odlaska s posla jer se od 14. listopada 2013. otprema službe vrši na samom graničnom prijelazu, dok je za otpremu službe na graničnim prijelazima za pogranični promet (GPZPP) i dalje ostala potreba ranijeg dolaska. Također je, od 01. svibnja 2018. ukinuta otprema u PGP Trilj za policijske službenike koji sukladno Posebnom dnevnom rasporedu službu obavljaju na GPZPP „Pazar“ s obzirom da se ista vrši na MNGP Aržano od strane voditelja, tako da isti nemaju potrebu ranijeg dolaska na posao. Isto tako, da nije postojala obveza ranijeg dolaska u službu niti kasnijeg odlaska iz službu kada je tužitelj bio raspoređen na rad u grupama II i III za zaštitu državne granice dok je u slučaju kad je tužitelj bio raspoređen na rad u grupi I za zaštitu državne granice postojala obveza dolaska pola sata ranije zbog otpreme službe i to do 12.-og mjeseca 2015. odnosno službenog otvaranja graničnog prijelaza „Cera-Vir“ kada ta obveza prestaje. Nadalje, da što se tiče GPZPP nije sporno da je tužitelj imao obvezu doći na posao pola sata ranije odnosno u PGP Trilj sve radi otpreme službe i prijevoza službenim vozilima do graničnog prijelaza na kojem je obavljao službu. Međutim, tužitelj da nije imao obvezu da se nakon odrađene smjene na graničnim prijelazima vraća u PGP Trilj. Stoga, da vrijeme koje isti provede u vožnji po završetku smjene od graničnog prijelaza do PGP Trilj bez obveze zadržavanja u policijskoj postaji ne može se smatrati radom za koji bi mu pripadala zatražena naknada.

3. Podneskom podnesenim 29.7.2024. tužitelj je određeno postavio tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od studenog 2016. do prosinca 2021. zatražio isplatu ukupnog bruto iznosa od 10.445,82 EUR za rad koji bi za 2 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena (30 min prije početka smjene i 1 sat i 30 min nakon završetka smjene.

3.1. Tužena je na ročištu od 6.11.2024. izjavila kako se protiv tako određeno postavljenom tužbenom zahtjevu, a osobito obračunu na bazi prosječne vrijednosti sata rada na mjesčnoj razini.

3.2. Podneskom od 17.2.2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je sada za utuženo razdoblje zatražio isplatu ukupnog bruto iznosa od 8.800,90 EUR i to, za 1 sat duže od punog radnog vremena kada je tužitelj radio na MNGP, za 2 sat duže od punog radnog vremena kada je tužitelj radio na GPZPP.

3.3. Tužena je na ročištu od 3.4.2025. izjavila kako se protivi tako uređenom tužbenom zahtjevu, a osobito obračunu na bazi prosječne vrijednosti sata rada na mjesčnoj razini u skladu s odlukom VSRH br. Rev-940/2021-2 od 29.11.2022., dok da se ne protivi matematičkoj ispravnosti izračuna pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi Zahtjeva tuženika za mirno rješenje spora s kopijom povratnice i potvrde o primitku, Zapovijedi od 24.4.2018., Pregleda sati za izradu izračuna, izračun tužene, obračunskih isprava i spisu druge priložene dokumentacije, pročitani su iskazi svjedoka LR i VR koje su dali na zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Splitu u parnici br. Pr-2281/2022 od 29.5.2024., izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČR i RR te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike neisplaćene plaće u ukupnom bruto iznosu od 8.800,90 EUR za rad koji je u razdoblju od studenog 2016. do prosinca 2021., 1 sat bio duži od formalno propisanog radnog vremena kada je tužitelj radio na međunarodnom graničnom prijelazu (u tekstu MNGP) i koji je 2 sata bio duži od formalno propisanog radnog vremena kada je tužitelj radio na graničnom prijelazu za pogranični promet (u tekstu GPZPP).

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj rješenjem MUP-a, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske kao policajac raspoređen u Postaju granične policije Trilj na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu i da je radio u turnusima.

8. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike neisplaćene plaće za vrijeme provedeno na radu duže od formalno propisanog vremena. Naime, tužena ne spori da je tužitelj imao obvezu doći na posao pola sata ranije radi otpreme službe i prijevoza službenim vozilom do graničnog prijelaza na kojem je obavljao službu kada je radio na GPZPP, iz čega proizlazi da tužena ne spori da je tužitelj u tom slučaju radio pola sata duže, ali spori da je tužitelj radio dodatnih sat i pol duže nakon završetka smjene na GPZPP-u jer da se vrijeme provedeno u vožnji radi povratka u Postaju granične policije Trilj ne može smatrati radom. Nadalje, tužena spori da je tužitelj radio 1 sat duže od formalno propisanog vremena kada je radio na MNGP-u jer da u spornom razdoblju nije bilo potrebe ranijeg dolaska na posao niti kasnijeg odlaska s posla s obzirom se od 14. listopada 2013. otprema službe vrši na samom graničnom prijelazu.

8.1. Među strankama je sporno je li potraživanje tužitelja za studeni 2016. zastarilo, a koji prigovor zastare je osnovan. Odredbom čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje ZR) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Nadalje, odredbom čl. 186.a st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03, 88/05.. 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. toga članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje. Prema stavku 5. citiranog članka ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Prema odredbi čl. 238. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje ZOO) ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kada prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Stoga, podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu odredbe iz čl. 186.a ZPP-a ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a u ovom slučaju taj zastoj iznosi tri mjeseca, budući je zahtjev podnesen 30.12.2021. (Povratnica, list 9), a među strankama nije sporno da unutar roka od tri mjeseca tužena nije prihvatila zahtjev tužitelja. S obzirom na navedeno, a kako je u konkretnom slučaju do prekida zastare došlo podnošenjem tužbe 15.4.2022. to bi u zastari bile sve tražbine starije od pet godina, odnosno sve tražbine dospjele prije 15.4.2017. Međutim, podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništ došlo do zastoja zastarijevanja, a koji zastoj je trajao tri mjeseca pa rok od tri mjeseca treba pribrojiti navedenom roku od pet godina, te su prema tome, u zastari sva potraživanja tužitelja dospjela do 15.7. 2017.Međutim , kako je tužena prigovor zastare istakla samo u odnosu na potraživanje tužitelja za studeni 2016., a sud prema odredbi čl. 2. ZPP-a odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a analogno tome, u granicama prigovora koji su stavljeni u postupku, sud je odlučio samo o prigovoru zastare istaknut u odnosu na potraživanje tužitelja za studeni 2016., prihvatio ga kao osnovan i odbio tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu potraživanja u iznosu od 164,50 EUR bruto.

9. Dakle, u nastavku odluke za odlučiti je o zahtjevu tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2016. do prosinca 2021. u bruto iznosu od 8.636,40 EUR (8.800,90 – 164,50 = 8.636,40).

10. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalnog, propisanog radnog vremena treba se honorirati tužitelju pozivom na odredbe čl. 41. st. 1. i 5. i čl. 44. st. 1. i 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine" broj 104/13,150/13, 153/13, 71/19 i 123/16, dalje KU/13) i čl. 35. st. 1. i 5. i čl. 38. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine" br. 112/17, 12/18.,2/19., 119/19. i 66/20, dalje KU/17), a koje odredbe propisuju da plaću službenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaća i da će se osnovna plaća službenika uvećati za svaki sat rada i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i za Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, najmanje 2 radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni Za napomenuti je da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14. – vjerodostojno tumačenje, 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.)

11. Tužitelj OR saslušan u svojstvu parnične stranke iskazao je da bi on u postaju dolazio oko 6,20 ili 6,25 sati radi zaduženja opreme, naloga i upute o postupanju. Nakon toga bi se službenim vozilom uputili u 6,30 putem određenog graničnog prijelaza. On da je radio na Ceri, Dvorine, Pazar itd. (GPZPP), dok da je na međunarodnom graničnom prijelazu radio rijetko. Na Pazar da bi došli oko 7,10, na Dvorine oko 7,15 ili 7,20 sati i na Ceru 7,20 ili 7,25, sve ovisno o uvjetima na cesti. Na svakom od navedenih prijelaza da bi se izvršila primopredaja te da bi policijski službenik iz prethodne smjene trebao raditi sve dok mu iz iduće smjene ne dođu policijski službenici i ne preuzmu smjenu. Službenici kojima bi završilo radno vrijeme i koji su se vraćali iz smjera Cere, da bi u postaju došli u 8,15, tu negdje. Tu da bi razdužili vozilo, predali bi ključeve, radni nalog, ostavili bi oružje. Kući nisu smjeli ići, a da to ne učine jer bi u protivnom bio disciplinski postupak te da su sve to radili prema zapovjedi, a navedeno da su predavali šefu smjene. Što se tiče međunarodnog graničnog prijelaza, tu da je bio isti proces, znači i tu da su trebali dolaziti ranije u postaju i uputiti se put prijelaza nekih pola sata prije početka radnog vremena. S međunarodnog prijelaza da bi se u postaju vratili oko 7,30 do 7,45. Pod međunarodnim prijelazima tužitelj misli na Kamensko i Prisika i privremeno Bili Brig. Tužitelj napominje da kada bi radio na graničnom prijelazu za pogranični promet, da bi na tom prijelazu radio jedan pogranični službeni i da bi vozio vozilo i vratio ga natrag u policijsku postaju. Na upit zakonske zastupnice tužene je li tužitelj ima vozačku dozvolu, isti je odgovorio da nema.

12. Svjedok LR navodi kako radi na radnom mjestu kao granični policajac, odnosno kao službenik za zaštitu državne granice. Navodi da su policijski službenici na radno mjesto trebali doći pola sata ranije i to u Postaju granične policije u Trilju, odakle su ih službenim kombijem vozili na radno mjesto na granične prijelaze u dva kombija. Svjedok navodi kako je na posao u postaju Trilj trebao doći u 6,20 sati kada radi od 7,00 sati, odnosno u 18,20 sati kada radi od 19,00 sati. Do graničnog prijelaza Cera trebalo se vozit nekih 45 minuta. Nakon završetka radnom vremena da da je situacija bila ista jer da oni koji rade na graničnim prijelazima ne mogu otići s graničnog prijelaza dok ne dođu druge kolege za preuzimanje smjene, a zatim se opet kombijem vraćaju u postaju. Tako da bi u postaju došli oko 8,15 sati ujutro, odnosno oko 20,15 sati navečer. Nakon povratka u PGP Trilj da bi razdužili zaduženu opremu i zatim vlastitim prijevozom odlazili kući. Svjedok navodi kako oni nisu mogli ići vlastitim vozilima na granični prijelaz zbog naredbe zapovjednika pa tako da on koji živi u [adresa] i službeni kombi mu prolazi kraj kuće prilikom povratka s posla nije mogao izaći već prvo otići do postaje pa tek onda kući.

12.1. Svjedok VR navodi kako radi na radnom mjestu policijski službenik za zaštitu državne granice u Postaji granične policije Trilj. Navodi kako radi na graničnim prijelazima Kamensko, Aržano Prisika, Cera, Dvorine i Aržano Pazar i Bili Brig od 2017. ili 2018, pa sve do danas. Radno vrijeme da mu je bilo 12-24, odnosno u smjenama, dan, smjena noć, pa dva dana slobodno. Također, navodi da za odlazak na pogranične granične prijelaze mora doći u postaju nekih 20-ak minuta ranije ako je raspoređen bio na prijelaz Kamensko ili Aržano/ Prisika, a pola sata ranije kao radi na graničnom prijelazu Cera, Dvorine, Aržano Pazar i Bili Brig. Dalje navodi da ako bi vraćali s graničnih prijelaza Kamensko ili Prisika, u postaji da bi bili pola sata nakon završetka radnog vremena, a ako bi se vraćali sa pograničnih graničnih prijelaza primjerice s Cere, u postaji da bi bili sat nakon završetka smjene. Isto navodi kako na posao nisu mogli ići vlastitim automobilima i da je u tom smislu postojala zapovijed načelnika pa su neki koji su koristili vlastiti prijevoz za dolazak i odlazak s posla morali se o tome očitovati.

12.2. Svjedok ŽR iskazao je da je većinom radio na GPZPP (Dvorine, Cera). Tužitelj OR da je isto radio na tim prijelazima. U tom razdoblju u 7 sati da je bila službena primopredaja na prijelazu pa da bi oni iz tog razloga trebali doći ranije u postaju i to oko 6,30, a sve kako bi službenim vozilom mogli doći do graničnog prijelaza do trenutka započinjanja formalnog radnog vremena. Na Ceru da bi stigli službenim vozilom oko 7,15-7,20, a službenik iz prethodne smjene da bi trebao nastaviti raditi i nakon 7, sve dok ne dođu policijski službenici iz druge smjene. Tu da bi se izvršila primopredaja koja bi trajala 5 min i nakon toga da bi službenik kojem je završila smjena krenuo autom u postaju iz koje je krenuo, a da bi došao tamo u 8 ili 8,15 sati. Naime, po zapovjedi da su se morali vratiti u postaju gdje moraju razdužiti vozilo i nalog te sve drugo što smo radili. Svjedok ističe da ne može nitko od službenika nigdje otići ako nije svoj nalog vratio te da bi u suprotnom disciplinski odgovarao. Cera je inače granični prijelaz za pogranični promet te da su zadnjih godina na tom prijelazu radili samo po jedan policijski službenik, a što da bi značilo da bi službeno vozilo vozio onaj koji je vozio na zadnjem prijelazu, a to znači onaj koji je radio na Ceri. Što se tiče međunarodnog graničnog prijelaza, tu da je postojala obveza policijskih službenika da dođu pola sata prije u policijsku postaju prije nego bi mu započelo redovno radno vrijeme na graničnom prijelazu. Do tog prijelaza da je bilo potrebno voziti od 20 minuta do pola sata, na MNGP-u da bi se izvršila primopredaja i onda bi se oni službenici kojima bi završila smjena vozilom vratili u postaju te da je za povratak bilo potrebno od 20 minuta do pola sata. Pri povratku, u policijskoj postaji da bi razdužili pištolj, ostavili bi ga u svojoj kazeti, razdužili bi nalog, ključeve od vozila. U nalogu da je opisano što se točno radilo u tom radnom danu. To razduživanje da bi trajalo otprilike jedan minut.

12.3. Svjedok IR iskazao je da je uglavnom radio na GPZPP, a na MNGP "nešto malo". U slučaju rada na bilo kojem od GPZPP, da je morao dolaziti pola sata prije početka službenog radnog vremena u policijsku postaju, a MNGP da se ne sjeća jer je na njemu rijetko radio. Iz policijske postaje da bi išli zajedno službenim vozilom put Dvorina, a do kojih im je trebalo vožnje oko 40 ili 45 minuta i onda da bi produžili na Ceru i tu da bi došli oko 7,20 sati. Službenici kojima je završilo radno vrijeme, onaj iz Dvorina i onaj s Cere, da bi se vratili natrag službenim vozilom u postaju i tamo da bi došli malo iza osam sati, a ponekad da bi to bilo i u 8,20, ovisno o uvjetima na cesti. Da je postojala zapovijed prema kojoj su se morali vratiti u postaju i tu da bi predali nalog, razdužili bi se, a u nalogu bi pisalo sve što smo točno radili od početka do kraja smjene. U slučaju da se nisu vratili iza završene smjene u postaju, tada da bi bili izloženi disciplinskoj odgovornosti. Što se tiče prijelaza Bili Brig, do njega da je bilo potrebno oko 40 minuta vožnje, a isto toliko i natrag. To da je bio pogranični prijelaz i u to vrijeme bi na njemu radio samo jedan policijski službenik. Sada je taj prijelaz prenamijenjen u međunarodni granični prijelaz. Do Aržano Pazar da bi se isto vozilo oko 40 minuta, isto je pogranični prijelaz i isto da je toliko trebalo za vratiti se nazad. U postaj kada bi došli ranije prije početka službenog radnog vremena, da bi se upoznavali s tekućim problemima koji su se dogodili tijekom dana, da bi bili upućivani u daljnje postupanje, preuzeli bi nalog, vozilo i da bi krenuli u 6,30. Naime, oni da bi došli i prije 6,30, možda u 6,20 pa da bi u 6,30 već mogli krenuti službenim vozilom prema prijelazu. Pri povratku u postaju, razdužili bi vozilo, predali radni nalog (izvješće) s upisanim što su tijekom dana radili, predali oružje, to da su sve obavljali s šefom smjene i ponekad da se znalo dogoditi da šef smjene nešto drugo obavlja pa da bi ga trebali malo pričekati, a inače, u prosjeku da bi to trajalo 5-10 minuta. Kada su se vraćali s Dvorina i Cere da bi u postaju došli u 8,15 do 8,20., a s međunarodnog prijelaza, to da bi bilo oko 7,30 sati.

13. Iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju uglavnom radio na GPZPP-u, a na MNGP-u je radio rijetko. Proizlazi da je u cijelom utuženom razdoblju, bilo da je tužitelj radio na GPZPP-u bilo na MNGP-u, bio u obvezi doći u Postaju granične policije Trilj pola sata prije početka formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja opreme, naloga i dobivanja uputa o postupanju i radi prijevoza službenim vozilom do graničnog prijelaza. Nadalje, proizlazi da se tužitelj s GPZPP-a u Postaju vraćao 1 sat i 15 min nakon završetka smjene i kako je tužitelj uglavnom radio na GPZPP-u, a gdje bi radio samo jedan policijski službenik, bio bi u obvezi šefu u Postaji predati radni nalog, dok bi onaj koji je vozio policijske službenike s graničnih prijelaza natrag u Postaju (tužitelj nema vozačku dozvolu) bio u obvezi razdužiti službeno vozilo i ključeve. Dakle, ne radi se samo o vremenu provedenom u vožnji već se radi o obavljanju policijskih poslova jer je tužitelj pri povratku u policijsku postaju bio u obvezi predati radni nalog. Stoga proizlazi, da je na GPZPP-u tužitelj radio pola sata duže prije početka radnog vremena i 1 i pol sata duže nakon završetka radnog vremena, ukupno 2 sata. Naime, iako je tužitelj iskazao da je nakon završetka radnog vremena radio 1 sat i 15 min duže, Zakon o radu i podzakonski akti ne predviđaju vrednovanje rada na pola sata ili na minutu kao mjernu jedinicu već isključivo u punim satima pa tužitelju za svaki započeti sat rada pripada plaća za puni sat, dakle pripada mu plaća za po 2 sata za svaki odrađeni turnus na GPZPP-u (tako i u odluci ŽSZG br. Gž R-948/21 od 17.5.2021.). Nadalje, kada je tužitelj radio na MNGP-u, a što je bilo rijetko, i tu je postojala obveza ranijeg dolaska u Postaju pola sata prije početka radnog vremena, a kako je to naprijed navedeno te je i u tom slučaju tužitelj bio u obvezi vratiti se u Postaju, a što bi bilo još pola sata nakon završetka radnog vremena. Dakle, u tom slučaju bi rad bio duži 1 sat od formalno propisanog radnog vremena. Nakon rada na MNGP-u policijski službenici bi u Postaji razdužili pištolj, nalog, a ključeve službenog vozila bi razdužio onaj policijski službenik koji je vozio. U slučaju da se tužitelj nije vratio u Postaju, protiv njega bi bio pokrenut disciplinski postupak. Dakle, i ovdje se radi o obavljanju policijskih zaduženja, a ne samo o prijevozu pa tužitelj ima pravo na plaću za po 1 sat za svaki odrađeni turnus na MNGP-u, sve pozivom na odredbe čl. 44. st. 1. KU/13 i čl. 38. st. 1. KU/17.

14. Kako tužena nije imala primjedbi na matematičku ispravnost uređenog tužbenog zahtjeva, a pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva i ukoliko sud smatra da je metodologija obračuna potraživanja koju je tužitelj primijenio ispravna (na bazi prosječne vrijednosti sata rada na mjesečnoj razini), valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan u dijelu zahtjeva za isplatu razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od prosinca 2016. do prosinca 2021. u bruto iznosu od 8.636,40 EUR.

14.1. Naime, tužena je imala primjedbu u odnosu na obračun potraživanja koji je tužitelj izvršio na bazi prosječne vrijednosti sata rada na mjesečnoj razini, pozivajući se pri tom na odluku VSRH br. Rev-940/2021-2 od 29.11.2022. Međutim, prema novijoj sudskoj praksi i to, odluci VSRH br. Rev-924/2024-3 od 11.12.024., policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visina satnice rada za vrijeme koje isti provede dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunava se na osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice (uvećanjem satnice za sve pripadajuće dodatke), a ne na osnovi visine osnovne satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu, slijedom čega je metodologiju obračuna potraživanja koju je tužitelj primijenio, sud prihvatio kao ispravnu.

15. Tužitelju je na dosuđeni iznos valjalo priznati zateznu kamatu primjenom odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Zatezna kamata teče na svaki pojedinačni dio iznosa od 15-og u mjesecu, kako je to tužitelj zatražio. Naime, čl. 92. st. 3. ZR-a propisuje, da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva povodom kojeg nije nastao poseban trošak pa je tužena dužna tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tužitelju je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. dalje Tarifa) pripada naknada troška odvjetničke nagrade koja se određuje prema vrijednosti predmeta spora i popisanom trošku (list 239 spisa) kako slijedi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 100 bodova, za sastav tužbe -100 bodova, za sastav podnesaka od 29.7.2024.,23.10.2024.,17.2.2025.-za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 10.4.2024., 2.7.2024., 6.11.2024., 5.2.2025., 3.4.2025.-za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 29.8.2024. – 25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), što zbrojeno daje 1025 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.562,50 EUR eura, koliko je naloženo tuženoj da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

16.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 6. lipnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave odluke.

DNA:

-pun. tužitelja

-ODO

-u spis