Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-157/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Rošca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. PH, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda RH, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda RH, dalje: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-369/2016-80 od 30. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku Anice Dumančić i opt. PH,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - prijevara u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 (oslobađajući dio presude) te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II/ Odbija se žalba opt. PH kao neosnovana te se potvrđuje pobijana presuda u osuđujućem dijelu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-369/2016-80 od 30. siječnja 2025., na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22, 36/24. – dalje: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom broj K-1316/2016 od 1. prosinca 2016. u odnosu na opt. PH.

1.1. Istom presudom Općinskog suda u Splitu, opt. PH proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje isprave, djelo opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 pa je na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 opt. PH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 79. st. 1. KZ/11, od opt. PH je trajno oduzeta potvrda s podacima koji se odnose na matičnu evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pod brojem klasa: 034-04/15-03/6, urbroj: 341-18-08/8-15-46014, od 8. 9. 2015. za osobu OH, u kojoj su prepravljeni podaci u rubrici br. 5., na način da je u istu unesen neistinit podatak da je OH zaposlenik trgovačkog društva „Projektiranje proizvodnih sustava“ d.o.o. od 1. 1. 2014., dok je rubrika pod rednim brojem 6. navedene potvrde uklonjena (preslika: listovi 5-7 spisa), a koji predmet će se po pravomoćnosti ove presude uništiti.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, opt. PH je dužan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 630,00 eura, od čega iznos od 230,00 eura predstavlja trošak provođenja kardiološkog vještačenja, dok iznos od 400,00 eura predstavlja sudski paušal.

1.4. Na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08, opt. PH oslobođen je optužbe da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - prijevaru u gospodarskom poslovanju – djelo opisano i kažnjivo po čl. iz čl. 293. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/97.

1.5. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08, ošt. RH je upućen da svoj imovinskopravni zahtjev za naknadu štete može ostvarivati u parnici.

1.6. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. istog zakona, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja u ovom dijelu pali su na teret proračunskih sredstava suda

2. Protiv oslobađajućeg dijela navedene presude, a u odnosu na kazneno djelo iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ/97 žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 467. toč. 1. u svezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08) te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. u svezi čl. 470. st. 1. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom oslobađajućem dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. Protiv pobijane presude u osuđujućem dijelu žalbu je podnio opt. PH osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i prvostupanjsku presudu preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe za djelo koje mu se stavlja na teret ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Opt. PH žalbu je podnio i putem branitelja Željka Ostoje, odvjetnika iz Splita zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da preinači pobijanu presudu i sam odluči u predmetnoj pravnoj stvari. Ujedno, zahtjeva da se njega i branitelja izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća.

2.3. S obzirom su žalbe koju je podnio opt. PH osobno i žalba koju je podnio po branitelju Željku Ostoji međusobno suglasne, iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 6. lipanj 2025. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, opt. PH te branitelj optuženika Željko Ostoja, odvjetnik iz [adresa]. Na sjednicu vijeća pristupila je zamjenica ŽDO u Osijeku Anica Dumančić i opt. PH dok na sjednicu vijeća nije pristupio branitelj optuženika Željko Ostoja, odvjetnik iz Splita, koji je o sjednici vijeća uredno obaviješten te je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

5.1. Sjednica vijeća započela je izlaganjem žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, koju žalbu i žalbeni prijedlog je izložila zamjenica ŽDO u Osijeku Anica Dumančić. Nakon toga, opt. PH iznio je žalbu od 20. ožujka 2025. koju je podnio osobno, nakon čega je sudac izvjestitelj izložio žalbu od 24. ožujka 2025., uloženu po branitelju optuženika Željku Ostoji, kao i žalbeni prijedlog.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba opt. PH nije osnovana.

U odnosu na rješenje

7. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 državni odvjetnik s pravom upire da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude zbog čega se ne može ispitati. Naime, navedenu povredu obrazlaže time jer je sud optuženika oslobodio optužbe u nedostatku dokaza, na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08, da bi u razlozima presude na listu 21. toč. 15.1. naveo kako se "ipak ne može zaključiti da je optuženik postupao s unaprijed stvorenom prijevarnom namjerom prema oštećeniku, već se radi o neriješenim građanskopravnim odnosima između stranaka koje treba rješavati na način koji odgovara naravi stvari – u parničnom postupku".

7.1. Prema tome, opt. PH je oslobođen optužbe zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, a kako se u izreci navodi iz zakonske osnove iz čl. 453. toč. 3. ZKP/08, dok iz razloga presude proizlazi da se radi o neriješenim građanskopravnim odnosima, dakle, iz čega bi proizlazilo da nisu ostvarena bitna obilježja predmetnog kaznenog djela, to je izreka presude proturječna razlozima presude, zbog čega se ista ne može s uspjehom ispitati.

7.2. Međutim, nije u pravu državni odvjetnik kada u nastavku žalbe upire da se pobijana presuda ne može ispitati iz razloga jer nije jasno kakvu je odluku zapravo prvostupanjski sud donio. Naime, državni odvjetnik ukazuje da je u e-spisu predmeta Općinskog suda u Splitu broj K-369/2016 unesen zapisnik o objavi od 30. siječnja 2025. (a za koji proizlazi da je u e-spis unesen tek 24. veljače 2025. kao pismeno K- 369/2016-79) koji je ispisan iz e-spisa i unesen u CTS sustav Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao dolazno pismeno, a na kojem je navedeno da je prvostupanjski sud opt. PH proglasio krivim za oba kaznena djela, dakle i za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, kvalificirano po čl. 247. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 te kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 te ga osudio na jedinstvenu kaznu u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, a onda mu na temelju čl. 57. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne iznosi deset mjeseci, a uvjetovani dio od jedne godine se neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od pet godina ne počini drugo kazneno djelo, a također mu je na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 izrekao i posebnu obvezu da u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ošt. DH naknadi štetu prouzročenu kaznenim djelom u visini od 164.223,90 eura, a koji zapisnik o objavio je državni odvjetnik i dostavio u prilogu žalbe.

7.3. Iako su takvi navodi državnog odvjetnika točni, a to proizlazi i iz službene zabilješke suca od 19. ožujka 2025. u kojoj isti navodi da se radilo o tehničkoj pogrešci zbog nesporazuma između suca i zapisničara, pa da je u e-spis unesena "radna verzija" zapisnika o objavi umjesto konačne, za ukazati je da je izvornik presude od 30. siječnja 2025. (str. 758-761 spisa) u suglasnosti s pisanim otpravkom presude, tako da nema bitne povrede na koju državni odvjetnik ukazuje.

7.4. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud je utvrdio da ista nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, iako je prvostupanjski sud izreproducirao personalne, a dijelom i materijalne dokaze, izložio koje su okolnosti sporne, a koje nesporne, u odnosu na kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju uopće nije dao ocjenu izvedenih dokaza, a posebice onih proturječnih (iskaza svjedoka ŠH, TH te ČH), a svoj zaključak o postojanju sporne okolnosti, tj. postojanju prijevarne namjere na strani optuženika u toč. 15.1. zasniva tek na iskazu oštećenika s rasprave iz kojeg proizlazi kako s obzirom na protek vremena ne smatra da ga je optuženik pokušao prevariti, da se radilo o "spletu okolnosti" te da sam oštećenik nije izvršio provjeru u zemljišnim knjigama je li nad predmetnim stanom u [adresa] postojala hipoteka Raiffeisen Bank Austria d.d. Takvi nadasve sumarni razlozi koji nisu argumentirani i dovedeni u vezu s drugim izvedenim dokazima doveli su do toga da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega se ne može s uspjehom ispitati, pa je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik osporava zaključak prvostupanjskog suda da opt. PH nije postupao s prijevarnom namjerom. Naime, osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud zanemario iskaz ošt. i svjedoka ŠH u dijelu kada je iskazao da nije provjeravao stanje u zemljišnim knjigama, no da mu je optuženik pokazao izvadak iz zemljišnih knjiga na kojima se nisu nalazili upisani nikakvi tereti na predmetnom stanu u [adresa], kao i da je PH prešutio oštećeniku DH da je prije zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora kao direktor TD PIS INŽENJERING d.o.o., kao založnog dužnika, 20. rujna 2006. zaključio ugovor o kreditu te sporazum o osiguranju stjecanjem založnih prava na predmetnom stanu, spremištu i parkirnom mjestu u Zagrebu u iznosu od 1.000.000,00 u korist Raiffeisen bank d.d., a naknadno 7. prosinca 2007. i ugovor o kreditu i sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava na tim nekretninama u korist navedene banke u iznosu od 80.000,00 kn, kao jamac za navedeni kredit korisnika TD Lignin d.o.o. Nastavno tome, da je zbog navedene okolnosti ošt. ŠH bio u uvjerenju da je riječ o neopterećenim nekretninama, zbog čega je i potpisao ugovor o kupnji nekretnina te kompenzaciju, a sve zbog podmirenja tražbine svog obrta "[obrt]".

8.1. Istodobno, osnovano ukazuje državni odvjetnik da sud nije donoseći oslobađajuću presudu cijenio iskaz svjedoka ČH u pogledu toga da optuženik nije ni po sporazumu od 18. siječnja 2011. (str. 150 i 151 te 161-163 spis) postignutom s TD "Degero" d.o.o. i "Intergradnja" d.o.o. i ŠH podmirio dugovanje za radove koje je izveo oštećenik, već da je suprotno tom sporazumu, tražio od ČH i LH da plaćanja umjesto oštećeniku ŠH (kako je to dogovoreno sporazumom od 18. siječnja 2011.) izvrše njegovim trgovačkim društvima, ili pak da TD "Degero" d.o.o. i "Intergradnja" d.o.o. izvedu radove drugim poslovnim partnerima optuženika, zbog čega oštećeniku na temelju tog sporazuma nije ništa plaćeno.

8.2. Kada se ima u vidu prethodno navedeno, tada je i po nalaženju ovog suda, prvostupanjski sud trebao savjesnije i s više pozornosti cijeniti iskaz opt. PH te ga dovesti u vezu s materijalnim dokazima u spisu, kao i personalnim dokazima u vidu iskaza svjedoka ČH, TH te ošt. ŠH. Uslijed prethodno navedenog, zaključak prvostupanjskog suda, za sada se ukazuje preuranjen, a time i pogrešan.

8.3. Kako je osnovana žalba državnog odvjetnika, to je valjalo na temelju odredbe čl. 483. st. 1. ZKP/08 ukinuti prvostupanjsku presudu u odnosu na oslobađajući dio presude (kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 3. u svezi st. 1. KZ/97) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

8.4. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve do sada izvedene, a po potrebi i druge dokaze po prijedlogu stranaka ili po svom nahođenju, dati ocjenu izvedenih, kao i onih proturječnih dokaza, pri čemu će, a glede materijalnih dokaza u spisu, utvrditi što iz kojeg dokaza proizlazi te takva utvrđenja dovesti u vezu s ostalim izvedenim, a posebice personalnim dokazima, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08.

U odnosu na presudu

9. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 opt. PH smatrajući da u obrazloženju pobijane presude postoji znatna proturječnost o odlučnim činjenicama jer da je u toč. 16.1. obrazloženja kao odlučnu činjenicu o krivnji optuženika prvostupanjski sud naveo da je isti bio utvrđen kao pošiljatelj inkriminirane e-mail poruke, da bi u toč. 3.5. istog obrazloženja pobijane presude odbio dokazni prijedlog za provođenje informatičkog vještačenja kojim bi se utvrdila ta činjenica uz obrazloženje da izvođenje tog dokaza nije važno za odlučivanje.

9.1. Takvim žalbenim navodima, iako u okviru žalbene osnove zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalitelj zapravo ukazuje da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, o čemu će biti riječ u nastavku ove drugostupanjske odluke.

9.2. Optuženik se žali i zbog grube povrede prava na pravično suđenje, da je došlo do najgrubljeg kršenja načela jednakosti oružja kao temeljnog prava obrane u kaznenim postupcima zajamčenog brojnim odredbama Ustava Republike Hrvatske i Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama. Takvim žalbenim navodima sadržajno upire na bitnu povredu postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

9.3. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud nije grubo povrijedio pravo na pravično suđenje jer je tijekom postupka prihvatio dokazne prijedloge obrane, pa je tako ispitao svjedoke HH i UH te pribavio spis Ministarstva graditeljstva i prostornog uređena broj UP/I-22870/2015, dok je u odnosu na ostale predložene svjedoke optuženik podneskom od 23. studenog 2022. (str. 563 spisa) odustao od ispitivanja istih, pri čemu je u odnosu na dokazni prijedlog za provođenjem informatičkog vještačenja, koji je dokazni prijedlog odbio, prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge pod toč. 3.5., tako da su i predmetni žalbeni navodi optuženika neosnovani.

10. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u biti ponavlja navode iz svoje obrane, osporavajući da je bio pošiljatelj inkriminirane e-mail poruke, osporavajući utvrđenja prvostupanjskog suda da bi jedino direktor predmetnog Trgovačkog društva ("Projektiranje proizvodnih sustava" d.o.o.) bio direktno zainteresiran da dobije suglasnost koja je tražena elektroničkom porukom i da bi bio naveden kao potpisnik, pri čemu nema elektroničkog potpisa. Ujedno, upire da su navedenu e-mail adresu koristili i drugi radnici društva čiji je bio direktor, pa je bilo potrebno radi utvrđenja sporne okolnosti provesti informatičko vještačenje, zbog čega smatra da je zaključak prvostupanjskog suda preuranjen i pogrešan. Također, ukazuje da sud nije cijenio iskaz svjedoka OH u dijelu u kojem je iskazao da optuženik od njega nije nikada ništa tražio i da su imali dobru suradnju te da nije sudjelovao u bilo kakvim aktivnostima vezano za spornu potvrdu, kao i iskaz GH, inače šalterske djelatnice HZMO iz Splita, iz čijeg iskaza proizlazi kako optuženik ni na koji način nije bio u mogućnosti pribaviti originalnu potvrdu za neku drugu osobu, da ga nije u životu vidjela a da ni bilo tko drugi dođe s tuđom osobnom iskaznicom i tako pribavi potvrdu. Napose, ukazuje da je u postupku utvrđeno da originalni dokument – potvrda i ne postoji, da nikada nije ni postojala, a da u spisu postoji samo fotokopirana potvrda koju je mogao bilo tko podmetnuti, a posebice da je u to vrijeme TD Projektirane proizvodnih sustava d.o.o. imala zaposlenog arhitekta urbanistu, CH, na čije je ime rješenje i dobiveno, tako da mu predmetna potvrda zapravo nije niti trebala. Na kraju upućuje da u periodu od 21. travnja 2015. do 1. listopada 2010. nije dolazi u tvrtku jer je bio na liječenju, a svojoj kćerki je dao ovjerenu specijalnu punomoć kako bi zastupala tvrtku.

10.1. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na takvo pravilno i potpuno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon, potom pravilno zaključivši da se u radnjama opt. PH stječu sva bitna i to objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11 a kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11 te ga pravilno za to kazneno djelo proglasio krivim. Pri tome je za svoju odluku prvostupanjski sud dao valjane, logične, provjerljive i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski i iste nije nužno u cijelosti ponavljati.

10.2. No, ipak je za ukazati da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao iskaze svjedoka OH i GH koje je prihvatio kao istinite i uvjerljive, koji korespondiraju s materijalnom dokumentacijom, kao i onom u spisu Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja broj UP/I-22870/2015 koji je sud tijekom postupka pročitao, zaključivši pri tome da je upravo optuženik pribavio originalnu potvrdu s podacima koji se odnose na matičnu evidenciju HZMO, Područna služba Split od 8. rujna 2015. (spojeni spis broj K-1316/2016, listovi 5-7 spisa) na ime osobe OH, a da je potom na neutvrđeni način prepravio podatke u rubrici broj 5 unijevši neistinite podatke da je OH zaposlenik TD "Projektiranje proizvodnih sustava" d.o.o. od 1. siječnja 2014., pa nadalje, ), a koju je potvrdu optuženik dostavio 10. rujna 2015. Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja u svojstvu priloga zahtjeva TD "Projektiranje proizvodnih sustava" d.o.o. kako bi dobio suglasnost za dobivanje stručnih poslova prostornog uređenja. Međutim, da navedeni podatak nije istinit proizlazi iz originalne potvrde o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji HZMO od 15. veljače 2016. za OH, rođ. **.**.1968. je vidljivo da je bio u radnom odnosu u TD "Snaga vjetra" d.o.o., zastupana po EH u razdoblju od 1. srpnja 2014. do 31. srpnja 2014. (spis broj K-1316/2016, listovi 14. i 15. spisa), kao i iz potvrde HZMO od 1. listopada 2015. iz koje proizlazi da je OH bio prijavljen na mirovinsko osiguranje u trgovačkom društvu Snaga vjetra d.o.o. koju zastupa EH od 10. srpnja do 31. srpnja 2014. (listovi 11 i 12 spisa).

10.3. Uz navedeno je za ukazati da iz spisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja broj UP/I-22870/2015 proizlazi da poruku elektroničke pošte potpisuje optuženik tj. direktor TD "Projektiranje proizvodnih sustava" d.o.o., a također 10. rujna 2015. dostavlja i putem e-mail-a MH u Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja svu potrebnu dokumentaciju za OH d.i.a., dodajući da im je kompletna dokumentacija u požaru uništena, zbog čega je prikupljanje "malo duže" trajalo. Ujedno, iz očitovanja HZMO, Područna služba Split od 16. listopada 2015. proizlazi da je služba uvidom u podatke o osiguranju OH utvrdila da potvrda nije vjerodostojna te je u sadržaju, kako je dostavljena, uopće nije bilo moguće izdati, a uz očitovanje dostavljena je i ispis iz banke podataka iz kojeg su vidljivi poslodavci i razdoblja osiguranja za osobu OH, pri čemu potvrda i predmetni ispis moraju biti istovjetni.

10.4. Stoga, sve navedene okolnosti predstavljaju skup indicija koje čine zatvoreni krug indicija i upućuju na jedini mogući zaključak tj. da je upravo optuženik pribavio originalnu potvrdu HZMO u kojoj su navedeni podaci koji ne odgovaraju stvarnim, odnosno istinitim podacima za osobu OH koji se odnose na njegovo zaposlenje u tvrtki optuženika u toč. 5. iste potvrde, pri čemu je uklonio rubriku pod brojem 6. (u kojoj je rubrici bilo navedeno da je osoba OH bio u radnom odnosu kod pravne osobe "Snaga vjetra" d.o.o. koju zastupa PH od 1. srpnja 2014. do 31. srpnja 2014.). S obzirom na navedeno, s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika kako je cijelo slučaj konstruiran u trenutku smjene vlasti u Starom Gradu na Hvaru kako bi ga se diskreditiralo te stranom investitoru prikazalo kao varalicu te da mu je netko blizak osobama iz tužiteljstva smjestio cijeli slučaj imajući za to motiv i materijalne razloge. Nastavno navedenom, nisu istiniti niti navodi da je u to vrijeme TD Projektiranje proizvodnih sustava d.o.o. imala zaposlenog arhitekta urbanistu, CH kada je navedena tvrtka tek 30. listopada 2015. od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja postavila zahtjev za dobivanje suglasnosti da obavljanje poslova izrade urbanističkih planova uređenja za tvrtku PPS (Projektiranje proizvodnih sustava) za zaposlenika CH.

11. Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi (čl. 478. ZKP/08), ovaj sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu. I po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije pravilno utvrdio kao olakotnu okolnost protek vremena od počinjenja kaznenog djela (više od devet godina), dok je kao otegotno cijenio dosadašnju višestruku osuđivanost optuženika koji je osuđivan u tri navrata (zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. KZ/11) uvjetnim osudama. Utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud je i pravilno vrednovao kada je opt. PH osudio na temelju odredbe čl. 278. st. 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Ujedno je pravilno zaključio prvostupanjski sud da nije neophodno da se kazna na koju je osuđen izvrši te je, vodeći računa o ličnosti samog optuženika, njegovim obiteljskim prilikama, i ovaj sud stajališta da je izrečena uvjetna osuda iz čl. 56. KZ/11 na način kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, a kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. PH pobija prvostupanjsku presudu, a niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem osuđujućeg dijela pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 kao u izreci ove presude (toč. II/).

Osijek, 6. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić