REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA

STALNA SLUŽBA U OTOKU

Otok, J. J. Strossmayera 5

Poslovni broj P-51/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, po sucu Bojanu Živković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja LE iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoje Plavšić, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo financija, zastupa je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, Vinkovci, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane 21. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnice Hrvojke Čolaković iz Vinkovaca, te zakonskog zastupnika tuženika zamjenice općinskog državnog odvjetnika Gordane Prenc, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 6. lipnja 2025., radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe na novčanim sredstvima, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima tužitelja LE (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju provodi Financijska agencija, Poslovnica u Vinkovcima, na temelju presude Općinskog suda u Vinkovcima, posl. broj: P-752/13, od 24.10.2013.g.

Nalaže se tuženiku da naknadi parnični trošak u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju LE iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 450,00 eura (slovima:četristopedeseteura) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 6. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 18. ožujka 2024. u kojoj navodi da je tužitelj 24. ožujka 2023.g. saznao za ovrhu na njegovim novčanim sredstvima koju provodi Financijska agencija, Podružnica u Vinkovcima, na temelju zahtjeva tuženika. Osnovu za izravnu naplatu predstavlja presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj:

P-752/13, od 24.10.2013.g., temeljem koje je tužitelju naloženo da plati iznos od 9.631,42 HRK/1.278,31 EUR te zatezne kamate na taj iznos za razdoblje specificirano u navedenoj osnovi za plaćanje počevši od dana dospjelosti svakog neplaćenog iznosa alimentacije, a koje na dan 24.03.2023.g. iznosi 1.278,31 EUR/9.631,42 HRK. Unatoč tomu što je tužitelj dana 23. studenog 2022. godine u cijelosti namirio tražbinu tuženika s naslova glavnice, tuženik do dana podnošenja ovog prijedloga još uvijek ni djelomično nije povukao zahtjev za izravnu naplatu. Nadalje, tužitelj ističe prigovor ZASTARE tražbine s naslova zateznih kamata jer je do dana podnošenja spornog zahtjeva za izravnu naplatu protekao rok od tri godine za naplatu tražbine ovrhovoditelja po toj osnovi. Naime, prema odredbama članka 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima sporedna potraživanja iz pravomoćnih sudskih odluka zastarijevaju u roku od 3 godine. Dakle, tražbina tuženika s naslova zateznih kamata u iznosu od 1.278,31 EUR/9.631,42 HRK zastarjela je u cijelosti, odnosno u najboljem slučaju po tuženika, zastarom nisu obuhvaćene zatezne kamate za posljednje tri godine prije podnošenja spornog zahtjeva za izravnu naplatu.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu 18. srpnja 2024. u kojem navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te istaknuti prigovor zastare smatra neosnovanim. Vezano za navode tužitelja iz povijesnog pregleda tužbe, tuženik ističe da su točni navodi da je na temelju zahtjeva tuženika za izravnu naplatu pokrenut postupak ovrhe na računima tužitelja pred Financijskom agencijom. Naime, tuženik je 15.6.2021. predao ovaj zahtjev Finacijskoj agenciji i taj se zahtjev odnosi na naplatu tražbine s naslova presude Općinskog suda u Vinkovcima broj:P-752/13-3 od 24.10.2013. u iznosu od 1.278,31 eura na ime glavnice sa zakonskim zateznim kamatama. Budući da je tužitelj naknadno platio glavnicu, stoga je tuženik djelomično opozvao svoj zahtjev za izravnu naplatu tako da je ostao kod dijela zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate u iznosu od 1.081,53 eura, pa se predmetni postupak izravne naplate vodi samo u odnosu na taj iznos.

2.1. Nadalje, tuženik naglašava da je prije pokretanja predmetnog postupka izravne naplate, bezuspješno već vodio isti postupak pred ovom agencijom radi naplate iste tražbine, te da je taj postupak okončan na način da je ova agencija prestala postupati po ovoj osnovi temeljem čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj:68/2018.). Vezano za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, navodimo da je člankom 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005. - stupio na snagu 1.1.2006., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza i 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022.,156/2022. i 155/2023. u daljnjem tekstu:ZOO/2005.) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Prema stajalištima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude broj Rev 943/2017-2 od 10.5.2017. i rješenja broj Rev 1667/2017-3 od 22.10.2019. kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno. Uz to prema stajalištu VSRH iz rješenja broj Rev 1608/2015-2 od 3.5.2017. kada ovršni postupak još uvijek traje, tada desetogodišnji zastarni rok, nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem prijedloga, nije ni počeo teći. Prema tome, u konkretnom slučaju predmetni ovršni postupak u odnosu na zakonske zatezne kamate (koje su predmet tužbenog zahtjeva) još uvijek traje, pa u smislu čl. 241. ZOO-a/2005. zastarni rok još uvijek nije ni počeo teći. Osim toga, tuženik je već ranije vodio ovršni postupak radi naplate iste tražbine protiv tužitelja. Ovaj je postupak obustavljen temeljem čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima sukladno obavijesti FINA-e od 16.3.2021. kojeg je tuženik zaprimio 18.3.2021. Nakon toga je tuženik 15.6.2021. predao novi zahtjev za izravnu naplatu povodom kojeg se i dalje vodi predmetni ovršni postupak. Budući da je prethodni ovršni postupak obustavljen iz razloga na koje tužnik kao ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada se ima smatrati da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu nastupio prekid zastare i da je zastarni rok počeo ponovo teći tek nakon tuženikovog primitka obavijesti FINA-e od 16.3.2021. te da je opet došlo do prekida zastare podnošenjem novog zahtjeva za izravnu naplatu 15.6.2021. Kako se pravila o prekidu zastare odnose na sve tražbine neovisno trajanju zastarnoga roka, smatramo da za predmetnu tražbinu nije nastupila zastara.

3. Ovaj sud je 27. rujna 2024. donio presudu broj P-169/2024 koja je po izjavljenoj žalbi tužitelja ukinuta odlukom Županijskog suda u Zadru broj Gž-963/2024 od 8. siječnja 2025. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje (list 3-4 spisa i 7-8 spisa), nalog za plaćanje (list 5 spisa), službena bilješka o uvidu u podatke iz očevidnika (list 18 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (list 22-24 spisa), potvrda FINA-e (list 25 spisa), zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu (list 26-28 spisa), podnesak FINA-e od 3. travnja 2025. sa specifikacijom (list 10-32 spisa).

5. Na temelju ovako provedenog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet spora je nedopuštenost ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja radi zastare tražbine s naslova zateznih kamata, uz prigovor tužitelja da je namirio tražbinu tuženika s naslova glavnice.

6.1. Na pripremnom ročištu održanom kod ovoga suda 1. travnja 2025. , tužitelj je povukao dokazni prijedlog radi provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja budući tuženik ne spori da je glavnica podmirena, te se očitovao da je predmet ovog tužbenog zahtjeva utvrđenje zastare tražbine s naslova zakonskih zateznih kamata na glavnicu, te ništa drugo.

7. Uvidom u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 24. ožujka 2023. na ime tužitelja LE, sud je utvrdio da se u redu izravne naplate od 15. lipnja 2021. nalazi potraživanje po presudi broj P- 752/2013 i to za iznos glavnice od 1.278,31 eura, te kamate u iznosu od 1.045,81 eura, sve na dan 24. ožujka 2023.

8. Uvidom u službenu bilješku o uvidu u podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, zahtjev za izravnu naplatu, utvrđeno je da je osnova P-752/13 zavedena u redoslijedu naplate za iznos glavnice od 1.278,31 eura.

9. Uvidom u zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 19. prosinca 2023. sud je utvrdio da je tuženik (ovrhovoditelj) djelomično opozvao zahtjev za izravnu naplatu po presudi broj P-752/13 na računima tužitelja (ovršenika) na način da nadalje potražuje iznos od 1.081,53 eura na ime zakonskih zateznih kamata na plaćenu glavnicu, odnosno opozvan je zahtjev u dijelu koji se odnosi na naplatu glavnice potraživanja, stoga je prigovor tužitelja istaknut u tužbi od 18. ožujka 2024. da tuženik nije ni djelomično povukao zahtjev za izravnu naplatu unatoč tome što je tužitelj 23. studenoga 2022. godine u cijelosti namirio tražbinu s osnova glavnice, ovaj sud ocijenio kao neosnovanim budući je tuženik opozvao zahtjev za izravnu naplatu u dijelu glavnice dana 19. prosinca 2023.

10. Uvidom u podnesak FINA-e od 16. ožujka 2021. utvrđeno je da je FINA prestala postupati po osnovi broj P-752/13 od 24. listopada 2013. zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno da je tuženik već ranije vodio postupak izravne naplate na računima tužitelja, po kojem je FINA prestala postupati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a podneskom od 16. ožujka 2021. o tome obavijestila ovdje tuženika na njegov zahtjev.

11. Uvidom u podnesak FINA-e od 3. travnja 2025. sa specifikacijom utvrđeno je da je osnova broj P-752/2013 zaprimljena kod agencije na provedbu prvi puta 15. svibnja 2024., a prestala se izvršavati 26. listopada 2020. radi utvrđene nemogućnosti izvršenja sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, kojim je određeno da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Potom je ista osnova ponovno zaprimljena kod Agencije 15. lipnja 2021., te se prestala izvršavati 18. lipnja 2024. radi utvrđene nemogućnosti izvršenja sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

11.1. Treba napomenuti da je tužba u ovome predmetu podnesena 18. ožujka 2024.

12. Tužitelj je istaknuo prigovor zastare. Prigovor zastare tužitelja ovaj sud smatra neosnovanim.

12.1. Člankom 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj:

35/2005.- stupio na snagu 1.1.2006., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza i 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022.,156/2022. i 155/2023. u daljnjem tekstu:ZOO/2005.) propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

12.2. Člankom 226. st.1. ZOO-a/2005. propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Člankom 241. ZOO-a/2005. propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12.3. Člankom 242. ZOO-a/2005. propisano je da se smatra da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

12.4. Prema stajalištima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude broj Rev 943/2017-2 od 10.5.2017. i rješenja broj Rev 1667/2017-3 od 22.10.2019. kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno.

12.5. Dakle tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e 15. lipnja 2021. temeljen na presudi broj P-752/2013, da se ista prestala izvršavati 18. lipnja 2024. radi utvrđene nemogućnosti izvršenja sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Isprava temeljem koje je pokrenuta ovrha, presuda broj P-752/2013, postala je ovršna 4. prosinca 2013. No međutim tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik ranije vodio ovršni postupak kod FINA-e radi naplate iste tražbine, po istoj osnovi, a koji je pokrenut 15. svibnja 2014., te je osnovu FINA isknjižila 26. listopada 2020., temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

12.6. Evidentno je da su se u dva navrata vodile ovrhe kod Agencije po osnovi presude broj P-752/2013, te da su iste obustavljene radnjama na koje tuženik (ovrhovoditelj) nije mogao utjecati (nedostatak novčanih sredstava na računima ovršenika), te je stoga došlo do prekida zastare pokretanjem ovršnih postupaka.

12.7. Zastara je prekinuta podnošenjem prvotnog zahtjeva za naplatu kod FINA-e 15. svibnja 2014., te je ista počela ponovno teći 26. listopada 2020. kao danom prestanka izvršenja osnove. Kako je tuženik ponovno podnio zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e 15. lipnja 2021. (koji je i predmet ovoga tužbenog zahtjeva) zastara je ponovno prekinuta, te je ponovno počela teći s danom isknjiženja osnove, odnosno 18. lipnja 2024., stoga je jasno da nije istekao trogodišnji rok zastare u odnosu na zakonske zatezne kamate (tako i Županijski sud u Karlovcu u odluci broj Gž-72/2025).

13. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena temeljem odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, te kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu dužan je tuženiku nadoknaditi trošak parničnog postupka. Visinu troška sud je odredio posebno za svaku radnju, a sukladni vrijednosti predmeta spora koja je bila u trenutku poduzimanja pojedine radnje.

14. Sud je tuženiku priznao trošak za sastav odgovora na tužbu u vrijednosti 75 bodova, odnosno 150,00 eura, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., i 37/22. dalje u tekstu: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 1.4.2025. od 75 bodova, odnosno 150,00 eura (Tbr. 9. toč. 1 OT), te trošak zastupanja na ročištu 21.5.2025. od 75 bodova, odnosno 150,00 eura (Tbr. 9. toč. 1 OT), što čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 450,00 eura. Slijedom toga odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Otoku 6. lipnja 2025.

Sudac

Bojan Živković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Hrvoje Plavšić, odvjetnik iz Vinkovaca

2. Tuženiku po ODO u Vinkovcima na broj P-DO-53/2024