Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-569/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Lovro Perica, odvjetniku u Crikvenici, protiv tuženika Addiko bank dd., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koji je zastupan po punomoćnicima iz OD Šavorić i partneri, odvjetnici iz Zagreba, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-499/2019-33 od 29. prosinca 2023., u sjednici održanoj 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-499/2019-33 od 29. prosinca 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-499/2019-33 od 29. prosinca 2023., u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke, pa se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetena odredba ugovora o kreditu broj 336-80/2005 od 21. srpnja 2006. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 25. kolovoza 2005 kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I. izreke), pa je naloženo tuženiku da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 5.920,31 eura / 44.606,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano izreci presude (točka II. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.572,31 eura / 11.869,17 kuna zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 5.920,31 eura / 44.606,50 kuna iz osnove razlike kamatnih stopa prvotno ugovorene kamatne stope i stope kamata koje su se kasnije mijenjale odlukama banke.

4. Nesporno je da su stranke zaključile 25. kolovoza 2005. ugovor kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 85.145,00 CHF protuvrijednosti u kunama a kako je to određeno člankom 2. tog ugovora, a koji iznos se tužitelj obvezao vratiti za 20 godina, dok je u članku 3. ugovora ugovorena redovna kamatna stopa od 3,99 % godišnje, a u članku 6. da je kamatna stopa promjenjiva odnosno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke. Nadalje, nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope. Isto tako, nesporno je i to da su stranke 28. siječnja 2016. zaključile Aneks uz ugovor o kreditu kojim je utvrđena preplata na dan 30. rujna 2015. u visini od 5.193,34 kuna, čime je kredit konvertiran iz valute CHF u valutu euro, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. te da je od tada tužitelj vršio otplatu kredita po tom Dodatku.

5. Sporna je u žalbenom postupku osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa tuženik neosnovano ostvario korist u visini razlike između iznosa koji mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početno ugovorenu kamatnu stopu.

6. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski je sud u bitnom zaključio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a o kojima se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo, uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tuženika kao ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te da su stoga te odredbe nepoštene, i da potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa nije zastarjelo, jer je zastarijevanje prekinuto podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401712 od 4. srpnja 2013., koji je pravomoćno okončan presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (u kojem je predmetu donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015.), a uvažavajući činjenicu da je predmetni postupak pokrenut tužbom koja je kod prvostupanjskog suda zaprimljena 29. ožujka 2019.

6.1. U tom kontekstu, prvostupanjski je sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja utvrdio ništetnost tako ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naložio tuženiku da isplati tužitelju iz osnove promjenjive kamatne stope iznos od 5.920,31 eura / 44.606,50 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih iznosa do isplate.

6.2. Pri tome je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj 96/03., 46/07., 79/07., dalje: ZZP/03.), kao i odredbe članaka 29. i 323. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO).

7. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti načina ugovaranja redovne kamate uz ugovorenu valutu u CHF.

7.1. Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao ni razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava, pa da se radilo o nepoštenoj odredbi, iz kojeg razloga su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

7.2. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način što je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13, dalje: ZZP/07) te ZOO-a.

7.3. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena je odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su one povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način što je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, i to tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8. Navedene presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP/07., a na temelju odredbe članka 138.a. ZZP/07., prema kojoj odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9. Stoga je prvostupanjski sud polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravilno zaključio da je odredba ugovora o kreditu sklopljenim među strankama nepoštena, a što ju čini ništetnom, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev, te je naloženo tuženiku na temelju odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a, da isplati tužitelju iznose koji predstavljaju razliku u visini kamate prema obračunu tuženika u odnosu na početnu kamatnu stopu od 3,99%.

10. Također, stranke su sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj 336-80/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine 28. siječnja 2016., te je kredit konvertiran iz valute CHF u valutu euro, sa stanjem na dan 30. rujna 2015., kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro na temelju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, broj 102/15., dalje: ZID ZPK) u euro. Tim dodatkom je utvrđeno da je tužitelj preplatio ukupni iznos od 5.193,34 kune, pa da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u euru koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka, na način da će se sukcesivno kod plaćanja budućeg anuiteta iznos 50% dospjelog anuiteta u valutnoj klauzuli u euro namirivati preplatom sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Ujedno je utvrđeno da na dan sklapanja Dodatka preostali iznos neotplaćene i nedospjele glavnice prema novom otplatnom planu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u euro iznosi 36.114,88 eura.

11. Na temelju tih činjenica prvostupanjski je sud smatrao da konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala na temelju nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pa činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, pa je dosudio tužitelju zatraženi iznos na ime pretplate nastale uslijed nepoštene klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Međutim, ukoliko bi bilo utvrđeno da je iznos preplate iz konverzije iskorišten u otplati budućih mjesečnih anuiteta, tada je taj iznos potrebno uračunati u preplaćeni iznos na temelju ništetnih ugovornih odredbi prema pravilima o uračunavanju iz članka 172. ZOO-a, što je prvostupanjski sud propustio učiniti, a što tuženik ponavlja u svojoj žalbi.

13. Naime, u situaciji kada je provedena konverzija po ocjeni ovoga suda u svakom pojedinom slučaju potrebno je utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13.1. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je provedenim vještačenjem utvrdio samo iznose pretplata na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu od 25. kolovoza 2005. do izvršene konverzije, međutim provedenim vještačenjem nije utvrđivao jesu li i u kojem opsegu ti iznosi uzeti u obzir prilikom konverzije kredita te je li unatoč konverziji postoji razlika na štetu tužitelja kao potrošača i to između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti naprijed navedene odredbe do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je banka tužitelju uračunala prilikom izračuna konverzije u skladu s člankom 19.c ZID ZPK, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

14. Vezano uz iznijeto treba navesti da je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada nije u smislu odredbe članka 259. ZPP-a, a s ciljem pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, rukovodio vještačenjem te odredio zadaću vještaku, s tim da je i sam tuženik do zaključenja prethodnog postupka stavio prijedlog vještačenja na način da se uzme u obzir pretplata utvrđena prilikom konverzije, a što ponavlja u svojoj žalbi.

15. Zbog navedenog, trebalo je žalbu tuženika odbiti u pogledu utvrđenja ništetnom ugovorne klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, dok je pozivom na članak 370. ZPP-a trebalo ukinuti prvostupanjsku presudu u pogledu visine tužbenog zahtjeva i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

16. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje sukladno prethodno iznesenom te provođenjem vještačenja utvrditi i činjenicu jesu li iznosi pretplata uzeti u obzir prilikom konverzije, u koliko jesu u kojem iznosi te je li postoji obračunska razlika, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka pa tako i o troškovima u povodu pravnog lijeka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

17. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Split, 6. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević