Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-6/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, sudac pojedinac Tomislav Jurlina, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 116, protiv tuženika LOVIŠTE DIANA d.o.o., Obrovac, Paravinje 4, OIB: 33686550637, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Skoblar, odvjetnik u Zadru, Trg tri bunara 4, radi isplate 815,45 eura, nakon održane glavne i javne rasprave 6. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOVIŠTE DIANA d.o.o., Obrovac, Paravinje 4, OIB: 33686550637 da tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, isplati iznos od 815,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. veljače 2022. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 414,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 212,50 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 10. veljače 2022. na kolniku ceste D27, u Muškovcima, došlo do naleta osobnog vozila na divljač (zeca), a koji je na cestu ušao iz lovišta kojim gospodari tuženik, a kojom prilikom je na osobnom vozilu Golf reg. oznake [registarska oznaka] došlo do oštećenja, odnosno nastanka štete u utuženom iznosu. Navedeno vozilo da je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja broj: [broj police osiguranja] s pokrićem sudara sa životinjama prema Uvjetima automobilskog kaska tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi da je nakon zahtjeva oštećenika, te nakon provedenog postupka izvida štete oštećeniku isplatio 815,45 eura. Zbog navedenog tužitelj smatra da isplaćeni iznos ima pravo nadoknaditi kod ovdje tuženika s obzirom da upravo tuženik upravlja lovištem s kojeg je na cestu istrčao zec, uzrokovavši štetu na vozilu tužiteljevog osiguranika. Pritom se tužitelj poziva na odredbe čl. 1063., 1064. i 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje ZOO), te čl. 963. istog Zakona, odnosno odredbu čl. 80. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., 127/24 – dalje ZL).

2. U pisanom odgovoru na tužbu (str. spisa 39-42), te tijekom postupka tuženik iskazuje protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je u vrijeme štetnog događaja postojala i vrijedila polica osiguranja osiguravatelja Euroherc d.d. Zagreb i to kao jedinstvena polica osiguranja za štetu nastalu od naleta vozila na divljač, a koju je policu s navedenim osiguravateljem zaključila Vlada Republike Hrvatske. Zbog navedenog tuženik zapravo smatra da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te da se tužitelj, radi naknade štete trebao obratiti društvu Euroherc osiguranje d.d. Zagreb.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave u spisu i to: prijavu štete (str. spisa 5-6), policu osiguranja od automobilske odgovornosti (str. spisa 7), presliku vozačke i prometne dozvole (str. spisa 8-10), potvrdu PU Zadarske (str. spisa 12-13), zapisnik PU Zadarske (str. spisa 14), izvid štete (str. spisa 15-16), izvadak sa žiro računa (l.s. 17), obračun osigurnine (str. spisa 18-19), regresni zahtjev (str. spisa 20), tužiteljeve uvjete za osiguranje automobilskog kaska (str. spisa 21-27), fotografije (str. spisa 28-31), nalog za doznaku (str. spisa 32), te policu osiguranja od odgovornosti društva Euroherc osiguranje d.d. Zagreb (str. spisa 37).

Sud nije provodio druge dokaze, smatrajući da iz priloženih isprava može donijeti odluku o zahtjevu tužitelja. Pritom je za istaknuti da tuženik, zapravo, tijekom postupka nije niti predložio provođenje bilo kakvih dokaza (osim police osiguranja društva Euroherc d.d. Zagreb, čiji je postojanje i sadržaj tužitelj ne spori), očito zbog toga jer je svoje protivljenje tužbenom zahtjevu temeljio zapravo na pravnom pitanju, a koje je istaknuo i u tužbi i na ročištu od 6. svibnja 2025. Naime, jedini tuženikov prigovor iznesen tijekom postupka jest prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da smatra kako je tužitelj svoj regresni zahtjev trebao postaviti prema društvu Euroherc osiguranje d.d. Zagreb zbog činjenice jer je taj osiguravatelj s Republikom Hrvatskom, odnosno Ministarstvom poljoprivrede zaključio policu osiguranja od odgovornosti, odnosno jedinstvenu policu osiguranja za štetu nastalu od naleta vozila na divljač za područje cijele Republike Hrvatske i koju policu je dostavio u spis.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev regresni zahtjev za isplatu iznosa od 815,45 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, budući da je navedeni iznos tužitelj isplatio osiguraniku na čije je vozilo 10. veljače 2022. na državnoj cesti D27 u Muškovcima, naletjela divlja životinja.

8. U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno da je šteta nastala na osobnom vozilu osiguranika tužitelja i da je tužitelj tom osiguraniku na ime naknade štete isplatio iznos kojega u ovom postupku potražuje od tuženika (regresni zahtjev). Nadalje, tuženik ne osporava ni navode tužbe da je do navedene štete došlo naletom zeca na vozilo kojim je upravljao oštećenik DN, kao niti tvrdnju da je označena divlja životinja na prometnicu izašla s područja kojim gospodari tuženik. Nadalje, tijekom postupka nisu sporne niti tužiteljeve tvrdnje da je na temelju provedenog postupka izvida štete, a temeljem postojeće police kasko osiguranja oštećeniku DN isplatio iznos od 815,45 eura.

9. U prilog navedenih tvrdnji tužitelja, osim činjenice da ih tuženik zapravo niti ne osporava govore i isprave priložene spisu.

Naime, iz potvrde PU Zadarske od 19. veljače 2022. proizlazi da se do prometne nezgode iz koje je nastupila šteta na vozilu oštećenika dogodila na način da je 10. veljače 2022. na cestu D27 izletjela divlja životinja (zec) na koju je onda prednjom desnom stranom udarilo vozilo oštećenika. Prema navodima potvrde zec je na prometnicu došao s područja državnog lovišta Bukovica čiji je zakupnik upravo tuženik, a koji onda tim lovištem gospodari.

Nadalje, iz dokumentacije tužitelja prilikom obrade štetnog događaja i same štete proizlazi da je oštećeniku, u konačnici, na temelju police osiguranja ovdje tužitelj isplatio 815,45 eura, o čemu postoji i potvrda poslovne banke.

10. S obzirom da je tuženik iznio samo prigovor promašene pasivne legitimacije, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva bitno je utvrditi isključuje li nesporno postojeća zajednička polica osiguranja od naleta divljači koju je Ministarstvo poljoprivrede zaključilo s društvom Euroherc d.d. Zagreb i koja je nesporno vrijedila u vrijeme štetnog događaja, obvezu ovdje tuženika da isplaćeni iznos naknadi tužitelju, sve s obzirom da je tužitelj regresni zahtjev postavio izravno prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem na čijem je području bio zec koji je naletio na vozilo tužiteljevog osiguranika.

11. Na odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje ZOO), kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari, jer je prema stajalištu sudske prakse divljač (u konkretnom slučaju, zec), na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a), odnosno umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda (čl. 1066. st. 1. ZOO-a). S obzirom da je divljač dobro od interesa za RH i ima njezinu osobitu zaštitu (čl. 4. ZL-a), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a, je na tuženiku.

U ovom dijelu treba ukazati i na odredbe čl. 80. st. 6., odnosno čl. 76. st. 2. ZL- a. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovora vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim u slučaju kada je do štete došlo na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, kao u konkretnom slučaju, za odgovornost za štetu mjerodavne su ranije spomenute odredbe ZOO-a, a sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije (takvo i VTSRH, Pž-3304/2024 od 11. prosinca 2024.). Što se tiče tuženikovog prigovora promašene pasivne legitimacije, sud protivno tuženiku smatra da tužitelj ima pravo regresa iz čl. 963. ZOO-a i prema samom tuženiku. Ovo stoga jer prema odredbi čl. 1045. ZOO-a proizlazi da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pritom činjenica postojanja jedinstvene police od odgovornosti za nalet divljača na vozilo, a koja je nesporno postojala u vrijeme štetnog događaja, može značiti samo solidarnu odgovornost osiguravatelja, a koja, onda ne isključuje odgovornost ovdje tužitelja, jer je šteta izravno uzročno-posljedično povezana s naletom divlje životinje koja je na prometnicu došla iz lovišta kojim gospodari tuženik. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, kojoj tuženik zapravo i nije prigovarao, njezina osnovanost proizlazi iz priložene dokumentacije u postupku procjene štete, a koju je dokumentaciju tužitelj u spis dostavio uz tužbu.

S obzirom da iz priloženih dokaza proizlazi da je tužitelj štetu isplatio svom osiguraniku, to je primjenom odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a stekao pravo isplaćeni iznos potraživati od štetnika, sve uvećano za zakonske zatezne kamate prema čl. 29. istog Zakona.

12. Odluka o troškovima parničnog troška donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje Tarifa) i to Tbr. 7.1., Tbr. 9.1., Tbr.52. t. 1. i 2. i Tbr. 54. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u ovom postupku, cijeneći njegov zahtjev s ročišta od 6. svibnja 2025. trebalo je priznati trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eura uvećano za PDV, te trošak pristupa za ročište od 6. svibnja 2025. u istom iznosu, odnosno ukupno 375,00 eura. Tom iznosu trebalo je dodati i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 39,82 eura, tako da mu je na ime parničnih troškova trebalo dosuditi ukupno 414,82 eura uvećano za pripadajuće zakonske kamate.

Međutim, nije osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnosi na odvjetničku nagradu za sastav podneska od 5. svibnja 2025., jer se ne radi o trošku nužnom za vođenje ove parnice.

13. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 6. lipnja 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- tužitelju uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 19,91 eura

- tuženiku po punomoćniku

- u spis