REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 43 Pn-146/19-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Mariji Rožman, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 9447245976, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 14. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Marije Palac, odvjetnice i punomoćnika tuženika Denisa Lauca, odvjetnika, dana 06. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 9447245976 isplatiti tužitelju CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.451,92 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 23. svibnja 2016.g. do isplate, te naknadu imovinske štete u iznosu od 3,21 eura, sa zateznom kamatom od dana 06. lipnja 2025.g. do isplate, sve kamate po stopi koja teče od dana 23. svibnja 2016.g. do 31. prosinca 2022.g., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodištu uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne tope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu s osnova neimovinske štete u iznosu od 4.479,39 eura, te u preostalom dijelu s osnova imovinske štete u iznosu od 1.142,49 eura, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.862,10 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 06. lipnja 2025.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne tope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se dana 15. siječnja 2016. godine dogodila prometna nesreća na dijelu autoceste između Goričana i Zagreba, na način da je vozač ĐZ, upravljajući teretnim vozilom udario u zaustavljeno vozilo marke Citroen Berlingo registarske oznake [registarska oznaka] (BiH), na čijem stražnjem dijelu se nalazio MZ, brat tužitelja. Navodi se da je od siline udarca tužiteljev brat zadobio višestruke i po život opasne ozljede od kojih je preminuo u Županijskoj bolnici u Čakovcu. Tužitelj navodi da je zajedno s bratom živio u [adresa], da je pokojni MZ bio razveden i da je dijelio svoje domaćinstvo s tužiteljem, da su se svakodnevno družili, sudjelovali u troškovima života i odgoju djece te zajedno stanovali 35 godina. Tvrdi da je među njima postojala trajnija zajednica života te jaka emocionalna i ekonomska povezanost, koja je naglo prekinuta tragičnom smrću MZ. Tužitelj navodi da je organizirao pogreb brata, te prijevoz tijela, radi čega je imao veće financijske izdatke. Tvrdi da postoji potpuna odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj. Tuženik navodi da trpi duševne boli zbog smrti brata, te prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od dana 04. siječnja 2021.g. i na ročištu dana 27. studenog 2023.g. traži naknadu neimovinske štete u iznosu od 14.931,31 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2016.g. do isplate, te naknadu imovinske štete u iznosu od 30.44 eura (očitom greškom napisano u raspravni zapisnik 30.044,00 eura) i daljnji iznos s osnova imovinske štete u iznosu od 1.606,28 eura, oba iznosa sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Traži naknadu parničnog troška, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Osporava odgovornost, te navodi da je pokojni MZ sam pridonio nastanku štetnog događaja, jer nije propisno označio i obilježio zaustavljeno vozilo na cesti, koje je u tom trenutku predstavljalo zapreku i opasnost za druge sudionike u prometu. Ističe se suodgovornost pokojnog MZ, jer se predugo zadržavao na kolniku u neoznačenom i neobilježenom vozilu, izlažući se opasnosti. Tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva na ime duševnih boli zbog gubitka bliske osobe. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, navodeći da nije u krugu osoba koje ostvaruju pravo na naknadu štete, temeljem odredbi čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima, NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 (dalje: ZOO/05), a uz tužbu nije dostavljen dokaz njegove trajnije zajednice života s pokojnim bratom. Tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva za naknadu neimovinske štete. Osporava i visinu imovinske štete preko nesporno isplaćenog iznosa od 8.608,08 kn, koji je tuženik isplatio tužitelju dana 23. siječnja 2017. godine, a koji se odnosi na troškove prijevoza tijela pokojnog MZ, troškove liječenja i troškove u korist Veleposlanstva BiH, a navedena isplata umanjena je za 30% suodgovornosti pokojnog MZ radi propusta opisanih u točki III. odgovora na tužbu. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da mu naknadi parnični trošak.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom zapisnika o očevidu, izvatka iz matice umrlih, medicinske dokumentacije, potvrde o plaćanju RBA, sprovodnice, računa tvrtke Pogrebnik, računa Županijske bolnice Čakovec, računa za liječenje akutno oboljelih, odštetnog zahtjeva, dopisa tuženika, obrazložene ponude tuženika, kaznenog spisa Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-177/17, saslušanjem svjedoka ĐZ, ŽZ, JZ, IZ, prometnim vještačenjem po vještaku Zvonku Ivašiću dipl. ing., saslušanjem tužitelja osobno kao stranke.

4. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika.

6. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Naime, tuženik navodi da tužitelj ne spada u krug osoba koje ostvaruju pravo na naknadu štete temeljem odredbi čl. 1101. ZOO-a, te da uz tužbu nije dostavljen nikakav dokaz trajnije zajednice života tužitelja i pokojnog brata MZ.

8. Sporna je visina imovinske štete preko nesporno isplaćenog iznosa od 8.608,08 kn, koji je tuženik isplatio tužitelju dana 23. siječnja 2017. godine, a odnosi se na troškove prijevoza tijela pokojnog MZ, troškova liječenja i troškova u korist Veleposlanstva BiH. Naime, navedena isplata umanjena je za 30 %, radi propusta pokojnog prednika tužitelja koji se, kako tvrdi tuženik, sam svjesno izložio opasnosti.

9. Radi utvrđivanja spornih okolnosti, prije svega pitanja aktivne legitimacije tužitelja, provedeni su već nabrojeni dokazi.

10. Saslušan je tužitelj koji je izjavio da je bio četiri godine stariji od pokojnog brata MZ. Izjavio je da su od rođenja živjeli zajedno, uz povremena razdvajanja i to u razdoblju kada su oboje bili na radu u inozemstvo, tužitelj je od 1992. godine, tijekom 12 godina radio i živio u [adresa], a pokojni MZ je u isto vrijeme živio u [adresa]. Tužitelj je naveo da su se nakon tog razdoblja vratili u [adresa] i to u stan u kojem su obojica zajedno živjeli u istom domaćinstvu. Objasnio je da su u istom stanu živjeli tužitelj, njegova supruga, njegov sin i brat MZ. Tužitelj je naglasio da je to bila ekonomska zajednica, te naglašava da njegov brat tada nije bio zaposlen. Nadalje, tužitelj ističe da je bio emotivno povezan s bratom MZ. Razjasnio je da je njegov brat bio u braku s GZ, koji brak je trajao oko 4 - 5 godina, u kojem braku je rođeno jedno dijete, ali da je i u razdoblju trajanja braka, njegov brat MZ živio s njim i njegovom obitelji u stanu u [adresa], dok je Veselinova supruga živjela kod svoje majke s djetetom. Naveo je da se njegov brat razveo 1986. ili 1987. godine. Uz navedeno, tužitelj je izjavio da je pokojni brat MZ, dok je živio u [adresa], bio u drugom braku sa suprugom C, s kojom ima kćer ČZ. Objasnio je da je taj drugi brak trajao od 1993.g. pa do povratka u [adresa] oko 2010. godine. Tužitelj je naveo da je s bratom bio stalno u kontaktu i u razdoblju dok su bili razdvojeni, te da su telefonski razgovarali svakog tjedna te se povremeno posjećivali.

11. Iskaz tužitelja je prihvaćen jer je djelovao iskreno i istinito, a osim toga, određeni podaci i opisane okolnosti podudaraju se s podacima iz pisane dokumentacije.

12. Pregledan je izvadak iz matice umrlih (list 14 spisa), iz kojeg proizlazi da je prednik tužitelja umro dana **.**.2016.. Vidljivo je da je prebivalište pok. MZ bilo na adresi: [adresa], Bosna i Hercegovina, da je u rubrici bračno stanje naznačeno da je razveden, te da su mu roditelji Đ i ZZ.

13. Iz obavijesti o evidenciji prebivališta - boravišta s osobnim podacima (list 18 spisa), vidljivo je da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi: [adresa], Federacija Bosne i Hercegovine.

14. Među strankama nije sporno da su tužitelj i pok. MZ braća, ali tuženik osporava da tužitelj ima pravo na naknadu štete s osnova duševnih boli zbog smrti bliske osobe, navodeći da nije dokazana trajnija zajednica života između braće.

15. Doista se radi o situaciji da braća nisu cijelo vrijeme živjeli zajedno, što je posve uobičajeno s obzirom da su u vrijeme štetnog događaja bili u srednjim godinama, sa zasnovanim zasebnim obiteljima. A prednik tužitelja je, kako proizlazi iz iskaza tužitelja bio razveden.

16. Očito je da su životne okolnosti primorale braću da se upute na rad u inozemstvo i to u različite države, ali, kako tužitelj tvrdi, i tada su redovito održavali kontakte, telefonski i međusobnim posjećivanjem. Iz podataka u pisanoj dokumentaciji i iz iskaza tužitelja, proizlazi da je tužiteljev brat MZ bio razveden i da je, po povratku iz inozemstva stanovao zajedno s tužiteljem i njegovom obitelji, u istom stanu u [adresa].

17. Sud je prihvatio navode tužitelja da je među braćom postojala bliskost i zajedništvo, te da je osim emotivne povezanosti kod njih postojala i ekonomska povezanost koja je proizlazila iz činjenice zajedničkog života (nakon razvoda) i okolnosti da pokojni MZ nije bio u stalnom radnom odnosu, već je, kako proizlazi, obavljao povremene poslove. Upravo okolnost da je brat nakon razvoda živio zajedno s tužiteljem i njegovom obitelji, upućuje na zaključak da su bili upućeni jedan na drugog, blisko povezani i da su jedan drugome pomagali. Osim toga, treba naglasiti da je u sudskoj praksi Vrhovnog suda RH već zauzet stav da se trajnijom zajednicom života između braće ne smatra samo življenje u istom stambenom prostoru niti vođenje zajedničkog domaćinstva, niti novčano pomaganje, već se podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti koja proizlazi iz njihovog zajedničkog obrazovanja, odgoja i razmjene ljubavi, brige i poštivanja.

18. S obzirom na navedeno, tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog duševnih boli zbog smrti brata, koje pravo se temelji se na odredbi čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), a visina naknade utvrđena je sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020.g.

19. Radi utvrđivanja odgovornosti za nastanak štetnog događaja saslušani su svi predloženi svjedoci, provedeno prometno vještačenje i pregledan kazneni spis.

20. Prije svega se navodi, da je protiv osiguranika tuženika ĐZ vođen kazneni postupak radi kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu propisano čl. 227. st. 6. u svezi s st. 1. i 2. Kaznenog zakona, u kojem je optuženik pravomoćnom presudom proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Temeljem čl. 56. st. 1. Kaznenog zakona, okrivljeniku ĐZ je izrečena uvjetna osuda, te se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne od godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Potrebno je naglasiti da je okrivljenik ĐZ (osiguranik tuženika) u kaznenom postupku izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, te je izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenja kaznenog djela.

21. Naglašava se da odredba čl. 12. Zakona o parničnom postupku, propisuje da je parnični sud vezan u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Kako je građanska odgovornost šira od kaznene, provedeni su predloženi dokazi saslušanjem svjedoka i prometnim vještačenjem, kako bi se utvrdilo je li osnovan tuženikov prigovor suodgovornosti prednika tužitelja, sada pokojnog MZ nastanku štetnog događaja i nastanku štete.

22. Svjedok ĐZ je izjavio da se prometna nesreća dogodila po mraku, na dijelu autoceste između Goričana i Čakovca, koji dio nije osvijetljen. Izjavio je da je vozio kombi vozilo, brzinom od oko 100 km/h s upaljenim kratkim svjetlima i da je opazio zaustavljeno vozilo, ali da je već bilo kasno, te da je pokušao izbjeći udarac, skretanjem u lijevo, što nije uspio, već je udario svojim desnim dijelom u zadnji dio zaustavljenog vozila. Naveo je da se kretao desnom prometnom trakom, u kojoj traci se nalazilo zaustavljeno vozilo. Naglasio je da nikakav znak kao npr. trokut nije bio postavljen na kolniku prije zaustavljenog vozila, te da na vozilu nisu bila upaljena nikakva svjetla, radi čega ga je u zadnji tren vidio. Naveo je da je još jedno vozilo bilo zaustavljeno oko 100 m dalje.

23. Svjedok RZ je opisao da je vozio autocestom iz smjera Goričan prema Čakovcu, brzinom od oko 100 km/h, kada je u zadnji dio njegovog vozila udarilo drugo vozilo. Naveo je da se nakon te nezgode zaustavio uz rub ceste, u zaustavnoj traci, da je na njegovom autu nastala totala šteta, da je zadnji dio auta bio razbijen i da svjetla na automobilu nisu radila. Svjedok je naveo da je automobil koji ga je udario, ostao zaustavljen u desnoj prometnoj traci i da ga je nekoliko automobila jedva zaobišlo. Naveo je da je vozač tog vozila ušao u svoje vozilo kako bi uzeo trokut i dok je bio u automobilu, dogodio se drugi sudar tako da je drugo vozilo naletjelo na zaustavljeno vozilo u kojem je bio pokojni vozač MZ, koji je tom prilikom smrtno stradao.

24. Svjedok JZ je izjavio da se kao suvozač nalazio u vozilu kojim je upravljao ŠZ, te da se prvi sudar dogodio neposredno nakon ulaska na autoput, odnosno u dijelu prometnice u kojoj automobili još ubrzavaju. Naveo je da su tijekom vožnje osjetili vrlo jaki udarac u stražnji dio vozila, od čega se vozilo odbilo u lijevo, pa u desno. Naveo je da je automobil u kojem se nalazio kao suvozač ostao zaustavljen uz desnu stranu prema bankini, dok je drugo vozilo koje ih je udarilo, ostalo zaustavljeno u desnoj prometnoj traci. Naglasio je da je bio sumrak i da nije bilo rasvjete, te je naveo da mu se čini da je vozač tog drugog vozila upalio sva četiri pokazivača smjera. Svjedok je naveo da je nakon prvog sudara, vozač MZ skupljao svoje stvari po cesti i čini mu se da je ušao u svoj automobil da vrati stvari koje su mu se razletjele po cesti uslijed sudara. Naveo je da je moguće da je vozač MZ ušao u auto po reflektirajuće prsluke.

25. Iskaz svjedoka ĐZ nije prihvaćen u dijelu u kojem je naveo da je pokušao izbjeći nalet skretanjem u lijevo, jer da je skrenuo u lijevu prometnu traku, izbjegao bi nalet na vozilo prednika tužitelja. Iskaz svjedoka ŠZ je prihvaćen kao uvjerljiv i istinit, a prihvaćen je i iskaz svjedoka JZ, kao istinit i iskren.

26. Proveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Zvonku Ivašiću dipl. ing. (list 112 do 123 spisa). Vještak je utvrdio da je, neposredno prije prometne nesreće u kojoj su sudjelovala vozila prednika tužitelja i osiguranika tuženika, vozilo prednika tužitelja naletjelo na stražnji dio vozila registarske oznake [registarska oznaka], na desnoj voznoj traci autoceste. Utvrdio je da je nakon tog naleta, vozilo prednika tužitelja ostalo zaustavljeno neosvijetljeno, u noćnim uvjetima, na desnoj voznoj traci autoceste, desnim bokom uz desni rub desne prometne trake. Utvrdio je da je osiguranik tuženika naletio na vozilo prednika tužitelja brzinom od oko 112,5 km/h, pri čemu su uzdužne osi oba vozila bile približno paralelne. Vještak je naveo da je zaustavni put vozila osiguranika tuženika intenzivnim kočenjem iznosio 97 m. 27. Vještak se pozvao na nalaz i mišljenje vještaka Berislava Barišića - Jamana, dipl. ing. koji je vještačio žarulje iz prednje desne svjetiljke vozila osiguranika tuženika i utvrdio da su u trenutku nesreće na vozilu osiguranika tuženika bila upaljena duga svjetla, čiji domet je oko 90 do 100 m. Vještak je naveo da je na toj udaljenosti osiguranik tuženika prvi put mogao opaziti zaustavljeno neosvijetljeno vozilo, ali da tada nije mogao biti siguran je li vozilo zaustavljeno ili se kreće, tim više što prosječan vozač ne očekuje na autocesti zaustavljeno neosvijetljeno vozilo. Stoga, da je mogao biti siguran da je vozilo zaustavljeno, trebao je promatrati to vozilo barem 1 do 2 sekunde, kroz koje vrijeme je prevalio put od oko 46,9 m, pa mu je preostalo oko 48,1 m puta za izbjegavanje naleta na vozilo prednika tužitelja, pa brzinom kojom se kretao nije mogao izbjeći nalet na vozilo tužitelja. Po izračunu vještaka Ivašića, na toj udaljenosti, osiguranik tuženika bi mogao kočenjem izbjeći nalet na vozilo prednika tužitelja, da se prethodno kretao brzinom do 75 km/h. Nadalje, vještak je utvrdio da je osiguranik tuženika mogao skretanjem u lijevo izbjeći nalet na vozilo prednika tužitelja, što je mogao izvršiti bočnim pomakom vozila u lijevo za oko 1 m, što je bilo izvedivo na udaljenosti od oko 59,5 m, što je više od .raspoložive udaljenosti, odnosno utvrdio je da na udaljenosti od 48,9 m, više nije mogao nalet na zaustavljeno vozilo, skretanjem u lijevo. Osim toga, vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da prednik tužitelj da nije ulazio u svoje oštećeno vozilo nakon prvog sudara, ne bi bio ozlijeđen naletom vozila osiguranika tuženika. Da je postavio signalni trokut iza svog vozila, nakon prvog sudara, signalni trokut bio bi vidljiv osiguraniku tuženika na oko 150 m, na kojem razmaku je osiguranik tuženika mogao izbjeći nalet na zaustavljeno vozilo.

28. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju prometnog vještaka, te je u podnesku od dana 02. kolovoza 2023.g. detaljno obrazložio primjedbe i pitanja za vještaka, pozivajući se pri tom na nalaz i mišljenje vještaka IZ dipl. ing. koji je vještačio u kaznenom postupku vođenom radi predmetne prometne nesreće. Tužitelj je prigovore bazirao na okolnosti da su na vozilu RZ bila uključena sva četiri pokazivača smjera, da su i na vozilu prednika tužitelja bila upaljena kratka svjetla na stražnjem dijelu i na postojanju tragova prve prometne nezgode koji su ostali na kolniku.

29. Na ročištu dana 06. rujna 2023.g. vještak Zvonko Ivašić dipl. ing. se očitovao na prigovore tužitelja, a osim toga saslušan je vještak Aleksandar Makovac, ali u svojstvu svjedoka. Naime, tužitelj je predlagao saslušanje vještaka M kao svjedoka u ovom postupku, čemu se tuženik protivio navodeći da je prethodni postupka zaključen. Unatoč zaključenju prethodnog postupka, sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja, jer doista, tek nakon provođenja prometnog vještačenja u ovom postupku, tužitelj je postao svjestan potrebe pozivanja vještaka IZ radi saslušanja i razjašnjenja nejasnoća i određenih proturječnosti između nalaza i mišljenja dva prometna vještaka.

30. Na spomenutom ročištu, vještak Ivašić je ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Naveo je da je na vozilu prednika tužitelja bio oštećen akumulator prilikom prvog sudara uslijed čega je došlo do nestanka električne energije , pa stoga tvrdi da na stražnjem dijelu vozila prednika tužitelja nisu mogla biti upaljena nikakva svjetla (dakle ni žuta trepćuća svjetla pokazivača smjera ni pozicijska svjetla), već je to vozilo bilo neosvijetljeno. Naveo je da pokazivači smjera koji su bili upaljeni na vozilu ŠZ koje se nalazilo oko 100 m ispred vozila prednika tužitelja, nisu mogla upozoriti osiguranika tuženika na opasnost naleta na vozilo prednika tužitelja. Odnosno oko 200 m ispred vozila osiguranika tuženik kada je osiguranik svojim dugim svjetlima mogao vidjeti zaustavljeno vozilo, pa smatra da mu nisu označavala neposrednu opasnost radi koje je morao poduzeti intenzivno kočenje. Naveo je da je osiguranik tuženika mogao kočenjem izbjeći nalet samo ako je tragove na kolniku uočio na udaljenosti većoj od 95 m, a skretanjem u lijevo ako je na udaljenosti od najviše 59,5 m mogao uočiti tragove na kolniku.

31. Svjedok IZ je naveo da je u svom nalazu i mišljenju izrađenom u kaznenom postupku jasno naveo da na vozilu prednika tužitelja nisu mogla biti upaljena svjetla jer mu je akumulator bio uništen. Naveo je da su pokazivači smjera bili upaljeni na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo prvo zaustavljeno na zaustavnoj traci (što je vidljivo iz fotoelaborata izrađenog od strane policije na licu mjesta). Svjedok je izjavio da su se na vozilu prednika tužitelja na stražnjoj strani nalazili katadiopteri koji su ostali čitavi nakon prvog sudara. Objasnio je da su to pasivni izvor svjetlosti koji se aktiviraju samo ako ih osvijetli drugi izvor svjetla, te da su bili uočljivi na udaljenosti znatno većoj od 100 m. Svjedok je izjavio da opisane grupe tragova na koje je nailazilo vozilo osiguranika tuženika ĐZ su bile krhotine na kolniku, katadiopteri na zadnjem dijelu vozila prednika tužitelja i upaljeni žmigavci na vozilu koje je bilo prvo zaustavljeno. Svjedok smatra da su svi opisani tragovi bili signal vozaču da se na kolnika ispred njega nešto događa iako u prvi mah nije mogao razaznati što se događa. Svjedok je izjavio da je u uvjetima vožnje pod dugim svjetlima, kako je vozio osiguranik tuženika, on mogao uočiti prepreku ispred sebe i mogao je izbjeći nesreću bilo zaustavljanjem do mjesta naleta, bilo obilaženjem, ili kombiniranjem usporavanja i obilaženja.

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ivašića dipl. ing. koji je utvrdio da na vozilu prednika tužitelja nisu mogla biti upaljena svjetla, jer je akumulator bio oštećen, dok su na drugom automobilu, koji je bio prvi zaustavljen za zaustavnoj traci bili upaljeni pokazivači smjera. I u dijelu u kojem je utvrdio da se nesreća ne bi dogodila da prednik tužitelja nije ušao u svoje vozilo, kao i da je odmah postavio signalni trokut, nalaz vještaka je prihvaćen, smatrajući da je izrađen po pravilima struke i obrazloženo pisanim i usmenim putem.

33. Međutim, prihvaćena je i tvrdnja IZ dipl. ing., saslušanog u svojstvu svjedoka, koji je decidirano izjavio da su na stražnjem dijelu vozila prednika tužitelja bili katadiopteri koji se aktiviraju kada ih osvijetli drugi izvor svjetlosti, a u ovom slučaju, to su bila duga svjetla vozila osiguranika tuženika.

34. S obzirom na sve navedeno, osiguranik tuženika je s obzirom na opisane tragove mogao zaključiti da se na dijelu autoceste ispred njega nešto dogodilo, pa je trebao pravodobno reagirati, na način da smanji brzinu ili da prijeđe u lijevu prometnu traku i zaobiđe prepreku koja se nalazila na desnoj prometnoj traci. On to nije učinio, već je naletio na stražnji dio zaustavljenog vozila prednika tužitelja, koji je u tom trenutku bio u vozilu.

35. S obzirom na izloženo, utvrđeno je da je u ovom slučaju pretežna odgovornost osiguranika koji je skrivio ovu prometnu nesreću u kojoj je došlo do smrtne posljedice, a za koju je odgovarao u kaznenom postupku, a osim toga, odgovara i po pravilima građanskog prava, odnosno temeljem odredbe čl. 1063. i 1072. st. 2. ZOO/05.

36. S druge pak strane, na strani prednika tužitelja, sada pokojnog MZ, postoji suodgovornost za nastanak štetnog događaja i za nastanak štete. Naime, nakon prometne nezgode, prednik tužitelja je svoje vozilo ostavio na desnoj prometnoj traci autoceste, neoznačeno, bez upozorenja, te je nesmotreno ušao u vozilo, unatoč činjenici da se vozilo nalazi zaustavljeno u desnoj prometnoj traci autoceste i da se događaj odvija po mraku (sumraku, oko 17,35 sati u zimskom razdoblju, u siječnju) na neosvijetljenom dijelu autoceste. Ne možemo za sigurnošću znati koji je razlog njegovog ulaska u vozilo, iako je najvjerojatnije da je ušao u vozilo tražeći signalni trokut, u namjeri da ga postavi na kolnik kao upozorenje drugim vozilima. Upravo to je iskazao svjedok RZ, dok je svjedok JZ rekao da je skupljao svoje stvari koje su se rasule po kolniku i unosio ih u automobil. U svakom slučaju, radi se o nesmotrenoj radnji, koju je, pokojni prednik tužitelja, na žalost, platio svojim životom. U toj nesmotrenoj radnji i jest njegova suodgovornost, koja po stavu ovog suda iznosi 30%, a upravo toliku suodgovornost je odmjerio i tuženik u mirnom postupku, prije podnošenja tužbe, kada je tužitelju isplatio nesporni dio imovinske štete.

37. Dakle, tuženik kao osiguratelj štetnika odgovara za naknadu štete u pretežnom dijelu u omjeru od 70%, dok je doprinos prednika tužitelja u omjeru od 30 %.

38. Što se tiče tuženikovog protivljenja preinaci tužbe koju je tužitelj učinio u podnesku od dana 04. siječnja 2021.g., navodi se slijedeće. Tužitelj je navedenim podneskom povisio tužbeni zahtjev i uskladio ga s novim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete, koje su od strane Vrhovnog suda RH doneseni, odnosno promijenjeni na sjednici Građanskog odjela održanoj dana 05. ožujka 2020.g. i 15. lipnja 2020. godine, dakle godinu i pol nakon podnošenja tužbe.

39. Nije u pravu tuženik koji se protivi preinaci i navodi da tužitelj nema pravo na preinaku jer da je prethodni postupak već zaključen. Naime, prema odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tužitelji mogu preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje nisu mogli tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako su novi Orijentacijski kriteriji za naknadu neimovinske štete od strane Vrhovnog suda RH doneseni, odnosno izmijenjeni tek 05. ožujka 2020.g. i 15. lipnja 2020. g., to tužitelj opravdano nije mogao tužbu preinačiti prije donošenja novih orijentacijskih kriterija, jer bi tada tužbeni zahtjev bio previsoko postavljeni.

40. Posebno se upućuje na obrazloženje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH (Su-IV-47/2020) u kojem se navodi da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete, u svim stupnjevima suđenja. Prilikom donošenja odluke o mijenjanju orijentacijskih kriterija Vrhovni sud RH se uz ostalo koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu.

41. Prema tome, tužitelj nije mogao bez svoje krivnje povisiti tužbeni zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka, pa je sud dopustio preinaku tužbe.

42. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare na preinačeni iznos naknade neimovinske štete. Naime, tijek zastare za neimovinsku štetu (i za imovinsku štetu) prekinut je podnošenjem predmetne tužbe dana 14. siječnja 2019.g. Ukazuje se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici održanoj 27. svibnja 2024.g., po kojoj u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

43. Tuženik se protivio traženju suda da tužitelj dostavi u spis rodni list i čitljivu presliku svoje osobne iskaznice, navodeći da je prethodni postupak zaključen i da su do tada stranke bile dužne iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze. Osim toga, tuženik je napomenuo da pribavu naveden dokumentacije nje predložila niti jedna stranka u postupku. U pravu je tuženik da takav dokazni prijedlog nije postavila ni jedna stranka u ovom postupku, pa je radi toga, sud je odustao od takvog traženja i zaključio glavnu raspravu.

44. Prema svemu navedenom, sud je odmjerio tužitelju naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe - brata, u iznosu od 14.931,31 eura, temeljem odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO/05, a potom radi suodgovornosti prednika tužitelja nastanku štetnog događaja i štete u omjeru od 30%, iznos odmjerene naknade umanjio za navedeni doprinos i dosudio tužitelju naknadu u iznosu od 10.451,92 eura.

45. S osnova imovinske štete za tzv. sprovodnicu za prijenos posmrtnih ostataka, treba reći da je tužitelj izvršio plaćanje u korist ambasade Bosne i Hercegovine u iznosu od 30,44 eura dana 28. siječnja 2016.g. (list 21 i 22 spisa). Potrebno je razjasniti da se na raspravnom zapisniku od dana 27. studenog 2023.g. dogodila očita greška u pisanju brojeva, pa je napisano 30.044,00 eura umjesto 30,44 eura.

46. Tužitelj je platio trošak prijevoza tijela pokojnog brata iz [adresa] u [adresa], koji prijevoz je dana 29. siječnja 2016. g. platio 9.000,00 kn - list 23 spisa, (što je 1.194,51 eura), kao što je platio i trošak liječenja pokojnog brata u Županijskoj bolnici Čakovec, prije nastupanja smrti, u iznosu od 3.102,50 kn (što je 411,77 eura) - list 24 do 28 spisa.

47. Međutim, tuženik je prije podnošenja tužbe, procijenio tužitelju visinu imovinske štete u iznosu od 12.297,25 kn, te taj iznos umanjio za 30 % suodgovornosti i isplatio tužitelju nesporan iznos naknade imovinske štete u ukupnom iznosu od 8.608,08 kn.

48. Imovinska šteta tužitelja iznosi ukupno 1.636,72 eura (30,44 eura + 1.194,51 eura + 411,77 eura), što umanjeno za suodgovornost od 30% iznosi 1.145,70 eura.

49. Kako je u mirnom postupku tužitelju isplaćen iznos od 1.142,49 eura (8.608,08 kn), to mu je sud ovom presudom dosudio preostali iznos od 3,21 eura.

50. Dakle, tužbeni zahtjev je djelomično prihvaćen s osnova naknade neimovinske štete u svoti od 10.451,92 eura, do je u preostalom dijelu u iznosu od 4.479,39 eura odbijen kao neosnovan. U pogledu naknade imovinske štete tužbeni zahtjev je prihvaćen samo u iznosu od 3,21 eura, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 1.142,49 eura, tužbeni zahtjev s te osnove odbijen kao neosnovan.

51. Kako je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje novčane obveze, dužan je platiti zateznu zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete, koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno od dana 23. svibnja 2016. g. do isplate, temeljem čl. 1103. ZOO/05, a na iznos imovinske štete od dana presuđenja dakle 06. lipnja 2025.g. (kako je zatražio tužitelj) do isplate.

52. Kamatna stopa teče za razdoblje od 23. svibnja 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodištu uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne tope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

53. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja stranaka po punomoćnicima - odvjetnicima. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

54. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe - 100 bodova, sastav odštetnog zahtjeva - 100 bodova, pristup na ročište 07.03.2019. - 50 bodova, sastav podneska od 18.3.2019. – 100 bodova, pristup na ročište 3.4.2019. – 100 bodova, pristup na ročište 24.5.2019. – 100 bodova, sastav podneska od 4.1.2021. – 250 bodova, ročište 11.11.2021. – 125 bodova, ročište 11.3.2022. – 250 bodova, ročište 15.3.2023. – 250 bodova, podnesak 2.8.2023. – 250 bodova, ročište 6.9.2023. – 250 bodova, ročište 27.11.2023. – 250 bodova, ročište 14.4.2025. – 250 bodova, ukupno 2425 bodova, odnosno 4.850,00 eura. Kako je tužitelj uspio u sporu sa oko 68 % tužbenog zahtjeva, trošak mu je dosuđen u istom omjeru pa iznosi 3.298,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 824,50 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 1.050,00 eura, što je sve ukupno 5.172,50 eura.

55. Trošak tuženika obuhvaća sastav podneska od 6.3.2019. – 100 bodova, ročište 3.4.2019. – 100 bodova, ročište 24.5.2019. – 100 bodova, podnesak 27.2.2021. – 250 bodova, ročište 11.11.2021. – 250 bodova, podnesak 18.11.2021. – 50 bodova, ročište 11.3.2022. – 250 bodova, ročište 15.3.2023. – 250 bodova, ročište 6.9.2023. – 250 bodova, ročište 27.11.2023. – 250 bodova, podnesak 1.2.2024. – 250 bodova, ročište 14.4.2025. – 250 bodova, što je ukupno 2350 bodova ili 4.700,00 eura.

56. Od postotka tužitelja oduzet je postotak tuženika te je dobiven postotak od 36 % u kojem omjeru će se tužitelju dosuditi parnični trošak, dakle, taj iznos je 1.862,10 eura, koliko je tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku.

57. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 06. lipnja 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne tope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

58. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 06. lipnja 2025. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku