Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kžzd-15/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Azre Salitrežić i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Rupert, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika FP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Kzd-90/2023-32 od 3. prosinca 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025., u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku Anice Dumančić, a u odsutnosti optuženog FP i branitelja optuženika Vlade Vladike, odvjetnika iz [adresa],
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog FP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženi FP proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv osobne slobode i to kazneno djelo prijetnje iz čanka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24– dalje u tekstu KZ/11) i kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11, te jedno kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 optuženiku FP utvrđena je kazna za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 temeljem odredbe članka 139. stavka 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11 temeljem članka 140. stavka 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, temeljem odredbe članka 117. stavka 2. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.2. Temeljem odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 u vezi odredbe članka 139. stavka 3. KZ/11 optuženik FP osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.
1.3. Temeljem odredbe članka 57. stavka 1., 2. i 5. u vezi odredbe članka 56. stavka 1. i 3. KZ/11 optuženiku FP izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće se izvršiti ako u vrijeme provjeravanja određeno u trajanju od 3 (tri) godine optuženik ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
1.4. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku FP u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja počev od 11. veljače 2023. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od 13. veljače 2023. pa do 11. rujna 2023.
1.5. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 2. točka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21 i 36/24) optuženik FP obvezuje se nadoknaditi troškove postupka s osnova paušalne svote u visini od 130,00 eura, troškove postupka s osnova provedenog sudsko medicinskog vještačenja u visini od 105,00 eura te troškove postupka s osnova nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti o visini kojih će sud sukladno odredbi članka 148. stavka 4. ZKP/08 odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi FP, putem branitelja Vlade Vladike, odvjetnika iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 469. stavak 1. točka 11. u svezi članka 467. stavak 1. ZKP/08), povrede kaznenog zakona (članak 469. točka 4. u svezi članka 467. ZKP/08) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 3. u svezi članka 467. ZKP/08). Predlaže da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su državni odvjetnik, optuženi FP, branitelj optuženika Vlado Vladika, odvjetnik iz [adresa].
5.1. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda je pristupila zamjenica Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku Anica Dumančić, dok na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni optuženi FP i branitelj optuženika Vlado Vladika, odvjetnik iz [adresa], te je sjednica vijeća održana na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 u njihovoj odsutnosti.
5.2. Sjednica vijeća drugostupanjskog suda započela je izlaganjem žalbe optuženika.
6. Žalba nije osnovana.
7. Optuženi FP pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 a koju žalbenu osnovu osim uvodne naznake ne obrazlaže.
7.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti koju drugu na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08.
8. Optuženi FP u žalbi ističe osnovu pobijanja prvostupanjske presude pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Optuženi FP u žalbi ponavlja navode obrane, prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja (iskazi svjedoka OP oca optuženog, te braće F i UP koji u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11 tvrde da optuženi je u vrijeme događaja bio s njima u društvu te stoga nije mogao počinit navedeno kazneno djelo) daje svoju ocjenu izvedenih dokaza predlažući u suštini drukčiju ocjenu dokaza utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženog sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenih kaznenih djela. Smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje dovelo do pogrešne primjene Kaznenog zakona na način da je na štetu optuženog primijenjen Kazneni zakon koji se ne može primijeniti te time počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469.točka 4. ZKP/08 a koja se dalje nastavno izlaže i obrazlaže. U odnosu na žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbom upire da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja oštećene SP u cilju utvrđivanja njezine duševne razvijenosti u vrijeme događaja kao i sposobnosti vjerodostojnog sagledavanja događaja, te je li oštećena bila posebno ranjiva osoba s obzirom na životnu dob.
8.1. Nakon pozorne ocjene obrane FP koji osporava počinjenje kaznenih djela te tvrdi da je njemu prijetila baka oštećene GP, da on maloljetnu oštećenicu nije vrijeđao, udarao, prijetio već je čekao ispred škole, donosio marendu i cigarete, u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede tvrdi da dana 10. veljače nije vidio uopće oštećenu IP bio je sa braćom u jednom lokalu nakon čega su otišli na roštilj jer 10. primaju plaću u Čistoći. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećene SP, svjedoka GP, ZP, FPŽ , nalaza i mišljenja vještaka sudsko medicinske strukedr.sc. Valtera Stemberga da je optuženi FP počinio naprijed navedena kaznena djela. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećene SP (rođene 2006. godine) koju potkrepljuju iskazi svjedoka GP, ZP i FPŽ utvrdio da je maloljetna oštećena SP u inkriminiranom razdoblju bila u vezi (intimnoj) sa optuženim koju činjenicu optuženi u obrani neosporava. Na temelju iskaza naprijed navedenih svjedoka pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi FP maloljetnu oštećenicu dočekivao ispred srednje Prometne škole, ograničavao joj kretanje, učestalo pratio protivno njezinoj volji. O tome je iskazivala svjedok FPŽ koja je primijetila mladića u hodniku škole koji je boravio u prostoru škole kao i kada se organizirala utakmica te ga je tada zamjenica ravnateljice zamolila ga da napusti školu. Sve navedeno korespondira sa iskazom maloljetne oštećene SP koja iskazala da je pokušavala prekinuti vezu sa optuženim no međutim on nije prihvaćao prekid veze, plakao je, govorio da će se ubiti. Da su maloljetna oštećenica i optuženi bili u intimnoj vezi proizlazi iz iskaza maloljetne oštećene (obrazloženje pod točkom 8.3. presude). Stoga je pravilno prvostupanjski sud optuženog FP proglasio krivim za učin kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. i 2. KZ/11 jer je optuženi maloljetnu oštećenu SP pratio, fizički napadao i vrijeđao u nakani izazivanja straha i nespokojstva. Da je tome tako bilo iskazivala je svjedok FPŽ (školski pedagog) koja je primijetila promjene u ponašanju maloljetne oštećenice tijekom početka drugog razreda dok je njezino ponašanje u prvom razredu bilo primjereno. O navedenom je prvostupanjski sud dao opširne, valjane razloge, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice glede navedenog kaznenog djela koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkom 30.). Maloljetna oštećena bila je optuženiku bliska osoba u smislu članka 87. stavak 9. KZ/11 s obzirom da je bila u intimnoj vezi s optuženim, dijete ( stara 16 godina).
8.2. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju iskaza maloljetne oštećene SP da je optuženi FP govorio da će ubiti njezinu obitelj, djeda i baku s kojima ona živi i to u situacijama kada je inzistirao da se ona ponaša kako on to želi u određenom trenutku. Iskaz maloljetne oštećenice potkrepljuje iskaz svjedoka ZP (majka maloljetne oštećene) kojoj se povjerila o navedenom nakon 10. veljače 2023. te rekla da ranije o tome nije govorila jer se bojala optuženog. Nastavno navedenom iskaz naprijed navedenih svjedoka potkrepljuje iskaz GP koja je bila protiv veze maloljetne oštećenice i optuženika, smatrala je da treba prvo završiti školu. Iskaz maloljetne oštećene SP potkrepljuje iskaz posrednog svjedoka FPŽ koja je iskazivala o svemu što joj je maloljetna oštećenica povjerila kao školskom pedagogu vezano za inkriminirane događaje. Maloljetna oštećenica je u vrijeme inkriminacije bila posebno ranjiva zbog svoje dobi, stara šesnaest godina, dijete, nedovoljno zrela da se odupre zahtjevima optuženog, izložena provjerama i kontrolama, bezuspješno pokušavala prekinuti ugrožavajuću vezu, a optuženik je stariji pet godina, fizički nadmoćniji od maloljetne oštećene. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je maloljetna oštećena SP bila bliska osoba optuženiku s obzirom da su bili u intimnoj vezi u smislu članka 87. stavak 9. KZ/11. Stoga je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja o kojem je prvostupanjski sud dao jasne, opširne razloge (obrazloženje pod točkom 31.) koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pravilno proglasio krivim optuženog FP za učin kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.
8.3. Suprotno žalbenim navodima optuženog FP pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza maloljetne oštećene SP, medicinske dokumentacije na ime maloljetne oštećene SP, nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Valtera Stemberga utvrdio da je dana 10. veljače 2023. optuženi FP počinio kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117.stavak 2. KZ/11 na način da je maloljetnu oštećenu SP tada sačekao ispred škole nakon prekida ljubavne veze u nakani da je tjelesno ozljedi zadao udarac zatvorenom šakom u predio njezine desne ruke te desnom nogom udario u njezin desni dio leđa kojom prilikom je maloljetna oštećenica zadobila tjelesnu ozljedu kako je opisana u izreci prvostupanjske presude. Naime, vještak sudske medicine dr. Valter Stemberg s obzirom na nedostatak fotografija tjelesnih ozljeda, detaljnije opise ozljeda u medicinskoj dokumentaciji nakon predočavanja iskaza maloljetne oštećene iskazao je da je način na koji je optuženi FP zadao tjelesne ozljede maloljetnoj oštećenoj podudaran sa mogućom dinamikom nastanka tjelesnih ozljeda u vidu krvnog podljeva na desnoj nadlaktici kako iskazuje maloljetna oštećenica SP. Iskaz maloljetne oštećene o navedenom događaju potkrepljuje iskaz svjedoka GP koja je nakon navedenog događaja kontaktirala majku maloljetne oštećene ZP te inzistirala da optuženog kazneno prijavi. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11 te optuženog FP proglasio krivim za navedeno kazneno djelo o čemu je dao jasne, argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkom 32. do 34.). Kraj takvog stanja stvari osnovano je prvostupanjski sud obranu optuženog FP u odnosu na navedeno kazneno djelo ocijenio nevjerodostojnom kada se brani tzv. alibijem a koju obranu optuženog potvrđuju svjedoci OP, TP i UP (braća optuženog i otac optuženog). Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je maloljetna oštećena bila posebno ranjiva osoba zbog svoje dobi od šesnaest godina, a optuženik s obzirom na svoju dob i fizičku nadmoć, emocionalnu zrelost superiorniji, bili su u intimnoj vezi te je maloljetna oštećena imala svojstvo bliske osobe iz članka 87.stavak 9. KZ/11.
8.4. Stoga ovaj drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08 činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.
9. Optuženi FP pobija presudu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koje vidi u tome što je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja maloljetne oštećene SP u cilju utvrđivanja osobina ličnosti, psihološkog i emocionalnog stanja, duševne razvijenosti te sposobnosti vjerodostojno sagledati događaje o kojima svjedoči.
9.1. Suprotno žalbenom navodu optuženika FP pravilno je prvostupanjski sud odbio navedeni dokazni prijedlog obrane s obzirom da su odlučne činjenice potpuno utvrđene na temelju iskaza svjedoka GP, ZP i FPŽ. O navedenom je prvostupanjski sud dao jasne, argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkom 18.).
10. Optuženi FP žali se zbog povrede Kaznenog zakona jer smatra da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon u smislu članka 469. točka 4. ZKP/08, dakle da je prvostupanjski sud glede kaznenih djela koja su predmet optužbe primijenio zakon koji se ne može primijeniti. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano oglasio krivim optuženog FP za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 jer su kumulirana dva kvalifikatorna obilježja (posebno ranjiva osoba zbog njezine dobi i bliska osoba). Istovjetno smatra i u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1.i 2. KZ/11(bliska osoba, prema djetetu, osobi sa kojom je bio u intimnoj vezi) dakle u kojem su kumulirana tri kvalifikatorna obilježja navedenog kaznenog djela. Žalbom upire da je povrijeđen kazneni zakon jer je kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. KZ/11 izmijenjeno Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" 36/2024 od 25. ožujka 2024.) jer su brisane riječi „ustrajno i kroz dulje vrijeme“ u stavku 1. te u stavku 2. „osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi“, zbog čega smatra da je navedena odredba za optuženog FP blaža jer navedeni kvalificirani oblik više ne postoji. Nastavno navedenom, smatra da je u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11 žalbom upire da je prvostupanjski sud neosnovano proglasio krivim optuženog FP za stjecaj kvalifikatornih okolnosti posebno ranjiva zbog njezine dobi i prema bliskoj osobi zbog čega je pogrešno primijenio kazneni zakon.
10.1. Neosnovano u žalbi upire optuženi FP da je prvostupanjski sud primijenio glede kaznenih djela kazneni zakon koji se ne može primijeniti. Naime, povrede Kaznenog zakona proizlaze iz činjeničnog stanja koje je sud utvrdio a koje su opisane u izreci pobijane presude. Povreda iz članka 469. točka 4. ZKP/08 na koju žalbom upire optuženi FP odnosi se na pogrešnu pravnu kvalifikaciju kaznenih djela. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je maloljetna oštećena SP u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja bila dijete a koja je činjenica odlučna za pravnu kvalifikaciju navedenog kaznenog djela nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona "Narodne novine" 36/2024. od 25. ožujka 2024. te bliska osoba optuženom FP. Nastavno navedenom pravilno je prvostupanjski sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja primijenio kazneni zakon kada je optuženog FP oglasio krivim za učin kaznenog djela prijetnje iz članka 139.stavak 2. i 3. KZ/11 te utvrdio da je maloljetna oštećena bila bliska osoba optuženom u smislu članka 87. stavak 9. KZ/11 jer tijekom postupka nije bila sporna odlučna činjenica da su imenovani bili u intimnoj vezi kao i da je imala svojstvo posebno ranjive osobe zbog dobi. O navedenom je prvostupanjski sud dao opširne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Napose, u odnosu na kazneno djelo tjelesne ozljede pravilno je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja primijenio Kazneni zakon kada je utvrdio da je maloljetna oštećena bila bliska osoba optuženom FP jer su bili u intimnoj vezi te posebno ranjiva osoba zbog njezine dobi o čemu je prvostupanjski sud dao opširne i valjane razloge. Neosnovano žalbom upire da je prvostupanjski sud kumulirao više kvalifikatornih okolnosti za kazneno djelo prijetnje, nametljivog ponašanja, tjelesne ozljede. Naime, za kvalificirani učin svakog od navedenih kaznenih djela dostatna je jedna kvalifikatorna okolnost, a postojanje više kvalifikatornih okolnosti može se cijeniti kao otežavajuća okolnost .
11. Optuženi FP žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona te tada takva žalba podnesena u korist optuženika u smislu članka 478. ZKP/08 sadržava u sebi žalbu zbog odluke o kazni - djelomičnoj uvjetnoj osudi.
12. Pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na optuženog FP utvrdio olakotne i otegotne okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud kao olakotnu okolnost cijenio je dosadašnju neosuđivanost. Od otegotnih okolnosti iskazanu upornost u ostvarenju obilježja navedenih kaznenih djela. Polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) optuženog FP društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela za koja je proglašen krivim u okviru granica propisanih kazni za navedena kaznena djela pravilno je prvostupanjski sud optuženom za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora od šest mjeseci, za kazneno djelo nametljivog ponašanja na temelju članka 140. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca te za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora od jedne godine te primjenom odredbi za odmjeravanje kazne kod stjecaja kaznenih djela iz članka 51.KZ/11 optuženog FP osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i dva mjeseca te na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 5. KZ/11 izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci se ima izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne zatvora od sedam mjeseci neće izvršiti ako optuženi FP u vrijeme provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo zaključivši da postoji visok stupanj vjerojatnosti da optuženi i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Pravilno je prvostupanjski sud u navedenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženom FP na temelju članka 54. KZ/11 uračunao vrijeme uhićenja od 11. veljače 2023. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. veljače 2023. do 11. rujna 2023. Takva vrsta i mjera kazne po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženog FP, te će se navedenom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, te utjecati na optuženog i sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, te pravednosti kažnjavanja počinitelja.
13. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu optuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 6. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
