Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
I 14
48260 Križevci
Poslovni broj: P-631/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužiteljice IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg banka J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupani po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 28.5.2025. godine u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, a objavljenoj dana 6. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 2. st. 4. Ugovora o kreditu, kreditna partija 7102985538, sklopljenom 13. siječnja 2006. između tužiteljice IV iz [adresa], OIB: 64134684107i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg banka J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 kojom je ugovorena tužiteljičina obveza plaćanja svih naknada i troškova sukladno Odluci o tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor.
II
Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg banka J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužiteljici IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.204,65 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope - kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, uvećane za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, dakle od 6.6.2025. do isplate, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti. Navodeći da je s tuženikom sklopila dana 13.1.2006. Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 124.680,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a. Otplata kredita je ugovorena na rok od 17 godina, a kredit je odobren i iskorišten za kupnju stana.
1.1. Odredbom u čl. 2. st. 4. ugovora o kreditu tuženik je nametnuo ugovornu odredbu kojom je tužiteljica u obvezi "platiti" sve naknade i troškove sukladno odluci od tarifi naknada za usluge kreditora i na temelju odredbi tužiteljici je prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva.
1.2. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu o navedenoj odredbi tužiteljica nije pregovarala niti uopće imala mogućost pregovarati s tuženikom, već je tuženik istu jednostrano formulirao i uvrstio u unaprijed pripremljeni tipski ugovor na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaja već joj je sklapanje ugovora ponuđeno po principu "uzmi ili ostavi". Navedena odredba ne sadrži bilo kakve podatke o visini naknade tuženika niti druge parametre iz kojih tužiteljica može shvatiti koji joj se troškovi i usluge tuženika, te u kojem iznosu naplaćuju naknadom za obradu kredita zbog čega navedena odredba nije jasna niti razumljiva. Obradom kredita tuženiku nije nastao nikakav trošak koji bi opravdao naplatu naknade za obradu kredita, jer je upravo tužiteljica snosila sve javnobilježničke i druge troškove povezane sa sklapanjem Ugovora, pa za uvrštenjem ove odredbe tuženik nije imao bilo kakav opravdan razlog.
1.3. U čl. 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. U smislu citirane odredbe, ugovorne kamate faktički predstavljaju naknadu koju korisnik kredita na ime korištenja tuđeg novca plaća kreditoru-banci pa tuženik nije imao zakonskog i stvarnog uporišta naplatiti dodatnu naknadu za obradu kredita za koju nije razumljivo što se istom plaća. Nametanjem navedene nejasne i nerazumljive pa stoga i nepoštene odredbe u Ugovor o kreditu, tuženik je počinio povredu Zakona o zaštiti potrošača važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice zbog čega je navedena odredba ništetna, sve u smislu čl. 81., 84. i 87. ZZP-a (NN 96/03). Navedeni stav potvrđen je i u sudskoj praksi više županijskih sudova koju tužitelj dostavlja u prilogu.
1.4. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, br. P-1044/19-39 od 10. ožujka 2023. koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Slavonskom brodu, br. Gž-274/2023-3 od 21. svibnja 2024. nesporno je utvrđeno da je predmetni ugovor o kreditu tipski ugovor prilikom čijeg sklapanja tužiteljica nije imala mogućnost pregovaranja o valutnoj klauzuli kao bitnoj odredbi ugovora, pa je notorno da nije pregovarala niti o odredbi o naplati naknade za obradu kredita. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese sljedeću presudu kojom se utvrđuje ništetnost odredba sadržanih u čl. 2. st. 4. istog Ugovora i potražuje parnične troškove.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava u cijelosti zahtjeve u tužbi kao neosnovane, osporava pravnu osnovu, te činjenice i razloge kojima je tužitelj i obrazložio svoju tužbu. Također ističe prigovor zastare.
2.1. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe, jer se ista može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, a poziva se i na sudsku praksu.
2.2. U pogledu naknade za obradu kredita tuženik u cijelosti osporava navode tužiteljice da bi se ugovorna odredba o nakadi za obradu kreditnog zahtjeva imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom. Tvrdi da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva valjano ugovorena odredbama čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu i temelji se na slobodi po zakonu o obveznim odnosima i posebnim propisima namijenjenim o zaštiti potrošača.
2.3. Ugovorna odredba je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva.
2.4. Tuženik se poziva na raznoliku sudsku praksu i u zaključku odgovora predlaže da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-1044/2019-39 list 4-16, u presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-274/2023-3 list 18- 28, u Ugovor o namjenskom kreditu list 31-36, u Opće uvjete poslovanja 100-104, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice IV list 138-139.
4. Preslušana je i sama tužiteljica IV na ročištu 28. svibnja 2025. koja u svome iskazu obrazlaže da je njoj namjera bila da sklopi ugovor kako bi mogla kupiti stan u [adresa]. Isti stan je i kupljen za namjenu stanovanja, a obrazlaže da joj nije objašnjeno koja je svrha ugovaranja naknade, već joj je samo rečeno da ukoliko se ne plati ta naknada da ne može dobiti niti kredit.
5. Ocjenjujući sve provedene dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.
5.1. Naime, polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima, kao i odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji je bio važeći u vrijeme sklapanja ugovora, sud ocjenjuje da je sklapanjem takovog ugovora bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja, i uzrokovalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice zbog čega je navedena odredba ništetna, a s sve u smislu čl. 81., 84. i 87.
Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
6. Utvrđeno je da je predmetni ugovor tipski ugovor prilikom čijeg sklapanja tužiteljica nije imala mogućnosti pregovaranja i to kako o valutnoj klauzuli, tako niti o odredbi o naplati naknade za obradu kredita.
7. Nesporno je utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu unaprijed sastavljene i da se o njima nije pojedinačno pregovaralo i točno je to da ne znači da su te odredbe automatski ništetne, no u ovom postupku je dokazano ocjenom svih provedenih dokaza da su takve odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja i kao takovo uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je priroda tih odredaba takova da je jedna strana maksimalno zaštićena i osigurana, dok je uzimatelj kredita ovdje tužiteljica bila primorana prihvatiti sve jednostrane odredbe ugovora koje su ugovorene samo i u isključivom interesu jedne ugovorne stranke, odnosno davatelja kredita.
8. Prema tome ove odredbe ugovora su u suprotnosti sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača kao i osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima.
9. Da se radi o ništetnosti odredbi ugovora sadržanih u čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu proizlazi iz samog sadržaja tih odredbi. Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da tužiteljica nije mogla niti pregovarati o tim odredbama, jer je cijeli ugovor bio unaprijed sastavljen i pripremljen, a čak što više tužiteljici niti nije objašnjenja svrha takve ugovorene naknade, već je ona tražeći objašnjenje takve odredbe dobila informaciju da je to uvjet da uopće dobije kredit. Takav odnos banke kao jedne ugovorne strane prema tužiteljici koja je uzimala kredit daleko je od bilo kakove savjesnosti i poštenja i isto tako je daleko od bilo kakove ravnoteže kako kod pregovaranja tako i u pogledu zasnivanja ugovornog odnosa.
10. Sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kako je isti postavljen tužbenim zahtjevom. Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom i ima pravo i na naknadu parničnih troškova, a temeljem 154. st. 1. ZPP-a. 11.
Troškovi tužiteljice sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku po važećoj Odvjetničkoj tarifi s obzirom na vrijednost predmeta spora. Tako je sud priznao za sastav tužbe naknadu od 200,00 eura, sastav podneska od 26.8.2024 iznos od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 27.2.2025. iznos od 200,00 eura, za stupanje na ročištu 28.5.2025. iznos od 200,00 eura, te ročište za objavu i uručenje presude 100,00 eura, i PDV od 25% na ove iznose je 225,00 eura, zatim sudska pristojba na tužbu i presudu 79,65 eura, odnosno sveukupno trošak tužiteljice iznosi 1.204,65 eura.
12. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.
Križevci, 6. lipnja 2025.
Sudac
Marijan Vrbančić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
