Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Gž-394/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Ivice Raguž, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Matei Mariji Jandras Crnalić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-2319/2024. od 21. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 6. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika uvažava se osnovanom te se prvostupanjska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-2319/2024. od 21. svibnja 2024. u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke) potvrđuje, a u pobijanom dijelu u odluci o trošku (točka II. izreke) ukida i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-2319/2024. od 21. svibnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se naloži tuženiku platiti tužiteljici iznos od 22,50 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci (točka I. izreke), te naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.964,52 EUR-a (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je njezin tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke) žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da nije nastupila zastara. Predložila je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači ili ukine i u tom dijelu predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Protiv navedene presude žalio se i tuženik i to u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke) zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer odluka nije obrazložena. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači ili ukine i u tom dijelu vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.
6. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u odnosu na tužbeni zahtjev radi isplate, dok je u odnosu na odluku o trošku počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.
7. Presudom prvostupanjskog suda broj: P-4137/2019. od 19. siječnja 2022. utvrđeno je da su ništetne odredbe članka 1., 2. i 6. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile dana 25. svibnja 2007. te je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 3.009,19 kuna na ime onoga što je tužiteljica platila temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, kao i iznos od 10.489,97 kuna na ime plaćenog preko tečaja za CHF.
8. Presudom Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-254/2022. od 26. svibnja 2022. potvrđena je prvostupanjska presuda, a žalba tuženika odbijena kao neosnovana.
9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je međutim svojom odlukom broj: Rev- 783/2023. od 20. veljače 2024. odbio reviziju tuženika u odnosu na pobijani dio drugostupanjske presude koji se odnosi na negativnu tečajnu razliku, a uvažio reviziju tuženika te ukinuo presudu Županijskog suda u Vukovaru i presudu prvostupanjskog suda u dijelu kojim je dosuđeno po preinačenom tužbenom zahtjevu tužiteljice odnosno za isplatu iznosa od 22,50 EUR-a i zatezne kamate na taj iznos kao i u odnosu na troškove postupka i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje time da će se i o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
10. Tužiteljica je naime u tužbi podnesenoj 4. lipnja 2019. na ime onoga što je platila temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope zahtijevala isplatu iznosa od 3.009,19 kuna sa kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od dana plaćanja a zatim je taj svoj zahtjev tijekom postupka i to 28. lipnja 2021. povisila na način da je zahtijevala isplatu iznosa od 3.178,74 kune sa kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dana plaćanja koji se preinaci tuženik protivio i istakao prigovor zastare za taj preinači dio.
Vrhovni sud Republike Hrvatske je kako je već naprijed navedeno upravo za taj iznos povišenja od 169,55 kuna odnosno 22,50 EUR-a ukinuo i prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu pa je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku o tome raspravljao i utvrdio da je taj dio povišenog tužbenog zahtjeva u odnosu na kamatu podnesen dana 28. lipnja 2021. u zastari te taj dio tužbenog zahtjeva odbio.
11. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a kako se smatra da je tužba u kolektivnom sporu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj: P-1401/2012. odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. prekinula tijek zastarnog roka za konkretan zahtjev tužiteljice, oni zahtjevi s osnove ništetnosti načina promjene redovne kamatne stope koji su podneseni nakon 13. lipnja 2019. zbog isteka petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti navedene presude odnosno 13. lipnja 2014. zastarjeli su a što je ovdje upravo slučaj.
12. Vrhovni sud Republike Hrvatske je stoga na postavljeno pitanje tuženika odgovorio da u slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinači dio tužbenog zahtjeva nastupila je zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.
13. S obzirom da je tužiteljica preinačila tužbu povećanjem zahtjeva tek 28. lipnja 2021., njezino potraživanje po osnovi stjecanja bez osnove u iznosu od 22,50 EUR-a odnosno 169,55 kuna i zatezne kamate na taj iznos zastarjelo je jer nije utuženo u petogodišnjem zastarnom roku od 13. lipnja 2014. odnosno do 13. lipnja 2019.
14. Protivno stoga žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je u ponovljenom postupku pravilno odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22,50 EUR-a odnosno 169,55 kuna i zatezne kamate na taj iznos jer se prigovor zastare mora ocijeniti s obzirom na datum preinake odnosno 28. lipnja 2021.
15. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti, a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke I. izreke potvrditi.
16. Osnovana je međutim žalba tuženika u odnosu na točku II. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.
17. Prvostupanjski sud je naime naložio tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.964,52 EUR-a a u obrazloženju svoje odluke navodi samo da je ista donesena primjenom odredbe članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku i troškovi dosuđeni u cijelosti koja odluka međutim nije obrazložena na što se ti troškovi odnose kao niti navedena Tarifa koja je primijenjena, a nije odlučeno niti o troškovima revizijskog postupka kako je to naložio i Vrhovni sud Republike Hrvatske.
18. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku odlučiti kao u izreci, te će prvostupanjski sud ponovno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.
Vukovar, 6. lipnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ivica Raguž
