- 1 -              Revd 2959/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2959/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. iz N. G., (OIB: … ), kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Odvjetničkom uredu T. M. i p. iz Z., protiv tuženice D. B. iz N. G., (OIB: … ), vlasnice obrta R. i p. „T.“, odmorište na A. … , koju zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik iz N. G., radi isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužiteljice D. B. iz N. G., (OIB: … ), vlasnice obrta R. i p. „T.“, odmorište na A. … , S. P. S., koju zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik iz N. G., protiv protutuženika G. d.o.o. iz N. G., (OIB: … ), kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u Odvjetničkom uredu T. M. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice ujedno i protutužiteljice da joj se dopusti revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7/2021-3 od 19. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu posl. br. Povrv-449/2018-50 od 13. studenoga 2020., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,

 

r i j e š i o j e :

 

              I. Prijedlog tuženice ujedno i protutužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

              II. Tužitelju ujedno i protutuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice ujedno i protutužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I., III. i IV. njezine izreke, u odluci kojom je:

 

- održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. J. iz N. G. poslovni broj Ovrv-577/2017 od 23. listopada 2017. u dijelu kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu 44.870,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama te naknaditi joj trošak ovršnog postupka od 2.291,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke),

 

- odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev na obvezivanje protutuženika da protutužiteljici isplati na ime naknade štete 60.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2016. do isplate (točka III. izreke),

 

- tuženica-protutužiteljica obvezana naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka od 23.299,00 kn (točka IV. izreke).

 

2. Tuženica ujedno i protutužiteljica (dalje: tuženica) je sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijela prijedlog da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je u prijedlogu postavila pitanja:

 

1./ „...u kontekstu primjene zakonskih odredbi Zakona o parničnom postupku (čl. 250. ZPP-a): čini li sud povredu odredaba parničnog postupka kada bez provođenja predloženog grafološkog vještačenja, sam donosi zaključke o vjerodostojnosti i identitetu potpisa temeljem vlastitog opažanja o obliku slova iz potpisa?“,

 

2./ „...u pravcu povrede odredbi Zakona o parničnom postupku u smislu instituta tereta dokazivanja: povrjeđuje li sud odredbe ZPP-a kada odbija uredno predložen dokazni prijedlog saslušanja svjedoka M. B. u situaciji u kojoj tužena osporava pasivnu legitimaciju ističući kako su posao dogovarali isključivo tužitelj i svjedok M. B., a koju činjenicu dogovaranja i ugovaranja spornog posla potvrđuje svojim iskazom i sam tužitelj?“,

 

3./ „...u pravcu povrede odredbi Zakona o parničnom postupku i Zakona o obveznim odnosima: smije li sud, bez utvrđenja volje obiju ugovornih strana i suprotno izričitim odredbama ugovora koji definiraju plaćanje po izvršenju u cijelosti ugovorenih obveza te u kontekstu nesporne činjenice kako tužitelj nije izvršio ugovorene obveze u cijelosti, zaključiti kako tužitelju pripada cjelokupna naknada kao da je posao izvršen u cijelosti?“,

 

4./ „...u pravcu povrede odredbi Zakona o parničnom postupku: smije li sud osnovanost visine tužbenog zahtjeva temeljiti na provedenom vještačenju iz kojeg nalaza i mišljenja jasno proizlazi kako tužitelj nije izvršio nadziranje druge faze radova, a time niti izvršio cjelokupno ugovorenu vlastitu obvezu s obrazloženjem da se ukupna ugovorena cijena radova smatra korektnom naknadom za djelomično izvršen posao?“,

 

5./ „...u pravcu povrede odredbi Zakona o parničnom postupku: čini li sud povredu odredaba parničnog postupka, u situaciji kada osnovanost protutužbenog zahtjeva radi naknade štete ovisi o utvrđenju činjenica na okolnost nepravilno izvedenih radova i s time skopčanih propusta stručnog nadzora, a sud unatoč istaknutom dokaznom prijedlogu rješenjem određuje izvođenje vještačenja bez provođenja očevida na licu mjesta s vještakom i bez naloga da vještak utvrdi propuste u izvršenju radova i s time skopčanih propusta u stručnom nadzoru, pa konačno na takvom vještačenju odlučuje o (ne)osnovanosti protutužbenog zahtjeva?“.

 

3. Tužitelj ujedno i protutuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio da se ovaj odbaci kao nedopušten odnosno odbije kao neosnovan.

 

4. Prijedlog tuženice nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 19. siječnja 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.“), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju „protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.“.

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: „U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona...“,

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi ali i (ovdje relevantno) određeno izloženih razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, kao i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi revizijskog suda ili drugostupanjskih sudova ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

8.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti samo tvrdnje predlagateljice o počinjenim postupovnim povredama i pogrešnoj primjeni materijalnog prava,

 

8.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje revizijskog suda ili drugostupanjskih sudova koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke (dakle: shvaćanje nekog drugog suda iz odluke koja bi bila konkretizirana, sve kako bi se njezina usporedba sa ovdje osporenom odlukom mogla provjeriti), ili da se o njima uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

8.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa da (sukladno tome) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

8.4. da se postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagateljica „vidi”.

 

9. Prethodno navedeno pod točkom 8. treba sagledati uvažavajući da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

10.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, obzirom da nisu obrazložena dostatnim, određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

11. Stoga je prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u „pretjerani formalizam“, kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

12. Tužitelju ujedno i protutuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 22. kolovoza 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.