- 1 -              Rev 2730/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2730/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice Općine G., G., OIB: ..., zastupane po punomoćniku T. N., odvjetniku u Z., protiv 1. tuženika-protutužitelja M. Š. iz G., OIB: ..., i 2. tuženice T. Š., iz G., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi predaje u posjed i stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji 1. tuženika - protutužitelja i 2. tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-795/18-2 od 7. ožujka 2019., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2725/14 od 28. svibnja 2018., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija 1. tuženika-protutužitelja i 2. tuženice odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutuženice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom, obvezan je 1. tuženik-protutužitelj (dalje: 1. tuženik) na predaju tužiteljici-protutuženici (dalje: tužiteljici) u posjed poslovnog prostora površine 70 m2, položenog u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 17 K.O. G., na adresi ... (toč. I. izreke), te na isplatu tužiteljici mjesečno iznosa od 4.062,58 kn počev od 11. svibnja 2014. pa do predaje u posjed s zateznim kamatama (toč. II. izreke). Odbijen je u cijelosti takav tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženicu, kao i protutužbeni zahtjev protutužitelja na isplatu na ime izvršenih ulaganja u iznosu od 500.000,00 kn s zateznim kamatama (toč. III. i IV.). Ujedno je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. V. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u toč. III. izreke na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odnosu na 2. tuženicu (toč. 1. izreke), kao i u toč. IV. izreke na način da je tužiteljica obvezana isplatiti 1. tuženiku iznos od 24.554,88 kn s zateznim kamatama nakon čega su tuženici obvezani predati tužiteljici u posjed poslovni prostor dok je presuda potvrđena u toč. I. i II. izreke (toč. 2. izreke). Odlukom o parničnom trošku obvezani su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici iznos od 48.543,75 kn a u preostalom dijelu zahtjev je odbijen (toč. 3. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude 1. tuženik i 2. tuženica podnose reviziju pozivom na  odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a iz razloga navedenih u odredbi čl. 385. st. 1. ZPP. Predlažu da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke preinače na način da se tužbeni zahtjev odbije a protutužbeni zahtjev prihvati u cijelosti podredno, obje ukinu uz naknadu troškova sastava revizije.

 

4. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju osporila sve navode iste i predložila reviziju odbaciti, uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija 1. tuženika i 2. tuženice nije osnovana.

 

6. Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je sud uzeo u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

7. Predmet spora u ovom stupnju postupka je vlasnički zahtjev tužiteljice na predaju u posjed poslovnog prostora te isplatu koristi s naslova korištenja nekretnine bez osnove, kao i protutužbeni zahtjev na isplatu na ime izvršenih ulaganja u nekretninu.

 

8. Suprotno tvrdnji revidenata, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revidenti ukazuju.

 

9. Drugostupanjski sud nije počinio niti drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, pa tako ni u dijelu odbijanja pojedinih dokaznih prijedloga, što su sudovi dostatno i argumentirano obrazložili pa nije došlo do povrede načela jednakosti oružja.

 

10. U odnosu na primjenu materijalnog prava, u svezi tužbenog zahtjeva usmjerenog na predaju u posjed poslovnog prostora, u konkretnom slučaju ima se primijeniti odredba čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te čl. 162. st. 1. ZVDSP prema kojoj vlasnik mora, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

 

10.1. Obzirom na vrijeme isteka zakupnog odnosa (2014. godine) ima se primijeniti i odredba čl. 1. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 125/11 - dalje: ZZKPP), koja određuje da se tim Zakonom uređuje zasnivanje i prestanak zakupa poslovnog prostora te međusobna prava i obveze zakupodavca i zakupnika neovisno o tome tko je zakupodavac, odnosno zakupnik (isto i odredba čl. 1. st. 1. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 91/96, 124/97, 174/04, 38/09 i 125/11), a ne odredba čl. 546. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) kako to revidenti sugeriraju.

 

11. Među strankama je nesporno da su se tužiteljica i 1. tuženik nalazili u zakupnom odnosu u svezi prijepornog poslovnog prostora temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora u razdoblju od 11. svibnja 1999. do 11. svibnja 2014. i da, nakon prestanka zakupnog odnosa, ni 1. tuženik, a ni 2. tuženica koja se nalazi u posjedu dijela prostora, nisu tužiteljici predali u posjed zakupljeni poslovni prostor.

 

12. Suprotno navodima u reviziji nižestupanjski sud je pravilno ocijenio da nema mjesta prešutnom produljenju zakupnog odnosa kako je to izričito i propisano odredbom čl. 22. ZZKPP, koja određuje da ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, te je nadalje pravilno zaključio da stoga uslijed prestanka ugovora o zakupu postoji obveza vraćanja prostora vlasniku.

 

13. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sud je upravo polazeći od odredbe čl. 219. ZPP prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili koji pobija navod i dokaze protivnika, te dokaza ponuđenih i izvedenih u postupku, ocijenio da je tužiteljica u postupku uspjela dokazati činjenicu visine tužbenog zahtjeva koja proizlazi iz podataka Porezne uprave pritom pravilno navodeći da se ne radi o potraživanju zakupnine (kako to smatraju tuženici koji zastupaju stajalište da je došlo do prešutnog produženja ugovora o zakupu). Očito je da se radi o isplati koristi koju su posjednici - tuženici imali posjedovanjem poslovnog prostora i to bar u visini iznosa zakupnine koju bi inače tuženik morao plaćati (tako u odluci ovog suda broj Rev-x 446/13-2 od 21. veljače 2018.), odnosno ako su se promijenile okolnosti u visini tržišne zakupnine (u tom smislu i odluka ovog suda broj Rev 1129/2020-2 od 17. veljače 2021.).

 

13.1. Pravno shvaćanje Građanskog odjela ovog suda od 14. studenog 2013. glasi:

 

„Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

 

14. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan u dijelu kojim se osporava odbijajući dio protutužbenog zahtjeva jer je nižestupanjski sud pravilno utvrdio koji troškovi s naslova ulaganja su bili nužni i korisni, a koji troškovi su kompenzirani zakupninom. Dio revizijskih navoda, koji predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije cijenio jer iz tih razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti.

 

15. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tužiteljici nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za vođenje parnice.

 

Zagreb, 22. kolovoza 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.