- 1 -              U-zpz 3/2021-8

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 3/2021-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u upravnom sporu tužiteljice E. E. V. iz P., zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku u P., protiv tuženika Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti koje je podnijelo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2387/19-2 od 23. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1775/2018-10 od 21. ožujka 2019., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti, ukida presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2387/19-2 od 23. siječnja 2020. i presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1775/2018-10 od 21. ožujka 2019. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na zahtjev kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2387/19-2 od 23. siječnja 2020. potvrđena je presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1775/2018-10 od 21. ožujka 2019. kojom je poništeno rješenje Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak tuženika Klasa: UP/II-410-20/14-01/2562, Ur. broj: 513-04/187 od 30. srpnja 2018. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P., Ispostava P.-P. Klasa: UP/I-410-20/2013-001/1974 od 19. ožujka 2014. kojim je tužiteljici kao poreznom obvezniku utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 13.475,20 kn na temelju Ugovora o diobi suvlasničke zajednice od 2. listopada 2013. kojim obveznik stječe za 188,50 m2 veću površinu nekretnina u K.O. P. nego što je imao prije diobe.

 

2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je pozivom na odredbu čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, i to odredbi čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 - dalje: OPZ/08) i čl. 108. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20 - dalje: OPZ/16). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev i preinači pobijanu presudu na način da prihvati žalbu i odbije tužbu.

 

3. U odgovoru na zahtjev tužiteljica osporava isti u cijelosti te predlaže zahtjev odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na zahtjev.

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude je osnovan.

 

5. Predmet postupka je utvrđivanje obveze tužiteljice na plaćanje poreza na promet nekretnina nastale temeljem Ugovora o diobi suvlasničke zajednice od 2. listopada 2013. te je i u ovom stadiju postupka sporno je li nastupila zastara naplate poreznog duga.

 

6. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 1. ZUS Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva.

 

7. Iz obrazloženja nižestupanjskih sudova u bitnom proizlazi:

 

- da osnovu za oporezivanje u predmetnoj upravnoj stvari predstavlja nekretnina koju je tužiteljica stekla na temelju Ugovora o diobi suvlasničke zajednice od 2. listopada 2013. kojim je stekla za 188,50 m2 veću površinu nekretnina u K.O. P. nego što je imala prije diobe,

 

- da je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P., Ispostava P.-P. Klasa: UP/I-410-20/2013-001/1974 od 19. ožujka 2014. tužiteljici kao poreznom obvezniku utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina u iznosu od 13.475,20 kn,

 

- da je rješenjem Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak tuženika Klasa: UP/II-410-20/14-01/2562, Ur. broj: 513-04/187 od 30. srpnja 2018. potvrđeno prvostupanjsko rješenje,

 

- da su presudom Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1775/2018-10 od 21. ožujka 2019. poništena oba porezna rješenja,

 

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2387/19-2 od 23. siječnja 2020. odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

8. Prvostupanjski i drugostupanjski sud zauzimaju pravno shvaćanje da je, primjenom odredbi OPZ/08, u ovoj pravnoj stvari prije donošenja drugostupanjskog poreznog rješenja nastupila relativna zastara naplate poreznog duga.

 

9. Takvo pravno shvaćanje sudova prvog i drugog stupnja nije pravilno.

 

10. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom zahtjevu navodi kako su nižestupanjski sudovi u ovom slučaju propustili primijeniti odredbu čl. 197. st. 2. OPZ/16 kojom je propisana iznimka od st. 1. iste odredbe, a prema kojoj će se postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08, u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama tog zakona. Tumačeći navedenu odredbu argumentum a contrario, proizlazi da će se prema novom zakonu (OPZ/16) dovršiti postupci u onim slučajevima u kojima do njegova stupanja na snagu nije nastupila zastara.

 

11. U konkretnom slučaju, prema shvaćanju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, na dan stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.), nije nastupila relativna zastara prava na utvrđenje porezne obveze (koja je počela teći 1. siječnja 2014. a prekinuta je donošenjem prvostupanjskog poreznog rješenja 19. ožujka 2014. te je tada ponovno počela teći sukladno odredbi čl. 95. st. 1. OPZ/08 i tekla je sve do 1. siječnja 2017. i stupanja na snagu OPZ/16, pa do tad nije protekao trogodišnji zastarni rok). S obzirom na navedeno te s obzirom na to da je u konkretnom slučaju prije donošenja drugostupanjskog rješenja stupio na snagu novi porezni propis (OPZ/16) koji je ukinuo institut relativne zastare i predvidio samo šestogodišnji rok za nastupanje apsolutne zastare to se, prema tumačenju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na pitanje zastare više nije mogao primijeniti ranije važeći OPZ/08, odnosno nije bilo moguće utvrditi nastup relativne zastare u ovom slučaju primjenom odredbi tog zakona.

 

12. Prema ocjeni vijeća osnovan je navod podnositelja zahtjeva da se u predmetnom slučaju na pitanje zastare nisu mogle primijeniti odredbe OPZ/08. Naime, iz sadržaja prijelaznih i završnih odredbi OPZ/16 (čl. 197.) razvidno je da je OPZ/16 ukinuo razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je predviđao OPZ/08 te je propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok. Takva je izmjena zahtijevala propisivanje i odgovarajućeg prijelaznog režima koji poštuje činjenicu da je u nekim postupcima pokrenutim prema odredbama OPZ/08 do dana stupanja na snagu OPZ/16 nastupila relativna ili apsolutna zastara.

 

13. U skladu s tim, prijelazni režim za pitanje zastare uređen je kao iznimka odredbom čl. 197. st. 2. OPZ/16. Prema shvaćanju ovoga suda, tom je odredbom iz područja primjene općeg prijelaznog režima isključeno upravo pitanje u vezi nastupa zastare prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16, jer pravilno tumačenje sadržaja navedene odredbe dovodi do zaključka da u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze kao i u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze, pokrenutim prema OPZ/08 relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017. Nakon toga relativna zastara ne teče, pa nije moguće niti utvrditi njeno nastupanje.

 

14. Iz navedenog proizlazi kako će se oni postupci za utvrđivanje porezne obveze, započeti prema odredbama OPZ/08 u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe čl. 197. st. 1. OPZ/16, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08 (u tom smislu i odluka ovog suda broj U-zpz 28/2021 od 25. svibnja 2021. i dr.).

 

15. Prema odredbi čl. 94. st. 2. OPZ/08, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. U skladu s odredbom čl. 6. st. 1. i 2. OPZ/08 porezno je tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa te je dužno utvrditi sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.

 

16. Odredbom čl. 170. st. 1. OPZ/08 propisano je da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, a posebno u dijelovima na koje se odnosi žalba. Prema toj odredbi porezno tijelo je dužno po službenoj dužnosti voditi računa i o zakonitosti vlastitog postupanja u trenutku poduzimanja određene radnje, pa tako i o eventualnom nastupu zastare, kako relativne tako i apsolutne, u vrijeme dok se spis nalazi na rješavanju po žalbi poreznog obveznika.

 

17. Osim toga, tuženik (drugostupanjsko porezno tijelo) dužan je po službenoj dužnosti paziti na nastup zastare u tijeku i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka ne ograničavajući se samo na žalbene razloge sukladno odredbi čl. 170. st. 1. OPZ/08 (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4541/16 od 9. srpnja 2019.). Iz navedenog proizlazi i zaključak kako nema razlike u odnosu na obvezu utvrđivanja nastupanja porezne zastare u situaciji kada je riječ o postupku oporezivanja pokrenutom po službenoj dužnosti u kome je porezni obveznik istakao prigovor nastupanja zastare odnosno situacije kada takav prigovor u postupku nije istaknut, ali je zastara nastupila.

 

18. Odredbom čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08., propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći, a da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Također, odredbom čl. 95. st. 1. OPZ/08 propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, dok je st. 3. istog članka propisano da nakon poduzetih radnji iz st. 1. predmetnog članka zastarni rok počinje ponovno teći.

 

19. Kako je obveza plaćanja poreza na promet nekretnina prema predmetnom ugovoru nastala, sukladno odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj 69/97, 26/00, 127/00, 153/02 i 22/11 - dalje: ZPN) u trenutku sklapanja predmetnog ugovora kojim je tužiteljica stekla nekretninu (2. listopada 2013.), to je zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata, prema toj odredbi počela teći nakon isteka 2013. godine, odnosno 1. siječnja 2014. Od toga dana pa do dana prvostupanjskog rješenja 19. ožujka 2014. nije nastupila relativna zastara jer nije protekao rok od 3. godine iz čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08.

 

20. Međutim, nakon ponovnog početka tijeka zastare tj. od dana donošenja prvostupanjskog rješenja 19. ožujka 2014., do stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.) još nije nastupila relativna zastara jer nije protekao rok od 3 godine iz čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08 te se prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze, trebaju primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08.

 

21. Stoga je u postupku pred upravnim sudovima propušteno zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva (pravilnosti/zakonitosti rješenja poreznih tijela) u okvirima činjeničnih i pravnih navoda tužbe, pa je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom upravnom sudu na ponovno suđenje.

 

22. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na zahtjev jer taj trošak nije bio nužan za razrješenje prijepora.

 

Zagreb, 22. kolovoza 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.