REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr-1842/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nataliji Horvatić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja-tužiteljice ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Ivani Panić Šušteršić odvjetnici u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja-I. tuženika ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], I. [adresa]. tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi osiguranja nenovčane tražbine, bez održavanja ročišta, u Zagrebu, dana 6. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere od 18. ožujka 2025., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica (predlagatelj osiguranja) je ovom sudu 21. lipnja 2023. podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (ovrha radi iseljenja i predaje stana u posjed- etaže 3., u naravi stana na prvom katu desno (s fronte) na uglu [adresa] i [adresa], koji se sastoji od jedne garsonijere sa svim nusprostorijama, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), a zatim i dana 18. ožujka 2025. prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine (stana-etaža 3.) te trpljenjem postojećeg stanja na način da tuženik trpi miran posjed tužiteljice odnosno predlagateljice osiguranja.

U tužbi navodi da je rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-1256/22 određena ovrha radi iseljenja ovršenika (Republike Hrvatske) te predaje nekretnine (stana- etaže 3., u naravi stana na prvom katu desno (s fronte) na uglu [adresa] i [adresa], koji se sastoji od jeden garsonijere sa svim nusprostorijama, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), a temeljem ovršne isprave - Presude na temelju priznanja ovog suda poslovni broj P-1318/2021. U ovršnom predmetu tužiteljica je kao treća osoba podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi (navodeći da je u posljednjem mirnom posjedu predmetnog stana osam godina temeljem aktivnih ugovora o najmu) te je zaključkom suda poslovni broj Ovr-1256/22 od 26. svibnja 2023. upućena u parnicu.

U odgovoru na tužbu I. tuženik je osporio tužbu u cijelosti navodeći da je on zemljišnoknjižni vlasnik stana (etaža 3.), u kojem se nalazi tužiteljica temeljem Ugovora o najmu sklopljenim sa Republikom Hrvatskom (Državne nekretnine), a koji se odnosi na stan (etaža 7.), ali da taj stan, etaža 7., u naravi ne postoji i da se tužiteljica-predlagateljica osiguranja nalazi odnosno stanuje u njegovom stanu (etaža-3.), pa da je stoga pokrenuo i vodio postupak radi iseljenja i predaje stana njemu u posjed (etaža 3.) te je ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu ovog suda (u odnosu na stan-etaža 3.) poslovni broj P-1318/2021.

2. U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagateljica osiguranja navodi da ima sklopljen Ugovor o najmu stana sa Republikom Hrvatskom (Državne nekretnine, kao ranijim vlasnikom), broj 6-1-37/20 od 14. listopada 2020. na razdoblje od 5 godina i to za suvlasnički dio etaže-3, stan na I. katu, površine 33,94 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja na adresi u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Zajedno sa Ugovorom o najmu od 30. rujna 2015., broj 6102/2015 tužiteljica je u zakonitom, istinitom, mirnom i poštenom posjedu stana (etaža-3.) gotovo 10 godina, a navedene ugovore o najmu nitko nije pobijao.

Predlagateljica osiguranja također ističe da u navedenom stanu živi sa svojim maloljetnim djetetom, poziva se na pravo na dom te na dužnost suda da u ovršnom postupku prije donošenja rješenja o ovrsi ocjeni da li je narušena pravična ravnoteža sukladno čl. 80b. st.3. Ovršnog zakona, pa stoga predlaže da se radi osiguranja nenovčane tražbine odredi privremena mjera i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine te trpljenjem postojećeg stanja na način da je protivnik osiguranja-tuženik dužan trpjeti postojeće stanje stvari na nekretnini i dužan trpjeti miran posjed tužiteljice-predlagateljice osiguranja te se suzdržati od predaje i preuzimanja posjeda od predlagateljice osiguranja, sve uz zabilježbu naloga i zabrane u zemljišnoj knjizi.

2. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

3. Naime, članak 346. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ-a) propisuje da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

4. Uvidom u sadržaj priležećeg Ugovora o najmu sklopljenim između predlagateljice osiguranja i Republike Hrvatske (Državnih nekretnina), broj 6-1-37/20 od 14. listopada 2020. (l. 16. -25. spisa), vidljivo je da ista ima sklopljen Ugovor o najmu za stan -7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, stan na I. katu, površine 33,94 m2, koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupaonice i predsoblja, koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na vrijeme od 5 godina od dana sklapanja.

5. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak br. zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (l. 26.-47. spisa) vidljivo je da je kao vlasnik stana –etaža 3. upisan I. tuženik ZT, a da je stan –etaža 7., na kojem je kao vlasnik bila upisana Republika Hrvatska, brisan iz zemljišnih knjiga.

6. Dakle, prema navodima stranka i priležećim ispravama proizlazi da je vlasnik stana (etaža-7.) bila Republika Hrvatska, da je stan (etaža-7.) izbrisan iz zemljišnih knjiga, da tužiteljica-predlagateljica osiguranja ima sklopljene Ugovore o najmu za stan-etaža 7., da je I. tuženik ZT zemljišnoknjižni vlasnik stana- etaža-3., da tužiteljica-predlagateljica osiguranja temeljem sklopljenih Ugovora o najmu sa Republikom Hrvatskom (Državne nekretnine) zapravo prebiva u stanu- etaža-3., da je I. tuženik ishodio pravomoćnu presudu poslovni broj P-1318/2021 radi iseljenja tužiteljice-predlagateljice osiguranja i predaje stana etaža-3., kao i rješenje o ovrsi radi iseljenja tužiteljice-predlagateljice osiguranja i predaje stana etaža-3., poslovni broj Ovr- 1256/22, u kojem je ovršnom postupku ovdje tužiteljica- predlagateljica osiguranja kao treća osoba podnijela prigovor radi kojeg je upućena u ovu parnicu.

7. Predlagateljica osiguranja navodi da je podnijela ovu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer je ista u zakonitom, istinitom, mirnom i poštenom posjedu stana (etaža-3.), a koja činjenica zakonitog, istinitog, mirnog i poštenog posjeda odnosno mirnog posjeda je među strankama u ovom parničnom predmetu sporna (između tužiteljice i I. tuženika) te se kao takva tražbina predlagateljice osiguranja prema protivniku osiguranja (kao pravo na neko davanje, trpljenje ili propuštanje) tek treba utvrditi u ovom postupku. Dakle, iz navoda stranaka i priložene dokumentacije nije vidljivo postojanje tražbine tužiteljice-predlagateljice osiguranja u trenutku podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere, već bi takva tražbina postojala tek kada (i ukoliko) se utvrdi pravomoćnom presudom donesenom u ovom predmetu.

Ono što predlagateljica u svom prijedlogu nudi kao dokaz vjerojatnosti tražbine jest to da je ona pošteni posjednik nekretnine –etaže-3. Sud u postupku određivanja privremene mjere ne smije prejudicirati rezultat parničnog postupka koja će uslijediti tek nakon provođenja predloženih dokaza po strankama u predmetu, ali pošto se od suda traži da donese odluku kojom će održati neko stanje ili zabraniti poduzimanje nekih radnji, tada je predlagatelj dužan učiniti takvu mjeru opravdanom. To opravdanje je razina vjerojatnosti postojanja njegove tražbine. Temeljnu tezu svog prijedloga za određivanje privremene mjere, činjenicu da je pošteni posjednik, predlagateljica temelji na postojanju Ugovora o najmu. Iz dokaza (isprava) dostavljenih u predmet sud nije stekao uvjerenje da bi to bilo tako, već je potrebno provoditi daljnje dokaze, pa time prvi uvjet za određivanje privremene mjere nije ispunjen.

Naime, smisao privremene mjere jest da održi postojeće stanje stvari do završetka parničnog postupka kako bi se spriječilo da protivnik osiguranja onemogući ostvarenje tražbine i da dok parnica traje svojim djelovanjem ne spriječi provođenje odluke koja bi se donijela u korist predlagatelja osiguranja. Ispražnjenje i predaja nekretnine nikako ne može predstavljati opasnost od nenadoknadive štete, kako to smatra predlagatelj osiguranja, već je to redovni tijek stvari i postupanja kada osoba koja je u nekretnini istu ne želi dobrovoljno predati, niti nakon donošenja ovršne isprave a potom donošenja rješenja o ovrsi, kao rezultat sudskih postupaka. Time privremena mjera nije zatražena radi svrhe za koju je zakon predviđa i propisuje (a to je da osigurava tražbinu), nego radi potrebe stranke za sprečavanje tražbine protivnika osiguranja utvrđene u sudskim postupcima.

Stoga je sud ocijenio da predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim postojanje tražbine iz čl. 346. st. 1. OZ-a.

8. Pored toga, pozivanje na pravo na posjed u predmetu gdje je potrebno ocjenjivati posjed stranke (kao razlog nedopuštenosti ovrhe) nije dopušteno jer je pri ocjeni posjeda isključeno raspravljati o pravu na posjed, a što pravo na dom uključuje. Prigovor prava na dom, kojeg je predlagateljica osiguranja istakla, upravo predstavlja prigovor koji posljedično dovodi do raspravljanja o pravu na posjed i pravnom temelju posjeda. Pored navedenog treba reći da kada se raspravlja o pravu na dom prvo pitanje na koje treba odgovoriti jeste radi li se o domu u konvencijskom smislu (kao autonomnom pojmu) odnosno postoji li neodvojiva povezanost (dovoljno jaka, stvarna i trajna te kontinuirana povezanost) između stranke i stana u smislu da bi istog stranka objektivno i subjektivno uopće i mogla smatrati svojim domom te imati legitimna očekivanja da će taj stan postati njen dom. Nakon toga provodi se test razmjernosti radi zaštite jednog od dva konvencijska i ustavna prava, u smislu ocjene argumentacije za i protiv zaštite bilo prava tužitelja bilo prava tuženika; dakle, raspravlja se o pravu (pravu na posjed).

U donosu na pozivanje na ocjenu narušenosti pravične ravnoteže sukladno čl. 80b. st. 3. OZ-a, navedeni prigovor također premašuje granice ocjenjivanja pretpostavki za određivanje privremene mjere po čl. 346. st. 1. OZ-a, pa stoga sud prilikom donošenja ove odluke isti također nije cijenio.

9. Pored toga, iz dosadašnjeg opisanog ponašanja protivnika osiguranja nije vidljiva namjera za otuđenjem imovine u svrhu izbjegavanja ostvarenja eventualne buduće nenovčane tražbine predlagateljice već samo postupanje u svrhu provođenja sudskih odluka, pa je stoga sud ocijenio da nije učinjena niti vjerojatnost postojanja opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

10. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da se u povodu prijedloga za određivanje privremene mjere ispituje samo ispunjenje zakonskih procesnih pretpostavka propisanih čl. 346. st. 1. OZ-a, a koje moraju biti kumulativno ispunjene, a ocjena je suda da iste nisu ostvarene u ovom predmetu (postojanje tražbine predlagatelja osiguranja i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati), valjalo je odbiti prijedlog i odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

Sutkinja:

Natalija Horvatić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka na nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. I. Tuženiku, uz prijedlog za osiguranje određivanje privremene mjere od 18. ožujka 2025.

3. II. Tuženiku, uz prijedlog za osiguranje određivanje privremene mjere od 18. ožujka 2025., na znanje