Poslovni broj 16 Gž-2840/2022-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 16 Gž-2840/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

             

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Vesne Žulj, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz S. I. Z., OIB: …, zastupan po odvjetnici N. K., odvjetnica iz Z. protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa B. B., odvjetnik u odvjetničkom društvu Š. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5141/2018-28 od 15. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5141/2018-28 od 15. lipnja 2022. i predmet vraća sud prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II O trošku sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. … sa sporazumom osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine sklopljenog dana 23.09.2003. solemniziranog kod vršitelja dužnosti javnog bilježnika S. J. iz Z., dana 24.09.2003. pod brojem OU-879/03 koja glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 59.000,00 CHF (slovima: pedesetdevettisuća švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize H. A.-A.-B. d.d. važećem na dan korištenja kredita.".

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 87.075,57 kn sa zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

3,42 kuna od 02.12.2003.

6,01 kuna od 01.01.2005.

12,61 kuna od 13.03.2009.

4,03 kuna od 05.01.2010.

23,40 kuna od 11.02.2010.

15,03 kuna od 07.03.2010.

48,91 kuna od 09.04.2010.

63,40 kuna od 10.05.2010.

61,51 kuna od 02.06.2010.

156,20 kuna od 02.07.2010.

129,13 kuna od 14.08.2010.

219,81 kuna od 02.09.2010.

154,72 kuna od 04.10.2010.

144,07 kuna od 03.11.2010.

238,00 kuna od 02.12.2010.

293,83 kuna od 03.01.2011.

213,38 kuna od 11.02.2011.

216,95 kuna od 11.03.2011.

206,31 kuna od 12.04.2011.

265,92 kuna od 11.05.2011.

338,47 kuna od 11.06.2011.

317,21 kuna od 03.07.2011.

475,86 kuna od 01.08.2011.

423,13 kuna od 01.09.2011.

329,04 kuna od 11.10.2011.

330,30 kuna od 11.11.2011.

319,75 kuna od 13.12.2011.

364,83 kuna od 11.01.2012.

386,90 kuna od 14.02.2012.

362,63 kuna od 13.03.2012.

371,29 kuna od 12.04.2012.

368,30 kuna od 12.05.2012.

395,73 kuna od 12.06.2012.

364,93 kuna od 12.07.2012.

379,86 kuna od 11.08.2012.

350,11 kuna od 11.09.2012.

349,24 kuna od 12.10.2012.

362,54 kuna od 11.12.2012.

385,19 kuna od 11.01.2013.

358,28 kuna od 12.02.2013.

316,10 kuna od 12.03.2013.

365,15 kuna od 01.10.2013.

76.203,00 kuna od 25.10.2013.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.431,00 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem za tri postotna poena."

 

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Žalba tuženika je osnovana.

 

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo te nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

 

5. Sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio je iz sljedećih razloga.

 

5.1. Tužitelj u tužbi navodi da je 23. rujna 2003. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a tim mu je ugovorom odobren stambeni kredit u iznosu od 59.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita. Dalje navodi da je Ugovorom o kreditu ugovorena otplata kredita do 30. rujna 2023. u mjesečnim anuitetima od 138,30 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je kredit tužitelju isplaćen 30. rujna 2003. na način da mu je tuženik isplatio iznos od 59.000,00 CHF što je uz primjenu srednjeg tečaja tuženika za CHF na dan isplate kredita iznosilo 289.977,00 kn, a da je kredit u cijelosti otplaćen 25. listopada 2013. kada je tužitelj u cijelosti otplatio glavnicu u iznosu od 59.590,00 CHF što je uz primjenu srednjeg tečaja tuženika za CHF na dan zatvaranja kredita iznosilo 376.120,00 kuna. Tužitelj navodi da su predmetnim Ugovorom povrijeđena njegova prava kao potrošača jer je tuženik koristio nepoštene i nedopuštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojima su glavnica kredita i otplata u mjesečnim anuitetima vezani za valutu švicarski franak. Tužitelj traži da sud presudom utvrdi da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne te da naloži tuženiku da tužitelju vrati iznose koje mu je ovaj platio na temelju ništetnih ugovornih odredaba. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj traži isplatu iznosa od 87.075,57 kn sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate.

 

5.2. Nije sporno da su stranke sklopile ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu od 59.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, s rokom otplate do 30. rujna 2023. i uz otplatu u mjesečnim anuitetima koji su izraženi u valuti CHF, a koje je tužitelj plaćao u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tuženika na dan uplate. Isto tako, nije sporno da je kredit u cijelosti otplaćen 25. listopada 2013.

 

5.3. Sporno je jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i njegova otplata vezani uz tečaj CHF (valutna klauzula) protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio tuženiku zbog primjene valutne klauzule i rasta tečaja CHF/HRK u odnosu na tečaj na dan isplate kredita.

Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali je sporan njihov učinak i značaj za ovaj spor. Sporno je i to je li potraživanje tužitelja u zastari.

 

5.4. Iz presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. proizlazi da je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju (ugovorima o kreditima), na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora ovdje tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

5.5. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.

 

5.6. Tužitelj je iskazao kako je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu bio zaposlenik tuženika, ali nije radio ništa vezano za kreditno poslovanje tako da su mu bili dostupni samo podaci o općim uvjetima kredita za zaposlenike (kamata, način otplate, potrebna dokumentacija i sl.), ali tamo nije bilo navedeno ništa o valutnim rizicima i o tome nije dobio nikakve detaljnije informacije, kako mogao dobiti kredit s valutnom klauzulom u CHF ili EUR, kako se zbog povoljnije kamate odlučio za kredit vezan uz CHF, kako u to vrijeme takvi krediti nisu bili dostupni klijentima već samo zaposlenicima banke, kako nije imao nikakvih posebnih saznanja o kretanju tečaja CHF osim tečajnih lista, kako se tečaj CHF u to vrijeme nije značajno mijenjao i bio je stabilan prethodnih 30-ak godina.

 

5.7. Iz sadržaja dostavljenih isprava te iskaza tužitelja i svjedokinje M. K., isto kao i iz sadržaja presuda donesenih u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, proizlazi da stranke nisu posebno pregovarale o ugovornim odredba kojima je ugovorena valutna klauzula, da tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe te da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik nije tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a sve to je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

Među strankama nije sporno da se radi o potrošačkom ugovoru, a da tužitelj ima status potrošača proizlazi iz sadrža ugovora (stambeni kredit) i iskaza tužitelja koji je naveo da je kredit koristio za renoviranje nekretnine.

 

5.8. Budući da je sud prvog stupnja utvrdio da je sporna ugovorna odredba nepoštena, sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) zaključio je da je ista ništetna. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke prvostupanjske presude.

 

5.9. S obzirom na to da je predmetni ugovor djelomično ništetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) ugovorna odredba o valutnoj kaluzuli nema učinak te je stoga sud prvog stupnja naložio tuženiku temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a da vrati tužitelju iznose koje mu je ovaj isplatio temeljem navedene ugovorne odredbe.

 

6. Sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da sukladno čl. 502.c st. 1. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), presuda koju je u kolektivnom sporu donio Trgovački sud u Zagrebu 4. srpnja 2012. pod poslovnim brojem P-1401/2012, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. obvezuje.

 

7. Međutim, ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora sklopljen je 23. rujna 2003., dok se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. spram tuženika u ovom postupku odnosi na razdoblje od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.

 

8. Zbog navedenoga je pogrešno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da u ovom konkretnom postupku ima mjesta primjeni čl. 502. c. ZPP-a, a zbog pogrešnog pravnog shvaćanja sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje vezano uz nepoštenost spornih ugovornih odredbi.

 

9. Slijedom navedenog primjenom odredbe čl. 370. st. 1. ZPP-a prvostupanjska je presuda ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

10. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja potpuno će i pravilno utvrditi činjenično stanje i donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

11. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu, 22. kolovoza 2023.

 

  Predsjednica vijeća:

     Vesna Žulj, v.r.