REPUBLIKA HRVATSKA

P-7890/2009

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Viktor Barbir odvj. u Splitu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, Podružnica Split, Varaždinska 54, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Rinaldo Mešin odvj. u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 15. svibnja 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja Viktor Barbir odvj. u Splitu i pun. tuženika Rinaldo Mešin odvj. u Splitu, dana 06. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.140,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 01. svibnja 2015. godine do 31.srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. god., sa zakonskom zateznom kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do konačne isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

U odnosu na više zatraženi iznos od 4.973,58 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.

II Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime izgubljene zarade u razdoblju od 06. 09. 2008. godine do 24. 12. 2009. godine, 15. 10. 2014. godine do 06. 05. 2015. godine, 08. 11. 2016. godine do 28. 11. 2016. godine, i 24. 10. 2017. godine do 13. 11. 2017. godine, ukupan iznos od 15.127,02 eura, sa zakonskom zateznom zakonskom kamatom koja teče od 16. 03. 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

U odnosu na više zatraženi iznos od 10.504,59 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.

III Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime imovinske štete po osnovu tuđe njege i pomoći kao i troškova liječenja ukupan iznos od 390,27 eura, sa zateznom zakonskom kamatom koja teče do 31.srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. god., sa zakonskom zateznom kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do konačne isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a koja teče:

- na iznos od 93,98 eura od 05.11.2014. godine,

- na iznos od 5,95 eura od 05.12.2014. godine,

- na iznos od 22,50 eura od 24.12. 2014. godine,

- na iznos od 267,84 eura od 06. 06. 2025. godine, sve u roku od 15 dana.

U odnosu na više zatraženi iznos od 273,86 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan i previsoko postavljen.

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 13. srpnja 2009. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika (u vrijeme podnošenja tužbe Jadransko osiguranje d.d.), radi naknade štete. U tužbi navodi da je teško povrijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 06.09. 2008. god., kao vozač motocikla marke „Yamaha“ tip X-Max 250 I, reg. oznake i broja [registarska oznaka], iako se pravilno kretao svojom desnom stranom sjevernog kolničkog traka državne ceste D-8 iz pravca istoka u pravcu zapada zadržavajući pravac kretanja.

Prometnu nesreću je skrivio osiguranik tuženika DC koji je u vrijeme nesreće upravljao teretnim automobilom marke „Mercedes“ tip 410 C-43232, reg. oznake i broja [registarska oznaka], na način da se bezobzirno sa zemljanog puta uključivao na državnu cestu D-8, predio Plano, Općina Trogir, i na taj način oduzeo prednost prolaza motociklu kojim je upravljao tužitelj.

U navedenoj prometnoj nesreći tužitelj je zadobio teške tjelesne povrede: frakturu tijela sfenoidne kosti desno sa zahvaćenjem lateralnog zida sfenoidnog sinusa uz hematosinus sa širenjem na malo krilo sfenoidne kosti desno. Fraktura se širi i na stražnji zid desnog maksilarnog sinusa te zahvaća njegov lateralni i prednji zid šireći se na dno desne orbite uz hematosinus.

Zadobio je frakturu frontalnog nastavka maksilarne kosti koja se širi preko desnog etmoiodalnog sinusa na frontalni sinus uz znakove krvarenja u oba sinusa. Zadobio je također i frakturu lijeve orbite (arkade) koja se širi od visine malog krila sfenoidne kosti preko stražnjeg lateralnog zida orbite zahvaćajući krov orbite.

Tužitelj je zadobio i multifragmentarnu frakturu nosne kosti. Pored svih nabrojanih fraktura lubanje, tužitelj je zadobio jaki potres mozga, zadobio je posjekotinu čela, nosa i usne koji su šivani.

Zadobio je i bezbroj kontuzija po cijelom tijelu, koljenima. Od pada i udarca u koljena, osobito lijevo koljeno, razvio se synovitis. Daljnjom dijagnostičkom obradom nakon izlaska iz bolnice, i to učinjenom MR pretragom lijevog koljena u Zagrebu, utvrđena je kompletna ruptura stražnje ukrižne sveze u srednjoj trećini, pronađeno je oštećenje prvog stupnja u stražnjem rogu medijalnog meniska, uočeno je zadebljanje prednje ukrižne sveze. Uz tetivu kvadricepsa uočena je manja količina izljeva. Istegnut je patelarni ligament, a u njemu priležećim mekim tkivima vidljiv je izljev koji odgovara nalazu entenzitisa. Preporučen je operativni zahvat LCP koji još nije učinjen.

Nakon provedenog cjelokupnog liječenja kod tužitelj se zaostale trajne i teške posljedice. EEG nalaz je dizritmičan. Kao posljedica prometne nesreće kod tužitelja je snižena mentalna efikasnost uz naznačenu cerebralnu disfunkciju, a na sekundarnom emocionalnom planu izražene su posttraumatske reakcije iz anksiozno depresivnog kruga. Zaostale su posttraumatske glavobolje, vrtoglavice, zaboravljivost, gubitak koncentracije i pažnje.

Na licu su kod tužitelja nakon šivanja zaostali ožiljci koji predstavljaju naruženost. Piramida nosa je zakrivljena, a postoji i veliki ožiljak na lijevom koljenu.

Tužitelj otežano diše na nos, u potpunosti je izgubio osjete za neke mirise, a neki mirisi su do te mjere intenzivirani da dobiva nagon na povraćanje.

Zaostala je kod tužitelja nestabilnost lijevog koljenskog zgloba u AP smjeru, nazočna je „stražnja ladica“. U komparaciji sa desnim koljenom vidno je retroponiran plato lijeve tibije. Intraartikularno postoji manja količina izljeva. Nepotpuna je fleksija i osjetljiva ekstenzija lijevog koljena. Preporučene je operacija, a u slučaju konzervativnog tretmana, obavezno nošenje vanjske ortoze za koljeno i uporno fizikalno liječenje.

Prisutna je kod tužitelja i periferna pareza lijevog peronealnog živca i dr.

Tužitelju je radna sposobnost bitno smanjena, a posebno jer obavlja poslove vozača, prodavača i dostavljača, radi čega je upućen na invalidsku komisiju radi ocjene radne sposobnosti i ostvarenje prava na invalidsku mirovinu.

Slijedom navedenog tužitelj trpi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa po kvalifikatornim okolnostima za utvrđivanje iste / fizičkim bolovima, umanjenju životnih aktivnosti, duševnim bolima, naruženosti, te pretrpljenom strahu /, na ime pravične novčane naknade potražuje iznos od 45.000,00 kn.

Tužitelj trpi i imovinsku štetu jer za vrijeme trajanja bolovanja prima umanjenu plaću u iznosu od oko 2.000,00 kn mjesečno, što za deset mjeseci bolovanje iznosi 20.000,00 kn.

Također trpi i imovinsku štetu po osnovu tuđe pomoći i njege kao i troškova liječenja, pa po osnovu troškova liječenja potražuje prema priloženim računima 1.037,15 kn, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 kn.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da mu na ime pretrpljene neimovinske štete isplati iznos od 45.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od utuženja do isplate, na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos od 2.000,00 kn teče od 1-og dana u mjesecu za protekli mjesec, počev od 01. 10. 2008. god., pa do isplate, na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. 09. 2008. god., do isplate, te na ime troškova liječenje ukupan iznos od 1.037,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos svakog pojedinog računa teče od dana plaćanja do isplate.

U odgovoru na tužbu od 17. rujna 2009. god., tuženik je priznao pasivnu legitimaciju budući je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti.

Navodi da se za sada nije u mogućnosti očitovati o pravnom osnovu odgovornosti za štetu, a sve iz razloga proturječnosti činjeničnih navoda tužbe, dostavljenih dokaza i obavljenog izvida štete. Na okolnosti štetnog događaja predlaže da se pozove i sasluša osiguranik tuženika DC, [adresa].

Protivi se visini postavljenog zahtjeva kao previsoko postavljenom, a o čemu će se očitovati kada se izvedu dokazi predloženi u tužbi. Posebno ističući kako mu uz tužbu nisu dostavljeni nikakvi dokazi iz kojih bi proizlazila osnovanost dijela tužbenog zahtjeva u pogledu izgubljene zarade.

Tuženik ukazuje sudu kako tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete pozivajući se na odredbe čl. 19 i 1100 ZOO-a, ali činjeničnim navodima tužbe traži izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja činjenica koje nisu utemeljene navedenim odredbama ZOO-a, stoga predlaže sudu da u slučaju izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem, u skladu sa odredbama čl. 259 ZPP-a, precizno naloži vještaku medicinske struke očitovati se o odlučnim činjenicama predviđenim odredbama čl. 1100 ZOO-a.

Predlaže se sudu naložiti tužitelju da se izričito očituje da li je liječenje kod istog okončano, te da li spisu prileži kompletna liječnička dokumentacija. Prije izvođenja dokaza na okolnost utvrđivanja visine štete predlaže se službenim putem pribaviti zdravstveni karton tužitelja u izvorniku.

Ne protivi se prijedlogu za saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke radi utvrđivanja važnih činjenica na okolnost tijeka liječenja i rehabilitacije. Obzirom da je iz spisu priložene medicinske dokumentacije u potpunosti razvidno da se u konkretnom slučaju ne radi o teškim ili po život opasnim ozljedama, tuženik ukazuje sudu na potrebu primjene pozitivno-pravnih propisa, i to odredbi čl. 252 st. 1 ZPP-a, kojima je propisano da vještačenje u pravilu obavlja samo jedan vještak, i to onaj iz čije je domene prevladavajuća ozljeda, a i poradi zadovoljenja načela ekonomičnosti postupka.

Člankom 258 ZPP-a, propisno je da su vještaci dužni u postupku vještačenja svoje mišljenje dati i u skladu sa pravilima znanosti i vještine.

Tuženik se pita kako pomoći vještacima da njihov nalaz i mišljenje bude u skladu sa pravilima znanosti i vještine, jasan, potpun, neproturječan sam sa sobom ili medicinskom dokumentacijom ili izvedenim okolnostima (čl. 261 ZPP-a) u skladu sa ZOO/05 koji je usklađen sa općim pravnim tečevinama EU.

Tuženik je stava da bi se vještaci morali držati načela europskog sustava procjene ozljede osoba jer je to pravilna europska tečevina, a kako mi želimo biti dio tog pravnog i poslovnog okruženja, idemo vidjeti po kojim principima oni utvrđuju stupanj umanjenja integriteta ili zdravlja.

Vještaku je temeljni problem kada utvrđuje oštećenje čovjekova zdravlja (ovdje tužitelja) i to oštećenje treba izraziti u postotcima (putem stupnjeva oštećenja) uzimajući pojam zdravlja, kao reperne vrijednosti. (Reper-znak koji služi kao polazna točka za orijentiranje, niveliranje i sl.; točka polazište oko koje se vodi kakva rasprava i sl.)

Reperna vrijednost za zdravlje je: 0% - Nema oštećenja, bez oštećenja ili izostalo oštećenje i 100%- potpuni gubitak sposobnosti samostalnog razumnog djelovanja (nema prepoznatljive sposobnosti stvaranja međuljudskih odnosa), ili ako je cilj kvantifikacija ozljede uzrokovane posljedicama po stupnju u sustavu temeljenom na postotcima, kompletan tjelesni i duševni integritet mora se promatrati kao da odgovara stupnju od 0%, a 100% predstavlja potpuni gubitak svih funkcija.

Kod procjene stupnja oštećenja sudski vještak mora valorizirati napretke u liječenju i rehabilitaciji, i to zajedno sa spoznajama o razvoju oštećenika sa traumom, objektivno kvantificirati.

U slučaju postojećeg stanja oštećenja, a koji se promijeni povodom nezgode, a koji se predmet stručnog mišljenja, opisi i obrazloženja predstavljaju obvezne nadopune stupnja ograničenja, budući da isti ima samo relativnu vrijednost. Dobivena procjena čisto subjektivno dobivenih oštećenja koji su medicinski objašnjivi (uvjerljivi), ali se medicinski ne mogu utvrditi (nisu mjerljivi), moguća je samo kada za iste postoji jedinstven stupanj oštećenja. U tom slučaju vrijedi princip: Ono šte se ne može objektivno ocijeniti ne može se ni kategorizirati.

Raditi kao vještak znači slušati, promatrati, mjeriti, razumjeti i onda obrazložiti kako bi bio shvaćen. Dakle, za procjenu konačnog stupnja smanjenja tjelesnog i duševnog zdravlja ili integriteta potreban je jedinstven sustav. Svakako je to sustav postotaka, ili tabelarni sustav koji se naziva Europska indikativna tabela za procjenu oštećenja tjelesnog i duševnog (psihičkog) integriteta.

Na temelju naprijed navedenih činjenica s opravdanjem se postavlja pitanje je li se tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu postavlja po ZOO/05, a činjenice od kojih ovisi osnovanost i visina štete se utvrđuj na „stari“ način po ZOO/78, ili kako kaže prof. MC u predgovoru knjige „Psihijatrijska vještačenja povrede duševnog integriteta kao oblika neimovinske štete, citiramo:

„Ne želim vjerovati u ozbiljnost autorova upozorenja, izazvanog „nekim informacijama“, o samo prividnoj primjeni novog ZOO/05 u parnicama započetim poslije 1.siječnja 2006., u kojim se iznad popisa šteta, navedenih prema starom ZOO/78, stavlja samo novi naslov (povreda duševnog integriteta), a sve drugo ostaje po starom. Bilo bi to grubo izigravanje slova i duha ZOO/05.“

Zašto se uvaženi profesor boji izigravanja slova i duha ZOO/05. Upravo iz razloga koje možemo vidjeti u ovom predmetu. Pozivamo se na članak 19 i 1100 ZOO/05, a postupak vodimo (utvrđujemo relevantna činjenice za odluku o zahtjevu) na temelju starog ZOO/78.

Tuženik navodi da ovim želi upozoriti sud na obvezu da se o zahtjevu tužitelja odlučuje temeljem ZOO/05, i da mu pripada pravična novčana naknada ako nađe da težina povrede i druge okolnosti slučaja to opravdavaju.

Liječnik-vještak koji vrši procjenu može kod nekih oštećenja konzultirati liječnika specijalistu, i iz izviješća konzultiranog liječnika sudski vještak treba naći sve tehničke podatke i ostale informacije koje mu dozvoljavaju kreiranje mišljenja o mogućnosti procjene i mjerenja oštećenja.

Tuženik ukazuje kako je za „lege artis“ postavljenja bilo koje dijagnoze u RH obvezna primjena dijagnostičkih kriterija sadržanih u MKB-10 i MKF. Ukazuje se i na potrebu primjene Europskih indikativnih tabela za ocjenu umanjenja fizičkog i psihičkog integriteta.

Tužitelj u podnesku od 10. veljače 2011. god., navodi da je tuženik priznao pasivnu legitimaciju. Pravni osnov nije izričito osporio, ali je predložio izvođenje dokaza na okolnost pravnog osnova, pa je upravo na taj način neizravno osporio pravni osnov. Izričito je osporio jedino visinu tužbenog zahtjeva.

Neosnovano tuženik navodi da se radi o lakim tjelesnim povredama, pa predlaže provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po samo jednom vještaku. Tuženik je pretrpio teške i po život opasne tjelesne povrede gdje su mu kosti glave i lica, te kosti lubanje smrskane, a posljedično ima retrogradnu amneziju za sam štetni događaj i dan danas. Tužitelju su trajno i bitno umanjene radne i životne aktivnosti.

Tužitelj navodi da u privitku dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju jer je zdravstveno stanje definitivno trajno i teško poremećeno. Svi ostali navodi iz podneska tuženika upravljeni su na podučavanje sudskih vještaka na koji način trebaju vještačiti, kako bi tuženiku smanjili štetu i iznose koje je dužan platiti unesrećenima.

Tužitelj u iskazu od 19. listopada 2012. god., navodi da se okolnosti predmetne nezgode ne može prisjetiti, osim činjenice da se je navedenog dana iz sjeverne luke kretao u pravcu Solina.

Na poseban upit da li uobičajeno nosi kacigu prilikom upravljanja motociklom odgovara potvrdno.

Na daljnje pitanje da li se može prisjetiti jesu li s njim nakon prometne nezgode razgovarali djelatnici policije, odgovara da se istog ne može prisjetiti.

Posebno upitan navodi da je samo liječenje trajalo oko 1-1,5 godinu, te da je gotovo svakodnevno odlazio na Firule i provodio rehabilitaciju. Samo liječenje je konačno, međutim ističe da i dalje osjeća posljedice u smislu glavobolje, vrtoglavice i sl. Također naglašava da nije pristao na operaciju noge, a sve iz razloga jer mu je preporučeno da operaciju izvodi u Istri.

Nadalje upitan je li za vrijeme nezgode bio zaposlen, navodi da je radio u Ledo d.d., kao vozač-prodavač, a primanja variraju ovisno je li sezona ili ne, i to u iznosu od 5.000,00 do 8.000,00 kn. Na posao se vratio kod istog poslodavca u veljači 2010. godine.

Svjedok DC u iskazu od 19. listopada 2012. god., navodi da je dana 06. rujna 2008. god., sa sporedne ceste u blizini [adresa] imao namjeru da skrene na glavnu cestu. Kako je predmetnog dana kao suvozačica u kombiju kojim je upravljao bila i njegova supruga, ista mu je zaklanjala preglednost, tako da prije nego što je skrenuo na glavnu cestu nije vidio tužitelja. Istog uočava tek kada dolazi do sraza. Naime, kako je istom s obzirom na navedeno presjekao put, tužitelj je udario u stražnji desni dio njegovog kombija.

Nakon nezgode na lice mjesta su izišli djelatnici policijske postaje, te su napravili očevid. Nakon same nezgode kontaktirao je oca i brata tužitelja, te im je kazao da ga mogu kontaktirati u bilo kojem pravcu, tako i u pogledu financija, a sve u svojim mogućnostima. Također je posjetio tužitelja sutradan u bolnici.

Na poseban upit je li prije skretanja na glavnu cestu bio u fazi stajanja ili kretanja, koje je bilo doba dana, te je li predmetna dionica osvijetljena, navodi da je bio u fazi stajanja, da predmetna dionica odnosno mjesto gdje se desila predmetna nezgoda nije osvijetljeno, te da se nezgoda desila u samo predvečerje kada su po njegovom mišljenju trebala biti upaljena svjetla na automobilu.

Nadalje upitan je li predmetna dionica navedenog dana bila prometna, odnosno jesu li se na samom mjestu nezgode izvodili radovi, navodi da je ista dionica uobičajeno prometna, te da se na samom mjestu nezgode nisu izvodili radovi navedenog dana.

Na posebno pitanje da li može procijeniti koliko je vremena prošlo od trenutka kada je skrenuo na samu cestu do trenutka samog sraza, navodi da je već bio skrenuo na glavnu cestu, a koliko je vremena prošlo da se ne može izjasniti.

Na daljnje pitanje je li kazneni postupak koji se vodi protiv njega okončan, te da li je u istom izvršeno vještačenje, navodi da je isti okončan na način da je pravomoćno proglašen krivim, tako da je dobio dvije godine uvjetno, a ne može se prisjetiti je li u istom postupku provedeno vještačenja.

Tužitelj u podnesku od 21. siječnja 2013. god., navodi da je osiguranik tuženika u cijelosti priznao svoju krivnju za nastanak štetnog događaja, odnosno da se prilikom uključivanja na glavnu prometnicu sa zemljanog proširenja, nije uvjerio da tu radnju može izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Kako navodi, supruga mu je bila suvozač i priječila mu je preglednost kod uključivanja, čime je vitalno ugrozio tužitelja koji se ispravno kretao svojom desnom prometnom trakom glavnom prometnicom, te je zadobio teške i po život opasne tjelesne povrede..

Vještak Anton Marović spec. neurolog, u vještvu od 08. svibnja 2013. god., navodi da je pregledao sudski spisa sa svom priloženom medicinskom dokumentacijom koja uključuje i izvješće s policijskog očevida predmetne nezgode. Tužitelj je stradao kao motociklist kojem je automobil presjekao put. Odmah nakon nezgode prevežen je na hitni kirurški prijem KBC Split gdje je učinjena obrada nakon koje je zaprimljen u neurokirurgiju u kojoj je liječen od dana nezgode 06-09.2008. god do 09.09.2008. god. Otpusne dijagnoze su potres mozga, prijelom nosnih kostiju, prijelom lubanje i to čeono bazalno i više cerokrajnije, L Forth 2/3. Navodi se da je vjerojatno bio u nesvijesti nakon nezgode, da prigodom pregleda nije u nesvijesti i da nema neuroloških ispada. Naknadno ortoped 25.09.2008. god. postavlja sumnju na ozljedu lijevog koljena. Učinjen je niz neurokirurških i neuroloških orl očnih pretraga, učinjen je CT mozga, MG vratne kralježnice, EEG, somatosenezorički evocilarni potencijali, obrada u neuropsihologa. Na završnom nalazu neuropsihologa od 28.12.2009. god., navodi se sniženo raspoloženje, anksioznost, depresivnost i smanjene socijalnog funkcioniranja uz umanjenje kognitivne efikasnosti.

Temeljem ovoga, njegovo mišljenje je da je predmeti potres mozga dijagnosticiran neposredno nakon predmete nezgode odgovarajućim kliničkim i drugim metodama, ostavio trajne posljedice u iznosu brojčanog od 5%, što se očituje prvenstveno kao umanjenje spoznaje, dakle kognitivne komponente duševnog funkcioniranja. Tjeskoba i anksioznost spadaju u posljedice koje će pobliže objasniti psihijatar dr. Milas. Drugih posljedica, trajnih, koje bi bile direktno uzročno- posljedično povezane s nezgodom ne nalazi.

Na upit, a s obzirom da u dokumentaciji postoje označena oštećenja vratnih korijenova živaca, kao i oštećenja živca peroneusa u nozi, da se očituje na navedene povrede s obzirom da je noga povrijeđena a osobito kod činjenica da je uočena periferna lezija lijevog peronealnog živca, vještak ističe da je citirajući dokumentaciju dao do znanja da ju je vidio, a dajući iskaz rekao je kako misli da je potres mozga posljedica koja je nedvojbeno u uzročno-posljedičnoj vezi s pretrpljenim ozljedama. Mehanizam ozljede je također naveo, a to je nalijetanje motociklom u automobil koji je presjekao put. U medicinskoj dokumentaciji koja slijedi nakon nezgode i tijekom liječenja u neurokirurgiji, ove ozljede koje navodi pun. tužitelja se ne navode, odnosno one se navode nakon latencije koja daje mogućnost da navedene ozljede živca i korijenova nisu posljedica predmetne nezgode, tim više što dio tih nalaza rade isti liječnici, a oštećenja se javljaju u nizu koji se povećava, a ne smanjuje, što bi bilo za očekivati nakon provedene dijagnostike i liječenja, a neuroradiološke metode ukazuju na postojanje degenerativnih promjena koje nisu posljedica predmetne nezgode.

Na daljnji upit postoji li u medicinskom kartonu tužitelja evidentirano oštećenje perifernog peronealnog živca, i to u području lijeve noge koja je oštećena, vještak navodi da u citiranom nizu nalaza postoje oštećenja oba peronealnog živca, a ne samo lijevog, i upravo kako je ranije naveo u poslijetraumatskom slijedu se povećava broj tih oštećenja, a što mu daje temelj za navedeno mišljenje. U kartonu koji je priložen u sudskom spisu postoje podaci samo od 07. 10.2009. do 25. siječnja 2013. god., dok ranijeg kartona nema.

Sudski vještak dr. ĆC, spec. ortoped u vještvu od 08. svibnja 2013. god., navodi da je pregledala sudski spis, medicinsku dokumentaciju, te preslik jednog dijela osobnog zdravstvenog kartona. Dana 06. rujna 2008. god., tužitelj je imao prometnu nezgodu kao vozač motocikla, te je isti dan primljen na odjelu neurokirurgije, i postavljene su mu dijagnoze: prijelom u području glave, potres mozga, prijelom nosnih kostiju, udarne razderotine u predjelu čela, nosa, gornje usne, napravljena je RTG i CT obrada. Bio je pod kontrolom i pregledom specijaliste uho-grlo-nos. Otpušten je kući 09. rujna 2008. godine.

Spisu su priloženi kontrolni nalazi maksilofacijalnog kirurga. Javio se nakon tri tjedna od ozljede spec. ortopedu zbog bolova u lijevom koljenu. Navodi se da su ozljede iz štetnog događaja, a klinički je utvrđeno da u predjelu unutarnje strane koljena ima ogrebotine, te kraste, i da je veća krasta i s vanjske strane koljena na koži, uočen je manji izljev u zglobu koljena i bolnost s unutarnje strane koljena. Savjetovan je poštedni režim, te kontrola po potrebi. U obzir je dolazila i daljnja obrada koljena.

Tužitelj se javio 01. listopada 2008. god., traumatologu koji je naveo bolnost lijevog koljena, predložena mu je MR, i to od strane spec. ortopeda 09. listopada 2008. god., jer je izražena sumnja da se radi o ozljedi stražnje ukrižene sveze. Napravio je MR koljena u Zagrebu 29.10.2008. god., te mu je potvrđena dijagnoza tj. došlo je do puknuća stražnje ukrižene sveze (kompletno).

Nakon toga se javio traumatologu i ortopedu, predložena mu je operacija, a operaciju nije obavio, predložena je fizikalna terapija koju je obavljao od 17. studenog do 28. studenog 2008. god., te od 07. siječnja do 20. siječnja 2009. godine. U kontrolnim nalazima traumatologa se opisuju smetnje u području lijevog koljena, opisuje se da je vidljiva nestabilnost u prednjem i stražnjem smjeru tzv. stražnja ladica, te je vidno retroponiran plato tibije (potkoljenica je pomaknuta prema straga u odnosu na natkoljenicu).

Navodi da je pregledala i zdravstveni karton tužitelja koji je uglavnom kopiran nakon štetnog događaja.

1 0

Mišljenja je da je tužitelj kako navodi medicinska dokumentacija, imao ozljede lijevog koljena, te da je ozljeda stražnje ukrižene sveze dovela do umanjenja životne aktivnosti kod tužitelja u iznosu od 10% (ako je to dovelo do puknuća stražnje ukrižene sveze. To znači da će tužitelj imati nestabilno koljeno, te da će mu biti otežano trčanje, hodanje po neravnom terenu, penjanje i spuštanje niz stepenice, te igranje sportova).

Bolove jakog intenziteta je imao 1 dan, srednje intenziteta 2 tjedna i slabog intenziteta još 6 tjedana, a nakon toga se bolovi ubrajaju u umanjenje životnih aktivnosti.

Tuđa njega i pomoć je bila potreban nakon izlaska iz bolnice, i to bi ostavila za procjenu vještaku maksilofacijalne kirurgije, jer je prvenstveno bila potrebna zbog ozljeda koje je tužitelj imao u predjelu glave. Isto tako i naruženost. Što se tiče ortopedske strane vidljive naruženosti nema.

Na upit iz kojeg razloga neizravno predlaže vještačenje po vještaku maksilofacijalne kirurgije, iako isto do današnjeg dana nije predloženo od strane tužitelja, vještak odgovara da je tužitelj imao prijelome u području glave (sinusa, nosnih kostiju), ti prijelomi ne pripadaju vještačenju ortopeda traumatologa, pa zbog toga mora skrenuti pažnju sudu da je pogodan vještak maksilofacijalne kirurgije za ozljede koje su navedene u prvom nalazu.

Na upit u kojem smislu se očituje ozljeda s ortopedske strane vještak ističe da se potpuni prekid stražnjeg križnog ligamenta u koljenu u funkcionalnom smislu prvenstveno očituje kao nestabilnost koljena u jednoj ravnini, a što se tiče kretnji one nisu značajno ograničene, pa ih nije ni uzela u obzir.

Na daljnji upit može li sa sigurnošću utvrditi da je predmetna ozljeda koljena u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom, a sve imajući u vidu priloženu medicinsku dokumentaciju vještak odgovara da je teško sa sigurnošću utvrditi povezanost, međutim spisu je priložen preslik zdravstvenog kartona, ne zna zašto nema datuma prije štetnog događaja, postoji razlog da se možda tužitelj prije toga nije javljao liječniku opće prakse, ako je on cjelovit, a ako se ponudi sudu cjeloviti zdravstveni karton iz kojeg se može vidjeti da je imao traumu i prije štetnog događaja, onda stanje koljena koje je današnje može biti posljedica neke druge traume.

Na daljnji upit koliko je tužitelj bio hospitaliziran u KBC Split, vještak odgovara da je bio hospitaliziran 3-4 dana.

Na daljnji upit je li se osim ozljede glave tužitelj tužio na neke druge povrede, vještak navodi da u otpusnom pismu nije pronašla da se je tužio na ozljedu koljena, ali može reći s obzirom da su primarne ozljede bile fokusirane na glavu da je imao potres mozga i prijelome koji su znatno više boljeli, te da postoji mogućnost da je ta ozljeda previđena.

Na daljnji upit je li tužitelj osobno u otpusnom pismu naveo da negira druge ozljede vještak navodi da tužitelj osobno isto nije naveo.

1 1

Pun. tuženika navodi da je u otpusnom pismu, što i sud može utvrditi, navedeno da osim ozljede glave drugih ozljeda negira.

Na upit je li moguće ukoliko je predmetna povreda koljena u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, da tužitelj tri tjedna nesmetano hoda, odnosno je li bol i nestabilnost koljena takva da zahtijeva prijašnje javljanje u bolnicu, vještak navodi da je u otpusnom pismu u jednoj rečenici napisano da su udovi u oguljotinama ali bez kliničkih uvjerljivih prijeloma. Može reći da bi nakon prekida ligamenta trebalo doći do otekline u području koljena i trebalo bi doći do bolova i šepanja. Postoji mogućost da je tužitelju sve to bilo zanemareno zbog prijeloma i ozljeda glave.

Sudski vještak dr. Mijo Milas, spec. neuropsihijatar u vještvu od 08. svibnja 2013. god., navodi da je pregledom sudskog spisa razvidno da je tužitelj dana 6. rujna 2008. god. kao vozač motocikla doživio prometnu nezgodu i tom prilikom bio povrijeđen. Po povredama su vještačili vještak neurolog i traumatolog, a očekuje se i vještačenje vještaka za maksilofacijalnu kirurgiju.

Neposredno nakon prometne nezgode tužitelj je bio u nesvijesti, odnosno imao je potres mozga što je dijagnosticirano prilikom prijema u bolnici, pa prema tome nije mogao trpjeti strah jer nije percipirao neposrednu opasnost koja mu je prijetila. Kada je došao k svijesti s obzirom na ozljede koje je imao trpio je strah u jakom intenzitetu kroz dva dana, srednjeg intenziteta kroz dva tjedna, i mjesec i pol u lakom intenzitetu.

Dana 9. listopada 2008. god., pa dalje do 24. studenoga 2008. god., te od 19.siječnja 2009. god., pa u kontinuitetu pa do 1. prosinca 2009. god., kontrolirao se kod psihijatra koji mu je postavio dijagnozu "neurozis posttraumatica", dakle oko godinu dana od traume imao je smetnje u obliku anksioznosti, depresivnih reakcija, fobičkih smetnji. Isti nalaz sada je dobio prilikom vještačenja a nosi datum 8.siječnja 2010. god..

Prema preporuci u pristupu vještačenja naknade za neimovinsku štetu prema ZOO/05 od Hrvatskog društva sudskih vještaka navedene psihijatarske smetnje su obuhvaćene pojavama koje se javljaju kod ovakvih slučajeva, a koje se manifestiraju u spomenutim dijagnozama i simptomima i obično traju godinu dana. Drugim riječima, tužitelj će imati još cca. godinu dana nakon traume određene strahove, uglavnom blažeg intenziteta praćene tjeskobom, a posebice izražene ako bi se tužitelj vozio automobilom, i naročito ako bi prolazio mjestom gdje se to dogodilo. Nakon godinu dana nije za očekivati da više ima takve strahove niti fobije, pa ni od vožnje u automobilu ili ako sam vozi automobil. Spomenuti vještaci su svaki iz svoje domene procijenili trajne posljedice, međutim s obzirom da još nije vještačio vještak za maksilofacijalnu kirurgiju ovi se postotci ne mogu zbrajati. Inače, radi se o različitim medicinskim sustavima, pa se oni mogu zbrajati aritmetički, naravno pri tome treba uzeti i procjenu (ukoliko je bude) vještaka za maksilofacijalnu kirurgiju.

Tužitelj u podnesku od 28. svibnja 2013. god., navodi da u cijelosti osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Antona Marovića spec. neurologa. Naime sudski vještak je neprimjereno i suprotno medicinskoj dokumentaciji izvršio procjenu krajnjih posljedica kod tužitelja kao i suprotno sudskomedicinskim kriterijima koji se primjenjuju u RH.

1 2

Potres mozga sa posljedicama koje su kod tužitelja trajno zaostale je znatno veća povreda nego što ju je kvalificirao i procijenio sudski vještak. Sudski vještak je procjenjivao ovu povredu kao laku, a radi se o teškom potresu mozga. Sudski vještak nije kod tužitelja procjenjivao perifernu parezu lijevog peronealnog živca iako je i laiku jasno da je ta povreda vezana za tešku povredu koljena koju je tužitelj pretrpio u ovoj prometnoj nesreći.

Nadalje sudski vještak ortoped je navela kod tužitelja samo potpunu rupturu srednje ukrižne sveze, međutim nije navela oštećenje prvog stupnja u stražnjem rogu medijalnog meniska, a nije navela ni zadebljanje prednje ukiržne sveze. Nije navela da je uz tetivu kvadricepsa uočena manja količina izljeva. Nije navela da je istegnut pateralni ligament, te da je u njemu priležećim mekim tkivima vidljiv izljev koji odgovara nalazu entenzitisa. Dakle, smatra da su kod tužitelja povodom ove povrede nastupile znatno veće posljedice od procijenjenih. Stoga treba pozvati sudsku vještakinju na dopunsko vještačenje.

U podnesku od 20. rujna 2013., tuženik navodi da načelno nema primjedbi na nalaze i mišljenja vještaka, obzirom da su brižljivo razmotrili predmet vještačenja, točno naveli sve što su opazili i našli, te svoje mišljenje iznijeli savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

Načelno za sada nema prigovora na nalaz i mišljenje dr. ĆC, jer postoji cijeli niz nelogičnosti za određene ozljede koje se ne spominju u inicijalnim nalazima koji prileže spisu. Tuženik se može detaljnije očitovati o predmetnom mišljenju nakon pribave cjelovitog zdravstvenog kartona.

Nesporno je da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio određene ozljede koje su pobliže opisane od strane vještaka u nalazima i mišljenjima, ali isto tako su vještaci pravilno ocijenili da određene ozljede nisu u uzročnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem.

Tuženik je potom citirao nalaz i mišljenja sudskog vještaka dr. Anton Marović spec. neurolog.

Nadalje navodi da vještakinja dr. ĆC u svom nalazu i mišljenju ne može sa sigurnošću utvrditi da je prekid stražnjeg križnog ligamenta u vezi sa predmetnim štetnim događajem. Dakle, ovaj nalaz i mišljenje je pretpostavka koja ničim nije objektivno utvrđena. Ujedno, upitne su i postavljene dijagnoze nakon tri tjedna od izlaska iz bolnice o kojima vještakinja govori u nalazu i mišljenju.

Tuženik je potom citirao dio nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. ĆC, spec. ortoped.

Svatko razuman može nedvojbeno zaključiti da u situaciji kada imate "velikih" problema sa koljenom ili nogama, a niste nepokretni i morate koristiti noge da u tom slučaju zasigurno možete osjetiti nakon što se dignete iz bolničkog kreveta, da nešto nije u redu. Dakle, ovakvo objašnjenje vještakinje vrijeđa zdrav razum tuženika.

Također intenzitet i trajanje bolova je u svom nalazu i mišljenju dala vještakinja dr. ĆC, a ne dr. Marović, pa je stoga upitno njeno objašnjeno o bolovima.

1 3

Nadalje navodi da je i na samom raspravnom ročištu kako je u otpusnom pismu navedeno kako osim ozljede glave tužitelj drugih ozljeda negira.

Sukladno čl. 250. ZPP-a sud izvodi dokaz vještačenjem kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja takve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Tuženik smatra da u ovom slučaju nije potrebno stručno znanje za utvrđenje ili razjašnjenje takve činjenice, jer sve gore navedene činjenice su čitljivo napisane u nalazima i nije potrebo bilo kakvo "dešifriranje" od strane vještakinje. Sukladno čl. 258. ZPP- a, vještak mora predmet vještačenja brižljivo razmotriti, točno navesti sve što opazi i nađe, i svoje mišljenje iznijeti savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine. Također, upozorit će se i na posljedice davanja lažnog iskaza. Tuženik prepušta odluku suda da u konkretnom slučaju postupak u skladu sa zakonom.

Tuženik je potom citirao dio nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. ĆC, spec. ortopeda te se pita kako je moguće da tužitelj tri tjedna trči, hoda, penje se, spušta niz stepenice, a da pri tome nema osjećaj bolova i oštećenja funkcije za 10%.

Slijedom navedenog smatra kako je nužno pribaviti originalni, cjeloviti zdravstveni karton kako je to sud već odlučio raspravnim rješenjem od 08.05.2013. god.

Tužitelj u podnesku od 23. rujna 2013. god. navodi da u privitku dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju iz koje je evidentno da su sudski vještaci neprimjereno nisko ocijenili trajne posljedice koje su kod tužitelja zaostale nakon provedenog liječenja.

Nadalje navodi da je iz priloženih platnih podataka od strane poslodavca tužitelja, uzimajući u obzir prosjek primanja tužitelja osam mjeseci prije nesreće, evidentno da je prosječna plaća tužitelja iznosila netto 8.700,36 kn.

U rujnu 2008. god., tužitelj je primio 2.076,96 kn manje, u listopadu je tužitelj primio 422,02 kn manje, u studenom 4.450,08 kn manje, u prosincu 4.450,00 kn manje. Od siječnja 2009. do konca studenoga 2009. tužitelj je mjesečno primao 4.450,08 kn manje, dok je u prosincu 2009. primio 5.375,58 kn manje. Slijedom navedenog, tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na isplatu iz osnova izgubljene zarade, potražujući od tuženika isplatu iznosa od ukupno 65.725,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče do dospijeća tj. 01-og dana u mjesecu za protekli mjesec počev od 01. listopada 2008. god. sve do isplate.

Sudski vještak dr. ĆC, spec. ortoped, u dopuni vještva od 23. rujna 2013. god. navodi da nakon što je čula primjedbe tuženika i pročitala primjedbe tužitelja može izjaviti slijedeće. Na uvid joj je predočen cjelokupni karton tužitelja u kojem je pronašla da je tužitelj 2004. godine imao pad s motorkotača, te je navedena ozljeda lijevog koljena. Nakon toga u kartonu koji je prilično neuredan nije pronašla da se tužitelj javljao liječniku opće prakse zbog navedene ozljede koljena. Sada jednim dijelom postoji dilema kada je nastala ozljeda ligamenta, da li u tom padu 2004. godine ili je nastala nakon prometne nezgode 2008. godine.

1 4

Navodi da i dalje stoji da je današnje stanje kod tužitelja takvo da je umanjenje životne aktivnosti u iznosu od 10%. Činjenica je da se tužitelj nakon ozljede iz štetnog događaja javio nakon tri tjedna zbog bolova u koljenu. Uzela je u obzir mogućnost da je imao puno teže ozljede u predjelu glave, prijelom, zatim potres mozga, a da je ozljeda koljena u tom periodu bila zanemarena jer je tužitelj više ležao. Nakon toga pada s motora 2004. godine je bio na bolovanju od 9. rujna do 22. rujna 2004. godine, a na pregledu 15. rujna 2004. godine je opisano da je koljeno BO, da je bila takva ozljeda teža mišljenja je da ne bi pisalo da je stanje koljena BO (bez osobitosti). Drugih ozljeda koljena u medicinskoj dokumentaciji nema.

Na pitanja tužitelja u zadnjem podnesku što je sa ostalim očitanim nalazom MR (magnetska rezonanca) (meniskusu, izljevu u koljenu) može reći da se radi o degenerativnoj promjene stražnjeg roga meniskusa, a koja je opisana u MR od 5. lipnja 2013. godine, a jedino što je očitano je stanje nakon uzdužnog puknuća stražnjeg križnog ligamenta koji je sada fibrozno promijenjen, pa ukupno umanjenje zbog takve ozljede i dalje ostaje 10% jer ozljeda stražnje križne sveze uzrokuje nestabilnost koljena, a što je spec. ortoped na pregledu od 22. 5. 2013. godine naveo da je stražnja ladica pozitivna, pa je preporučio ortozu za stabilizaciju koljena, a upoznat je o eventualnoj operacijskoj konstrukciji stražnje križne sveze.

Na upit može li vještakinja navesti iz kojeg razloga smatra da tužitelju nije prije uočeno oštećenje koljena, te je li isto moglo biti uočeno nakon štetnog događaja, vještakinja odgovora da je tužitelj imao višestruke prijelome u području lubanje, dakle puno jači udarac je bio sa većim posljedicama, a radi se o vitalnijem dijelu tijela gdje je uobičajeni fokus i samog tužitelja, a i liječnika bio jači. S obzirom da je nakon same traume imao i potres mozga, te je zbog toga i bio u bolnici tri dana, u tom momentu je ozljeda koljena bila blaža sa još neuočenim posljedicama nestabilnosti koljena. Kako je vrijeme protjecalo pretpostavlja da se tužitelj lagano počeo podizati, te bio aktivniji, a kada su se tek posljedice ozljeda koljena mogle vidjeti.

Na daljnji upit je li tužitelj kroz ta tri tjedna mogao stajati na nogama, te je li trpio bolove, ukoliko jeste kolike, te ukoliko je mirovao je li trpio bolove s vašeg aspekta, a ne s aspekta kojeg će vještačiti maksiofacijalni kirurg, vještakinja navodi da su bolovi prevladali zbog prijeloma u području glave znatno veći nego što bi bili bolovi u koljenu. Kada je davala mišljenje bila je isključivo orijentirana na bolove koji se otprilike daju za ozljedu meniskusa, te misli da se ovi uklapaju u bolove koje će procijeniti maksiolofacijalni kirurg.

Na daljnji upit je li MR od 29. listopada 2008. godine (KBC Zagreb) ukazuje na svježe traume ili degenerativne promjene, vještakinja navodi da se kod očitanog nalaza iz tog perioda liječnik ne izjašnjava da li se radi o staroj ili novoj ozljedi, ali opisuje malu količinu izljeva u bazi, te u području ligamenta patele, opisuje stanje po kompletnoj rupturi stražnje ukrižne sveze u srednjoj trećini.

Sudski vještak dr. Slaven Lupi Ferandin, spec. maksilofacijalne kirurgije u vještvu od 23. rujna 2013. god., navodi da bi u svrhu davanja njegovog nalaza i mišljenja bilo potrebno pregledati tužitelja, te potom nakon pregleda cjelokupnog spisa izraditi pisani nalaz i mišljenje.

Sudski vještak dr. Slaven Lupi-Ferandin spec. maksilofacijalne kirurgije u pisanom nalazu i mišljenju od 20. listopada 2013. god., navodi da je tužitelj

1 5

nastradao dana 06.09.2008. god., u prometnoj nesreći kao vozač motocikla. Navedenog dana je nastradao na način da je došlo do oduzimanja prednost prolaza motociklu od strane teretnog vozila koje se uključivalo u promet. Po štetnom događaju tužitelj je kolima HMP transportiran na HKP KBC Split. Nakon urađene kliničke i RTG obrade (rtg lubanje, kostiju lica, nosnih kostiju i pluća) uređen je i MSCT mozga. Po uređenoj obradi tužitelj se hospitalizira na Kliničkom odjelu na neurokirurgiju KBC Split u Intenzivnoj njezi. Na Kliničkom odjelu za neurokirurgiju je hospitaliziran od 06.09.2009. god. do 09.09.2009. god., te je otpušten na kućnu skrb.

Vještak je potom pobrojao navedene dijagnoze navedene u otpusnom pismu sa neurokirurgije. Navodi da je iz otpusnog pisma razvidno da su rane na licu kirurški zbrinute od strane ORL spec., te da je ORL spec. preporučio pregled maksilofacijalnog kirurga. Tijekom hospitalizacije na Odjelu na neurokirurgiju, tužitelj je pregledan od strane maksilofacijalnog kirurga te je zaključeno da "nije potrebo operativno liječenje inače stabilnog prijeloma na licu". Indicirana je i kontrola MF kirurga ambulanto za tri tjedna, pp prije.

Vještak je potom naveo ambulantne preglede tužitelja od strane maksilofacijalnog kirurga. Dana 11.09.2008. Klinički bez pomaka: okluzija uredna, čeljusti čvrste, orbite očuvanih kontura, bulbolmotorika uredna, dvoslike niječe. Nema indikacija za kirurško liječenje. Dobio naputke o ponašanju i prehrani, mirovanje. Isključivo tekuća i kašasta prehrana tijekom šest tjedana. Dana 09.10.2008. Stanje zadovoljava, okluzija dobra, kontrola za jedan mjesec. Dana 20.11.2008. Kontrola. Nalaz zadovoljava u cijelosti, te ako ne bude tegoba, daljnji pregledi nisu indicirani. Sa elektivnim stomatološkim postupcima pričekati do šest mjeseci od traume, a ukoliko postoji indikacija za žurni tretman stomatologa, isti se može raditi praktički odmah uz dužan oprez. Dana 02.04.2009. Kontrola. Okluzija kao i prije incidenta. S MFK stajališta nema indikacije za terapiju. Kontrola po potrebi.

Vještak navodi da je osim maksilofacijalnog kirurga tužitelj i liječen i kontroliran od strane neurokirurga, ortopeda, traumatologa, neurologa, fizijatra, psihijatra i psihologa.

Nadalje navodi Nalaz kliničkog pregleda tužitelja: Okluzija je bez poremećaja tj. ista je kao prije traumatskog događaja. Usta otvara u cijelosti. Tužitelj navodi da kod konzumiranja čvršće hrane osjeća bolove u "ustima" tijekom žvakanja. Na desnoj strani lica postoji područje utrnulosti, medijalni dio gornje usne desno i dio lica "pokraj "nosa sa desne strane. Također postoji "utrnuti dio usta" tj. dio usne šupljine desno gore "kao da je primio injekciju". Ne osjeća mirise. Povremeno osjeća "mantavost". Neposredno iza lijeve obrve, po sredini iste, postoji umjereno vidljiv poslijetraumatski ožiljak sa horizontalnom i vertikalnom komponentom, u cijelosti duljine cca 4 cm (3 cm je duga horizontalna komponenta).

Vještak zaključuje da kod tužitelja postoji anosmija tj. nemogućnost osjećanja mirisa kao posljedica traumatskog događaja. Radi se o nemogućnosti osjećanja kako ugodnih tako i neugodnih mirisa u svakodnevnom životu. Kod tužitelja se radi o frakturi gornje čeljusti po tipu Le Fort II desno i Le J III lijevo. Frakturna linija kod takvog tipa fraktura prolazi kroz "etmo i d" tj. etmoidnu kost ili rešetnicu. Kroz rešetnciu prolaze niti njušnog živca koji nam omogućava čulo mirisa. Kod tužitelja postoji radiološki (MSCT) verificirana navedena fraktura (fraktura rešetnice) koja je i inače tipična za ovaj tip prijeloma gornje čeljusti. Kod tužitelja postoji utrnulost

1 6

medijalnog dijela gornje usne desno i paranazalne kože lica desno. U ustima postoji utrnulost predvorja usne šupljine gore desno sa utrnulosti obrazne sluznice. Zajedno sa poteškoćama (bolovima) kod žvakanja tvrde hrane utrnulost predstavlja tegobu kod svakodnevnog hranjenja u smislu otežanog žvakanja i postojanja mogućnosti ugriza.

Cijeneći gore navedene tegobe kod tužitelja postoji stupanj oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja u iznosu do 10%.

Kod tužitelja je postojala potreba za tuđom pomoći u njegom u pripremanju određene hrane (tekuća i kašasta) u vremenskom periodu od dva sata dnevno tijekom tri tjedna.

Kod tužitelja su postojali bolovi jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, bolovi srednjeg intenziteta su trajali dva dana, a bolovi blagog intenziteta su trajali dva tjedna. Treba naglasiti da tužitelj i dan danas može povremeno osjećati bolne senzacije u predjelu navedenih fraktura a poglavito kod promjene meteoroloških uvjeta.

Kod tužitelja postoji kozmetski defekt tj. minimalno naruženje zbog navedenih ožiljaka iznad obrve sa lijeve strane.

Tužitelj u podnesku od 14. studenog 2013. god., navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Slavena Lupi Fernandin spec. maksilofacijalni kirurg, međutim osporava nalaz i mišljenje sudskog vještaka spec. neurologa kao neutemeljen.

Naime, uvidom u zdravstveni karton evidentirano je da tužitelj nije imao oštećenja perifernih živaca ranije, te je dužnost sudskog vještaka da temeljem priležeće medicinske dokumentacije iznese svoj nalaz i mišljenje, jer je medicinska dokumentacija javne isprava, pa se istinitost sadržaja javne isprave predmnijeva. To je presumptio iuris i dužnost je sudskih vještaka da svoje nalaze temelje na javnoj ispravi, a po potrebi i na kliničkom pregledu povrijeđenog.

Sudski vještak neurolog je postupio suprotno medicinskoj dokumentaciji i nije klinički pregledao tužitelja. Dakle, nije postupio lege artis, što dovodi u sumnju njegovu objektivnost u ovoj pravnoj stvari.

Naime, tužitelj ne traži ništa što ga ne pripada po zakonu i ne traži naknadu za povrede od kojih nije liječen, ali zahtijeva i traži objektivan i nepristran nalaz sudskog vještaka kojemu je dužnost da sve povrede koje je tužitelj pretrpio adekvatno valorizira. Stoga predlaže da se provede novi dokaz medicinskim vještačenjem po drugom sudskom vještaku neurologu.

Budući da je u predmetnoj pravnoj stvari predmet potraživanja neimovinska šteta čije kvalifikatorne okolnosti ne čine samostalne pravne osnove, već zajednički čine neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužitelj na temelju za sada provedenog dokaznog postupka na ime ukupne neimovinske štete potražuje iznos od 48.000,00 kn.

1 7

Navodi da uvažavajući bolove procijenjene po sudskom vještaku ortopedu i maksilofacijalnom kirurgu, te dugotrajnost postupka liječenja s bezbrojnim snimanjima i rehabilitacijom kojom je tužitelj bio podvrgnut, na ime pravične novčane naknade za pretrpljene bolove potražuje iznos od 10.000,00 kn. na ime naruženosti blagog stupnja, a u pitanju je lice mlade muške osobe, tužitelj potražuje 6.000,00 kn. Na ime trajnog umanjenja životnih aktivnosti potražuje 22.000,00 kn, na ime pretrpljenog straha, a osobito straha od ishoda liječenja potražuje 10.000,00 kn, odnosno na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužitelj potražuje iznos od 48.000,00 kn kao pravičnu novčanu naknadu.

Sudski vještak maksilofacijalni kirurg je naveo da je tužitelju bila potrebna tuđa njega pomoć druge nemedicinske osobe u trajanju od 3 tjedna pod 2 sata dnevno, što je ukupno 42 sata. Računajući cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 35,00 kn po satu što priznaje Dom za stare i nemoćne osobe "Lovret", kao neprofitna organizacija, tužitelj na ime tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 1.470,00 kn.

Slijedom navedenog, tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na način da je predložio sudu donijeti odluku kojom će na ime pretrpljene neimovinske štete obvezati tuženika na isplatu iznosa od 48.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od utuženja do isplate, na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade na isplatu iznosa na ukupno 65.725,60 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od dospijeća tj. 01- og dana u mjesecu za protekli mjesec, počev od 01. listopada 2008. godine, sve do isplate, te na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege, te troškova liječenja ukupan iznos od 2.507,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.470,00 kn teče od 10. rujna 2008. godine, te na iznos svakog pojedinog računa na ime troškova liječenja, od dana plaćanja svakog pojedinog računa, sve do isplate.

Tužitelj nadalje navodi da će konačno precizirati tužbeni zahtjev nakon što se u cijelosti provede dokazni postupak vještačenjem.

U podnesku od 23. siječnja 2014. god., tuženik navodi da prigovara nalazu i mišljenju vještaka maksilofacijalnog kirurga obzirom da je isti neprihvatljiv i nije utemeljen na medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu. Naime, u svom pisanom nalazu i mišljenju vještak navodi da je kod tužitelja povodom predmetnog štetnog događaja zaostao potpuni gubitak osjeta mirisa. U vrlo opsežnoj medicinskoj dokumentaciji kojom je pokriven petogodišnji period nakon predmetnog ozljeđivanja, nema niti jednog navoda o smetnjama njuha, a pogotovo ne o potpunom gubitku navedenog osjeta. Apsolutno je nemoguće da bi gubitak osjeta mirisa prošao nezapažen kroz cijelo vrijeme liječenja. Navedeno upućuje da je vještak trajne posljedice odredio temeljem navoda samog tužitelja.

Nadalje, utrnulost dijela lica koje je objektivno moglo zaostati, nije moguće interpretirati kao funkcijski deficit. U konkretnom slučaju se radi o subjektivnom osjećaju nelagodnosti, a ne funkcionalnom deficitu.

Slijedom navedenog, tuženik predlaže pozvati vještaka dr. Lupi-Ferandina da se očituje jesu li točni iznijeti navodi tuženika, te da obrazloži na koji način je utvrdio rečene deficite, i kojim objektivnim pretragama je to nesporno utvrđeno.

1 8

Na raspravnom ročištu dana 27. siječnja 2014. god., tužitelj navodi da prilaže u spis najnoviju medicinsku dokumentaciju, a radi se o tome da je stanje tužiteljevog zdravlja ozbiljno, te je upućen na operativni zahvat u koljenu, u Kliničku bolnicu Sv. Duh, i čeka poziv za operativni zahvat koji do sada nije urađen zbog štrajka liječnika.

Sudski vještak dr. Anton Marović, spec. neurolog u dopuni vještva od 27. siječnja 2014. god., navodi da je pregledao spis, njegovo vještačenje iskazano na ročištu 08. svibnja 2013. godine, te potom iskazno vještačenje maksilofacijalnog kirurga dr. Lupi Ferandin i pridodane druge nalaze od strane punomoćnika tužitelja. Nastavno na ozljede glave, kostiju lubanje sa svim posljedicama koje je opisao vještak maksilofacijalni kirurg i ozljede mozga koje je on iskazao, mišljenja je da ocjeni od 10% za posljedice prijeloma baze lubanje i drugih kostiju lubanje, valja zbrojiti u punom iznosu 5% što je on procijenio kao posljedice potresa mozga, tako da bi s temelja ozljeda glave ukupno smanjenje životne aktivnosti bilo 15%.

Ovdje napominje da je vidio snimku MR mozga na kojoj nema poslijetraumatskih promjena, a kako je već ranije rekao, druge posljedice ozljede glave o kojima on nije govorio, s psihijatrijskog i psihologijskog domena je ocijenio dr. Milas. Vidio je nalaz EEG od 28. svibnja 2013. godine koji je disritmičan i koji je temelj za upravo iskazanu ozljedu, jer se radi o funkcijskoj pretrazi, dok kako je to već rekao, nema strukturnih promjena.

U pridodanim nalazima je i nalaz neurologa, kao i nalazi ortopeda na kojima se navode ozljede koljena i kljenut peronealnog (lisnog) živca, i to u svezi s ozljedama koljena. Ne bi ponavljao ono što je već rekao 08. svibnja 2013. godine o uzročno-posljedičnoj svezi i određenim promjenama u slijedu liječenja ozljeda koljena i ozljeda živca jer ništa novog ne bi mogao reći.

Navodi da u pridodanoj dokumentaciji postoji i nalaz fizijatara koji u dijagnozu ozljede lisnog živca navodi i degenerativne promjene na kralježnici koje također mogu biti jedan od uzroka ozljede ovog živca. Stoga predlaže, a što je medicinski ispravno (makar toga nema u medicinskoj dokumentaciji) da se prije predmetne operacije napravi novi EMG nogu s neurografijom, kao i somatsenzorički potencijali nogu jer su ove tri metode komplementarne i objektivne i mogu pouzdano dati odgovor na pitanje o mjestu eventualnog oštećenja navedenog živca tj. radi se o ozljedi u razini potkoljenice, koljena, natkoljenice i ulazak živca u kralježnički kanal, dakle živčanih korjenova, a što dijelom može dati odgovor na mišljenje pun. tužitelja da uslijed ozljede živca i šepanja dolazi do ozljede u razini kralježnice.

Na raspravnom ročištu dana 17. ožujka 2014. god., tuženik navodi kako nije jasno je li tužiteljevo liječenje okončano, te zdravstveno stanje stabilizirano, i je li moguće vještačiti povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a isto tako je sporna i činjenica da ukoliko je liječenje završeno-od kada bi tekle zatezne kamate na eventualnu dosudu pravične novčane naknade.

Na istom raspravnom ročištu tužitelj navodi da stanje nestabilnosti lijevog koljena postoji od samog povrjeđivanja. Međutim, protekom godina to stanje progredira i pogoršava se, što je relevantno kod ovakve vrste povrede stoga se ova povreda može procjenjivati kao i eventualna buduća operacija.

1 9

Sudski vještak dr. Slaven Lupi-Ferandin spec. maksilofacijalni kirurg u dopuni vještva od 17. ožujka 2014. god., navodi da je pročitao prigovore punomoćnika tuženika, te i dalje ostaje pri svojim navodima iz svog pismenog vještva.

Na poseban upit je li točno da u vrlo opsežnoj medicinskoj dokumentaciji kojom je pokriven petogodišnji period nakon predmetnog ozljeđivanja, nema niti jednog navoda o smetnjama njuha, a pogotovo ne o potpunom gubitku navedenog osjeta, vještak odgovara:

Smatram da je moguća i realna takva posljedica. Neposredno nakon traume pacijent tj. tužitelj je "okupiran" drugim tegobama, koje između ostalog uključuju i bolove, curenje krvi iz nosa, itd. Zbog svega toga, tužitelj iz početka nije svjestan navedenog deficita, te zbog toga što to ne uzrokuje nikakve bolne senzacije, tužitelj nije sklon navoditi to kao tegobu. Osim toga, tolerira se vremenski rok od godinu dana da se takav osjet mirisa eventualno regenerira. Međutim, ako je prošlo 5 godina i ako tužitelj i dalje nema osjet mirisa, a postoji radiološki (MSCT) verificirana fraktura gornje čeljusti koja prolazi kroz rešetnicu ili etmoid, smatram da postoji patološki supstrat koji bi bio odgovoran za navedene tužiteljeve tegobe.

Na daljnje pitanje je li fraktura rešetnice mora uvijek dovesti do gubitka ili smetnji njuha, vještak odgovara: Da svaka fraktura gornje čeljusti po tipu LE FORT 2 i LE FORT 3 ne mora uzrokovati gubitak njuha.

Na daljnje pitanje na koji način je vještak utvrdio rečeni deficit gubitka njuha, vještak odgovara: Utvrdio sam kliničkim pregledom, odnosno, uzimanjem anamneze od tužitelja. Znači da je on na pitanje liječnika – vještaka, kakve tegobe ima, naveo da pored ostalih tegoba ima i gubitak osjeta njuha.

Na daljnje pitanje postoji li objektivna pretraga kojom se može nesporno utvrditi gubitak njuha ili smetnje njuha, vještak odgovara: Postoji pretraga koja se zove Olfaktometrija, međutim, smatram da ta pretraga ne može objektivno utvrditi smetnje njuha, kao i gubitak.

Na raspravnom ročištu dana 28. svibnja 2014. god., tuženik navodi da ustraje u prigovorima na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Slaven Lupi-Ferandin, spec. maksilofacijalni kirurg, te dodatno navodi kako potpuni gubitak njuha ne uključuje samo gubitak njuha, već i potpuni gubitak okusa hrane, pa je potpuno neprihvatljivo i nelogično objašnjenje vještaka da je navedeni deficit mogao biti prekriven drugim povredama, i to punih 5 godina. Predložio je pozvati drugog vještaka obzirom da je riječ o očito specifičnom slučaju.

Na raspravnom ročištu dana 14. listopada 2014. god., sudski vještak dr. Njegoslav Bušić, spec. maksilofacijalni kirurg navodi da bi zbog obilnosti medicinske dokumentacije bilo svrsishodno bilo izraditi pisani nalaz i mišljenje.

U svom pisanom nalazu i mišljenju od 30. travnja 2015. god., vještak prim. dr. Njegoslav Bušić, spec. maksilofacijalne kirurgije je opisao tijek događanja prema podacima iz sudskog spisa, te raspoloživu medicinsku dokumentaciju bitnu za davanje njegovog nalaza i mišljenja i to: Otpusno pismo iz Odjela za neurokirurgiju od 09.09.2008. godine, RTG snimke, MSCT mozga od 06.09.2008. god., Nalaz maksilofacijalnog kirurga od 11.09.2008. god., 09.10.2008. god., 20.11.2008. god.,

2 0

02.04.2009. god., Preslik zdravstvenog kartona tužitelja od 08.09.2008. do 25.01.2013. god., i od 07.09.1972. do 07.03.2007. god., Izvornik zdravstvenog kartona tužitelja, Usmeno vještačenje neurologa dr. Anton Marović, na ročištu 08.05.2013. god., Dopuna vještačenja dr. Anton Marović, spec. neurolog, na ročištu 27.01.2014. god., Usmeno vještačenje dr. ĆC, spec. ortoped na ročištu 08.05.2013. god., Usmeno vještačenje dr. Mijo Milas, spec. psihijatar, na ročištu 08.05.2013. god., Nalaz magnetske rezonance od 05.06.2013. god., dopuna usmenog vještačenja dr. ĆC, spec. ortoped na ročištu 23.09.2013. god., pismenog vještvo dr. Slaven Lupi-Ferandin, spec. maksilofacijalni kirurg od 20.10.2013. god., te Usmena dopuna pismenog vještačenja dr. Slaven Lupi-Ferandin na ročištu 17.03.2014. godine.

Vještak je potom naveo zabilježene dijagnoze iz područja maksilofacijalne kirurgije, dijagnoze iz istog područja koje nedvojbeno proizlaze iz specijalističkih nalaza, te druge dijagnoze od značaja za davanje njegovog nalaza i mišljenja.

Nadalje navodi da je brižljivo razmotrio predmet vještačenja, uzeo u obzir sve relevantne činjenice koje mogu imati utjecaja na davanje nalaza i mišljenja, te će svoje mišljenje iznijeti savjesno i u skladu s pravilima struke. Posebno iscrpno je proučio nalaze i mišljenja vještaka neurologa i vještaka maksilofacijalne kirurgije, koja imaju neka dodirna područja. Vještak dr. Anton Marović, spec. neurolog na raspravi 08.05.2013. god., ograničio se isključivo na posljedice iz područja svoje uže struke, te procijenio trajne posljedice sa 5%. U dopunskom vještačenju na ročištu 27.01.2014. god., isti vještak povezuje ozljedu mozga i ozljedu koštanih struktura glave, te daje ukupnu procjenu s temelja ozljeda glave u iznosu od 15%. Vještak dr. Slaven Lupi-Ferandin, spec. maksilofacijalni krirug u pismenom i usmenom vještvu ustraje na stupnju oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja u iznosu od 10%.

Smatra da su se oba vještaka na neki način uskladila i našla "na istom kolosijeku", pa bi ukupni realni postotak povrede prava osobnosti po njegovom mišljenju trebao biti usklađenih 15%.

Da pojasni. Evidentno je (to valja uopće nije sporno) da je tužitelj pretrpio ozbiljnu ozljedu glave, i to područja u kojem se isprepliću ingerencije maksilofacijalnog kirurga, neurokirurga i neurologa. Dakle, tužitelj je pretrpio potres mozga, radi čega je inicijalno liječen u Odjelu za neurokirurgiju. Međutim, o sudbini frakturiranih kostiju u konkretnom slučaju je odlučivao maksilofacijalni kirurg. Za kasne posljedice ozljeda mozga meritoran je neurolog. U ovakvim slučajevima često se javlja potreba za kombiniranim vještačenjem stručnjaka više različitih profila. Ovo je tipičan takav primjer. Ovakvu situaciju sve više priznaje i sudsko-medicinska praksa, pa se sve češće traži tzv. objedinjavanje pojedinačnih mišljenja medicinskih vještaka.

U konkretnom slučaju, složena ozljeda s prijelomom lubanjske osnovice može ostaviti različite posljedice na mozgu, živcima i skeletnom sustavu. Zadatak vještaka je objektivno kvalificirati ozljedu i kvantificirati posljedice, a potom jasno i dokumentirano obrazložiti svoju procjenu.

Objektivna posljedica u ovom slučaju su posttraumatski deformiteti na mjestima prijeloma koji su postali trajna tzv. mjesta manjeg otpora (loci minoris resistentiae) u slučaju neke buduće traume ili ozbiljne infekcije, koji bi mogli dovesti

2 1

do nepredviđenih i mnogo težih posljedica nego kod osoba koje nisu imale takvu vrstu traume. To pred tužitelja postavlja ograničenja u organiziranju života, u izboru zanimanja, ekstremnim tjelesnim naporima, bavljenju športom i sl. posljedice fraktura priznala je i osiguravateljska struka, kroz famozne "orijentacijske tablice" koje služe kao orijentir u pokušaju objektiviziranja (kvantificiranja) posljedica nesretnog slučaja.

Jedna od mogućih posljedica prijeloma prednje lubanjske osnovice je i oštećenje njušne (olfaktorne) funkcije nosa, koja se može manifestirati kao potpuni gubitak osjeta njuha (anosmija) ili kao djelomični gubitak osjeta njuha (hiposmija). U medicinskoj praksi postoji problem objektivizacije ovih smetnji. To se može pokušati mjerenjem. Pretraga se zove olfaktometrija. Problem je što je olfaktometrija temeljena na subjektivnom doživljaju osjeta njuha i nije apsolutno pouzdana pretraga. Objektivnija je elektro-olfaktometrija, koju čak i u svijetu vrši malen broj ustanova, tako da nije dostupna u svakodnevnoj praksi.

Koliko mu je poznato, ugovorna osiguranja priznaju anosmiju ako postoji prijelom u području gdje njušni živci prolaze iz lubanje u nos. Međutim, u konkretnom slučaju u sudskom spisu ne postoji niti jedan medicinski nalaz u kojem bi bio spomenut problem anosmije u razdoblju od čak 5 godina nakon štetnog događaja. Pri vještačenju, niti uz najbolju volju ne može se priznati anosmija u ovim okolnostima, pa u ovom dijelu smatra opravdanim prigovor pun. tuženika. Navod pun. tuženika na raspravi 28.05.2014. god., o nužnosti istovremenog gubitka njuha i potpunog gubitka okusa je medicinski netočan.

Utrnutost dijela lica i gornje usne koje vještak dr. Slaven Lupi-Ferandin navodi u svom vještačenju je vjerojatno posljedica fraktura koje je tužitelj zadobio pri štetnom događaju. Međutim, pri vještačenju tužitelju ne idu u prilog nalaz maksilofacijalnog kirurga na kontrolnim pregledima, u kojima spomenute tegobe nisu zabilježene. Na magnetskoj rezonanci od 05.06.2013. god., nađeno je patološko zadebljanje sluznice koje je moguća posljedica štetnog događaja, ali se zbog vremenskog odmaka ne može sa sigurnošću povući uzročno-posljedična veza.

U zaključku bi rekao da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice zbog ozljeda glave, u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kombinirano s procjenom posljedica vještaka neurologa, objedinjeno u numeričkom iznosu od 15%. Ovaj postotak se može pribrojiti procjeni drugih vještaka u postupku (osim procjene vještaka neurologa čija je procjena uključena u ovih 15%).

U procjeni bolova, potrebe tuđe njege i pomoći, te naruženja sa stajališta posljedica maksilofacijalnih ozljeda, suglasan je sa procjenom vještaka dr. Slaven Lupi-Ferandin.

U podnesku od 31. kolovoza 2015. god., tuženik navodi da je provedenim vještačenjem potvrđen njegov prigovor na dio nalaza i mišljenja dr. JCĆ u pogledu na njemu procijenjenih trajnih posljedica od 10 %, a koje bi bile uzrokovane anosmijom (gubitkom osjeta njuha).

Vještak dr. Njegoslav Bušić nakon iscrpnog izlaganja i pažljivog pregleda cjelokupne spisu priložene medicinske dokumentacije izvodi jasan i logičan, te

2 2

naposljetku jedini pravilan zaključak kako se (eventualno postojeća) anosmija ne može priznati kao posljedica predmetne nezgode.

Naime, tijekom dugogodišnjeg liječenja, u niti jednom jedinom nalazu, i to upravo po specijalisti MFK-kirurgu, nije evidentirana takva tegoba, slijedom čega je očito kako je tužitelj određene zdravstvene probleme pokušao prikazati kao posljedicu ove nezgode, a sve u svrhu ostvarenja što veće naknade štete.

Međutim, imenovani vještak izvodi pogrešan zaključak u procjeni trajnih posljedica danih od strane drugih vještaka. Naime, dr. Anton Marović je u pogledu posljedica ozljede glave dao 5%, a koje je u cijelosti pribrojio procjeni dr. Lupi- Ferandina od 10% (ukupno 15%), ne ulazeći u opravdanost i točnost danog mišljenja dr. Lupi-Ferandina, postupajući kolegijalno i profesionalno.

Međutim, kako je od strane dr. ŠC utvrđeno kako (uopće upitno postojeća) anosmija nije posljedica predmetne nezgode, otklonjen je temelj i razlog prikazane procjene od 10% od strane dr. Lupi-Ferandina. Dakle, ukoliko je "otpala" procjena od 10% po tom osnovu, trajne posljedice s osnove povrede glave iznose 5%, a ne 15% (samo po dr. Antonu Marović iskazanih 5%).

Tuženik navodi da nema primjedbi i prigovora dijelu nalaza i mišljenja dr. ŠC u pogledu procjene pretrpljenih bolova (1+2+14 dana), potrebom za tuđom njegom i pomoći (42 sata), te minimalnog kozmetskog defekta.

U svrhu ekonomičnosti postupka tuženik čini nespornom cijenom sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 20,00 kn, sa kamatama od presuđenja. Protivi se korištenju cjenika Doma "Lovret" obzirom da tužitelj nije koristio usluge navedene ustanove, a niti je isti stara i nemoćna osoba. Ujedno, isti Dom pruža usluge nemedicinske pomoći u sustavu socijalne skrbi, čiju uslugu pružaju osobe sa stručnim znanjima i vještinama, te cijena usluge podliježe raznim davanjima i doprinosima.

Ukoliko je tužitelj koristio usluge takvih ustanova, neka u spis dostavi dokaze, dok bi u pogledu relevantne i pravilno utvrđene vrijednosti cijene navedene usluge, bio podatak o mjesečnim primanjima NKV djelatnika iz navedenog Doma ili sličnih ustanova. U prilog svojih tvrdnji, a ukoliko tužitelj ne prihvaća njegov prijedlog, tuženik navodi da u dokazne svrhe dostavlja dopis DZS RH u dovoljnom broju primjeraka.

Ukoliko dr. BC smatra kako bi povrede noge tužitelja, prilikom hospitalizacije i liječenja u KBC Firule Split, bile zanemarene (v. njeno mišljenje na ročištu dana 08.05.2013. g.), iako su navedene povrede po njoj najteže procijenjene- sa 10%, iz čega proizlazi kako predstavljaju najtežu povredu, tada je očito kako je u KBC Split bila počinjena pogreška u liječenju, obzirom da tužitelju nisu pravilno dijagnosticirane povrede i u skladu sa tim propisana adekvatna terapija.

Prihvaćajući iskaz navedene vještakinje proizlazi kako u KBC Split rade djelatnici koji nisu sposobni (bez obzira na kvalifikaciju) uzeti anamnezu, te propisati liječenje građanima, te postupati u skladu sa važećim strukovnim i pravnim postulatima. Prihvaćajući mišljenje vještakinje, nužno je obavijestiti nadležna tijela (HZZO, Ministarstvo zdravlja, te ostale zdravstvene ustanove) da ne šalju pacijente u

2 3

KBC Split, obzirom da istima neće biti moguće pružiti adekvatnu medicinsku skrb. Toliko o logičnosti i pravilnosti mišljenja dr. ĆC.

Prema tome, za nastanak ili povećanje štete u konkretnom slučaju odgovorna je i KBC Split od koje će tuženik imati pravo regresa u navedenom dijelu za ono što eventualno plati u ovom postupku, te su stoga ispunjene pretpostavke da se o parnici izvijesti Klinički bolnički centar Split, Spinčićeva 1, uz dostavu dokumentacije u prilogu ovog podneska.

Tuženik ističe kako je dosadašnjom isplatom naknade neimovinske i imovinske štete sa sporednim potraživanjima u ukupnom iznosu od 74.242,40 kn tužitelju u cijelosti ili gotovo u cijelosti naknadio štetu po predmetnom štetnom događaju.

Imajući u vidu da je iz cjelokupnog dokaznog postupka, provedenih vještačenja, iskaza tužitelja, spisu priložene medicinske dokumentacije, razvidno kako liječenje tužitelja nije bilo okončano u vrijeme podnošenja tužbe, a kod nesporne okolnosti da se tužitelj nije obraćao tuženiku u mirnom postupku, tada je jasno kako se u konkretnom slučaju radi o situaciji u kojoj se visina štete utvrđuje tijekom postupka.

Nadalje, i sam tužitelj je tijekom postupka višekratno dostavljao "novu" medicinsku dokumentaciju kao i dijelove zdravstvenog kartona, a što je i razvidno iz podneska tužitelja od 10.02.2011. god., raspravnih zapisnika od 23.09.2013. od., 27.01.2014. god., te 17.03.2014. god., a čime su potvrđeni navodi tuženika. Dakle, u konkretnom slučaju je za primijeniti odredbu čl. 1103 ZOO / 05 , a o čemu je stav zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-655/12-2 od 23.10.2013. godine.

Slijedom navedenog zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu mogu početi teći tek od presuđenja.

Na raspravnom ročištu dana 02. studenog 2015. god., tužitelj navodi da je obavio operativni zahvat u bolnici Sv.Duh u Zagrebu radi posljedica iz prometne nezgode, o čemu dostavlja dokumentaciju za sud i protivnu stranu, te predlaže pozvati sudskog vještaka ortopeda radi procjene pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, radi procjene trpljenja daljnjih bolova, potrebe za tuđom njegom i ostalog.

Navodi da nakon operativnog zahvata tužitelj trajno nosi ortozu za koljeno, te mu postoji sinovitis u koljenu radi čega mu je značajno smanjena životna radna aktivnost. Također dostavlja i račune koje je imao povodom liječenja, kao i trošak nabavljanja ortoze za koljeno.

Budući da je tužitelj zbog ove povrede dodatno bio na bolovanju, predlaže da se od tvrtke u kojoj je tužitelj radio pribavi podatak o tome koliko je tužitelj bio na bolovanju u tijeku predoperativne obrade, te operativnog zahvata kojeg je izvršio 30. listopada 2014.g., kao i koliko je trajala rehabilitacija nakon operativnog liječenja. Navodi da je Ledo d.d. dostavio platne podatke za prvotno bolovanje u razdoblju od 8.9.2008.g., do 24.12.2009.g., temeljem kojeg je tužitelj precizirao svoj tužbeni zahtjev. Međutim, ovo naknadno bolovanje poslodavac ima kod sebe registrirano, a kako je zdravstveni karton u sudskom spisu, predložio je da se od njegove izabrane

2 4

liječnice također dostavi podatak o tijeku bolovanja tužitelja o ovoj povredi za vrijeme operativnog zahvata.

Tuženik na istom ročištu navodi kako se protivi svim dokaznim prijedlozima tužitelja predloženim na današnjem ročištu iz razloga što isti nisu predmet ovog postupka. Naime, pogoršanje zdravstvenog stanja nije predmet ovog postupka. Predmetna nezgoda dogodila se pred više od 7 godina, izvedeni su dokazi na okolnost visine štete, slijedom čega je u tom dijelu činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno. U pogledu potraživanja eventualno postojećeg pogoršanja zdravstvenog stanja, tužitelj je ovlašten pokrenuti novi postupak pred sudom protiv tuženika.

Tužitelj na istom ročištu osporava navode tuženika jer je operativni zahvat bio predviđen, ali o terminu nije odlučivao tužitelj nego nadležna bolnica.

Tužitelj u podnesku od 19. studenog 2015. godine, navodi da dostavlja u prilogu nalaz MR pretrage, te liječničku potvrdu o duljini trajanja bolovanja tužitelja. Navodi da je unatoč svim postupcima liječenja, stanje koljena tužitelja po nalazu MR od 07.10.2015. godine još lošije nego ranije s lošim prognozama u budućnosti. Zbog svega navedenog, zadatak je dr. ĆC da brižljivo i pažljivo sagleda sva oštećenja koljena tužitelja uz prognozu daljnjeg stanja, te da izvrši procjenu navedene povrede po svim kvalifikatornim okolnostima: pretrpljenim bolovima s obzirom na dugotrajnost i kompleksnost liječenja, trajnim posljedicama zbog naruženja, tjelesnog zdravlja tužitelja s obzirom na njegovu dob i zanimanje, odnosno poslove koje obavlja, da utvrdi stupanj naruženosti s obzirom na operativne ožiljke, s obzirom na otoke koljena i šepavost. Također, dr. ĆC mora utvrditi potrebu tužitelja za tuđom pomoći i njegom kroz cijelo vrijeme trajanja liječenja, a posebno kod ovog zadnjeg operativnog zahvata.

Iz potvrde dr. ŽC evidentno je da je tužitelj na neprekidnom bolovanju po istoj povredi i dijagnozi od dana 07.05.2013. godine do daljnjeg. Vidljivo je da je tužitelj operiran u KB "Sv. Duh" u Zagrebu, gdje je boravio od 30.10.2014. god., do 03.11.2014. godine. Tužitelj je stacionarnu rehabilitaciju izvršio u "Biokovci" Makarska u periodu od 12.12.2014. god., do 24.12.2014. god., te je do daljnjeg po istoj povredi i istoj šifri na bolovanju.

Tužitelj je predložio da se od poslodavca, tvrtke Ledo d.d., M. Čavića 9, pribave platni podaci o visini naknade koju je tužitelj primao za cijelo vrijeme bolovanja počev od 07.05.2013. god., do dostave podataka (ili završetka liječenja ako je u međuvremenu zaključeno), te podatak koliku bi plaću tužitelj ostvarivao kroz to vrijeme da je radio, s tim da poslodavac dostavi i visinu plaće u netto i brutto iznosu, godinu dana prije 07.05.2013. god., odnosno za period od 07.05.2012. god., do 07.05.2013. godine.

Sudski vještak dr. ĆC, spec. ortoped u dopuni vještva od 09. veljače 2016. godine, navodi da je pogledala svoja prethodna dva vještva i novu dokumentaciju tj. otpusno pismo zavoda za ortopediju KB Sv.Duh Zagreb iz kojeg vidi da je tužitelj ležao od 30.10. do 3. 11. 2014.g., te imao operaciju 31.10.2014. g., rekonstrukciju stražnje ukrižne veze. Tijek liječenja joj je predočen sa otpusnicom iz „Biokovke“ gdje je vršio rehabilitaciju, te sa kontrolnim nalazima liječnika ortopeda koji ga je operirao iz kojih vidi da su blago zaostale kretnje u operiranom koljenu, da

2 5

nije došlo do nekih popratnih komplikacija liječenja, pa bi promijenila iskaz do sada u vezi bolova, tuđe njege i pomoći, te naruženosti.

Zbog naruženosti nakon operacija radi se o ožiljcima postooperacijskim u predjelu koljena i to spada u lakšu naruženost koja je vidljiva kod obnaženosti i u ljetnom periodu kada tužitelj odlazi na kupanje i nosi kratke hlače. Što se tiče bolova dodala bi da su bolovi jakog intenziteta bili 2 dana, srednjeg intenziteta još 10 dana i slabog intenziteta 6 tjedana. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice kod obavljanja osobne higijene, prva 2 tjedna 2 sata dnevno i još 1 mjesec 1 sat dnevno. Ostaje kod smanjenja životnih aktivnosti s ortopedske strane kako ga je ranije procijenila od 10%.

Na upit da li se bolovi koje ste sada procijenili pribrajaju bolovima koje ste ranije procijenili, kao i procjena tuđe njege i pomoći jer je to nova operacija, vještakinja odgovara: Da, pribraja se ranijoj procjeni jer se radi o novoj operaciji, novim bolovima, te novom potrebom za tuđom njegom i pomoći.

Na upit da li se postotak procjene smanjenja životnih aktivnosti s ortopedske strane pribraja procjeni neurologa i maksilofacijalnog kirurga u punom postotku, vještakinja odgovara: Da obzirom da je vještak neurolog procijenio posljedice s osnova potresa mozga.

Na upit da li se naruženost odnosi samo na ožiljke ili na šepavost, vještakinja odgovara: Samo na ožiljke, šepavosti nema.

Na upit koliko bi trajalo liječenje nakon druge operacije, vještakinja odgovara: 6 mjeseci.

Na upit da li postoji naružnost i od prometne nesreće iz 2004.g., vještakinja odgovara: Ovi ožiljci zbog kojih postoji naruženost sam isključivo uzela u obzir zbog posljednje operacije, i nisam uzimala u obzir što bi eventualno postojalo od ranije.

Na upit je li stanje koljena bilo teže 2008.g., kada se dogodila nesreća ili sada nakon ove operacije, vještakinja odgovara: Stanje koje danas procjenjujem sam procijenila po medicinskoj dokumentaciji u kojoj vidim da su kretnje u koljenu ograničene tj. nisu potpune. Česta posljedica takvih operacija je upravo ta ograničena pokretljivost. Isto tako sam uzela u obzir da prilikom vršenja tih operacija se od nekih zdravijih tetiva mišića koljena zamjenski uzima za rekonstrukciju prednje ukrižene sveze kako bi se koljeno učvrstilo, i tužitelj je baš išao na operaciju da bi imao čvršće koljeno, međutim s druge strane on dobiva i neke druge posljedice kao npr. oslabljenu mišićnu masu, ograničava ga u nekim drugim aktivnostima, a s vremenom u budućnosti je pitanje kako će se dalje to koljeno ponašati. Prilikom ovog vještačenja sam uzela u obzir i sve posljedice koje se mogu tijekom života kod tužitelja događati očekivano, tako da sada njemu nije primarna ta nestabilnost ali s vremenom može biti u blagom obliku uz druge posljedice kao ograničenu pokretljivost i slabost, pa sam ostala pri istoj procjeni do 10%.

Na upit bi li procjena bolova i tuđe njege i pomoći bila manja da je tužitelj napravio operaciju kada mu je bila predložena, vještakinja odgovara: Da ju je prije napravio onda bi se ti bolovi preklapali, tako da bi se možda oni za 30% smanjili po procjeni trajanja. Tuđa njega i pomoć bi ostala ista prema procjeni maksilofacijalnog

2 6

kirurga, odnosno 3 tjedna 2 sata dnevno, te još mjesec dana 1 sat, koliko sam rekla u drugoj procjeni.

Sudski vještak dr. Slaven Lupi Ferandin spec. maksilofacijalni kirurg u dopuni vještva od 09. veljače 2016. godine, navodi da je pročitao pisano vještvo dr. ŠC, te bi se složio sa ukupnom procjenom odnosno ukupnim stupnjem oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja s područja glave u iznosu od 15%. Tu se radi o kombiniranom i usklađenom nalazu vještaka maksilofacijalnog kirurga i neurologa, te sve zajedno iznosi 15%. I dalje ostaje pri posljedicama štetnog događaja u smislu utrnulosti navedenih regija i u smislu oštećenja njuha. Istina je da nigdje tužitelj nije navodio oštećenje njuha u medicinskoj dokumentaciji, međutim na samom kliničkom pregledu on je to naveo kao nus nalaz odnosno kao nešto što on smatra normalnim, znači on je smatrao da je normalno da ne osjeća mirise nakon traumatskog događaja. Zbog opisanih fraktura vrlo je vjerojatno da je ta nemogućnost osjećanja mirisa posljedica štetnog događaja odnosno fraktura. Anosmija je uklopljena u ovu procjenu koju je dao.

Sudski vještak dr. Njegoslav Bušić spec. maksilofacijalni kirurg u dopuni vještva od 09. veljače 2016. godine, navodi da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 5. svibnja 2015.g. Nakon umne analize medicinske dokumentacije, na kraju predloženi postotak s njegove strane, smatra minimalnim obzirom na vrstu i težinu ozljeda koje je tužitelj pretrpio u području lica i glave. Taj postotak po njemu odnosi se samo na posljedice prijeloma, dok gubitak njuha, kako je elaborirao u pisanom vještvu, nije ubrajao u taj postotak. Dakle ostaje u cijelosti kod svog pisanog vještva. Ako bismo raščlanjivali postotke onda bi samo na temelju ozljeda tzv. viscerokrania (prijeloma koji pripadaju licu) postotak bi bio 10% kako je u pisanom nalazu prvotno vještačio vještak Lupi Ferandin. Ovom postotku je pridodano 5% koje je procijenio dr. Marović.

Na upit jesu li prijelomi lica srasli s pomakom, vještak odgovara: Svaki prijelom je s pomakom, ali u konkretnom slučaju nije se radilo o bitnim pomacima, pa je procjena maksilofacijalnog kirurga bila da se tužitelj liječi konzervativno odnosno bez operacijskog zahvata.

Tužitelj u podnesku od 03. ožujka 2016. god., navodi da se je vještak dr. ĆC dopunski izjasnila s obzirom na novi operativni zahvat koji je tužitelju izvršen. Procijenila je bolove koje je tužitelj trpio nakon operativnog zahvata i za vrijeme trajanja rehabilitacije. Navela je da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju od 10 dana, te bolove u blagom intenzitetu u trajanju od 6 tjedana, odnosno 42 dana.

Nakon samog povrjeđivanja kada je sudska vještakinja procjenjivala povredu tužitelja, navela je da je tužitelj trpio bolove u jakom intenzitetu 1 dan, u srednje jakom intenzitetu 2 tjedna (14 dana) i u blagom intenzitetu 6 tjedana (42 dana). Dr. Lupi-Ferandin i dr. Bušić su iz svoje specijalnosti suglasni da su jaki bolovi kod tužitelja trajali 1 dan, bolovi srednje jakog intenziteta 2 dana i bolovi slabog intenziteta 2 tjedna (14 dana).

Dakle, tužitelj je prema procjeni svih sudskih vještaka bolove u jakom intenzitetu trpio u ukupnom trajanju od 4 dana, srednje jakom intenzitetu 26 dana, te u slabom intenzitetu 98 dana.

2 7

O samoj procjeni bolova o intenzitetu i duljini trajanja, prostom matematičkom metodom tužitelja bi pripadao iznos od 14.896,00 kn.

Kako je tužitelj svakodnevno trpio bolove od časa povrjeđivanja 06.09.2008. god., pa do završetka bolovanja 31.10.2015.god. (a trpjet će ih i cijeli budući život), dakle godinama, te da je u tom vremenskom razdoblju bio podvrgnut bezbrojnim medicinskim intervencijama i pretragama, smatra da bi primjerena satisfakcija samo za bolove bio iznos od 20.000,00 kn, za naruženost 6.000,00. kn, za trajno umanjenje životnih aktivnosti 22.000,00 kn, za strah 10.000,00 kn, a što je ukupno 58.000,00 kn.

Kako je tuženik na ime neimovinske štete isplatio tužitelju iznos od 30.900,00 kn dana 18.11.2014. god., tužitelj ustraje u preostalom iznosu od 27.100,00 kn.

Navodi da je tuženik spekulativno pitao vještakinju dr. ĆC da li bi procjena bolova kod tužitelja bila manja da je tužitelj napravio operaciju kad mu je predložena, a sudska vještakinja je odgovorila da bi ta procjena bila manja za 30%, ali da bi procjena tuđe pomoći ostala ista na način da se ona nadovezuje / pribraja na procjenu tuđe pomoći koju je ranije utvrdio spec. maksilofacijalni kirurg (42 sata + 58 sati).

Nepovoljnije bi bilo tuženiku da je tužitelj hitno i po svojoj volji izvršio operativni zahvat u privatnoj klinici gdje je cijena tog zahvata oko 50.000,00 kn. Tada bi tuženik naveo da ne prihvaća troškove operacije jer je tužitelj to mogao izvršiti u redovnom osiguranju preko HZZO. Sada prigovara zašto je tužitelj obavio operativni zahvat preko HZZO, i zašto je dugo čekao, pa želi ušićariti na bolovima koje tužitelj trpi sve ove godine.

Međutim, nije ovisilo o tužitelj i njegovoj dispoziciji kad će se izvršiti operativni zahvat putem redovne zdravstvene zaštite. Tužitelj se nije mogao sam podvrgnuti operativnom zahvatu kad mu je predloženo, već je bio upisan na listu čekanja za operativnu rekonstrukciju u KB Sv. Duh.

Stoga nema nikakvog uporišta u nalazu vještakinje da bi umanjivala daljnje trpljenje bolova za 30%. Notorna je činjenica da tužitelj ne može odlučivati o terminu operativnog zahvata. Dapače, zbog jakih bolova u koljenu bio je prisiljen trpjeti bolove i čekati da ga pozovu radi operativnog zahvata. Konačno, sudska vještakinja je površno pregledala medicinsku dokumentaciju jer je kod tužitelja zaostalo teško oštećenje hrskavice u koljenskom zglobu, i to medijalne fasete patele, kao i defekt hrskavice srednjeg dijela trohilee femura u punoj debljini na arealu od oko 7 mm s edemom subhondralne kosti, te tanja i blaža neravna hrskavica vanjskih dijelova medijalnog kondila femura i tibije.

Hrskavica je oštećena tužitelju upravo zbog nestabilnosti koljena za trajno jer sa istegnutim ligamentima zglob se nije držao prirodno već je ispadao i bio nestabilan, pri čemu se kod kretanja dalje oštećivala hrskavica koja je već bila oštećena samom povredom. Operativnim zahvatom je učvršćena samo zadnja ukrižena sveza, ali je zglob koljena trajno uništen i u budućnosti predstavlja izvjesnu posljedicu ugradnje umjetnog koljenskog zgloba.

2 8

Sudska vještakinja u svojoj površnosti niti nije procijenila ovo teško stanje koje je zaostalo unatoč operaciji, iako je na to upozorena u podnesku od 19.11.2015. godine. Ostala je samo pri ranijoj procjeni povrede ukrižene sveze koja je sada operativnim zahvatom samo donekle ukočila pokrete u koljenu, ali nije zaustavila progresivno propadanje hrskavice jer je i peronealni živac oštećen, što uzrokuje nepravilan hod i nepravilno opterećenje koljenskog zgloba i njegovo trajno propadanje.

Sudska vještakinja je pogrešno procijenila i naruženost kod tužitelja jer je procjenjivala samo postoperativne ožiljke, ali je rekla da šepavost nije pronašla u medicinskoj dokumentaciji, što je netočno.

Konačno, tužitelj stalno nosi ortozu za koljeno, što sve postoji u sudskom spisu, a sudska vještakinja o tome nije vodila računa. Dakle, šepavost je vidljiva uvijek i svima, a ortoza osobito u ljetnim mjesecima. Dakako, da se radi o jakoj naruženosti, i dakako da je ova povreda daleko složenija i veća nego ju je procijenila sudska vještakinja. Zapravo je njena procjena suprotna s medicinskom dokumentacijom koja je javna isprava.

Maksilofacijalni kirurg je naveo da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe zbog pripreme tekuće i kašaste hrane u trajanju od 3 tjedna po 2 sata dnevno, a sudska vještakinja je procijenila potrebu za tuđom pomoći nakon operativnog zahvata dok je tužitelj najprije nepokretan, a zatim i teško pokretan, dok se kretao uz pomoć pomagala, a radi obavljanja osobne higijene. Navela je da je ta pomoć bila potrebna 2 tjedna po 2 sata dnevno, i jedan mjesec po 1 sat dnevno, pri tome se sudska vještakinja nije osvrnula na činjenicu da tužitelj trajno nosi ortozu za koljeno.

Ukupno je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna za 100 sati po cijeni sata tuđe pomoći od 35,00 kn po satu. Tužitelj po osnovu imovinske štete zbog pomoći za tuđom pomoći i njegom potražuje iznos od 3.500,00 kn.

Tužitelj je imao i daljnje troškove povodom liječenja: trošak neurološkog snimanja u iznosu od 350,00 kn, prema računu od 20.05.2014. god., trošak nabave ortoze u iznosu od 886,07 kn, od 04.11.2014. god., troškove lijekova za zglob u iznosu od 56,09 kn od 04. 12.2014. god., te iznos od 211,93 kn od 24.12.2014. god., što je ukupno 1.504,09 kn.

Kako je ranije zatražene troškove liječenja navedene u tužbi, tuženik platio 18.11.2014. god., tužitelj navodi da ustraje u daljnjem iznosu od 1.504.09 kn na ime imovinske štete zbog troškova liječenja.

Kako je za prvo razdoblje bolovanja od povrjeđivanja 06.09.2008. god., do 31.12.2009. god., poslodavac dostavio platne podatke za tužitelja, precizirao je tužbeni zahtjev svojim podneskom od 23.09.2013. god., a tuženik je isplatio paušalni iznos od 15.000,00 kn, jer nije naveo za koje je razdoblje i po kojim mjesecima izvršio isplatu. Stoga nije u stanju precizirati preostali tužbeni zahtjev gubitka na zaradi za navedeno razdoblje.

Nadalje navodi da je također zaprimio od poslodavca platne podatke za razdoblje bolovanja od 07.05.2013. god., do 31.10.2015. godine. Vidljivo je da je tužitelj u tom razdoblju primao naknadu umjesto plaće za vrijeme bolovanja, u

2 9

ukupnom iznosu od 94.624,67 kn netto, a da je radio u istom razdoblju ostvario iznos od 153.154,54 kn, a godinu dana prije nesreće je ostvario na ime netto plaće ukupno 79.164,44 kn. Stoga se ukazuje razlika u zaradi od najmanje 58.529,87 kn ako se uzme razdoblje u kojem je tužitelj primao naknadu umjesto plaće za vrijeme trajanja bolovanja, a ne onog razdoblja u kojem je realno ostvario plaću u prethodnoj godini.

Tužitelj stoga predlaže da se provede dokaz financijskim vještačenjem tako da sudski vještak financijske struke utvrdi gubitak na zaradi za oba razdoblja bolovanja: od 06.09.2008. god., do 31.12.2009. god., te od 07.05.2013. god., do 31.10.2015. godine.

Sukladno do sada provedenom dokaznom postupku, tužitelj je istim podneskom preinačio tužbeni zahtjev, potražujući od tuženika na ime pretrpljene neimovinske štete iznos od 27.100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 13.07.2009. god., do isplate., na ime izgubljene zarade za razdoblje od 06.09.2008. god., do 31.12.2009. god., potražujući iznos od 65.725,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od dospijeća tj. 1-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, počev od 01. listopada 2008. god., sve do isplate, na ime izgubljene zarade za razdoblje od 07.05.2013. god., do 31.10.2015. god., potražujući iznos od 58.529,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, počev od 01. lipnja 2013. god., sve do isplate, na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege te troškova liječenja, potražujući ukupan iznos od 5.004,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos naknade za tuđu njegu i pomoć od 3.500,00 kn teče od 10. rujna 2008. god., a na iznose svakog pojedinog računa teče od dana plaćanja računa, sve do isplate.

U podnesku od 15. ožujka 2016. god., tuženik navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva. Navodi da u svrhu ekonomičnosti postupka ističe kako nema većih primjedbi ni prigovora nalazima i mišljenjima vještaka, budući su se isti očitovali o svim aspektima ozljeđivanja tužitelja, odnosno o svim kvalifikatornim okolnostima, te dali objedinjenu ocjenu.

Imajući u vidu sve nalaze i mišljenja proizlazi kako su kod tužitelja zaostale trajne posljedica od 25%, da je isti trpio bolove (za koje odgovara tuženik) u trajanju od 2,5 plus 21+71 dan, da je zaostao ponekad vidljiv kozmetski defekt-minimalna naruženost, da je trpio strah različitih intenziteta i trajanja 2+14+45 dana, te da mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć (za koju tuženik odgovara) u trajanju od 72 sata (3 tjedna po 2 sata i jedan mjesec po 1 sat). Naime, upravo je dr. ĆC navela da je ocjenu naruženosti i potrebe za tuđom njegom potrebno dati od strane vještaka MFK specijalnosti.

Nadalje navodi da osporava točnost i osnovanost navoda iz podneska tužitelja. Naime, upravo iz razloga stručnosti i objektivizacije povreda, odnosno visine neimovinske štete, izveo se dokaz medicinskim vještačenjem, pri čemu su vještaci i izvršili klinički pregled tužitelja, budući da stranke i sud nemaju potrebnog stručnog znanja za davanje mišljenja, a koje bi bilo relevantno za donošenje pravilne i zakonite sudske odluke.

Tuženik svakako ukazuje kako nakon zadobivanja povreda, tužitelj nije trpio bolove "na preskoke", odnosno po specijalnostima svoje povrede, već je jednostavno

3 0

trpio bolove-bez obzira o kojim se tjelesnim sustavima radilo. Dakle, nije tužitelj trpio bolove iz ortopedske, pa iz maksilofacijalne domene, pa eventualno neke treće, već je trpio bolove zbog svih povreda koje je zadobio. Stoga su potpuno neosnovani, nelogični i neživotni navodi tužitelja kako bi se isti "zbrajali".

Dakle, kako je dr. ĆC bolove neposredno nakon nezgode cijenila u većem i dužem trajanju od dr. Lupi-Ferandina, to su isti supsumirani pod njenu procjenu (1+14+42 dana)., U dopunskom nalazu i mišljenju je dr. ĆC navela kako bi tužitelj nakon operativnog zahvata 2014. god., trpio i daljnje bolove (2+10+42 dana), međutim da bi isti bili manji do 30% da je tužitelj operaciju obavio kada mu je to bilo predloženo-2008. godine.

Kako je dakle, na tužitelju obveza smanjenja štete, a na posljetku i smanjenja bolova i tegoba i posljedica nezgode, a da predloženi operativni zahvat nije obavio 2008. god., već 6 godina nakon toga, tuženik ističe kako se bolovi iskazani po dr. D u dopunskom nalazu i mišljenju moraju umanjiti za 30%. Dakle, umjesto 2+1042 dana, isti bi trajali 1,5+7+29 dana.

Navodi da tužitelj pokušava dovesti sud u zabludu tvrdnjom da se isti zahvat nije mogao obaviti do 2014. godine. Na operaciju ligamenata ne čeka se 6 godina-to je bila odluka isključivo tužitelja, kao i odluka da se ista obavi u Zagrebu. To što se tužitelj tek 2013. god., upisao za operativni zahvat ga ne ekskulpira za proteklih 5 godina.

Tuženik ističe kako je tužitelj pogrešno utvrdio i trajanje tuđe njege i pomoći, obzirom da su se vještaci očitovali kako je ista bila prije svega u domeni vještaka MFK (3 tjedna po 2 sata = 21 x 2 = 42 sata), da bi zatim dr. ĆC u dopunskom nalazu na upit pun. tuženika naznačila kako bi procjena tuđe njege i pomoći ostala ista, te dodaje još 1 mjesec po 1 sat (30 x 1 = 30 sati), dakle ukupno 72 sata, a ne 100 sati.

Tuženik je tijekom postupka u svrhu ekonomičnosti postupka učinio nespornim cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 20 kn sa kamatama od presuđenja. Protivi se zatraženoj cijeni od 35 kn, koju visinu tužitelj ničim ni ne dokazuje, kao što ne dokazuje niti da je istu platio. Navodi da je dostavio dopis DZS, a ovim putem dostavlja i stav VSRH u kojem je naznačen iznos koji je prihvaćen od strane sudske prakse. Ujedno dostavlja i podatak o plaći djelatnika Ustanove koji takvu pomoć pruža, a što je ujedno i najmjerodavniji podatak o cijeni rada.

Nadalje navodi da osporava osnovanost potraživanja troškova liječenja u daljnjem iznosu od 1.504,09 kn budući da navedeni troškovi nisu bili opravdani, niti su se vještaci o istima očitovali, dok je tužitelj preglede, kao i ostale pretrage mogao obaviti korištenjem prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja. Naposljetku, na iste tužitelj nije niti upućen od strane liječnika kliničara.

Osim toga, protivi se visini zatražene izgubljene zarade, te osporava opravdanost trajanja bolovanja, za koji period tužitelj potražuje izgubljenu zaradu. Naime, u prilog tvrdnjama tuženika govori i sam iskaz imenovane vještakinje dr. ĆC, a ukoliko naslovni sud isto ne bi prihvatio, tuženik predlaže u nastavku postupka prije svega izvesti dokaz vještačenjem po spec. medicine rada, a zatim

3 1

nakon utvrđenja relevantnog i opravdanog perioda bolovanja, provesti financijsko vještačenje predloženo po tužitelju.

U preostalom dijelu, tuženik ustraje u navodima iznesenim tijekom postupka, protivi se zatraženom početku tijeka zateznih kamata, ističući kako je tužitelju s osnova neimovinske štete isplatio ukupno 44.914,21 kn, s osnova izgubljene zarade iznos od 28.283,84 kn, te troškova liječenja iznos od 1.044,35 kn, odnosno ukupno 74.242,40 kn.

Naime, s obzirom da se tužitelj nije javljao tuženiku u mirnom postupku, a tijekom cijelog dokaznog postupka je dostavljana medicinska dokumentacija, pri čemu su i dodatno pozivani vještaci, tuženik ukazuje na stav Vrhovnog suda RH u tom pogledu, odnosno da kamate mogu početi teći tek od presuđenja.

Tužitelj u podnesku od 25. ožujka 2016. god., navodi da u privitku dostavlja potvrdu odabranog liječnika kojom potvrđuje da se je tužitelj nalazio neprekidno na bolovanju od 07. svibnja 2013. god., do daljnjega po povredi koju je pretrpio u predmetnoj prometnoj nesreći.

Kako je poslodavac dostavio platne podatke za tužitelja u razdoblju od 07. svibnja 2013. god., do 31. listopada 2015. god., predložio je da se temeljem istih izvrši obračun gubitka na zaradi po sudskom vještaku financijske struke.

Ukoliko tuženik prihvaća obračun tužitelja, uz prethodnu provjeru, tada neće biti potrebno provoditi financijsko vještačenje. Kako je tužitelj po istoj povredi do daljnjega na bolovanju, a odabrani liječnik je uputio zahtjev Invalidskoj komisiji za njegovo umirovljenje, izvjesno je da će tužitelj biti umirovljen. Stoga će gubitak na zaradi za razdoblje od 31. listopada 2005. god., do daljnjega, tražiti u drugom postupku.

Na raspravnom ročištu dana 13. travnja 2016. god., sudski vještak dr. Miro Jurinović, spec. neurokirurg, navodi da je po pregledu spisa utvrdio da je potrebno sačiniti pisani nalaz i mišljenje radi obima spisa, te da se ne može "ad hoc" vještačiti.

Tužitelj u podnesku od 12. travnja 2016. god., navodi da je okrivljivanje tužitelja za rad bolnica i operacijske liste čekanja, izvan svake pameti i pristojnosti. Nitko u RH ne može sam zakazati operacijski zahvat i utjecati na liste čekanja u okviru redovnog zdravstvenog osiguranja i redovnog puta zdravstvene zaštite. To je naprosto notorna činjenica.

Navodi da je cijeli niz godina pod strogom liječničkom kontrolom i nadzorom. Liječnici su u njegovom slučaju, kao i u svim ostalim slučajevima isključivo nadležni i odgovorni za tijek liječenja, te vrstu zahvata i njihov termin.

Oduzimati tužitelju prava na bolove koje permanentno trpi od strane samih liječnika vještaka, a zbog načina liječenja za koje su odgovorni sami liječnici, to je u najmanju ruku neprimjereno. Navodi da su mu liječnici trebali zakazati termin za operaciju koju tužitelj ne bi mogao odbiti, kao što i nije kad mu je zakazan termin.

Tužitelj osporava prijedlog tuženika da se provede dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku medicine rada iz razloga što spisu prileži

3 2

medicinska dokumentacija obiteljskog liječnika o duljini trajanja bolovanja, jer kod njega postoje doznake o bolovanju i šifre bolovanja. Zbog toga je liječnica opće prakse dostavila sudu potvrdu sa šiframa bolovanja, što predstavlja javnu ispravu. Javna isprava je presumptio iuris i predmnijeva istinitost njenog sadržaja.

Neosnovano tuženik poziva vještaka medicine rada da potvrdi istinitost javne isprave. Međutim, sudski vještak medicine rada ne može i ne smije provjeravati istinitost sadržaja javne isprave, već tuženik ukoliko osporava istinitost javne isprave, mora za to pokrenuti odgovarajući postupak protiv liječnice i nadležne liječničke Komisije pri HZZO koja je odobravala bolovanje tužitelju. Do tada se dokazni postupak treba temeljiti na medicinskoj dokumentaciji kao vjerodostojnoj javnoj ispravi.

Ne protivi se prijedlogu tuženika da se provede dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke na okolnost gubitka na zaradi prema relevantnoj dokumentaciji u sudskom spisu.

Sudski vještak dr. mr. sc. Miro Jurinović, spec. neurokirurg u pisanom vještvu od 03. svibnja 2016. god., navodi da je dana 06. rujna 2008. god., tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći u svojstvu vozača motorkotača, te je prevezen na HKP KBC Split, gdje je hospitaliziran u Odjelu za neurokirurgiju. Navodi da je na odjelu za neurokirurgiju bilo liječen 3 dana, te navodi dijagnoze uz koje je otpušten na kućnu njegu dana 09. rujna 2008. godine.

Navodi da je nakon uvida u otpusno pismo pregledao svu medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, kao i ostalu dokumentaciju od značaja za davanje vještačkog mišljenja. Pažljivo je iščitao pisana vještva i usmena vještačenja koja su za potrebe suda izradili i usmeno obrazlagali vještaci neurolog, maksilofacijalni kirurzi, vještakinja ortoped i vještak psihijatar.

Mišljenje će nadalje prvenstveno iskazati s neurokirurškog gledišta, a osvrnuti će se i dati mišljenje u pogledu ukupnog oštećenja tjelesnog zdravlja i posljedično umanjenja životnih aktivnosti tužitelja.

O tijeku liječenja nakon otpusta iz bolnice, po odlascima na kontrolne specijalističke preglede i pretrage, po poduzetom operacijskom zahvatu s ortopedske strane, izvijestili su vještaci maksilofacijalni kirurzi i vještakinja za ortopediju. Oni su se izjasnili poradi ozljeda iz maksilofacijalnog i ortopedskog traumatološkog područja. Iskazali su mišljenje u pogledu stupnja oštećenja tjelesnog zdravlja, trpljenja bolova po intenzitetu i trajanju, naruženosti, te o imovinskoj šteti radi potrebe pomoći i njege od strane druge osobe. Psihijatar je iskazao vještačko mišljenje u pogledu prava osobnosti na duševno zdravlje, dao je procjenu o pretrpljenom strahu.

Nadalje vještak navodi da će se nadalje referirati o hodogramu liječenja s neurološko-neurokirurškog aspekta, te navodi da je dana 02.10.2008. god., tužitelj bio na kontrolnom neurokirurškom pregledu. Dana 14.10.2008. god., i 04.11.2008. god., na neurološkim pregledima, da je uradio pretragu EEG dana 20.10.2008. god., te istog dana i na pretrazi evociranih potencijala (BAER, SEP medianus), te da je uradio kontrolni CT neurokramija-nalaz.

3 3

Navodi da je potom dana 19.11.2008. god., uradio pretragu MR, dana 28.01.2009. godine da je bio na neuropsihološkom testiranju, te da je pretragu ENNG za gornje udove tužitelj uradio dana 06.02.2009. godine, a za donje udove dana 20.03.2009. godine. Na ponovnim kontrolnim neurološkim pregledima je bio dana 21.04.2009. god., 04.08.2009. god., i 04.01.2010. godine. Kontrolno neuropsihologijsko testiranje je obavio dana 28.08.2009. godine.

Tijekom 2008. god. i 2009. god., radi duševnih poteškoća redovito je odlazio na psihijatrijske preglede, te mu je ordinirana terapija za ublažavanje duševnih tegoba. Odlazio je na ambulantno fizikalno liječenje, u prvom redu radi slabosti mišića lijeve natkoljenice i potkoljenice, te radi funkcijskog poremećaja poslije ozljede lijevog koljena. Tijekom 2013. god., bio je ponovno na neurološkim pregledima. Uradio je pretragu MR mozga 2013. god., a 2014. god., uradio je EMNG pretragu za donje udove.

Vještak nadalje navodi da je tužitelj doživio povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje. Ispoljila se povreda prava osobnosti u trpljenju bolova, imao je neugodnosti radi ozljeđivanja, privremeno su mu u punom obimu bile reducirane životne aktivnosti, a u određenom stupnju trajno mu je oštećeno tjelesno zdravlje, i po toj osnovi umanjena životna aktivnost. U malenom stupnju preostala je naruženost. Potrebu tuđe njege i pomoći imao je izvjesno vrijeme.

U pogledu bolova s neurokirurške strane, bolovi su manji i kraćeg trajanja od već procijenjenih od strane vještakinje ortopeda.

Neugodnosti za tužitelja su bile znatne, dugog trajanja, a sve zbog ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći. Bio je hospitaliziran, izložen rendgenskom snimanju, odlazio je bezbroj puta na specijalističke preglede, i mnogo puta bio je na pretragama koje su mu savjetovali specijalisti. Odlazio je na fizikalno liječenje. Operiran je radi ozljede lijevog koljena. Ulagao je mnogo strpljenja, imao je gnjavaže, dangubu, a svega toga ne bi bilo da se nije ozlijedio na dan 06.09.2008. godine.

Privremeno u punom obimu su mu bile reducirane životne aktivnosti, a trajno s neurokirurške strane oštećeno mu je tjelesno zdravlje, i trajno su mu umanjene životne aktivnosti za 5%. Na račun stanja poslije pretrpljenog potresa mozga. Poteškoće su objektivizirane, neuropsihologijskim testiranjem u dva navrata, ujedno su duševne poteškoće zabilježene od strane psihijatra kao poslijetraumatske iz kruga organskog blažeg psihosindroma.

Vještaci za maksilofacijalnu kirurgiju izjasnili su se za trajno oštećenje tjelesnog zdravlja za 10 % na račun posljedica poslije fraktura ličnog skeleta.

Vještakinja ortoped ocijenila je trajno oštećeno tjelesno zdravlje za 10% na račun posljedica poslije ozljede lijevog koljena.

Sve trajne posljedice su nakon traumatskog oštećenja različitih organskih sustava i ispoljavaju se na različite načine, poradi čega će tužitelj ulagati napore pri svakodnevnim životnim aktivnostima. Mišljenja je da je trajno oštećeno zdravlje kod tužitelja za 25%, i u tom stupnju umanjene su mu trajno životne aktivnosti.

3 4

S neurokirurške strane radi pretrpljenog potresa mozga ispoljavaju se poteškoće povremenim glavoboljama u blažem stupnju, povremeno u određenim položajima može imati blažu vrtoglavicu, i na blaže do umjerene smetnje pažnje i koncentracije, tegobe pri upamćivanju, povremeno moguću razdražljivost. S ortopedskog traumatološke strane i maksilofacijalne strane, izjasnili su se o posljedicama vještaci za ortopediju i maksilofacijalnu kirurgiju.

Vještak navodi da će se osvrnuti na konstatirana oštećenja vratnih živčanih korjenova (C 6, C 7) pretragu EMNG učinjenu 06.02.2009. god., i oštećenja živčanih korjenova za pete slabinske živčane korijenove (L 5), prvi križni živčani korijen (S 1) i oštećenje za lijevi živac peroneus pri pretragi EMNG učinjenoj 20.03.2009. godine.

U tužitelja nije registrirana vratna trzajna ozljeda, dakle niti istegnuća vratnih struktura. S druge strane pretraga MR vratne kralježnice učinjena 19.11.2008. god., ukazala je na prisutne degenerativne promjene vratne kralježnice. Prisutna oštećenja vratnih živčanih korjenova nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nesreći.

Oštećenja slabinskih živčanih korjenova i prvog križnog živčanog korijena također se ne mogu uzročno posljedično povezati s ozljeđivanjem u predmetnoj prometnoj nesreći.

Što se tiče oštećenja lijevog živca peroneusa ustanovljenog pri pretrazi EMNG koja je učinjena 20.03.2009. god., treba istaknuti sljedeće činjenice. Tužitelj je na neurokirurškom pregledu bio dana 02.10.2008. god., na neurološkim pregledima dana 14.10. i 04.11.2008. god., potom 04.02. i 27.02.2009. god., i pri tim pregledima u neurološkom statusu ne bilježi se postojanje kliničkih simptoma oštećenja živca peroneusa s lijeve strane, neurološki status što se tiče motorike i osjeta opisuje se za donje udove u granicama normale.

Nakon učinjenog EMNG nalaza za noge (20.03.2009.god., tužitelj je bio na neurološkim pregledima 21.04. i 04.08. 2009. god., zatim još jednom 04.01.2009. god. Neurolozi su zacijelo imali na uvid i nalaz EMNG učinjen 20.03.2009. god., ali u svojim specijalističkim nalazima nisu zabilježili postojanje oštećenja (pareze) živca peroneusa, u neurološkom statusu nisu zabilježili ispade osjeta za lijevu potkoljenicu i lijevo stopalo, niti poremećaj motorike u vidu slabosti dorzalne fleksije lijevog stopala (odizanja stopala).

Temeljem priloženog neurokirurškog nalaza iz 2008. god., i neuroloških nalaza iz 2008. i 2009. god., te nalaza iz 2010. god., dakle temeljem te medicinske dokumentacije priložene spisu, ne može se cijeniti prisustvo trajne posljedice po osnovi oštećenja lijevog živca peroneusa. O naruženosti su se izjasnili vještaci ortoped i maksilofacijalni kirurg u svojim vještvima i pri usmenom vještačkom očitovanju.

Procjenom potrebe tuđe pomoći i njege kod kuće treba uvažiti kako su vještačko mišljenje iskazali vještaci maksilofacijalni kirurg i vještakinja ortoped.

Neurokirurško vještačko mišljenje izradio je temeljem priložene medicinske dokumentacije u sudbenom spisu. Nije imao potrebe za kliničke preglede tužitelja.

Drugo ne nije imao što iznijeti.

3 5

U podnesku od 01. prosinca 2016. god., tuženik navodi da nema primjedbi ni prigovora nalazu i mišljenju dr. Mira Jurinovića. Procjenu sveukupno zaostalih trajnih posljedica kod tužitelja od 25%, tuđe njege i pomoći, naruženosti, te bolova (koji su manji od ortopedskih), tuženik smatra objektivnom, logičnom i utemeljenu u spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji.

Navodi da se je dr. Jurinović očitovao i u pogledu tegoba koje se od strane tužitelja pokušavaju prikazati i posljedicom predmetne nezgode, te jasno, nedvosmisleno i precizno iskazao svoje mišljenje kojim otklanja uzročno-posljedičnu vezu navedenih, možebitnih, oštećenja sa predmetnim slučajem.

Kako je za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja te zakonitu i pravilnu sudsku odluku bilo potrebno da se imenuju vještaci koji će iskazati svoje mišljenje o medicinskoj dokumentaciji, "Javnoj ispravi", tuženik ustraje u prijedlogu da se o istoj očituje i spec. medicine rada, a obzirom da osporava opravdanost i trajanje bolovanja tužitelja. U prilog tvrdnjama tuženika iskazivala je i dr. ĆC. Po njoj opravdano liječenje nakon operacije je 6 mjeseci, a ne dvije i pol godine. Tek kada se utvrdi relevantan i opravdan period bolovanja može se pristupiti financijskom vještačenju predloženom po tužitelju.

Imajući u vidu sve nalaze i mišljenja imenovanih vještaka, proizlazi kako su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 25%, da je isti trpio bolove (za koje odgovara tuženik), u trajanju od 2,5 + 21 + 71 dan, da je zaostao ponekad vidljiv kozmetski defekt – minimalna naruženost, da je trpio strah različitih intenziteta i trajanja 2 +14 + 45 dana, te da mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć (za koju je tuženik odgovoran, u trajanju od 72 sata (tri tjedna po dva sata i jedan mjesec po jedan sat).

Tuženik opetovano ističe kako je tužitelju s osnova neimovinske štete isplatio ukupno 44.914,21 kn, s osnova izgubljene zarade iznos od ukupno 28.283,84 kn, te troškova liječenja iznos od ukupno 1.044,35 kn, odnosno sveukupno 74.242,40 kn. Predlaže da sud odluči o preinaci tužbenog zahtjeva, dok se protivi zatraženom početku tijeka zateznih kamata, kako na neimovinsku, tako i imovinsku štetu, obzorom da iste nisu postavljene sukladno odredbama ZOOP-a, a niti utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, obzirom da se tužitelj nije javljao tuženiku u mirnom postupku, a tijekom cijelog dokaznog postupka je dostavljana medicinska dokumentacija, a radi čega su i dodatno pozivani vještaci na očitovanja, tuženik ukazuje na stav Vrhovnog suda RH u tom pogledu, odnosno da kamate počinju teći tek od presuđenja. U konkretnom slučaju visina štete je utvrđivana tijekom postupka, dok je tuženik po primitku dokumentacije isplatio tužitelju naknadu štete, odnosno postupio u skladu s osigurateljskom praksom i obvezom.

Navodi da je u prilog visine štete s osnova tuđe njege i pomoći dostavio najmjerodavniji podatak-satnicu djelatnika ustanove koja pruža takvu pomoć, kao i odluku VS RH, a ovim putem dostavlja i najrecentniji stav VS RH u pogledu kamate. Naime, kako isto potraživanje predstavlja nenovčanu imovinsku štetu, kamate na tuđu njegu i pomoć mogu početi teći tek od presuđenja.

3 6

Naposljetku, tuženik izvješćuje sud kako je u pogledu predmetne nezgode Županijski sud u Splitu donio pravomoćnu odluku u pogledu (su)odgovornosti sudionika nezgode br. Gž-2015/15-2 od 16.06.2016. god., a kojom je utvrđena suodgovornost tužitelja nastanku nezgode od 20%, a zbog kretanja nedopuštenom i neprilagođenom brzinom. Navedeno je potrebno uzeti u obzir/odbiti prilikom utvrđenja visine štete.

Tužitelj u podnesku od 13. prosinca 2106.god., navodi da osporava nalaz sudskog vještaka dr. Miro Jurinović jer nije u cijelosti napravljen lege artis. Navodi da vještak nije pregledao tužitelja i nije ispoštovao medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu. Jednako kao i vještak dr. Marović, ovaj vještak je ignorirao medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, a odnosi se na teško oštećenje nervusa peronervusa peroneusa.

Naime, u nebrojenim nalazima evidentirano je teško oštećenje lijevog nervusa peroneusa koje oba sudska vještaka uporno negiraju. U nalazu prof.dr.sc. VC od 17.08.2016. god., kliničkim pregledom utvrđene su sve posljedice toga živca. Također je dr. ĆC uočila isto oštećenje u kliničkom pregledu od 18.08.2016. godine, dapače, utvrdila je značajno pogoršanje sadašnjeg stanja i savjetovala pregled kod prof. SC zbog ponovljene operacije tužitelja.

U poliklinici Matulić također spominju novu operaciju artroskopije koljena zbog utvrđenog oštećenja hrskavice troheje. Dapače, dr. VC navodi da tužitelj zbog slabosti noge neće moći obavljati poslove svoga zanimanje, odnosno poslove vozača koje je obavljao kod poslodavca.

Zbog svega navedenog tužitelj inzistira na kliničkom pregledu od strane dr. Jurinovića radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Navodi da se i dr. ĆC i dr. Jurinović trebaju dopunski saslušati u odnosu na iznesene primjedbe, a kako je dr. ĆC pregledala tužitelja, inzistira da to učini i dr. Jurinović.

Sudski vještak dr. Miro Jurinović spec. neurokirurg, u dopuni vještva od 27. siječnja 2107. god., navodi da je u ovom predmetu izradio pisani vještački neurokirurški nalaz sa dne 3.svibnja 2016. godine. Danas prije početka ročišta u cijelosti je pročitao taj pisani nalaz, ujedno je pročitao podnesak pun. tužitelja, a vidio je i podnesak tuženika.

Na drugoj stranici pisanog vještva na latinskom i hrvatskom jeziku ispisao je dijagnoze koje su zabilježene kod oštećenika. Nigdje se ne spominje u medicinskoj dokumentaciji svježoj, kao i u godini 2009.g. i 2010.g., da je tužitelj zadobio tzv. istegnuće vratnih struktura, kao niti da postoji oštećenje živca peroneusa za lijevu nogu. On se je izjasnio temeljem poslijetraumatskih teškoća radi pretrpljenog potresa mozga za trajno oštećenje tjelesnog zdravlja od 5%, te je kazao u kakvim situacijama i u kolikom stupnju će tužitelj trebali ulagati napore. Posebno se je na stranici 6. i 7. izjasnio u pogledu konstatiranih oštećenja vratnih živčanih korjenova, ujedno i korjenova 5. slabinskih i prvi križni živčani, kao i za oštećenje lijevog živca peroneusa, a koja pretraga EMG je učinjena 20.3.2009. godine. Kako nije registrirana vratna trzajna ozljeda to se oštećenja vratnih živčanih korijena uzročno- posljedično nisu mogla povezati. Isto tako uzročno-posljedično nisu se mogla povezati oštećenja živčanih korjenova slabinskih i prvog križnog. Što se tiče oštećenja živca peroneusa treba istaknuti slijedeće:

3 7

Tužitelj je bio na neurokirurškom pregledu 2.10.2008.g., te na pregledima neurološkim 14.listopada i 4. studenog 2008.g., potom još dva puta 4. veljače i 27.veljače 2009.g., i pri svim tim pregledima u neurološkom statusu ne bilježi se postojanje kliničkih simptoma oštećenja živca peroneusa s lijeve strane. Zabilježeno je kako je neurološki status što se tiče motorike i osjeta u granicama normale. Nadalje se još tri puta tužitelj javljao neurolozima, i to u travnju i kolovozu 2009. godine. Neurolozi su imali na uvid nalaz EMG učinjen u ožujku 2009..g., ali u svojim nalazima nisu zabilježili postojanje oštećenja dakle pareze živca peroneusa. U neurološkom statusu nisu zabilježili ispade osjeta za lijevu potkoljenicu i lijevo stopalo, niti poremećaj motorike u vidu slabosti dorzalne fleksije lijevog stopala (podizanja stopala), tako je on mogao na temelju svega toga što je sada iznio kazati da ne može cijeniti da je preostala trajna posljedica zbog oštećenja živca peroneusa.

Na upit kada se spominje prvi puta oštećenje živca peroneusa, vještak odgovara: u nalazu EMG učinjenog 6.veljače 2009.g., a potom 20.ožujka 2009.godine. U tom drugom nalazu 20.3.2009.g., neurolog je zabilježio oštećenje za živac peroneus lijevo. Iza toga je više puta pregledan i to 5 puta od strane neurologa, i oni to nisu zabilježili.

Navodi da mu se sada uručuje nalaz neurologa s datumom 17.kolovoza 2016.g., u kojem je za tužitelja zabilježena dijagnoza: oštećenja lijevog živca peroneusa. Također se u tom nalazu ispisuju klinički znaci u skladu s oštećenjem živca peroneusa.

Bez obzira na predočeni nalaz ostaje kod svega što je naveo u pisanom vještvu od 3.svibnja 2016.godine.

Na upit je li za vaš nalaz i mišljenje bio nužan pregled tužitelja, vještak odgovara: istakao sam da nije bio nužan pregled tužitelja jer je za mene bilo vjerodostojno 6 nalaza ukupno od strane neurokirurga (1) i 5 nalaza neurologa.

Tužitelj na istom ročištu navodi da pridržava pravo očitovati se na dopunski nalaz dr Jurinovića. Nadalje inzistira na tome da se ponovno pozove i dopunski sasluša dr. ĆC, te da se u daljnjem postupku izvede dokaz financijskim vještačenjem na okolnost izgubljene zarade kod tužitelja.

Tuženik na istom ročištu ističe kako nema primjedbi ni prigovora ni na dopunski nalaz i mišljenje dr. Jurinovića, dok se protivi dokaznom prijedlogu tužitelja za ponovnim pozivanjem dr. ĆC. Naime, ista je već dala dvije dopune, pa bi to predstavljalo 4-to očitovanje dr. ĆC u ovom predmetu, a obzirom da se ista u cijelosti očitovala po prigovorima i prijedlozima tužitelja, tuženik smatra navedeni prijedlog suvišnim.

Obzirom je tuženik osporio opravdanu duljinu trajanja bolovanja, to je u skladu s time i predložio izvođenje dokaza radi utvrđivanja odlučne okolnosti po vještaku spec. medicine rada, a nakon čega bi se eventualno mogao izvesti po tužitelju predloženi dokaz knjigovodstveno – financijskim vještačenjem.

Obzirom je tijekom postupka došlo do preinake tužbe to tuženik ustraje da sud odluči o preinaci tužbe, a zatim izvede predložene dokaze.

3 8

Tužitelja se je usprotivio prijedlogu pun. tuženika da se u ovom predmetu izvede dokaz vještačenjem po medicini rada koja bi trebala preispitivati opravdanost bolovanja tužitelja jer je to bolovanje određeno od strane nadležnih službi, te i konzumirano u cijelosti.

Na raspravnom ročištu dana 18. svibnja 2018. god., tužitelj u odnosu na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mira Jurinovića ističe da isti nalaz ne prihvaća jer se ne temelji na med. dokumentaciji koja prileži sudskom spisu. Ujedno ustraje u prijedlogu da se dopunski sasluša dr. ĆC budući da je tužitelj imao nakon predmetne nezgode operaciju, te s obzirom na tu činjenicu njenu je raniju ocjenu potrebno ispitati. Ne protivi se prijedlogu pun. tuženika da se na okolnost izgubljene zarade tužitelja izvede dokaz financijskim vještačenjem. U odnosu na prijedlog tuženika da se na okolnost opravdanosti bolovanja izvede dokaz vještačenja po vještaku medicine rada ističe da je bolovanje kod tužitelja konzumirano i odobreno od strane nadležnog liječnika, kao i komisije HZMO-a jer se te odluke ne mogu preispitivati. Ukoliko tuženik smatra da je bolovanje tužitelju odobreno mimo zakona može u kaznenom postupu te činjenice utvrđivati.

Tuženik na istom ročištu osporava osnovanost i točnost prednjih navoda tužitelja. Ističe kako se protivi dopunskim vještačenjem po dr. ĆC iz razloga što je ista već 3 puta saslušavana u postupku, te se očitovala. Tuženik ukazuje kako on nije predlagao financijsko vještačenje što je razvidno iz spisa, te podneska tužitelja od 25.8.2016.g., slijedom čega ispravlja tužitelja da bi taj dokazni prijedlog bio prijedlog tuženika. Tuženik ustraje u dokazu vještačenja po specijalisti medicine rada iz razloga toga što u upravnom postupku tuženik nije bio stranka, a i ta odluka djeluje inter partes, a ne erga omnes. Nadalje, ukazuje kako je iz samih iskaza medicinskih vještaka razvidno kako liječenje tužitelja ne bi trajalo toliko koliko tvrdi tužitelja tj. koliko bi isti bio na bolovanju. Dakle, radi utvrđenja eventualnog postojanja izgubljene zarade potrebno je utvrditi period opravdanog bolovanja.

Sudski vještak mr.sc. Milana Varinac-Barač dr.med.spec. medicine rada u vještvu od 15. lipnja 2018. god., navodi da je pregledala medicinsku dokumentaciju u spisu, kojim pregledom je doznala da je tužitelj dana 06.09.2008. god., doživio prometnu nezgodu u kojoj je pretrpio prijelom lubanjske osnovice sa širenjem na čeonu kost, te lom gornje čeljusti po tipu Le Fort II/III, potres mozga, prijelom nosnih kostiju, te rezno gnječne rane u predjelu čela, nosa i gornje usne.

Ovaj vještak je potom opisao tijek liječenja tužitelja od zadobivenih ozljeda. Navodi da je u spisu priložen zdravstveni liječnički karton (u daljnjem tekstu karton) od njegovog izbornog doktora za period od 07.10.2009. do 25.01.2013. godine. U kartonu se navodi da je zbog predmetnih ozljeda bio privremeno radno nesposoban u periodu od 08.09.2008. do 24.12.2009. godine. Iz kartona je razvidno da je tužitelj u navedenom periodu redovito liječen po nadležnim specijalistima, te da je izvršio liječnički pregled kod spec. medicine rada dr. PC **.**.2009. god., a za poslove profesionalnog vozača-dostavljača C kategorije koje je obavljao kod poslodavca Ledo d.d., što je navedeno u opisu poslova koje je poslodavac priložio u spis. Specijalist medicine rada je ocijenio da je za navedene poslove tužitelj privremeno nesposoban. Izborni doktor 04.11.2009. god., navodi da se i dalje provodi liječenje po psihijatru, a da je liječenje po neurokirurgu, maksilofacijalnom kirurgu, traumatologu i ortopedu završeno.

3 9

Nakon toga je izvršeno novo psihologijsko testiranje koje je pokazalo povišenu napetost, ali poboljšanje u odnosu na prethodni nalaz, te da postoji trend i da se očekuje daljnje poboljšanje. Psihijatar dr. Jakelić u nalazu od 08.01.2010. god., psihičko stanje ocjenjuje zadovoljavajućim da dalje terapija više nije potrebna te da se psihijatrijska kontrola učini samo po potrebi.

Nadležno tijelo HZZO za kontrolu privremene radne nesposobnosti je izvršilo nadzor nad tužiteljevim bolovanjima 18.12.2009. god., i uvažavajući nalaze psihologijskog testiranja je ocijenilo da nema razloga za daljnjim bolovanjem, pa je izborni doktor zaključio bolovanje 24.12.2009. godine.

U ovom predmetu vještačila je dr. ĆC spec. ortoped koja je u iskazu na ročištu 23.09.2013. god., navela da je pregledom liječničkog kartona utvrdila da je tužitelj od 09. rujna do 22. rujna 2004. god., bio privremeno radno nesposoban zbog ozljede lijevog koljena koju je zadobio u padu s motorkotača, te da je na pregledu 15. rujna 2004. god., navedeno da je koljeno bez osobitosti (g.o.), te je mišljenja da je ozljeda koljena bila teža, ne bi moglo pisati da je koljeno g.o. Svojim vještvom vještakinja je povezala uzročno-posljedičnu ozljedu lijevog koljena sa štetnim događajem od 06.09.2008. godine. Tužitelju je određena privremena radna sposobnost od strane izbornog doktora ponovno do 07.05.2013. god., pod dijagnozom S-83.2 - Rascjep meniska prema MKB-10.

Ovaj vještak potom opisuje tijek liječenja ozljede lijevog koljena, te nadalje navodi da je zbog smetnji sa lumbalnom kralježnicom upućen fizijatru koji u nalazu od 07.01.2004. god., postavlja dijagnozu Protruzije i.v. L5-S1, te ljevostrane lumboishialgie. Određeno je provođenje fizikalne terapije ambulantno kroz 10 dana te kontrola nakon terapije, ali nema podataka kada je terapija započela, te do kada je trajala. Navedene promjene i tegobe od strane oštećenja slabinskih živaca i živčanih korijenova vještak neurokirurg u svom pisanom vještvu od 03.05.2016. god., nije povezao uzročno-posljedično sa predmetnim ozljedama, već sa degenerativnim promjenama. Vještak se decidirano izjasnio da pareza n.peroneusa nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa predmetnoj ozljedi a što je potvrdio i u dopunskom nalazu i mišljenju na ročištu 27.01.2017. godine.

Iza navedenog perioda do operativnog zahvata na lijevom koljenu koje je obavljeno 31.10.2014. god., nema podataka da je tužitelj aktivno provodio bilo kakvo liječenje zbog predmetnih ozljeda. Nakon operativnog zahvata slijedi kontrola ortopeda operatera 18.11.2014. god., a u nalazu se preporuča provesti stacionarnu fizikalnu terapiju. Nova kontrola ortopeda bilježi se u ambulantnom tretmanu 03.12.2004. god., nakon čega slijedi stacionarna fizikalna terapija u KBC Splitu od 12.12.2014. do 03.11.2014. godine. Iz nalaza ortopeda od 07.01.2015. god., klinički koljeno nije bilo sanirano, pa je zbog izraženog otoka izvršena punkcija.

Nakon toga se nastavlja liječenje fizikalnim tretmanom u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju "Biokovka" od 12.02.2015. do 05.03.2015. godine. Dana 06.05.2015. god,. izvršen je kontrolni pregled ortopeda koji navodi da unazad tri mjeseca osjeća trnjenje plantarne strane lijevog stopala. Klinički postoji manji otok koljena, fleksija do 130 stupnjeva dalje bolna, stražnja ladica +. Nalaz UZV koljena pokazao je minimalan izljev u suprapatelarnom dijelu koljena. Preporuča se pregled neurologa, te EMG.

4 0

EMG je izvršen 20.05.2014. god., i pokazuje značajnije kronično posttraumatsko oštećenje lijevog n.peroneusa u razini koljena, peronealni kanal, na dalje srednje tešku do težu, većim dijelom kroničnu posttraumatsku leziju korijenova, C6-C7 obostrano. Navedeni nalaz vještak neurokirug u vještvu na ročištu od 27.01.2017. god., nije ocijenio posljedicom predmetnih ozljeda.

Vještak ortoped dr. ĆC je dala ponovno usmeno vještvo 09.02.2016. god., u kome navodi među ostalim, tijek liječenja tužitelja nakon operacije koljena 31. 10. 2014. god., te da su nakon provedene fizikalne terapije blago zaostale kretnje u operiranom koljenu, da nije došlo do nekih popratnih komplikacija liječenja, te da bi liječenje nakon operacije trajalo 6 mjeseci.

Ovaj vještak potom navodi dijagnoze nalaza neurologa od 17.08.2016. god., gdje se navodi da se preporučuje konzervativno liječenje, te da s ovakvom slabosti lijeve noge tužitelj nije sposoban za vozača osim sa automatskim mjenjačem. Dana 18.08.2016. god., pregled je izvršila i ortoped dr. ĆC u kome se navodi da u kliničkom nalazu lijevog koljena nema izljeva, da fleksija zaostaje u blagom stupnju, a da treba konzultirati operatera za ev. novi operativni zahvat.

Vještak potom opisuje daljnje liječenje od nalaza ortopeda 19. 10. 2016. god., do operativnog zahvata kontrakture IV prsta lijeve šake 02. 10. 2017. god., te navodi sadržaj pribavljenog kompletnog zdravstvenog kartona.

Vještak zaključuje da je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelj u periodu od 06. 09. do 24. 12. 2009. god., bio privremeno radno nesposoban sa osnova ozljeda koje je pretrpio u štetnom događaju. Liječenje po spec. maksilofacijalnom kirurgu, neurologu, neurokirurgu je bilo završeno i stacionirano još u travnju 2009. godine. Tužitelj je i dalje, a sve kao posljedica predmetnih ozljeda liječen po psihijatru zbog posttraumatske nervoze koja je objektivizirano i kroz 3 klinička neuropsihologijska testiranja. Obzirom da je tužitelj obavljao poslove profesionalnog vozača-dostavljača C kategorije, sa ovakvim psihičkim stanjem nije bio sposoban za upravljanje motornim vozilom u profesionalna svrhe. To je potvrdio i nalaz spec. medicine rada od 05. 10. 2009. godine. U navedenom periodu tužitelj je obavljao i liječenje konzervativnom i fizikalnom terapijom zbog ozljede lijevog koljena, a predložen je i operativni zahvat nakon učinjene magnetske rezonance koljena 29.10.2009. godine.

Iz svih navedenih razloga, privremena radna nesposobnost tužitelja za poslove profesionalnog vozača-dostavljača C kategorije, u periodu od 06.09.2009. do 24. 12. 2009. god., je medicinski opravdana jer je u navedenom periodu tužitelj provodio liječenje po svim pravilima medicinske struke.

Tužitelju je prema podacima u zdravstvenom liječničkom kartonu, privremena radna nesposobnost (bolovanje) ponovno otvoreno 07.05.2013. i zaključeno 02.06.2017. god., a kao dijagnoza se navodi ozljeda koljena.

Međutim, u medicinskoj dokumentaciji koju je naprijed navela, a niti u zdravstvenom liječničkom kartonu, nema podataka koji govore da je tužitelj u periodu od 07.05.2013. do 30.10.2014. god., provodio liječenje zbog ozljede lijevog koljena, već je samo privremeno vršio pretrage i konzultacije ortopeda. Preporučeno je u

4 1

navedenom periodu provođenje fizikalne terapije, ali u spisu nema podataka da je ista i provedena.

Prema podacima u zdravstvenom liječničkom kartonu, tužitelj je provodio liječenje od 21.09.2013. god., zbog protruzije i.v. diskusa u razini L3-S1, te posljedične lijevostrane lumboishialgije i pareze lisnog živca lijevo. Navedenu parezu lisnog živca lijevo koja je jedan od glavnih medicinskih prijepora u ovom predmetu, odnosno je li uzročno-posljedično povezana sa štetnim događajem, vještak neurokirurg nije istu doveo u svezu s predmetnim ozljedama.

Nad tužiteljem je 31.10.2014. god., izvršen operativni zahvat na lijevom koljenu, nakon čega slijede ambulantne kontrole operatera i ortopeda, a provedena je i stacionarna fizikalna terapija.

Iz kontrolnog nalaza ortopeda od 06.05.2015. god., razvidno je da postoji manji otok lijevog koljena koji je potvrđen ultrazvučnom pretragom, te je funkcijski kapacitet zadovoljavajući, te da dalje treba jačati mišiće lijeve natkoljenice. Daljnja fizikalna terapija nije određena.

Iz navedenih razloga medicinski je opravdana privremena radna nesposobnost tužitelja za period od 15. 10. 2014. do 06.05. 2015. god., jer je u istom periodu tužitelj aktivno provodio medicinsko liječenje lijevog koljena, nakon čega je funkcijski kapacitet bio zadovoljavajući, a što potvrđuju i kasniji nalazi ortopeda od 18.08.2016. i 19.10.2016. godine.

Iz podataka u zdravstvenom liječničkom kartonu tužitelja nakon navedenog perioda, nije razvidno, a obzirom da je tužitelj imao i druge bolesti (kralježnice, teške depresivne epizode bez psihotičnog poremećaja, operacije Dypitrenove kontrakture šake i liječenja u vezi s tim) zbog čega je isti bio privremeno radno nesposoban. Obzirom da nema medicinskih podataka da je tužitelj nakon 06.05.2015. god., provodio aktivno liječenje sa osnova predmetne ozljede koljena, već samo dijagnostičku obradu zbog subjektivnih tegoba (ne može čučati, trčati, teže hoda po stepenicama) mogao je obavljati svoje dotadašnje poslove jer isti ne zahtijevaju čučanje, trčanje, i hod po stepenicama.

U podnesku od 25. rujna 2018. god., tuženik navodi da ne spori da bi opravdano trajanje bolovanja tužitelja uzrokovano povredama iz predmetne nezgode bilo u periodima do 06.09.2008. god., do 21. 04. 2009. god., kao i od 15. 10. 2014. god., do 06.05. 2015. godine.

Iščitavanjem nalaza i mišljenja vještakinje je razvidno kako se tužitelj nije pridržavao uputa o liječenju, nije obavljao predloženu fizikalnu terapiju, nije obavio predložene operativne zahvate, te kako je niz zdravstvenih stanja i tegoba pokušao prikazati posljedicom predmetne nezgode, kao i da je temeljem njih konstantno „otvarao“ nova bolovanja, a čime je doprinio dugotrajnosti i kvaliteti vlastitog oporavka.

Iz provedenog vještačenje je je vidljivo kako je status tužitelja po MFK bio definitivan 02.04.2009. god., po neurologu 21. 04. 2009. god., po ortopedu traumatologu i fizijatru nakon provedenih terapija 20.03.2009. godine. Ostalo trajanje

4 2

bolovanje nije medicinski opravdano, a niti je u vezi sa ozljedama iz predmetne prometne nezgode, a za koju odgovara tuženik.

Svim provedenim vještačenjima je utvrđeno kako su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 25 %, da je isti trpio bolove (za koje odgovara tuženik)u trajanju od 2,5+21+71 dan, da je zaostao ponekad vidljiv kozmetski defekt – minimalna naruženost, da je trpio strah različitih intenziteta i trajanja 2+4+45 dana, te da mu je bila potrebna tuđe njega i pomoć (za koju je tuženik odgovoran) u trajanju od 72 sata (3 tjedna po 2 sata i 1 mjesec po 1 sat).

Tuženik opetovano ističe kako je tužitelju s osnova neimovinske štete isplatio ukupno 44.914,21 kn, s osnova izgubljene zarade iznos od ukupno 28.283,84 kn, te troškova liječenja iznos od ukupno 1.044,35 kn, odnosno sveukupno 74.242, 40 kn.

Ustraje u prigovoru suodgovornosti (20%) koji je pravomoćno utvrđen po predmetnoj nezgodi, te prigovoru početka tijeka kamata na neimovinsku i imovinsku štetu (od presuđenja).

Tužitelj u podnesku od 02. studenog 2018. god., navodi da je sudska vještakinja po nalogu suda procjenjivala opravdanost bolovanja tužitelja vezano za posljedice iz predmetnog štetnog događaja. Sam nalog suda je izvan svih oblika vladavine prava.

Naime, bolovanje inicira odabrana liječnica obiteljske medicine, a nakon određenog vremena koje po zakonu može odrediti spec. obiteljske medicine, bolovanja odobrava i opravdava nadležna liječnička komisija pri HZZO sastavljena od 3-5 članova nadležnih liječnika specijalista, u što je obavezno uključen i spec. medicine rada. Bolovanje se odobrava u skladu s određenim dijagnozama po šiframa MKB.

Rješenja nadležne komisije po odobrenim šiframa bolovanja su upravni akti koji se ne mogu mijenjati u parničnom postupku. Stoga bi ispravan nalog sudskoj vještakinji medicine rada bio da navede pod kojim je šiframa tužitelju odobravano bolovanje koje je vezano za posljedice iz predmetnog štetnog događaja u cijelom periodu od časa povrjeđivanja do 02.05.2018. god., kada je tužitelj proglašen nesposobnim za poslove vozača-dostavljača u prodaji.

Naime, ne može se u parničnom postupku preispitivati opravdanost bolovanja, odnosno ne mogu se preispitivati odluke koje je nadležno tijelo donijelo u upravnom postupku o vrsti i trajanju bolovanja po šiframa, a parnični sud je vezan za odluke u upravnom postupku.

Stoga se može prihvatiti nalaz sudske vještakinje koja ja navela da je privremena nesposobnost za rad tužitelja trajala od časa povrjeđivanja 06.09.2008. god., do 24.12.2009. godine.

Međutim sudska vještakinja dalje pravilno navodi da je privremena radna nesposobnost zbog istih posljedica prometne nesreće-ozljede koljena trajala od 07.05.2013. god., do 02.06.2017.god., što je po nalozima liječničke komisije uredno zavedeno u zdravstvenom kartonu.

4 3

Unatoč tome, sudska vještakinja pogrešno zaključuje da je tužitelju bila medicinski opravdana privremena radna nesposobnost od 15.10.2014. god., do 06.05.2015. godine. Ne može sudska vještakinja preispitivati bolovanje odobreno od nadležnih tijela u upravnom postupku. O tome se izjasnila sudska praksa.

Tužitelj stoga predlaže da se pozove sudska vještakinja da se na temelju detaljnog pregleda zdravstvenog kartona izjasni pod kojim je šiframa vezano za predmetnu nesreću vođeno bolovanje tužitelja u cijelom periodu od prometne nesreće 06.09.2008. god., do danas.

Na raspravnom ročištu dana 05. studenog 2018. god., tuženik osporava osnovanost i točnost navoda iz podneska tužitelja kao zakonski neutemeljene. Odlukama HZZO-a ne dira se u odnos tužitelja i zdravstvenog osiguranja, te iste odluke vrijede inter pares, a na erga omnes. Upravo je imenovana sudska vještakinja postupila u skladu s zadatkom predmeta vještačenja, dok odluku o dokaznom prijedlogu tužitelja prepušta sudu.

Na raspravnom ročištu dana 11. veljače 2011., tužitelj navodi da dostavlja sudu sudsku praksu Vrhovnog suda RH prema kojoj sudovi nisu ovlašteni ispitivati pravilnost pravomoćnog upravnog akta, a stranke nisu u mogućnosti isticati prigovor kojim se osporava pravilnost i zakonitost pravomoćnog upravnog akta. Tako je u konkretnom slučaju tužitelju odobreno bolovanje od strane komisije HZZO-a, te je isto konzumirano na temelju pravomoćnog upravnog akta, to ni sudska vještakinja nije ovlaštena utvrđivati opravdanost bolovanja.

Tuženik na istom ročištu navodi da se ovdje radi o potraživanju naknade štete od strane tužitelja prema tuženiku, dok tuženik ničim ne ulazi u odnos tužitelja sa HZZO, odnosno u prava i obveze tih stranaka. Ne protivi se da se u nastavku postupka izvede dokaz dopunskim saslušanjem imenovane vještakinje.

Tužitelj u podnesku od 26. ožujka 2019., navodi da po Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju bolovanje može odobriti samo liječnik opće medicine primarne zdravstvene zaštite – obiteljski liječnik, a provjeru tog bolovanja može potvrditi i kontrolirati samo nadležno liječničko povjerenstvo pri HZZO-u, svaka 3 mj. ako bolovanje traje dulje od 3. mj.

Kako se te odluke u upravnom postupku mogu mijenjati samo eventualno pred Upravnim sudom RH kao specijaliziranom sudu, ne mogu parnični sudovi niti mijenjati, niti ispitivati pravomoćne odluke iz upravnog postupka.

Kao potvrda ovog navoda govori činjenica da je sudska vještakinja navela jasno pregledom zdravstvenog kartona da se tužitelj nalazi na bolovanju od 07.05.2013. god. do zaključno 02.06.2017. god., po osnovu navedene povrede ozljede koljena, ali ona smatra da je medicinski opravdana radna nesposobnost tužitelja samo od 15.10.2014. god., do 06.05.2015. god.

S obzirom da sud poznaje pravo i mora poznavati pravo po načelu iura novit curia, nema drugog objašnjenja osim da sud pogoduje tuženiku da radi protuzakonito i čini kazneno djelo zloupotrebe položaja. Ovakvim načinom sudovanja ruši se pravni poredak RH.

4 4

Slijedom navedenog sudska vještakinja se treba izjasniti u kojem je razdoblju tužitelj bio na bolovanju povodom ove pretrpljene nezgode, a koje bolovanje je odobreno od strane nadležne liječnice obiteljske medicine i nadležnog liječničkog povjerenstva.

Tužitelj u podnesku od 29.5.2019. god., navodi da tužitelj nije liječen samo od povrede koljena. Tužitelj je pretrpio i tešku povredu glave zbog prijeloma lubanje i potresa mozga, zbog čega je u stalnom tretmanu psihijatra godinama. Navodi da dostavlja nalaze u kojima se navodi da tužitelj redovno uzima propisanu terapiju i redovno dolazi liječniku na zakazane preglede koji prate njegov tijek bolesti i propisuje lijekove koji se ne mogu uzimati bez recepta.

Nadalje, u nalazu od **.**.2016. god., dr. ĆC preporučuje pregled koljena kod prof. SC zbog operacije koljena, te preporučuje daljnju fizikalnu terapiju. Tužitelj provodi fizikalno liječenje u Poliklinici Korak zbog nestabilnosti koljena, što je evidentno iz terapeutskog kartona od 24.10.2017. godine.

U nalazu Poliklinike Matulić od 19.10.1016. god., nakon što je tužitelj uradio rekonstrukciju PCL-a, navodi se oštećenje hrskavice trohleje i predlaže artroskopija koljena, te se izričito navodi da tužitelj ne može trčati, čučati i da teže hoda po stepenicama, što je suprotno utvrđenju sudske vještakinje.

U nalazu specijalne bolnice Arithera iz Zagreba po preporuci dr. ĆC tužitelj odlazi na pregled kod dr. SC, i to 13.09.2016. god. i 17.04.2018. god. u kojem se navodi dijagnoza stražnje ladice +/++ i preporuča jačanje mišića kvadricepsa natkoljenice, te mu se nalaže terapija plivanjem i vožnjom bicikla, ali da izbjegava čučanje, klečanje, što je opet suprotno nalazu sudske vještakinje. Isto se navodi i u nalazu dr. M od 29.03.2018. godine.

Dakle, evidentno je da se tužitelj neprekidno liječi do danas od posljedica pretrpljene povrede.

U vrijeme štetnog događaja tužitelj je obavljao poslove vozača – prodavača – dostavljača za koje poslove je spec. med. rada dr. PC navela u svom nalazu od 02.05.2009. god., da je tužitelj privremeno nesposoban za obavljanje tih poslova, te da treba dalje provoditi liječenje po specijalistima.

Nakon toga je poslodavac po preporuci spec. med. rada tužitelja rasporedio na poslove dostavljača u prodaji dana 25.02.2013. godine. Međutim, svojim nalazom od 02.05.2018. god., spec. med. rada dr. PC je tužitelja proglasila nesposobnim za obavljanje poslova dostavljača u prodaji, jer dostavljač u prodaji mora hodati uz i niz stepenice, čučati, klečati i dulje hodati, što je opet suprotno nalazu sudske vještakinje.

Budući da poslodavac nije mogao zaposliti tužitelja na drugim odgovarajućim poslovima koji odgovaraju njegovim ograničenjima, a u okviru svoga poslovanja, otkazao je ugovor o radu tužitelju dana 23.10.2018. godine. Tako je tužitelj ostao bez posla i od tada je prijavljen na Zavod za zapošljavanje Split.

Slijedom navedenog, tužitelj predlaže sudu da od poslodavca tužitelja zatraži plate podatke po plaćama koje bi tužitelj ostvarivao na poslovima dostavljača u

4 5

prodaji računajući od 25.02.2013. god., kada je na te poslove raspoređen, pa sve do otkaza ugovora o radu dana 23.10.2018. god., a također da dostavi podatke o primanjima u tom istom razdoblju koja je tužitelj ostvarivao na ime naknada za vrijeme trajanja bolovanja.

Na raspravnom ročištu dana 29.05.2019. god., tuženik navodi da je tužitelj u dokazne svrhe dostavio medicinsku dokumentaciju sačinjenu nakon utuženog kritičnog perioda za koji se traži naknada izgubljene zarade. Navedena dokumentacija se ne odnosi na period vještačenja koji je obavila dr. Barač, pa novodostavljena med. dokumentacija ne može biti temelj, kako prigovora, tako ni dopune nalaza i mišljenja dr. Barač.

Sudski vještak dr. Milana Varinac Barač, spec. med. rada na istom ročištu navodi da obzirom na činjenicu da joj je na današnjem ročištu uručen podnesak tužitelja od 29.05.2009. god., moli sud da joj odredi vrijeme za davanje pisanog nalaza i mišljenja, a kako bi pregledala i navedenu dokumentaciju, te istu uzela u obzir kod donošenja mišljenja na okolnosti koje su zatražene u ovom predmetu.

Sudski vještak mr. sc. Milana Barinac-Barač, dr. med, spec. med. rada, u pisanoj dopuni vještva od 04. srpnja 2019. god., navodi da je nakon zaprimljenog podneska tužitelja ponovno detaljno pregledala zdravstveni karton u kome su zabilježeni podaci da je tužitelj bio na bolovanju od 08.09.2008. do 24.12.2009. god., bolovanje je ponovno otvoreno pod dijagnozom: S 83.2 – Rascijep meniska od 07.05.2013. god., a zaključeno je 02.06.2017. godine. Kako je to navela u pisanom vještvu, niti u zdravstvenom kartonu, a niti u dokumentaciji nema podataka da je u periodu od 07.05.2013. do 30.10.2014. god., sa osnova ozljede koljena provedeno bilo kakvo liječenje tužitelja. U periodu od 21.09.2013. god., tužitelj je liječen zbog problema sa slabinskom kralježnicom, ali vještaci u ovom predmetu nisu potvrdili da je isto u vezi sa predmetnom ozljedom iz 2008. god., već sa degenerativnim promjenama kralježnice. Tek kada je 31.10.2014. god., izvršen operativni zahvat na koljenu, započinje aktivno liječenje koje je trajalo u kontinuitetu do 06.05.2015. god., a nakon toga je funkcijski nalaz koljena zadovoljavajući. Potonji podaci bilježe se samo u nalazima, a ne i u zdravstvenom kartonu osiguranika tužitelja. Jedine zabilješke se nalaze u zdravstvenom kartonu, i to u "Stručno medicinskoj ocjeni privremene nesposobnosti za rad osiguranika", koju je ispunio izborni doktor, i koju je uputio HZZO-u dana 02.03.2017. god. U istome se navodi da je privremeno nesposoban za rad od 07.05.2013. god., AO osnova i dijagnoze S 83.2 – rascjep meniska. Navodi se da je operativni zahvat izvršen 31.10.2014. god., u smislu rekonstrukcije LCL genus sin., te da je provedeno stacionarno liječenje fizikalnom terapijom u SB Biokovka u periodu od 12.02.2015. do 05.03.2015. godine. Dana 06.10.2015. god., izvršena je MR lijevog koljena koja pokazuje stanje po operaciji, te blaži edem. Nadalje, bilježi se nalaz ortopeda koji je pacijenta pregledao 19.10.2016., i u kojem nalazu se govori da je koljeno stabilno uz nepotpunu fleksiju.

Dana 06.12.2016. god., spec. med. rada je nakon pregleda utvrdio trajnu nesposobnost tužitelja za vozača CC kategorije, a što znači da je stanje tužitelja bilo definitivno. Tužitelj je upućen na ocjenu radne sposobnosti preko nadležnih tijela HZMO-a dana 24.02.2017. godine. Izborni doktor bilježi da je klinički koljeno stabilno, fleksija ograničena, distenzija potpuna, čučanj ne izvodi. Koljeno lagano otečeno, bol na pritisak u predjelu patele, te blaga hipotrofija natkoljenične muskulature, te da je osiguranik i dalje nesposoban za rad.

4 6

U privitku zdravstvenog kartona se nalazi CD na kome nisu snimljeni nikakvi podaci (prazan). U zdravstvenom kartonu se ne bilježi da je tužitelj bio na bolovanju od 01.07.2017. do 31.07.2017. god., zbog bolesti kralježnice, a za što su izdate i hranarinske doznake, ali ovo stanje po vještaku neurokirurgu nije posljedica predmetne nezgode.

Vještak nadalje navodi da je pun. tužitelja na ročištu od 29.05.2019. god., dostavio dodatnu dokumentaciju za tužitelja, te novi podnesak. U nalazu ortopeda dr. ĆC od 18.08.2016. god., bilježi se da kod tužitelja postoje i dalje tegobe u koljenu koje se pogoršavaju, te da se zbog istih, a nakon što je pregledala nalaz MR koljena te izvršila klinički pregled tužitelja preporuča pregled kod ortopeda prof. SC zbog operacije koljena, kao i provođenje fizikalne terapije. Pregled ortopeda prof. SC je izvršen 13.09.2016. god., u kojem nalazu se operativni zahvat ne preporuča, već samo vježbe za jačanje muskulature lijeve natkoljenice, vožnja bicikla, te izbjegavati čučanje i klečanje. Tužitelj je izvršio i pregled kod ortopeda prof. Ć, koji u nalazu od 19.10.2016. god. , navodi da u obzir dolazi atroskopija koljena. Po preporuci ortopeda dr. ĆC i dr. SC, a zbog subjektivnog pogoršanja koje je objektivizirano magnetskom rezonancom, tužitelj je liječen fizikalnom terapijom u ambulantom tretmanu od 08.11. do 21.11.2016. god. Ponovno je provedena fizikalna terapija u ambulantnom tretmanu, a o čemu svjedoči priloženi karton o provođenju fizikalne terapije od 24.10.2017. godine.

Priložena psihijatrijska dokumentacija iz 2018. god., govori da se tužitelj liječio kod psihijatra zbog dijagnoza: Depressio – F32.2, Neurosis reactiva decomp. – F41.2. Navedeno psihičko stanje prema nalazima psihijatra je na neurotskoj razini, i takvo je praktički bilo od početka liječenja kod psihijatra.

U spisu je priložen i opis poslova i radnih zadataka za radno mjesto vozača – prodavača - dostavljača od 16.03.2009. god., za koje je potrebna vozačka dozvola C kategorije, a koja kategorija je profesionalna. Iz opisa je razvidno da osim upravljanja motornim vozilom rad zahtjeva stajanje, sjedenje, hodanje, čučanje i klečanje, prignut i sagnut položaj tijela. Za navedene poslove koji su sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada označeni čl.3t.2,19, tužitelj je bio na pregledu kod spec. med. rada 02.05.2018. god., i ocijenjeno je da je za obavljanje istih tužitelj nesposoban (uvjerenje na str. 330 spisa).

Vještak zaključuje da na temelju svih do sada iznesenih činjenica, a posebno uzimajući u obzir dodatnu med. dokumentaciju koju je pun. tužitelja priložio na raspravi 29.05.2019. god., može zaključiti da ostaje kod nalaza i mišljenja koje je dala na okolnost medicinski opravdanog bolovanja, i to da je isto opravdano za period od 06.09.2008. do 24.12.2009. godine.

Za period bolovanja koje je izborni doktor otvorio 07.05.2013. god., a zaključio 02.06.2017. god., zbog dijagnoze i šifre: Rascjep meniska – S83.2 može zaključiti slijedeće:

-od 07.05.2013. do 15.10.2014. god., unatoč činjenici da ga je izborni doktor vodio bolovanje pod navedenom dijagnozom, nema podataka koji bi govorili da je u tom periodu provedeno bilo kakvo liječenje sa osnova predmetnih ozljeda.

4 7

-Nakon toga bolovanje je opravdano, a što potvrđuje dodatno dostavljena med. dokumentacija, u periodu od 15.10.2014. do 06.05.2015. god., te od 08.11. do 28.11.2016. god., kada je tužitelj provodio ambulantnu fizikalnu terapiju.

-Stanje tužitelja je sa osnova predmetnih ozljeda bilo definitivno kada je spec. med. rada na pregledu 06.12.2016. god., ocijenio trajnu radnu nesposobnost za poslove vozača C kategorije.

-Tužitelj je bio nesposoban i za vrijeme provođenja održavajuće ambulantne terapije koju je proveo od 24.10.2017. god. u trajanju od 3 tjedna, odnosno do 13.11.2017. godine.

Vještak nadalje navodi da iako raspravni sudac u ovom predmetu nije zatražio ocjenu trajne radne nesposobnosti tužitelja sa osnova predmetnih ozljeda, već samo privremenu radnu nesposobnost, u odnosu na priloženi opis poslova i radnih zadataka od 16.03.2009. god., može kazati da se isti odnosi na poslove i radne zadatke vozača – prodavača – dostavljača po t.2,19. Točka 2 odnosi se na poslove upravljanja i rukovanja samohodnim strojevima na mehanizirani pogon (upravljanje viličarom), a malo t.19 na upravljanje motornim vozilom u profesionalne svrhe. Isti poslovi i po istim točkama su navedeni i za radno mjesto dostavljača u prodaji za koje je tužitelj ocijenjen nesposobnim na pregledu spec. med. rada. 02.05.2018. godine. Praktički to znači da za sve te poslove tužitelj nije bio sposoban još 06.12.2016. god., kada je ocijenjen za radno mjesto vozača – prodavača – dostavljača.

Tužitelj u podnesku od 03. rujna 2019. god., navodi kako sudska vještakinja ponavlja da se je povodom predmetne nesreće od 06.09.2008. god., nalazio na bolovanju u dva navrata, odnosno da je njegova privremena spriječenost za rad u prvom razdoblju trajala od 08.09.2008. god., do 24.12.2009. godine. Nakon toga sudska vještakinja navodi da je tužitelj zbog iste povrede bio privremeno spriječen za rad u periodu od 07.05.2013. god., do 02.06.2017. god., a sve na račun povrede koljena. Međutim u zaključnom mišljenju navodi da je tužitelj i dalje bio privremeno nesposoban za rad radi fizikalnog liječenja koljena sve do 13.11.2017. god.

Također sudska vještakinja navodi da se tužitelj liječio po psihijatru praktički neprekidno od početka liječenja, odnosno od samog štetnog događaja, što potvrđuje i nalaz odabranog liječnika upućen liječničkom povjerenstvu za produljenje bolovanja, gdje se između svih nabrojanih dijagnoza navode i dijagnoze: neurosis posttraumatica, st. post commnot. cerebri, cephalea posttraumatica, vertigo. Dakle, kompletno bolovanje do otkaza ugovora o radu odnosi se isključivo na predmetnu prometnu nesreću.

Nedopušteno je i pravno neutemeljeno da se bolovanje odobreno od nadležnih tijela u upravnom postupku preispituje i mijenja u parničnom postupku. Trajanje privremene nesposobnosti za rad utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite koji o tome izdaje liječničku potvrdu. Dakle, sud mora poštivati pravo i u pogledu bolovanja primjenjivati Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju. O tome se izjasnila i praksa Vrhovnog suda RH jer je u sudski spis dostavljena presuda br. Revr-776/15-2 od 27.09.2016. godine. Također u sudski spis dostavlja presudu Vrhovnog suda RH koja opetovano ističe da je odobreno bolovanje upravni akt, te da se njegova pravilnost i zakonitost ne može ispitivati u parnici.

Zbog svega navedenog tužitelj predlaže da se od poslodavca zatraži platne podatke o plaćama koje bi tužitelj ostvarivao na poslovima na koje je raspoređen da

4 8

je radio, računajući od 01.11..2015. god., do otkaza ugovora o radu dana 23.10.2018. god., kao i podatak o tome koliku je naknadu za bolovanje primao u istom razdoblju.

Naime, ranije je poslodavac dostavio platne podatke za razdoblje od 06.09.2008. god., do 31.12.2009. god., te za razdoblje do 07.05.2013. god., do 31.10.2015. godine.

Tužitelj navodi da stoga u cijelosti ustraje u tužbenom zahtjevu kojega je precizirao podneskom od 03.03.2016. god., s tim da točku 4. petita tužbenog zahtjeva mijenja na način da na ime izgubljene zarade u razdoblju od 01.11.2015. god., potražuje paušalni iznos od 3.000,00 kn mjesečno, sve do zaključno 23.10.2018. god., kada je tužitelju otkazan ugovor o radu.

Tužitelj pridržava pravo konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva nakon što se u cijelosti provede dokazni postupak.

Na raspravnom ročištu dana 11.09.2019. god., tuženik navodi da se protivi preinaci tužbe. Ujedno ističe i prigovor zastare potraživanja za period prije 11. rujna 2016. godine, a koji bi se odnosio na potraživanje dijela novooznačene toč. 4 petita tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare potraživanja i za dio tužbenog zahtjeva s osnova izgubljene zarade za traženi period od 1. srpnja 2009. god. do 01. siječnja 2010. god., obzirom da je isti tražen nakon proteka trogodišenjeg zastarnog roka.

Tuženik osporava kao netočne i neosnovane navode tužitelja obzirom da je imenovana vještakinja upravo na stranici 7. temeljnoga i stranici 4. dopunskog vještačenja, iskazala periode opravdane privremene radne nesposobnosti. Slijedom navedenoga, neosnovano je potraživanje tužitelja za preostale periode obzirom da isti nisu uzročno-posljedično vezani za nesreću, odnosno za liječenje tužitelja dokazano nalazima i podacima iz zdravstvenog kartona.

Imajući u vidu da se tužbeni zahtjev mijenjao tijekom postupka, a kojim preinakama se tuženik protivio, prije svega predlaže odlučiti o istaknutom prigovoru tuženika.

Tuženik se protivi dokaznim prijedlozima tužitelja za pribavu platnih podataka obzirom da isti nisu bili predmet tužbenog zahtjeva, dok je provedenim vještačenjem po spec. medicine rada jasno navedeno za koji period bi bilo opravdano bolovanje.

Tužitelj na istom ročištu osporava navode tuženika, a posebice prigovor zastare novčanih potraživanja koji bi se odnosio na izgubljenu zaradu tužitelja za vrijeme njegovog bolovanja. Naime, tužitelj je zbog posljedica prometne nesreće na bolovanju od štetnog događaja pa do 23. listopada 2018. godine, kada mu je uručen otkaz ugovora o radu. Zastarni rok počinje teći tek od dana završetka bolovanja iz čega jasno proizlazi da tužitelj nije u nikakvoj zastari.

Tuženik potom na istom ročištu da tužitelj nije bio kontinuirano na bolovanju, što je razvidno čak i iz samog tužbenog zahtjeva i iskaza tužitelja. Naime, tužitelj se izjasnio kako se vratio na posao u drugom mjesecu 2010. godine, da bi potom otvorio bolovanje, a za koje se u ovom postupku traži naknada tek sa petim mjesecom 2013. godine.

4 9

Tužitelj u podnesku od 02.12.2019. god., navodi da je dostava platnih podataka od strane poslodavca tužitelja Ledo d.o.o., utvrđen točan period u kojem je tužitelj bio na bolovanju zbog pretrpljene povrede. Stoga može konačno precizirati tužbeni zahtjev po osnovu izgubljene zarade do konačnog prestanka radnog odnosa

dna 23.10.2018- god., jer je do tada tužitelj bio na bolovanju.

Navodi da ranije postavljeni tužbeni zahtjev ostaje kao u podnesku od 03.03.2016. god., ali se sada dopunjava temeljem dostavljenih platnih podataka.

Tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će iz osnova pretrpljene neimovinske štete obvezati tuženika na isplatu iznosa od 27.100,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe dana 13.07.2009. god., do isplate, na ime izgubljene zarade u razdoblju od 06.09.2008. god., do 31.12.2009. god., i razdoblje od 07.05.2013. god. do 23.10.2018. god., iznos od ukupno 223.305,31 kn sa zateznom kamatom koja na svaki dospjeli mjesečni iznos teče od dospijeća, tj. od 01- og dana u mjesecu pa do isplate počev od 01. listopada 2008. godine, na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege, kao i troškova liječenja iznos od ukupno 5.004,09 kn sa zateznom kamatom koja na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu od 3.500,00 kn, teče od 10. rujna 2008. god., te na iznos svakog pojedinog računa na ime troškova liječenja teče od dana plaćanja računa, sve do isplate.

U podnesku od 04. prosinca 2019. god., tuženik navodi kako prije svega zahtjeva da sud odluči o preinaci tužbenog zahtjeva. Navodi da je sud usvojio dokazni prijedlog za pribavom platnih podataka za period koji nije predmet postupka, a čime je na štetu tuženika povrijedio načela ravnopravnosti stranaka, zakonitosti i prava na pošteno suđenje zajamčeno međunarodnim konvencijama Ustavom i Zakonima RH

Navodi da se je imenovana vještakinja spec. med. rada jasno i decidirano očitovala o opravdanom trajanju bolovanja – djelomične radne nesposobnosti, a koja bi bila uzročno – posljedično vezana za nesreću. Tuženik nije, niti može biti vezan bilo kakvim odlukama raznih upravnih tijela, osim za period za koji tuženik odgovara. Tuženik ne odgovara za periode bolovanja koji nisu u uzročno – posljedičnoj vezi sa nesrećom koju je uzrokovao njegov osiguranik.

Obzirom da je dr. Varinac Barač u temeljnom vještačenju navela kako bi opravdano trajanje bolovanja uzrokovano povredama iz predmetne nezgode, bilo u periodima od 06.09.2008. god., do 21.04.2009. god., kao i od 15.10.2014. god., do 06.05.2015. god., a da je u dopuni nadodana još samo po 3 tjedna fizikalne terapije za period od 08.11. do 28.11.2016. god., i od 24.10. do 13.11.2017. god., to je potpuno neosnovano bilo kakvo potraživanje tužitelja s osnova izgubljene zarade precizirano podnescima od 03.03.2016. god., i 03.09.2019. god., izvan navedenih perioda.

Ukoliko bi sud dopustio preinaku zahtjeva (iako ista nije svrsishodna, niti bi doprinijela razrješenju spora između stranaka) a imajući u vidu novo dostavljene platne podatke o možebitnim primanjima tužitelja i naknadama HZZO-a, proizlazila bi razlika za 11/2016. i 11/2017. god., za iznose od 2.655,74 kn i 2.529,73 kn.

5 0

Iz provedenog vještačenja je vidljivo kako je status tužitelja po MFK bio definitivan 02.04.2009. god., po neurologu 21.04.2009. god., po ortopedu traumatologu i fizijatru nakon provedenih terapija 20.03.2009. god. Dakle, ostalo trajanje bolovanja nije medicinski opravdano, a niti je u vezi s ozljedama iz predmetne prometne nezgode za koju odgovara tuženik.

Tuženik opetovano ukazuje sudu kako tuženik ne može biti vezan upravnim aktom, bilo HZZO-a, bilo HZMO-a, kao prejudicijelnim pitanjem, obzirom da isti proizvodi učinke inter partes, a ne erga omnes. Ukoliko će određeno tijelo odobriti bolovanje i naknadu, kao i utvrditi pravo za određenu vrstu mirovine, to predstavlja diskreciono pravo tijela, ali isto ne obvezuje svakoga drugog već samo stranke koje su u tome sudjelovale. Bilo kakva druga odluka, stav, mišljenje predstavlja narušavanje temeljnih, društvenih, pravnih načela vladavine prava, derogiranje pravne države, zajamčenih međunarodnih konvencijama, Ustavom i Zakonima RH.

Tuženik apostrofira kako su pravna tumačenja Europskog suda iskazana i iznesena temeljem čl. 267. Ugovora o funkcioniranju EU obvezujuća i djeluju erga omnes, te bi kršenjem prava EU odlukom suda dovelo do odgovornosti države za štetu.

Slijedom navedenog tuženik je u cijelosti legitimiran preispitivati odluke temeljem kojih mu se nameću i zahtijevaju ispunjenja određenih obveza, a u kojim postupcima nije, niti mogao sudjelovati.

Nadalje, tuženik citira pravna stajališta sadržana u odlukama VTS PŽ- 2904/2017-2 od 07.09.2018. god., br. VTS PŽ-5470/2017-2 od 17.05.2017. god., br. VTS PŽ – 1215/2014-3 od 14.03.2017. god., br. VTS PŽ-1403/2014-2 od 14.02.2017. god., br. VTS PŽ-5014/2014-5 od 13.06.2016. god., br. VTS PŽ- 533/2014-2 od 09.01.2017. god., ŽS u Varaždinu br. Gž-2202/15-2 od 28.07.2015. god., ŽS u Vukovaru br. Gž-734/2017-3 od 07.11.2017. god.

Tuženik je ustrajao u navodima, prigovorima i prijedlozima iznesenim tijekom postupka, a posebno prigovoru suodgovornosti (20%) koji je pravomoćno utvrđen po predmetnoj nezgodi, prigovoru početka tijeka kamata na neimovinsku i imovinsku štetu (od presuđenja) budući se radi o direktnoj tužbi, dok je med. dokumentacija dostavljana, a visina štete utvrđivana tijekom cijelog postupka, te prigovora zastare. Naravno, ukazuje se u slučaju eventualne dosude imati u vidu već isplaćene iznose naknade štete.

U podnesku od 27. prosinca 2019. god. tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku tužitelja od 02. prosinca 2019. god., te se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva a koja dispozicija ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe. Naime, vrijednost predmeta spora označena podneskom od 03.03.2016. god. i 03.09.2019. god., iznosila je ukupno 264.359,47 kn, dok je podneskom od 02.12.2019. god., isti postavljen u ukupnom iznosu 255.409,40 kn, za povučeni dio (8.950,00kn), u skladu s odredbama čl. 158 ZPP-a, stavom sudske prakse i VS RH, potražuje naknadu troškova postupka prema priloženom popisu.

Tuženik po tom citira pravna stajališta sadržana u odlukama VS RH Rev- 985/10-2 od 04.12.2013. god., VS RH br. Rev-749/11-2 od 22.05.2012. god., ŽS u

5 1

Rijeci br. Gž-1176/2016-2 od 16.01.2017. god., ŽS u Splitu br. Gžnš-112/13 od 14.11.2014., ŽS u Zagrebu br. Gžn-1173/09-3 od 30.08.2011. god.

Tuženik predlaže donijeti rješenje kojim se tuženiku obistinjuju troškovi parničnog postupka za povučeni dio bez obzira na odluku o glavnoj stvari i preostalom trošku postupka. Ustraje u prigovoru zastare dijela tužbenog zahtjeva, te zahtjeva da sud odluči o preinakama tužbenog zahtjeva, obzirom da se je takvoj dispoziciji protivio u skladu sa odredbama čl. 190. ZPP-a.

Tuženik posebno predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja s osnova izgubljene zarade izvan razdoblja nesposobnosti za rad koja su prema mišljenju vještaka dr. Varinac Barač posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi.

Nadalje navodi da tužitelj nije stara i nemoćna osoba, dok tijekom postupka nije dokazao, niti predlagao dokaze u tom pogledu, da bi mu bila potrebna tuđa njega i pomoć od strane stručne medicinske osobe, kao i da je za tu uslugu vršio kakva plaćanja, tuženik opetovano ističe kako se cjenik Doma Lovret ne može primijeniti u konkretnom slučaju, a na što je ukazao i dostavom Potvrde o plaći djelatnika ustanove Vita koja takvu uslugu pruža, te odlukama VS RH.

Tuženik potom citira pravna stajališta sadržana u odlukama ŽS u Zagrebu br. Gž-919/2019-3 od 24.09.2019. god., ŽS u Rijeci br. Gž-216/2017-2 od 22.11.2019. godine.

Slijedom navedenog tuženik u svrhu ekonomičnosti postupka predlaže učiniti nespornim cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 20,00 kn sa kamatama od presuđenja, obzirom da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti.

Nadalje navodi da tužitelj nije dokazao, niti predlagao dokaze na okolnost da bi troškovi liječenja bili opravdani, odnosno uzročno-posljedično vezani za predmetnu nesreću, pa ih se predlaže odbiti preko već isplaćenog iznosa od 1.044,35 kn.

U podnesku od 23.03.2020. god., tuženik navodi kako je višekratno iskazao i potvrdom o isplati dokazao, da je tužitelju isplatio naknadu štete u ukupnom iznosu od 74.242,40 kn. Ovim putem iskazuje kako je s osnova neimovinske štete isplatio iznos od 30.900,00 kn sa kamatama počev od 10.02.2011. god. (kao dana dostave dokumentacije kojom se moglo utvrditi zdravstveno stanje tužitelja) do 17.11.2014. god., kao dana isplate, u iznosu od 14.014.21 kn, odnosno sveukupno 44.914,21 kn.

S osnova izgubljene zarade je isplatio iznos od 16.500,00 kn za period od 01.09.2008. god., do 31.12.2009. god., sa kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 1.500,00 kn, počev od 01.10.2008. god., pa do 01.08.2009. god., do isplate 17.11.2014. god., a što ukupno iznosi 28.283,84 kn.

Naposljetku, isplatio je imovinsku štetu s osnova troškova liječenja u ukupnom iznosu od 1.044,35 kn, prema pojedinim iznosima računa, i to od dana izdavanja do isplate dana 17.11.2014.

Tužitelj u podnesku od 11. svibnja 2022. god., navodi da su na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05.03.2020. godine, izmijenjeni raniji Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade

5 2

nematerijalne štete, na način da se raniji kriteriji od 29.11.2002. godine, prihvaćeni i naznačeni u novčanim jedinicama, povećavaju za 50%. Stoga će tužitelj po izmijenjenim kriterijima precizirati svoj tužbeni zahtjev koji je predan ovom sudu podneskom od 02.12.2019. godine.

Rezimirajući do sada provedeni dokazni postupak u pogledu fizičkih bolova, sudska vještakinja dr. ĆC je vještačila bolove koje je tužitelj trpio neposredno nakon povrjeđivanja, pa je na ročištu od 08.05.2013. godine navela da je tužitelj trpio bolove u jakom intenzitetu 1 dan, u srednje jakom intenzitetu u trajanju od 14 dana, te bolove u slabom intenzitetu u trajanju od 42 dana / 6 tjedana /.

Nadalje je sudska vještakinja procjenjivala fizičke bolove nakon operativnog zahvata koji je tužitelju izvršen 30.10.2014.godine, pa je na ročištu od 09.02.2016.godine navela da je tužitelj trpio jake bolove u trajanju od 2 dana, bolove u srednje jakom intenzitetu u trajanju od 10 dana i bolove u blagom intenzitetu u trajanju od 42 dana / 6 tjedana /, navodeći da se ti bolovi trebaju pripojiti ranije utvrđenim bolovima.

Sudski vještaci maksilofacijalni kirurzi su procijenili iz svoje domene da je tužitelj trpio bolove u jakom intenzitetu u trajanju od jednog dana, bolove u srednje jakom intenzitetu u trajanju od dva dana i bolove u blagom intenzitetu u trajanju od 14 dana / dva tjedna /.

Sveukupno je utvrđeno da je tužitelj bolove u jakom intenzitetu trpio ukupno 4 dana, bolove u srednje jakom intenzitetu u trajanju od 26 dana, te bolove u slabom intenzitetu u trajanju od 98 dana.

Prema novim sudskim kriterijima cijeneći bolove samo po duljini trajanja i intenzitetu, pravična novčana naknada bi iznosila 22.050,00 kuna.

S obzirom da se pravična novčana naknada ne procjenjuje samo po trajanju i jačini pretrpljenih bolova, već se kod tužitelja radi o teškim tjelesnim povredama na više organa, da je bio hospitaliziran u nekoliko navrata, da je bio vezan za krevet, da je nosio razne vrste imobilizacija, da i danas trajno nosi ortozu za koljeno, da je izvršio bezbroj kliničkih pregleda, raznih pretraga: RTG, MR EMG, EEG, da je nebrojeno puta vršio fizikalno liječenje, da je vršio u više navrata psihologijska testiranja, da su bolovi prisutni i danas, permanentno već 14 godina, da liječenje bilo iscrpljujuće, pravična novčana naknada po osnovu fizičkih bolova bio bi iznos od minimalno 25.000,00 kuna.

Po osnovu pretrpljenog straha izjasnio se sudski vještak psihijatar dr. Mijo Milas na ročištu od 08.05.3013. godine, koji je naveo da je tužitelj kada je došao k svijesti trpio strah u jakom intenzitetu u trajanju od 2 dana, strah u srednjem intenzitetu u trajanju od dva tjedna, te bolove u blažem intenzitetu u trajanju od daljnjih godinu dana.

S obzirom na dugotrajnost straha i iscrpljujući tijek liječenja, tužitelj po osnovu pretrpljenog straha na ime pravične novčane naknade potražuje iznos od 20.000,00 kuna.

5 3

U pogledu trajnog narušenja tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, sudski vještaci su suglasni da je njegovo zdravlje trajno narušeno što su matematički procijenili s 25%.

Kako se predmetna prometna nesreća dogodila 06.09.2008.godine, a tužitelj je rođen **.**.1972.godine, što znači da je u vrijeme prometne nesreće tužitelj imao 36 godina života. Navedeno ističe iz razloga što se za ocjenu trajnog umanjenja životnih aktivnosti uzima u obzir i dob oštećenika u vrijeme štetnog događaja. Kako je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao 36 godina života, onda se radi pravilne novčane naknade temeljni kriteriji uvećavaju za 10%. Stoga tužitelja na ime pravične novčane naknade zbog trajnog umanjenja životnih i radnih aktivnosti pripada iznos od 31.000,00 kuna.

Na ime naruženosti sudski vještaci su se izjasnili da se radi o naruženosti lakog stupnja. Budući da se naruženost očituje na licu tužitelja zbog ožiljaka kao i na koljenu zbog ožiljaka, a tužitelj je u vrijeme nesreće imao 36 godina života, sudska praksa dopušta povećanje temeljnih sudskih kriterija za 10 %. Stoga tužitelj po osnovu naruženosti na ime pravične novčane naknade potražuje iznos od 8.500,00 kuna.

Slijedom izloženog, tužitelj na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na ime pravične novčane naknade potražuje iznos od 84.500,00 kuna.

Kako je tuženik u tijeku ovog postupka tužitelju isplatio iznos od 30.900,00 kuna, dužan je tužitelju isplatiti daljnji iznos od 53.600,00 kuna.

Tužitelj navodi da stoga mijenja točku 1. petita tužbenog zahtjeva iz podneska koji je tužitelj dostavio sudu dana 02.12.2019.godine na način da sada glasi:

„Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 53.600,00 kuna sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 13.07.2009.godine do 31.07.2015.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

Nadalje navodi da u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen kao u podnesku od 02.12.2019.godine.

Kako je izmijenjena sudska praksa u pogledu izgubljene zarade, na način da se gubitak izgubljene zarade koji se očituje u smanjenoj plaći za vrijeme bolovanja izračunava u bruto iznosu, predlaže da se provede financijsko vještačenja s tim da sudski vještak izvrši obračun u bruto iznosu, ali da također izvrši i obračun u neto iznosu.

5 4

Tužitelj napominje da je tuženik dana 18.11.2014.godine, isplatio tužitelju paušalni iznos izgubljene zarade od 15.000,00 kuna, ali nije jasno za koje mjesece je navedeni iznos isplaćen, pa predlaže sudu da naloži tužitelju da se izjasni na koje se mjesece odnosi isplaćeni iznos.

Navodi da su u sudski spis dostavljeni platni podatci od strane poslodavca tužitelja Ledo d.o.o., sve do prestanka radnog odnosa tužitelja dana 23.10.2018.godine.

Nadalje navodi da je tražio na ime tuđe pomoći i njege iznos od 35,00 kuna po satu koliko priznaje Dom za starije i nemoćne osobe “Lovret” Split, a koje su cijene vrijedile u vrijeme kad je tužitelju tuđa pomoć bila pružana. Tu cijenu prihvaća sudska praksa Županijskog suda u Splitu kao i Vrhovni sud RH.

Na raspravnom ročištu dana 12. svibnja 2022. god., tuženik navodi da u dokazne svrhe prilaže recentne odluke VS RH u kojima je zauzet stav da zakonske zatezne kamate s osnova izgubljene zarade ne mogu biti potraživane za period prije nego što se je tužitelj u pogledu naknade istih obratio tuženiku.

Na istom raspravnom ročištu tužitelj je ustrajao u prijedlogu radi izvođenja dokaza financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo, a na okolnost izgubljene zarade, s tim da sve bude naznačeno u bruto i neto iznosu u uputi vještaku.

U podnesku od 20. svibnja 2022. god., tuženik navodi da ustraje u protivljenju izvršenoj preinaci tužbe povećanjem tražene naknade neimovinske štete sa iznosa od 27.100,00 kn na iznos od 53.600,00 kn. Ujedno ustraje u istaknutom prigovoru zastare preinačenog djela zahtjeva, obzirom da je od nastanka štete, te podnošenja "direktne" tužbe (13.07.2009. god.), koju je tuženik zaprimio 15.09.2009. god., pa do 12.05.2022. god., kada je podneskom preinačen zahtjev, protekao 3-godišnji zastarni rok. Ponavlja kako je prigovor zastare istaknuo i u pogledu drugih vidova štete.

Tuženik ukazuje kako osporava zatraženi početak tijeka zateznih kamata na naknadu neimovinske štete, obzirom da se radi o "direktnoj tužbi" bez obraćanja tuženiku u mirnom postupku. Tuženik je tek primitkom tužbe saznao za štetu, dok je tijekom postupka dostavljana daljnja medicinska dokumentacija, pri čemu je i tijekom postupka, dakle, nakon podnošenja tužbe šteta nastajala, obzirom da stanje nije bilo stabilizirano niti liječenje okončano.

Neutemeljeno je i potraživanje kamata na preinačeni dio zahtjeva, te i u tom djelu ističe prigovor zastare, te ukazuje da čak i u slučaju kada zahtjev ne bi zastario te kada bi preinaka bila zakonita i osnovana, kamate na uvećani dio zahtjeva ne mogu početi prije nego li je zahtjev postavljen. Naime, za preinačeni dio zahtjeva tuženik je saznao tek njegovim postavljanjem, te nije niti može biti u zakašnjenju prije trenutka podnošenja podneska od 12.05.2022. god.

Tuženik u svrhu ekonomičnosti postupka čini nespornom cijenu sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 25,00 kn, sa kamatama od presuđenja, a sve imajući u vidu da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti.

5 5

Tuženik potom citira pravna stajališta sadržana u odlukama ŽS u Šibeniku br. Gž-1309/2021-2 od 23.12.2021. god., ŽS u Puli br. Gž-1216/2020-2 od 22.12.2020. god., ŽS u Karlovcu br. Gž-507/2019-2 od 09.09.2020. god., ŽS u Varaždinu br. Gž- 1862/2017-2 od 06.09.2019. god., VS RH br. Rev-1963/13-2 od 20.01.2016. god. i ŽS u Puli br. Gž-140/2018-2 od 28.10.2019. godine.

Tuženik osporava zatražene troškove liječenja, preko već isplaćenog iznosa, obzirom da nije jasno na što se isti odnose, od strane vještaka nisu ocijenjeni kao opravdani, nužni, hitni ili neophodni za liječenje tužitelja. Kod činjenice da je tužitelj bio zdravstveno osigurana osoba, kao i da je preglede, kontrole, zahvate i medicinsku zaštitu ostvario u ustanovama korištenjem zdravstvenog osiguranja, to je neosnovano svako potraživanje troškova liječenja koje je ostvareno mimo uputa liječnika. Tuženik se svakako protivi potraživanju kamate, prije nego li je tuženik uopće imao saznanja o ovom vidu štete.

Sudski vještak za knjigovodstvo i financije Matija Trogrilić, oec., u vještvu od 16. ožujka 2023., navodi da je rješenjem Općinskog suda u Splitu, određeno izvođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost izgubljene zarade kod tužitelja.

Za potrebe izrade ovog nalaza uručen joj je spis predmeta broj P-7890/2009 kojem preleži slijedeća dokumentacija:

- Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tužitelja i Ledo d.d.

16. prosinca 2005. godine (list 32 spisa), - platni podaci Ledo d.d. o bruto i neto plaći tužitelja za razdoblje prije štetnog događaja 6. rujna 2008. godine tj. od siječnja do kolovoza 2008. godine (list 59 spisa),

- podaci Ledo d.d. o isplaćenoj naknadi za vrijeme bolovanja isplaćenoj na teret poslodavca i HZZO-a (list 60 spisa),

- podnesak Državnog zavoda za statistiku o visini prosječne mjesečne isplaćene neto plaće NKV radnika u RH za razdoblje od ožujka 2001. do siječnja 2013. godine (list 165 spisa), - podaci Ledo d.d. o isplaćenoj naknadi plaće za vrijeme bolovanja na teret poslodavca za razdoblje od 7. 05.2013. -31.10.2015. (list 189 spisa),

- podaci Ledo d.d. o visini plaće koju bi ostvario JC da je radio u razdoblju od 01.05.2013.-31.10.2015. godine (list 189-190 spisa),

- podaci Ledo d.d. o iznosima isplaćenih plaća ZC za razdoblje od

01.5.2012.- 07.05.2013. godine (list 190 spisa),

- presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2015/15-2 od 16. lipnja 2016. godine (list 249-251 spisa),

- Odluka o otkazu ugovora o radu od 23. listopada 2018. godine (list 332 spisa),

- podaci Ledo plus d.o.o. o isplaćenoj naknadi za vrijeme bolovanja na teret poslodavca

za razdoblje od 1. studenog 2015. do 23. listopada 2018. godine (list 359 spisa),

- podaci Ledo plus d.o.o. o pretpostavljenim plaćama za ZC koju bi ostvario da je radio u od 1. studenog 2015. do 23. listopada 2018. godine (list 360 spisa),

- Nalaz dr. Milane Varinac-Barač od 15. lipnja 2015. godine (list 279-285),

- Dopuna nalaza dr. Milane Varinac-Barač od (list 337-339 spisa).

5 6

U podnesku tužitelja od 29. studenog, zaprimljen na sudu 2. prosinca 2019. godine (list 362-363 spisa), tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da s osnova izgubljene zarade potražuje ukupno iznos od 223.305,51 kn za razdoblje od:

- 06. rujna 2008. do 31. prosinca 2009. godine,

- 07. svibnja 2013. do 23. listopada 2018. godine tj. do prestanka radnog odnosa.

Punomoćnik tuženika zahtjeva da se imenovana vještakinja u pogledu tužitelja očituje za period koji je spec. medicine rada odredio kao vrijeme radne nesposobnosti. Iz presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2015/15-2 od 16. lipnja 2016. godine (list 249-251 spisa), kojom je ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu broj Pnš- 426/11 od 19. ožujka 20 5. godine i predmet vraćen na ponovno odlučivanje, vidljivo je da je prvostupanjski sud u presudi koja je ukinuta utvrdio i suodgovornost tužitelja u prometnoj nesreći od 20%.

S obzirom da spisu ne preleži pravomoćna presuda iz koje bi se moglo utvrditi da li je postojala i ako jeste u kojem % suodgovornost tužitelja, to u ovom nalazu obračunate iznose nije umanjivala s osnova suodgovornosti tužitelja.

Spisu prileži nalaz dr. Milane Varinac-Barač od 15. lipnja 2015. godine (list 279-285) i dopuna nalaza (list 337-339 spisa). Iz nalaza i dopune nalaza dr. Milane Varinac-Barač, proizlazi da je bolovanje tužitelja bilo opravdano od:

- 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine (list 284 spisa),

- 15. listopada 2014. do 06. svibnja 2015. godine (list 285 i 339 spisa),

- 08. studenog 2016. do 28. studenog 2016. godine (list 339 spisa),

- 24. listopada 2017. do 13. studenog 2017. godine (list 339 spisa).

S obzirom da između tužitelja i tuženika nema suglasnosti o razdobljima u kojima bi tužitelju pripadalo pravo na izgubljenu zaradu odnosno o razdobljima privremene nesposobnosti tužitelja za rad (bolovanja) s osnova ozljeda koje je pretrpio u štetnom događaju, to je izračun u ovom nalazu izvršila za razdoblja:

1. kako to traži tužitelj tj. za razdoblje od:

- 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine,

- 07. svibnja 2013. do 23. listopada 2018. godine tj. do prestanak radnog odnosa,

2. kako to traži tuženik, a sukladno nalazu i dopuni nalaza dr. Milane Varinac- Barač od:

- 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine,

- 15. listopada 2014. do 06. svibnja 2015. godine,

- 08. studenog 2016. do 28. studenog 2016. godine,

- 24. listopada 2017. do 13. studenog 2017. godine.

Spisu prileže:

- platni podaci Ledo d.d. o bruto i neto plaći tužitelja za razdoblje prije štetnog događaja 6. rujna 2008. godine tj. od siječnja do kolovoza 2008. godine (list 59 spisa),

- podaci Ledo d.d. o isplaćenoj naknadi za vrijeme bolovanja isplaćenoj na teret poslodavca odnosno HZZO-a (list 60 spisa),

- podaci Ledo d.d. o isplaćenoj naknadi za vrijeme bolovanja isplaćenoj na teret poslodavca za razdoblje od 7. 05.2013. -31.10.2015. (list 189 spisa),

5 7

- podaci Ledo d.d. o visini plaće koju bi ostvario JC da je radio u razdoblju od 01.05.2013.-31.10.2015. godine (list 189-190 spisa),

- podaci Ledo d.d. o iznosima isplaćenih plaća za ZC za razdoblje od 01.5.2012.-07.05.2013. godine (list 190 spisa),

- podaci Ledo plus d.o.o. o isplaćenoj naknadi za vrijeme bolovanja isplaćenoj na teret poslodavca za razdoblje od 1. studenog 2015. do 23. listopada 2018. godine (list 359 spisa),

- podaci Ledo plus d.o.o. o pretpostavljenim plaćama za ZC koju bi ostvario da je radio u od 1. studenog 2015. do 23. listopada 2018. godine (list 360 spisa).

Vještak je potom na temelju platnih podataka koje je u spis dostavio Ledo d.d. za tužitelja za razdoblje prije štetnog događaja 6. rujna 2008. godine tj. od siječnja do kolovoza 2008. godine (list 59 spisa) prikazao ostvarene bruto odnosno neto plaće tužitleja, navodi da prosječna neto plaća koju je tužitelj ostvario u razdoblju od siječnja do kolovoza 2008. godine iznosi 8.707,37 kn.

Ad 1) Izračun sukladno traženju tužitelja

Tužitelj izračun izgubljene zarade (list 362-363 spisa) traži za razdoblje privremene nesposobnosti za rad i to od: - 06. rujna 2008. do 31. prosinca 2009. godine, to od - 07. svibnja 2013. do 23. listopada 2018. godine tj. do prestanak radnog odnosa.

Izračun za razdoblje od 06. rujna 2008. do 31. prosinca 2009. godine

Iako tužitelj traži izračun od 06. rujna 2008 do 31. prosinca 2009. godine, izračun je izvršila do 24. prosinca 2009. godine, s obzirom da spisu prileže podaci o isplatama tužitelju s osnova plaće za vrijeme bolovanja do zaključno 24. prosinca 2009. godine.

Iz platnih podataka koje je u spis dostavio Ledo d.d., razvidno je da je tužitelju u razdoblju od 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine, s osnova naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćeno ukupno 71.666,66 kn neto i to: - 12.064,75 kn na teret poslodavca i - 59.601,91 kn na teret HZZO-a.

Vještak je potom na temelju platnih podataka koje je u spis dostavio Ledo d.d., prikazao iznose naknade plaće u bruto i neto iznosima, na teret poslodavca i na teret HZZO-a za navedeno razdoblje.

Nadalje navodi da spisu ne prileže podaci Ledo d.d., o plaći koju bi JC „ostvario da je radio“ u razdoblju od rujna 2008. god., do prosinca 2009. godine, te da spisu prileže podaci za ZC o iznosima koji su mu isplaćeni s osnova naknade plaće za vrijeme bolovanja na teret poslodavca i HZZO-a.

U platnim podacima koje je Ledo d.d. dostavio u spis je iskazano i da je tužitelju za svibanj 2013. godine, pored naknade plaće za vrijeme bolovanja, isplaćen i iznos od 1.038,00 kn neto plaće.

Kako se izračun vrši od 07. svibnja 2013. god., ovaj iznos isplaćene plaće od 1.038,00 kn, odnosio bi se na razdoblje od 01. do 06. svibnja 2013. godine. Radi

5 8

navedenog iznos isplaćene plaće za svibanj 2013. godine u iznosu od 1.038,00 kn nije uzela u izračun, već samo isplaćenu naknadu plaće za vrijeme bolovanja.

Vještak nadalje navodi da je za razdoblje za koje u spisu ne prileže podaci Ledo d.d. o plaći koju bi JC „ostvario da je radio“ tj. od rujna 2008. god., do prosinca 2009. godine, kao neto plaću koju bi tužitelj ostvario uzela prosjek neto plaće isplaćen tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja (6. rujna 2008. godine) tj. od siječnja do kolovoza 2008. godine u iznosu od 8.707,37 kn neto, a sve prema sačinjenom prikazu ostvarenih plaća u bruto i neto iznosu u navedenom razdoblju.

U nastavku je vještak dao za razdoblje od 6. rujna 2008. god., do 24. prosinca 2009. godine, izračun razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja u iznosu od 8.707,37 kn neto, i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a.

Potom navodi da je u razdoblju od 6. rujna 2008. god., do 24. prosinca 2009. godine, razlika između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju prije štetnog događaja u iznosu od 8.707,37 kn i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi ukupno 63.297,57 kn, odnosno 8.401.03 € neto preračunato po tečaju konverzije od 7,53450 za 1,00 €.

Izračun za razdoblje od 07. svibnja 2013. do 23. listopada 2018. godine

Vještak navodi da spisu prileže podaci Ledo plus d.o.o., o isplaćenoj naknadi za vrijeme bolovanja na teret poslodavca i HZZO-a, te „Podaci o pretpostavljenim plaćama za ZC koju bi ostvario da je radio od 01. studenog 2015. god., do 23. listopada 2018. godine“ (list 359-360 spisa).

Na podacima o isplaćenoj naknadi plaće za vrijeme bolovanja (list 359 spisa) za razdoblje od lipnja 2017. god., do listopada 2018. godine, pod „opaska“ za neke mjesece je iskazano da je tužitelj bio na godišnjem odmoru. Međutim, za te mjesece iskazani su samo iznosi isplaćeni tužitelju s osnova naknade plaće za vrijeme bolovanja, a nisu iskazani iznosi isplaćeni tužitelju s osnova naknade plaće za godišnji odmor.

Radi navedenog, za te mjesece (lipanj, kolovoz i rujan 2017. god., te siječanj, veljača, ožujak, svibanj, rujan i listopad 2018. godine), pored ukupne razlike (stupac 6 i 8 donjeg pregleda) iskazala je i razliku (stupac 7 i 9) ne uzimajući u izračun mjesece u kojima je tužitelj koristio godišnji odmor, a za koje nema podataka o isplati naknade plaće za godišnji odmor.

U nastavku vještak daje za razdoblje od 7. svibnja 2013. do 23. listopada 2018. godine, izračun razlike između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio (prema podacima Ledo plus d.o.o.) i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, ne uzimajući u izračun mjesece u kojima je tužitelj bio na godišnjem odmoru (nema podataka o iznosima isplaćene naknade plaće za godišnji odmor), te ne uzimajući u izračun mjesece u kojima se iskazala negativna razlika tj. u kojima je tužitelj primio više od plaće koju bi primio da je radio. U mjesecima u kojima se iskazala negativna razlika uzela je da nije bilo razlike odnosno da je razlika 0,00 kn.

5 9

Nadalje navodi da u razdoblju od 07. svibnja 2013. god., do 23. listopada 2018. godine, razlika između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio (prema podacima Ledo d.d.) i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, ne uzimajući u izračun mjesece u kojima je tužitelj bio na godišnjem odmoru (nema podataka o iznosima isplaćene naknade plaće za godišnji odmor), te mjesece u kojima se iskazala negativna razlika tj. u kojima je tužitelj primio više od plaće koju bi primio da je radio, iznosi ukupno 130.749,27 kn odnosno 17.353,41 € preračunato po tečaju konverzije od 7,53450 za 1,00 €.

Ukupno u razdoblju od 06. rujna 2008. god., do 24. prosinca 2009. god., i od 07. svibnja 2013. god., do 23. listopada 2018. godine, razlika između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, ne uzimajući u izračun mjesece u kojima je tužitelj bio na godišnjem odmoru (nema podataka o iznosima isplaćene naknade plaće za godišnji odmor) te mjesece u kojima se iskazala negativna razlika tj. u kojima je tužitelj primio više od plaće koju bi primio da je radio, iznosi ukupno 194.046,84 kn odnosno 25.754,44 €, preračunato po tečaju konverzije od 7,53450 za 1,00 €.

Ad 2) Izračun sukladno traženju tuženika

Tuženik traži (list 337-339 spisa) da vještak izvrši izračun za period koji je spec. medicine rada dr. Milana Varinac-Barač u svom nalazu i dopuni nalaza odredila kao vrijeme radne nesposobnosti tužitelja s osnova ozljeda koje je pretrpio u štetnom događaju. Stalni sudski vještak za medicinu rada dr. Milana Varinac-Barač u nalazu (list 279-285) i dopuni nalaza (list 337-339 spisa) navela je razdoblja kada je tužitelj s osnova ozljeda koje je pretrpio u štetnom događaju bio privremeno radno nesposoban i to:

- 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. g. (list 284 spisa),

- 15. listopada 2014. do 06. svibnja 2015. g. (list 285 i 339 spisa),

- 08. studenog 2016. do 28. studenog 2016. g. (list 339 spisa),

- 24. listopada 2017. do 13. studenog 2017. g. (list 339 spisa).

U nastavku vještva daje izračun razlike između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio (prema podacima Ledo d.d.) i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a za naprijed navedena razdoblja.

Izračun za razdoblje od 6. rujna 2008. god., do 24. prosinca 2009. godine sačinjen je pod tč. Ad 1) ovog nalaza gdje je utvrđeno da razlika između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju prije štetnog događaja u iznosu od 8.707,37 kn neto i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi ukupno 63.297,57 kn odnosno 8.401.03 € i to kako slijedi:

U nastavku vještak daje izračun razlike između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, i to za razdoblja kako to tuženik traži, odnosno u kojima je, prema nalazu i dopuni nalaza stalnog sudskog vještaka za medicinu rada Mr.sc. Milane Varinac-Barač, bolovanje tužitelja bilo opravdano i to, za razdoblja kako slijedi od:

- 15. listopada 2014. do 06. svibnja 2015. godine,

- 08. studenog 2016. do 28. studenog 2016. godine,

6 0

- 24. listopada 2017. do 13. studenog 2017. godine.

Navodi da je u razdoblju od 15. do 31. listopada 2014. godine, tužitelj primio 144,60 kn (2.261,69- 2.406,29) odnosno 19,19 € više od plaće koju bi za isto razdoblje ostvario da je radio pa za to razdoblje nisam iskazala razliku odnosno iskazala sam da razlika iznosi 0,00 kn.

U razdoblju od 15. listopada 2014. do 13. studenoga 2017. godine, razlika između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret HZZO-a, iznosi ukupno 17.540,41 kn odnosno 3.097,61 €, preračunato po tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1,00 €.

Sveukupno razlika između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, obračunata za razdoblje od 6. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. god., od 15. listopada 2014. god., do 06. svibnja 2015. god., od 08. do 28. studenog 2016. god., i od 24. listopada do 13. studenog 2017. godine, ne uzimajući u izračun razdoblje od 15. do 31. listopada 2014. godine, kada je tužitelj primio 144,60 kn odnosno 19,19 € više od plaće koju bi za isto razdoblje ostvario da je radio, iznosi ukupno 80.837,98 kn odnosno 11.498,64 € preračunato po tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1,00 €.

Razlika između neto plaće koju bi tužitelj JC ostvario da je radio i plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi ukupno:

- 194.046,84 kn (63.297,57 + 130.749,27) odnosno 25.754,44 € (8.401,03 + 17353,41), za razdoblja kako to traži tužitelj,

- 80.837,98 kn (63.297,57 + 17.540,41) odnosno 11.498,64 € (8.401,03 +3.097,61) za razdoblja kako to traži tuženik.

Imenovani vještak je stoga mišljenja da razlika između neto plaće koju bi tužitelj JC ostvario da je radio, i plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi ukupno:

- 194.046,84 kn odnosno 25.754,44 €, za razdoblja kako to traži tužitelj,

- 80.837,98 kn odnosno 11.498,64 €, za razdoblja kako to traži tuženik.

Tužitelj u podnesku od 13. travnja 2023. god., navodi da je zaprimio vještvo sudske vještakinje Matije Trogrlić od 16.3.2023. godine, na koje se očituje kako slijedi:

Sudska vještakinja iskazala je gubitak na zaradi/ plaći tužitelja u neto iznosu, iako je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom dana 12. svibnja 2022. godine predložio da se izgubljena zarada tužitelja u financijskom vještvu iskaže u neto i bruto iznosu. Ovo iz razloga što sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske traži da se izgubljena plaća u tužbenom zahtjevu naznači u bruto iznosu.

Stoga tužitelj predlaže sudu da se izvrši dopunsko financijsko vještačenje na način da se da nalog sudskoj vještakinja Matiji Trogrlić da plaću tužitelja u utuženom razdoblju prikaže i u bruto iznosu.

Budući da te podatke tužitelj nema, a da je u međuvremenu došlo do promjene valute u Republici Hrvatskoj, te promjene kamatnih stopa to će u skladu s

6 1

tim izmjenama tužitelj urediti tužbeni zahtjev, a po zaprimanju dopunskog vještva tužbeni će zahtjev dopuniti sa podacima izgubljene zarade u bruto iznosu.

Tužitelj je stoga predložio sudu da donese odluku kojom će iz osnova pretrpljene neimovinske štete obvezati tuženika na isplatu iznosa od 7.113,94 eura sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe dana 13.07.2009. god., do isplate, na ime izgubljene zarade u razdoblju od 6.9.2008.godine do 31.12.2009. godine i razdoblju od 7.5.2013. godine do 23.10.2018. godine ukupan iznos od 25.754,44 eura sa zateznom kamatom koja na svaki dospjeli mjesečni iznos teče od dospijeća, tj. od 01-og dana u mjesecu za protekli mjesec, pa do isplate, počev od 01. listopada 2008. godine, na ime imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege, kao i troškova liječenja iznos od ukupno 664,13 eura sa zateznom kamatom koja na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu od 464,52 eura, teče od 10. rujna 2008. god., te na iznos svakog pojedinog računa na ime troškova liječenja teče od dana plaćanja računa, sve do isplate.

U podnesku od 13. travnja 2023. god., tuženik navodi da nema većih primjedbi ni prigovora nalazu i mišljenju vještakinje, međutim, kako je u nalazu došlo do omaške upisa primitka za mjesec studeni 2008. god., u iznosu od 3.331,78 kn, umjesto 4.257,28 kn, to je potrebno iznose navedene u tablicama i točki Ad 1 na str. 3. i 4., Ad 2 na str 7. vještačenja uvećati iznos primitka, odnosno umanjiti razliku primanja i izgubljene zarade upravo za iznos navedene razlike od 925,50 kn (4.257,28-3.331,78kn). Navedena okolnost ne bi trebala biti sporna obzirom da ista proizlazi iz isprava priloženih spisu, dostavljenih od strane poslodavca tužitelja, a na temelju kojih je imenovana vještakinja i sačinila vještačenje.

Tuženik je potom sačinio izračun naknade za vrijeme trajanja bolovanja od 08.09.2008. god., do 24.12.2009. god., te navodi da je tužitelju za ovo razdoblje s osnova naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćeno ukupno 72.592,16 kn (umjesto 71.666,66 kn kako je navela vještakinja), od čega 60.527,41 kn na teret HZZO (umjesto 59.601,91 kn kako je omaškom navela vještakinja). Stoga ukupna razlika između prosječne plaće i naknade za bolovanje poslodavca i HZZO-a u navedenom periodu iznosi 62.372,07 kn/8.278,59 eur (umjesto 63.297,57 kn).

Tuženik ističe kako njegova obveza naknade štete može biti samo za period radne nesposobnosti koji je uzročno-posljedično vezan za predmetni štetni događaj, slijedom čega na njegov teret ne mogu pasti i razdoblja privremene radne nesposobnosti koja nemaju veze sa liječenjem povreda iz nesreće za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Stoga obveza tuženika može biti obračunata samo prema prikazu vještakinje Ad.2.

Obzirom da je imenovana vještakinja utvrdila kako bi razlika za periode nesposobnosti u razdoblju od 15.10.2014. god., do 13.11.2017. god., iznosila ukupno 17.540,41 kn, bez umanjenja više primljenog za 10/2014. u iznosu od 144,60 kn (a što je po stavu tuženika vještakinja morala unijeti jer isto predstavlja primitak za traženi period). Stoga bi prema nalazu i mišljenju vještakinje M. Trogrlić ukupna razlika za periode radne nesposobnosti iznosila ukupno 79.912,48 kn/10.606,20 eur (umjesto 80.837,98 kn; 62.372,07 kn + 17.540,41 kn).

Tuženik smatra kako se radi o jasno vidljivoj omašci vještakinje koja se može ispraviti jednostavnom matematičkom operacijom, kako je to napravio tuženik, a za

6 2

što nije potrebno posebno stručno znanje, pa smatra nepotrebnim dodatno pozivati ili tražiti pisano očitovanje. Smatra kako bi bilo svrsishodno radi zadovoljenja potpunog i točnog činjeničnog stanja pribaviti podatke o primicima tužitelja za godišnje odmore, obzirom da se radi o prihodima koje je tužitelj primio za utuženi period, a koje je potrebno odbiti od iznosa razlike naknade.

Na raspravnom ročištu dana 21. travnja 2023. god., tuženik navodi kako se podneskom tužitelja smanjuje tužbeni zahtjev za iznos od 3.883,29 eur (29.258,65 kn), a što predstavlja djelomično povlačenje tužbe, odnosno neuspjeh tužitelja u postupku, pa tuženik u tom dijelu zahtijeva naknadu troškova postupka. Protivi se prijedlogu tužitelja da se zatraži dodatno očitovanje financijske vještakinje iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu već potraživanje za naknadu štete, pa je neosnovano zahtijevanje naknade i obračuna u bruto iznosu. Protivno navodima tužitelja, upravo je Vrhovni sud zauzeo stav kako je osnovano potraživanje samo razlike neto primanja, a o čemu tuženik u spis dostavlja upravo odluku VSRH posl.br.Rev-234/22-2 od 09. ožujka 2022. god., sa izraženim shvaćanjem.

Sudski vještak za knjigovodstvo i financije Matija Trogrlić, oec. u dopuni knjigovodstveno financijskog vještačenja od 14. rujna 2023. navodi da je rješenjem Općinskog suda u Splitu određeno izvesti dokaz dopunom vještva od 16. ožujka 2023. god., na okolnosti prijedloga iz podneska tužitelja od 13. travnja 2023. god., i prigovora tuženika iz podneska od 13. travnja 2023. godine.

U ovom predmetu dana 16. ožujka 2023. godine, sačinila je knjigovodstveno financijski nalaz (u daljnjem tekstu Nalaz).

Tužitelj u podneska od 13. travnja 2023. godine (list 481 spisa) navodi: „Sudska vještakinja iskazala je gubitak na zaradi/plaći tužitelja u neto iznosu iako je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom 12. svibnja 2022. godine predložio da se izgubljena zarada tužitelja u financijskom vještvu iskaže u neto i bruto iznosu. Ovo iz razloga što sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske traži da se izgubljena plaća u tužbenom zahtjevu naznači u bruto iznosu. Stoga tužitelj predlaže sudu da se izvrši dopunsko financijsko vještačenje na način da se da nalog sudskoj vještakinji da plaću tužitelja u utuženom razdoblju prikaže i u bruto iznosu.

U svezi prigovora tužitelja vještak navodi da u Nalazu nije vršila izračun razlike plaće, već je sukladno nalogu suda izvršila izračun izgubljene zarade (u visini razlike plaće) koji izračun se vrši u neto iznosu.

Tuženik u podnesku od 13. travnja 2023. godine (list 481 spisa) navodi:

- da je u Nalazu u upisu primitaka za mjesec studeni 2008. godine naveden iznos od 3.331,78 kn umjesto 4.257,28 kn, radi čega da je potrebno izvršiti ispravak u tablici Ad 1) na str. 3. i 4. i tablici Ad 2) na str. 7 Nalaza na način da se iznos primitka za studeni poveća na iznos od 4.257,28 kn odnosno da se obračunata razlika tj. izgubljena zarada umanji za iznos od 925,50 kn (4.257,28-3.331,78),

- da je i iznos više primljenih 144,60 kn za listopad 2014. godine trebalo uzeti u izračun (u Nalazu za taj mjesec iskazana razlika 0,00 kn),

- također ističe i prigovor suodgovornosti tužitelja od 20% koja da je pravomoćno utvrđena.

6 3

Navod tuženika da je primitak tužitelja za studeni iznosio 4.257,28 kn a ne 3.331,78 kn je točan, radi čega je u ovoj dopuni Nalaza izvršila ispravak.

Iz platnih podataka koje je u spis dostavio Ledo d.d. za tužitelja za razdoblje prije štetnog događaja 6. rujna 2008. godine tj. od siječnja do kolovoza 2008. godine (list 59 spisa) razvidno je da je tužitelj ostvario bruto odnosno neto plaću prema prikazu kao slijedi u nastavku vještva.

Vještak potom navodi da prosječna neto plaća koju je tužitelj ostvario u razdoblju od siječnja do kolovoza 2008. godine iznosi 8.707,37 kn.

U Nalazu je iz razloga što su tužitelj i tuženi tražili izračun izgubljene zarade za različita razdoblja, izvršila izračune za razdoblja:

- pod Ad 1) sukladno traženju tužitelja,

- pod Ad 2) sukladno traženju tuženika, a radi čega sam i ovu dopunu Nalaza sačinila na isti način.

Ad 1) Izračun sukladno traženju tužitelja

Tužitelj izračun izgubljene zarade (list 362-363 spisa) traži za razdoblje privremene nesposobnosti za rad i to od:

- 06. rujna 2008. do 31. prosinca 2009. godine,

- 07. svibnja 2013. do 23. listopada 2018. godine tj. do prestanak radnog odnosa.

Iz platnih podataka koje je u spis dostavio Ledo d.d. razvidno je da je tužitelju u razdoblju od 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine s osnova naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćeno ukupno 72.592,16 kn neto i to:

- 12.064,75 kn na teret poslodavca i

- 60.527,41 kn na teret HZZO-a.

Spisu ne prileže podaci Ledo d.d. o plaći koju bi JC „ostvario da je radio“ u razdoblju od rujna 2008. do prosinca 2009. godine. Spisu prileže podaci za JC o iznosima koji su mu isplaćeni s osnova naknade plaće za vrijeme bolovanja na teret poslodavca i HZZO-a.

U platnim podacima koje je Ledo d.d. dostavio u spis, iskazano je i da je tužitelju za svibanj 2013. godine, pored naknade plaće za vrijeme bolovanja, isplaćen i iznos od 1.038,00 kn neto plaće.

Kako se izračun vrši od 07. svibnja 2013. god., ovaj iznos isplaćene plaće od 1.038,00 kn, odnosio bi se na razdoblje od 01. do 06. svibnja 2013. godine. Radi navedenog, iznos isplaćene plaće za svibanj 2013. godine u iznosu od 1.038,00 kn nije uzela u izračun, već samo isplaćenu naknadu plaće za vrijeme bolovanja.

Izračun za razdoblje od 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine.

U nastavku vještak daje za razdoblje od 6. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine, izračun razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja u iznosu od 8.707,37 kn neto i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a.

6 4

Za razdoblje za koje u spisu ne prileže podaci Ledo d.d. o plaći koju bi JC „ostvario da je radio“ tj. od rujna 2008. do prosinca 2009. godine, kao neto plaću koju bi tužitelj ostvario uzela je prosjek neto plaće isplaćen tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja (6. rujna 2008. godine) tj. od siječnja do kolovoza 2008. godine u iznosu od 8.707,37 kn neto.

U nastavku vještak daje za razdoblje od 6. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine, izračun razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja u iznosu od 8.707,37 kn neto i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a.

Potom navodi da u razdoblju od 6. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine, razlika između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju prije štetnog događaja u iznosu od 8.707,37 kn i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi ukupno 62.372,07 kn odnosno 8.278,20 € neto preračunato po tečaju konverzije od 7,53450 za 1,00 €.

Obračunata razlika umanjena za 20% suodgovornosti tužitelja iznosi 49.897,66 kn, odnosno 6.622,58 €.

Izračun za razdoblje od 07. svibnja 2013. do 23. listopada 2018. godine

U Nalazu je izvršila izračun razlike između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, za razdoblje od 07. svibnja 2013. god., do 23. listopada 2018. godine (list 5- 6 Nalaza), ne uzimajući u izračun mjesece u kojima se iskazala negativna razlika tj. u kojima je tužitelj primio više od plaće koju bi primio da je radio.

U nastavku vještak daje izračun razlike između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, za razdoblje od 07. svibnja 2013. god., do 23. listopada 2018. godine (list 5-6 Nalaza), uzimajući u izračun mjesece u kojima se iskazala negativna razlika tj. u kojima je tužitelj primio više od plaće koju bi primio da je radio.

Utvrđenu razliku je obračunala i u visini od 80% uzimajući da suodgovornost tužitelja, prema navodima tuženika, iznosi 20%.

Potom navodi da u razdoblju od 07. svibnja 2013. god., do 23. listopada 2018. godine, razlika između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio (prema podacima Ledo d.d.), i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi ukupno 166.943,99 kn tj. 22.157,28 € odnosno 130.475,69 kn tj. 17.317,10 € (bez godišnjeg odmora) od čega 80% iznosi 17.725,82 € ,odnosno 13.853,68 € (bez godišnjeg odmora).

Ukupno u razdoblju od 06. rujna 2008. god., do 24. prosinca 2009. i od 07. svibnja 2013. god., do 23. listopada 2018. godine, razlika između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, ne uzimajući u izračun mjesece u kojima je tužitelj bio na godišnjem odmoru (nema podataka o iznosima isplaćene naknade plaće za godišnji odmor) a uzimajući u izračun mjesece u kojima se iskazala negativna razlika tj. u kojima je tužitelj primio više od plaće koju bi primio da je radio, iznosi ukupno

6 5

193.121,34 kn odnosno 25.631,61 €, od čega 80% iznosi 154.497,07 kn odnosno 20.505,29 €.

Ad 2) Izračun sukladno traženju tuženika

Stalni sudski vještak za medicinu rada dr. Milana Varinac-Barač u nalazu (list 279-285) i dopuni nalaza (list 337-339 spisa) navela je razdoblja kada je tužitelj s osnova ozljeda koje je pretrpio u štetnom događaju bio privremeno radno nesposoban i to:

- 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. g. (list 284 spisa),

- 15. listopada 2014. do 06. svibnja 2015. g. (list 285 i 339 spisa),

- 08. studenog 2016. do 28. studenog 2016. g. (list 339 spisa),

- 24. listopada 2017. do 13. studenog 2017. g. (list 339 spisa).

U nastavku vještak daje za razdoblje od 6. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine, izračun razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja u iznosu od 8.707,37 kn neto i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, uzimajući da mu je za studeni 2008. godine isplaćena naknada za vrijeme bolovanja na teret HZZO-a u iznosu od 4.257,28 kn.

Vještak potom navodi da u razdoblju od 6. rujna 2008. god., do 24. prosinca 2009. godine, razlika između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju prije štetnog događaja u iznosu od 8.707,37 kn i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a iznosi ukupno 62.372,07 kn odnosno 8.278,20 € neto preračunato po tečaju konverzije od 7,53450 za 1,00 €.

Obračunata razlika umanjena za 20% suodgovornosti tužitelja iznosi 49.897,66 kn odnosno 6.622,58 €.

U nastavku vještak daje izračun razlike između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, i to za razdoblja kako to tuženi traži odnosno u kojima je, prema nalazu i dopuni nalaza stalnog sudskog vještaka za medicinu rada Mr.sc. Milane Varinac-Barač, bolovanje tužitelja bilo opravdano i to, za razdoblja kako slijedi od:

- 15. listopada 2014. do 06. svibnja 2015. godine,

- 08. studenog 2016. do 28. studenog 2016. godine,

- 24. listopada 2017. do 13. studenog 2017. godine.

Kao što je navedeno tuženik je istakao prigovor navodeći da je i iznos više primljenih 144,60 kn za listopad 2014. godine trebalo uzeti u izračun (u nalazu za taj mjesec iskazana razlika 0,00 kn) radi čega sam u ovoj dopuni Nalaza uzela u izračun i navedenih više plaćenih 144,60 kn.

U razdoblju od 15. listopada 2014. do 13. studenoga 2017. godine, razlika između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret HZZO-a, iznosi ukupno 17.395,81 kn odnosno 2.308,82 €, preračunato po tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1,00 €.

Sveukupno razlika između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a,

6 6

obračunata za razdoblje od 06. rujna 2008. god., do 24. prosinca 2009., od 15. listopada 2014. god., do 06. svibnja 2015., od 08. do 28. studenog 2016. god., i od 24. listopada do 13. studenog 2017. godine, iznosi ukupno 79.767,88 kn, odnosno 10.587,02 €, od čega 80% iznosi 63.814,30 kn odnosno 8.469,61 €.

Razlika između neto plaće koju bi tužitelj JC ostvario da je radio i plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi ukupno:

1. 193.121,34 kn (62.372,07 + 130.749,27) odnosno 25.631,61 € (8.401,03+17.353,41), od čega 80% iznosi 154.497,07 kn odnosno 20.505,29 €, za razdoblja kako to traži tužitelj,

2. 79.767,88 kn (62.372,07+17.749,27) odnosno 10.587,02 € (8.278,20+2.308,82) od čega 80% iznosi 63.814,30 kn odnosno 8.469,61 €, za razdoblja kako to traži tuženik.

Vještak je stoga mišljenja da razlika između neto plaće koju bi tužitelj JC ostvario da je radio i plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi ukupno:

- 193.121,34 kn odnosno 25.631,61 €, od čega 80% iznosi 154.497,07 kn odnosno 20.505,29 €, za razdoblja kako to traži tužitelj,

- 79.767,88 kn odnosno 10.587,02 € od čega 80% iznosi 63.814,30 kn odnosno 8.469,61 €, za razdoblja kako to traži tuženik.

Tuženik u podnesku od 05. listopada 2023. god., navodi da nema primjedbi ni prigovora dopunskom nalazu i mišljenju vještakinje M. Trogrlić. Navedenim očitovanjem u cijelosti su potvrđeni navodi tuženika, kako u pogledu potrebe ispravka točnosti platnih podataka, načina obračuna izgubljene zarade u neto iznosu, te izračuna temeljem utvrđene suodgovornosti tužitelja nastaloj šteti.

Tuženik opetovano ističe kako njegova obveza naknade štete može biti samo za period radne nesposobnosti koji je uzročno-posljedično vezan za predmetni štetni događaj, a koji je postavljen zahtjevom koji nije zastario, slijedom čega na njegov teret ne mogu pasti i razdoblja privremene radne nesposobnosti koja nemaju veze sa liječenjem povreda iz nesreće za koju je odgovoran osiguranik tuženika. Stoga obveza tuženika može biti obračunata samo prema (dijelu) prikaza Ad 2 vještakinje.

Obzirom da je vještakinja utvrdila kako bi razlika za period nesposobnosti u razdoblju od 06.09.2008. god., do 24.12.2009. god., iznosila ukupno neto 62.372,07 Kn / 8.278,20 Eur, odnosno po odbitku suodgovornosti 49.897,66 Kn / 6.622,58 Eur, napominje se kako je "direktnom" tužbom (dakle bez obraćanja tuženiku) od 13.07.2009. god., zahtijevana naknada za 10. mjesec (rujan 2008. - lipanj 2009.) u ukupnom iznosu od 20.000,00 Kn.

Tek podneskom od 23.09.2013. god., tužitelj zahtjeva naknadu izgubljene zarade za period do 31.12.2009. god., u iznosu od 65.725,60 Kn, dok nije sporno da je tuženik isplatio naknadu po ovom osnovu u iznosu od 15.000,00 Kn sa kamatama, odnosno ukupno 28.283,64 Kn.

Tuženik navodi da se je protivio preinaci tužbenog zahtjeva, te istaknuo prigovor zastare preinačenog dijela potraživanja, obzirom da je protekao zastarni rok od tri godine.

6 7

Imenovana vještakinja je za period privremene radne nesposobnosti od 15.10.2014. god., do 06.05.2015. god., od 08.11.2016. god., do 28.11.2016. god., te od 24.10.2017. god., do 13.11.2017. god., utvrdila izgubljenu zaradu u iznosu od ukupno 17.395,81 Kn / 2.308,82 Eur, odnosno po odbitku od 20% suodgovornosti 13.916,65 Kn / 1.847,06 Eur.

Tužitelj je podneskom od 03.03.2016. god. zahtijevao naknadu za period između 07.05.2013. – 31.10.2015. god., u iznosu od 58.529,87 Kn, kojoj preinaci se tuženik ponovno protivio. Kako je tužitelj podneskom do 02.12.2019. god., ponovno preinačio tužbeni zahtjev sa osnova izgubljene zarade na ukupan iznos od 223.305,31 Kn, to je tuženik iskazao opetovano protivljenje preinaci, te prigovorio zastari preinačenog dijela obzirom da je protekao period od 3 godine od nastanka štete i njene dospjelosti.

Kako je tužitelj podneskom od 12.05.2022. god., preinačio i zahtjev sa osnova neimovinske štete, to je tuženik prigovorio preinaci i zastari preinačenog dijela zahtjeva, obzirom da je od nesreće protekao period od 14 godina, a od tužbe period od 13 godina.

Naposljetku, tužitelj je podneskom od 13.04.2023. god., ponovno raspolagao tužbenim zahtjevom, a o čemu se tuženik također očitovao na ročištu od 21.04.2023. godine.

U preostalom dijelu tuženik ustraje u navodima, prigovorima i prijedlozima iznesenima tijekom postupka, kako u pogledu preinake tužbenog zahtjeva, zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva sa kamatama, početka tijeka zakonskih zateznih kamata na sve vidove štete, te prigovoru suodgovornosti (20%) koji je pravomoćno utvrđen u spisu veze po prometnoj nezgodi, a o čemu je tuženik u spis dostavio i odluku ŽS u Splitu br. Gž-2015/15-2 od 16.06.2016. godine. Tuženik se je podneskom od 23.03.2020. god., očitovao o izvršenim isplatama naknade štete tužitelju.

Tužitelj u podnesku od 25. listopada 2023. god., navodi da se je sudska vještakinja upustila u pravno pitanje, jer je navela da se naknada štete zbog izgubljene zarade po osnovu umanjene plaće koju je tužitelj primao za vrijeme trajanja bolovanja zbog povreda koje je pretrpio u prometnoj nesreći, vrši samo u neto iznosu. Nadalje navodi da je takav obračun vršila po nalogu suda, te da zbog toga nije vršila izračun u bruto iznosu.

Međutim tužitelj navodi da ima pravo na naknadu razlike u brutu iznosu jer se tek isplatom navedenog iznosa ostvaruje njegovo pravo na naknadu štete iz čl.185.st.1. ZOO-a.

Naime, tužitelj ne trpi naknadu štete samo u neto iznosu plaće već i u bruto iznosu koji se odnosi na uplate u Mirovinski fond, radi čega će uskratom te isplate, njegova mirovina u budućnosti biti znatno manja, a to je također šteta koju trpi i za koju nije kriv već za istu odgovara netko tko mu je tu štetu počinio.

Međutim, tužitelj navodi da zbog dugotrajnosti postupka tužitelj precizira tužbeni zahtjev tako da je predložio sudu donijeti odluku kojom će tuženika na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno

6 8

zdravlje obvezati na isplatu iznosa od 7.113,94 eura sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, na ime izgubljene zarade u razdoblju od 6.9.2008.godine do 31.12.2009. godine i razdoblju od 7.5.2013. godine do 23.10.2018. godine na isplatu iznosa od ukupno 25.631,61 eura, sa zateznom zakonskom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od dospijeća tj. 01- og dana u mjesecu do isplate,

na ime imovinske štete po osnovu tuđe njege i pomoći kao i troškova liječenja ukupan iznos od 664,13 eura, sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od svakog dospjelog obroka do isplate, i to na iznos od 464,52 eura od 10.9.2008.godine, na iznos od 46,45 eura od 20.5.2014.godine, na iznos od 117,60 eura od 4.11.2014.godine, na iznos od 7,44 eura od 4.12.2014.godine, te na iznos od 28,12 eura od 24.12.2014.godine.

Na raspravnom ročištu dana 03. studenog 2023. god., tuženik navodi kako se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu slijedom čega je neutemeljeno potraživanje prema obračunu tužitelja. Napominje kako je od obračuna vještakinje financijske struke, kao i samog zahtjeva tužitelja potrebno odbiti već isplaćene iznose koje je izvršio tuženik. Imajući u vidu da je posljednjim podneskom tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, tuženik ističe kako se navedenoj dispoziciji ne protivi, ali sukladno odredbama čl. 156. st. 3 i 158 ZPP-a zahtjeva naknadu parničnih troškova. Imajući također u vidu da se u konkretnom slučaju radi o tzv. direktnoj tužbi u cijelosti osporava početak tijeka zakonskih zateznih kamata, te se u cijelosti protivi i ovako uređenom tužbenom zahtjevu. Navodi da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

Izvanraspravnim rješenjem pod gornjim posl. brojem od 19. veljače 2024. god., odlučeno je izvesti dokaz ponovnom dopunom Knjigovodstveno financijskog vještačenja od strane Matije Trogrlić, stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije, na način kako slijedi;

-Vještak će u roku od 30 dana izvršiti izračun izgubljene zarade tužitelja za razdoblja privremene nesposobnosti za rad prema podacima iz Ad 2 Izračuna dopune vještva od 14. rujna 2023. god., a sukladno mišljenju stalnog sudskog vještaka spec. medicine rada dr. Milane Varinac-Barač, za razdoblja od:

-06. rujna 2008. godine do 24. prosinca 2009. godine,

-15. listopada 2014. godine do 06. svibnja 2015. godine,

-08. studenog 2016. godine do 28. studenog 2016. godine,

-24. listopada 2017. godine do 13. studenog 2017. godine, sve sa izračunom pripadajućih zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini mjesečni iznos razlike u primanjima koje teku od 15-og dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec (čl. 92 st. 4 Zakona o radu), a koje kamate na mjesečne iznose razlike u primanjima za razdoblje rujan 2008. god. – rujan 2009. godine, otpočinju teći od dana 15. listopada 2009. god., pa nadalje (tužba zaprimljena na odgovor dana 04. rujna 2009. godine).

-Vještak će tako utvrđeni iznos duga (glavnica sa zakonskim zateznim kamatama) na dan 17.studenog 2014. godine (dan djelomične isplate od strane tuženika), umanjiti za isplaćeni iznos od 28.283,84 kn, te potom na tako umanjeni iznos duga nastaviti sa izračunom pripadajućih zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini mjesečni iznos razlike u primanjima, sve do posljednjeg mjesečnog iznosa razlike u primanjima (studeni 2017. godine).

6 9

-Vještak će tako utvrđeni iznos duga (glavnica sa zakonskim zateznim kamatama) na dan izrade ponovne dopune Knjigovodstveno financijskog vještačenja, umanjiti za doprinos tužitelja nastanku štete u omjeru od 20%.

Stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije Matija Trogrlić u dopuni knjigovodstveno-financijskog vještačenja od 15. ožujka 2024. god., navodi da je Rješenjem suda od 19. veljače 2024. god., određeno izvesti dokaz ponovnom dopunom knjigovodstveno financijskog vještačenja kako je naprijed navedeno.

U ovom predmetu dana 16. ožujka 2023., sačinila sam knjigovodstveno financijski nalaz (u daljnjem tekstu Nalaz) a 17. rujna 2023., dopunu Nalaza.

U dopuni Nalaza pod tč. Ad 2) utvrdila sam koliko iznosi razlika između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja u iznosu od 8.707,37 kn, odnosno 1.155,66 € neto i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a i to za razdoblja od:

1) 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine,

2) 15. listopada 2014. do 06. svibnja 2015. godine,

3) 08. studenog 2016. do 28. studenog 2016. godine,

4) 24. listopada 2017. do 13. studenog 2017. godine.

Sukladno nalogu suda na razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, kako je to utvrđeno u dopuni Nalaza, potrebno je izvršiti izračun zateznih kamata na svaki pojedini mjesečni iznos razlike u primanjima koje teku od 15-tog dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec (čl.92. st.4 Zakona o radu), a koje kamate na mjesečne iznose razlike u primanjima za razdoblje rujan 2008. god. - rujan 2009. godine, otpočinju teći od dana 15. listopada 2009. god., pa nadalje.

Na iznose utvrđene mjesečne razlike (glavnice) do 31. listopada 2014. godine zatezne kamate potrebno je izračunati do 17. studenoga 2014. godine (dan djelomične isplate od strane tuženika) te ukupni dug (glavnice + zatezne kamate) umanjiti za isplaćeni iznos od 28.283,84 kn, odnosno 3.753,91 €.

Sve obračunate iznose razlike kao i zatezne kamate u ovoj dopuni Nalaza iskazala sam u €.

1. Razdoblje od 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine

U dopuni Nalaza pod toč. Ad 2) utvrdila je da, u razdoblju od 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine, razlika između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi ukupno 8.278,20 €, a potom navodi iznose po mjesecima.

Rješenjem suda naloženo je da se zatezne kamate na ukupni zbroj mjesečnih razlika utvrđenih za razdoblje od rujna 2008. do rujna 2009. godine, obračunaju počevši od 15. listopada 2009. pa nadalje.

7 0

Mjesečne razlike za razdoblje od rujna 2008. do rujna 2009. godine iznose ukupno 6.768,70 €.

U nastavku daje se izračun zateznih kamata do 17. studenoga 2014. godine (dan djelomične isplate od strane tuženika) na ukupno 8.278,20 € na način da zatezne kamate na iznos od 6.768,72 € (razlike za razdoblje od rujna 2008. do rujna 2009. godine) teku od 15. listopada 2015. a na mjesečne iznose razlike od listopada do 24. prosinca 2009. godine kamate teku od 15. tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.

Na dan 17. studenoga 2014. godine, dug s osnova razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, za razdoblje od 6. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine, zajedno sa zateznim kamatama, iznosi ukupno 13.588,07 € od čega: 8.278,20 € s osnova glavnice, i 5.309,87 € zatezne kamate.

Tuženik je 17. studenoga 2014. godine uplatio ukupno 28.283,84 kn, odnosno 3.753,91 €. Ako se naprijed utvrđeni ukupni dug od 13.583,07 € umanji za plaćeni iznos od 3.753,91 €, tada dug tuženika na dan 17. studenoga 2014. godine iznosi 9.834,16 od čega: 8.278,20 € s osnova glavnice, i 1.555,96 € zatezne kamate.

U nastavku daje se izračun zateznih kamata, za razdoblje od 18. studenoga 2014. do izrade ove dopune Nalaza 15. ožujka 2024. godine, na naprijed iskazane razlike utvrđene za razdoblje od 06. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine.

Zatezne kamate obračunate, za razdoblje od 18. studenoga 2014. do 15. ožujka 2024. godine, na razliku od ukupno 8.278,20 €, iznose 5.562,87 €, sve po osnovicama kako je to prikazano u gornjem pregledu.

Na dan izrade ovog nalaza 15. ožujka 2024. godine, dug s osnova razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, za razdoblje od 6. rujna 2008. do 24. prosinca 2009. godine, uvažavajući uplatu tuženika 17. studenoga 2014. godine u iznosu od 3.753,91 €, zajedno sa zateznim kamatama, iznosi ukupno 15.397,03 € od čega: 8.278,20 € s osnova glavnice, i 7.118,83 € zatezne kamate.

2. Razdoblje od 15. listopada 2014. do 06. svibnja 2015. godine

U dopuni Nalaza pod toč. Ad 2) utvrdila je da, u razdoblju od 15. listopada 2014. do 6. svibnja 2015. godine, razlika između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi po mjesecima ukupno 1.884,76 €.

Za iznos više plaćenog tužitelju za razdoblje od 15. do 31. listopada 2014. godine u iznosu od 19,19 €, umanjila je razliku od 246,25 € više plaćenog iskazanu za studeni 2014. godine, te na tako utvrđeni iznos od 227,06 € (246,25 - 19,19) izvršila obračun zatezne kamate.

7 1

U nastavku daje se izračun zateznih kamata na naprijed utvrđene razlike (glavnice) počevši od 15-tog u mjesecu za protekli mjesec do dana izrade ove dopune Nalaza 15. ožujka 2024. godine.

Zatezne kamate obračunate, za razdoblje od 15-tog u mjesecu za protekli mjesec do 15.ožujka 2024. godine, na razliku od ukupno 1.884,76 €, iznose 1.202,81 €, sve po osnovicama kako je to prikazano u gornjem pregledu.

Na dan izrade ovog nalaza 15. ožujka 2024. godine, dug s osnova razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, za razdoblje od 15. listopada 2014. do 06.svibnja 2015. 2009. godine, zajedno sa zateznim kamatama, iznosi ukupno 3.087,57 € od čega: 1.884,76 € s osnova glavnice, i 1.202,81 € zatezne kamate.

3. Razdoblje od 08. studenog 2016. do 28. studenog 2016. godine

U dopuni Nalaza pod tč. Ad 2) utvrdila je da, u razdoblju od 08. do 28. studenoga 2016.godine, razlika između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, iznosi 240,33 €.

U nastavku daje se izračun zateznih kamata na naprijed utvrđenu razliku (glavnice) od 240,33 € počevši od 15. prosinca 2016. do dana izrade ove dopune Nalaza 15. ožujka 2024. godine.

Zatezne kamate obračunate, za razdoblje od 15. prosinca 2016. do 15. ožujka 2024. godine, na glavnicu od 240,33 €, iznose 119,05 €, sve kako je to prikazano u gornjem pregledu.

Na dan izrade ovog nalaza 15. ožujka 2024. godine dug s osnova razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, za razdoblje od 08. do 28. studenoga 2016. godine, zajedno sa zateznim kamatama, iznosi ukupno 359,38 € od čega: 240,33 € s osnova glavnice, i 119,05 € zatezne kamate.

4. Razdoblje od 24. listopada 2017. do 13. studenog 2017. godine

U dopuni Nalaza pod tč. Ad 2) utvrdila je da, u razdoblju od 24. listopada do 13. studenoga 2017. godine, razlika između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO- a, iznosi po mjesecima ukupno 183,73 € .

U nastavku daje se izračun zateznih kamata na naprijed utvrđene razlike (glavnice) počevši od 15-tog u mjesecu za protekli mjesec do dana izrade ove dopune Nalaza 15. ožujka 2024. godine.

Zatezne kamate obračunate, za razdoblje od 15-tog u mjesecu za protekli mjesec do 15. ožujka 2024. godine, na razliku od ukupno 183,73 €, iznose 77,40 €, sve po osnovicama kako je to prikazano u gornjem pregledu.

7 2

Na dan izrade ovog nalaza 15. ožujka 2024. godine, dug s osnova razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, za razdoblje od 24. listopada do 13. studenoga 2017. godine, zajedno sa zateznim kamatama, iznosi ukupno 261,13 € od čega: 183,73 € s osnova glavnice, i 77,40 € zatezne kamate.

Na dan izrade ove dopune Nalaza 15. ožujka 2024. godine, ukupno utvrđena razlika, između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, u iznosu od 10.587,02 €, uvećana za zatezne kamate, uvažavajući uplatu tuženika 17. studenoga 2014. godine u iznosu od 3.753,91 €, iznosi ukupno 19.105,11 € od čega 80% iznosi 15.284,08 € i to: 10.587,02 € od čega 80% iznosi 8.469,62 € i odnosi na glavnicu, te ukupno 8.518,09 € od čega 80% iznosi 6.814,46 € i odnosi se na zatezne kamate.

Vještak potom daje zaključno mišljenje da razlika između neto plaće koju bi tužitelj JC ostvario da je radio i plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, u iznosu od ukupno10.587,02 €, uvećana za zatezne kamate obračunate do 15. ožujka 2024. godine, uvažavajući uplatu tuženika 17. studenoga 2014. godine u iznosu od 3.753,91 €, iznosi ukupno 19.105,11 € od čega 80% iznosi 15.284,08 € i to: 10.587,02 € od čega 80% iznosi 8.469,62 € i odnosi na glavnicu, te ukupno 8.518,09 € od čega 80% iznosi 6.814,46 € i odnosi se na zatezne kamate.

U podnesku od 18. ožujka 2024. god., tuženik navodi kako je omaškom imenovane vještakinje (upisa pogrešnog datuma) došlo do pogrešnih iznosa zakonskih zateznih kamata.

To je razvidno u Tablici na str.5. u obračunu za period od 01.07.2018.g. - 31.12.2018.g. pri čemu je uzeto u obzir cjelogodišnji umjesto polugodišnji period.

Stoga umjesto iznosa od 16,39 eura mora stajati 8,26 eura, a prema obračunu koji tuženik dostavlja u prilogu (obračun 1).

Također se ukazuje kako je na str.5.toč.4. u donjoj tablici netočan iznos kamata od 77,40 eura, već 71,15 eura, a prema obračunu koji se dostavlja u prilogu (obračun 2).

Tuženik ističe i kako prema njegovom obračunu na str.3. (središnja tablica) iznos kamata ne bi iznosio 5.562,87 eura, već 5.426,88 eura, a koji se dostavlja u prilogu (obračun 3).

Prema obračunu tuženika u toč.2. - donja tablica, iznos kamata bi umjesto 1.202,81 eura iznosio 1.166,49 eura (Prilog 4).

Slijedom navedenog, ukupan iznos kamata u ukupnom dugu iskazan na str.6.

- rekapitulacija- bi iznosio manje od iskazanih 6.962,13 eura za period do 15.03.2024. godine.

7 3

Međutim, tuženik opetovano ukazuje na već istaknute prigovore preinake tužbenog zahtjeva, kao i zastare dijela potraživanja sa osnova izgubljene zarade, a posebno početka tijeka zakonskih zateznih kamata.

Naime, ponavlja se, zakonske zatezne kamate ne mogu početi teći na dio zahtjeva sa osnova izgubljene zarade, pa čak i ako bi se radilo o dospjelim iznosima, ukoliko se u tom dijelu tužitelj nije obraćao tuženiku.

Obzirom je navedenom dopunom potvrđen iznos glavnice od ukupno 8.469,62 eura za sve periode privremene radne nesposobnosti, to je jasno kako je tužbeni zahtjev sa osnova izgubljene zarade pretjerano nerealno i neosnovano postavljen.

U preostalom dijelu tuženik ustraje u navodima, prigovorima i prijedlozima iznesenima tijekom postupka.

Tužitelj u podnesku od 02. travnja 2024. god., navodi da osporava u cijelosti drugi dopunjeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje Matije Trogrlić od 15.ožujka 2024.godine. Nijedna od parničnih stranaka nije tražila dopunu nalaza na način kako je to samovoljno tražio sud, a pogotovo ne po uputama uređujućeg suca iz rješenja posl.br: P-7890/09 od 19.veljače 2024.godine.

Tužitelju nije bilo omogućeno da sudjeluje u parničnom postupku niti mu je data mogućnost da se o rješenju suca izjasni, da stavi svoje primjedbe zbog čega je sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka. Dopunjeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje Matije Trogrlić je neupotrebljiv.

Naime, sudskoj vještakinji je od strane suca naloženo da uračuna suodgovornost tužitelja u iznosu od 20% čime se prejudicira odluka suda. Naime, ne postoji suodgovornost tužitelja za način nastanka ove prometne nesreće jer se tužitelj pravilno kretao svojom desnom stranom kolnika brzinom između 70-80 km na sat na mjestu gdje postoji ograničenje brzine na 80 km/h što je vidljivo iz zapisnika o očevidu.

Osiguranik tuženika DC je priznao na ročištu 19.10.2012., da se je sa sporedne ceste uključio na glavnu cestu bez da je provjerio da to može uraditi jer mu je, kako kaže, supruga kao suvozač zaklanjala preglednost, ali on se unatoč tome uputio u kretanje sa sporednog puta. Konačno osiguranik tuženika je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora od 5 mjeseci koja je zamijenjena uvjetnom osudom od dvije godine.

S druge strane tuženik se kod svog prigovora suodgovornosti pozvao na spis Pnš-426/11, gdje je navodno pravomoćno utvrđena suodgovornost tužitelja od 20%. U tom spisu su parnične stranke HZZO i Jadransko osiguranje, spis ni danas nije okončan.

Nadalje, tuženik za svoj paušalni prigovor suodgovornosti nije predlagao nikakve dokaze tijekom ovog maratonskog postupka koji traje već gotovo 15 godina. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku, kao i prema načelu “probatio incubit ei qui affirmat non qui negat “ (istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njeno postojanja).

7 4

Nadalje, iz rješenja uređujućeg suca evidentno je da sudac u cijelosti radi po nalozima tuženika, te traži da se visina izgubljene zarade utvrdi u četiri navedena razdoblja prema nalazu dr. Milane Varinac Barač, koja je u spisu po uputi ranije uređujuće sutkinje Katarine Čulić, nezakonito dopustila da se u parničnom postupku preispituju i mijenjaju odluke nadležnih tijela u upravnom postupku.

Dapače, sudska vještakinja Milna Varinac Barač je navela da se tužitelj od same prometne nesreće do prestanka radnog odnosa stalno liječi po psihijatru i uredno uzima propisanu terapiju.

Naime, neprijeporno je da je tužitelj bio na bolovanju od 06.rujna 2008.godine do 31.12.2009.godine sve zbog posljedica prometne nesreće koje su se očitovale na njegovom tjelesnom i duševnom zdravlju.

Također se tužitelj nalazio na bolovanju neprekidno od 07.svibnja 2013.godine do 23.listopada 2018.godine, kada mu je prestao radni odnos jer je kod njega utvrđena trajni invaliditet za poslove koje je obavljao, a druge poslove s njegovom preostalom radnom sposobnošću poslodavac tužitelju nije mogao ponuditi.

Neprijeporno je u zdravstvenom kartonu navedeno bolovanje koje je isključivo bilo vezano za pretrpljenu povredu, kako zbog povrede tjelesnog zdravlja, tako i zbog povrede duševnog zdravlja. Navedeno bolovanje određuje liječnik obiteljske medicine, a svaka tri mjeseca nadležna komisija pri HZZO-u jer je tužitelj odlazio na Komisiju svaka 3 mjeseca sa svom medicinskom dokumentacijom koju je u izvorniku nosio i predao Komisiji.

Nadalje, unatoč traženju tužitelja da se tuženik izjasni na koje se mjesece odnosi nesporno isplaćeni iznos izgubljene zarade od 15.000,00 kuna te do kojeg datuma je na te iznose tuženik obračunao zatezne kamate, tuženik se nikada nije izjasnio.

Stoga ne može sudac od sudske vještaknje proizvoljno tražiti da odbije i visinu nesporno isplaćenog iznosa glavnice skupa s kamatom, a da nije poznato od kojeg mjeseca s kojom kamatom.

Tužitelj nije tražio uglavničenje zatezne kamate niti po ovoj dopuni može precizirati svoj tužbeni zahtjev.

Isto tako je pogrešno sud naložio sudskoj vještakinji da zatezna kamata teče od svakog petnaestog u mjesecu za protekli mjesec. To se ne odnosi na izgubljenu zaradu jer ona dospijeva svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec.

Kad se obračunava plaća ona se utvrđuje od svakog petnaestog u mjesecu za protekli mjesec i potražuje se u brutto iznosu.

Kako je sama sudska vještakinja navela da se ovdje ne radi o umanjenju plaće, već o izgubljenoj zaradi ne može se primijeniti na izgubljenu zaradu ni odredba o tijeku kamate koja se obračunava na plaću.

Stoga se još jednom predlaže sudu da se od tuženika zatraži podatak o tome za koje je mjesece tuženik platio nesporni iznos na ime izgubljene zarade, te koliki je

7 5

iznos kamate platio na svaki mjesečni iznos i do kojeg točno datuma je izvršio obračun kamate. Sve ostalo je paušalno i odokativno.

Tek nakon toga bi trebalo pozvati sudsku vještakinju da točno izvrši obračun izgubljene zarade po mjesecima do prestanka radnog odnosa tužitelja, a sve bez nezakonito oduzetih 20% na ime suodgovornosti koja nije niti utvrđena u postupku.

Konačno, neosnovan je i prigovor tuženika da se radi o zastari potraživanja jer se u predmetnoj pravnoj stvari treba pravilno primijeniti materijalno pravo i to čl. 241. Zakona o obveznim odnosima.

Tuženik na ročištu dana 03. travnja 2024. god., navodi da je u spis dostavio presudu drugog stupnja iz spisa veze br. Pnš-426/2011, i to rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž-2015/15, a iz čega je nesporna suodgovornost tužitelja. Također ističe kako je tijekom postupka već dostavio podatke o tome na što se odnosi isplata od strane tuženika (čak i višekratno), dok je i sama vještakinja iskazala kako se obračun ne može vršiti prema traženom bruto iznosu. Nije uopće ni sporno da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu.

Stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije Matija Trogrlić u dopuni knjigovodstveno-financijskog vještačenja od 21. lipnja 2024. god., ispravila je dio svoje dopune knjigovodstveno-financijskog vještačenja od 15. ožujka 2024. god. (dvije posljednje alineje na str. 5 i str. 6), navodeći da se u nastavku daje izračun zateznih kamata na naprijed utvrđene razlike (glavnice) počevši od 15-tog u mjesecu za protekli mjesec do dana izrade ove dopune Nalaza 15. ožujka 2024. godine.

Zatezne kamate obračunate, za razdoblje od 15-tog u mjesecu za protekli mjesec do 15. ožujka 2024. godine, na razliku od ukupno 183,73 €, iznose 71,18 €, sve po osnovicama kako je to prikazano u gornjem pregledu.

Na dan izrade ovog nalaza 15. ožujka 2024. godine, dug s osnova razlike između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, za razdoblje od 24. listopada do 13. studenoga 2017. godine, zajedno sa zateznim kamatama, iznosi ukupno 254,91 € od čega: 183,73 € s osnova glavnice, i 71,18 € zatezne kamate.

Na dan izrade ove dopune Nalaza 15. ožujka 2024. godine, ukupno utvrđena razlika, između prosjeka neto plaće isplaćene tužitelju u razdoblju prije štetnog događaja i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, u iznosu od 10.587,02 €, uvećana za zatezne kamate, uvažavajući uplatu tuženika 17. studenoga 2014. godine u iznosu od 3.753,91 € iznosi ukupno 18.907,44 €, od čega 80% iznosi 15.125,95 € i to: 10.587,02 €, od čega 80% iznosi 8.469,62 € i odnosi na glavnicu, te ukupno 8.320,42 €, od čega 80% iznosi 6.656,34 € i odnosi se na zatezne kamate.

Vještak potom daje zaključno mišljenje da razlika između neto plaće koju bi tužitelj JC ostvario da je radio i plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja isplaćene mu na teret poslodavca i HZZO-a, u iznosu od ukupno 10.587,02 €, uvećana za zatezne kamate obračunate do 15. ožujka 2024. godine, uvažavajući uplatu tuženika 17. studenoga 2014. godine u iznosu od 3.753,91 €, iznosi ukupno

7 6

18.908,78 € od čega 80% iznosi 15.127,02 € i to: 10.587,02 €, od čega 80% iznosi 8.469,62 € i odnosi se na glavnicu, te ukupno 8.321,76 € od čega 80% iznosi 6.657,41 € i odnosi se na zatezne kamate.

Na raspravnom ročištu dana 27. rujna 2024. god., tužitelj navodi da je u cijelosti prihvatio temeljeno vještvo navedene vještakinje, a da su dopunska vještva rađena po prigovoru i željama tuženika, te da su kao takva neosnovana jer u istima nisu pravilno navedena bolovanja tužitelja odnosno razdoblja u kojima je tužitelj trpio izgubljenu zaradu.

Tuženik na istom ročištu navodi kako je još 2016. godine u spis dostavio drugostupanjsku odluku u pogledu iskazanog prigovora suodgovornosti, te kako je na stranici 3 navedene presude jasno naznačeno koji su se dokazi izvodili i kako suodgovornost nije u prvostupanjskom ni drugostupanjskom postupku bila sporna.

Slijedom navedenoga, predlaže zaključiti raspravljanje.

Tužitelj u podnesku od 03. listopada 2024. god., navodi da je pregledao i izvršio uvid u ovosudni spis posl. br. Pn-343/2016 (ex. Pnš-426/2011 ) te se očituje kako slijedi:

U navedenom spisu nije donesena pravomoćna presuda jer je presudom Vrhovnog suda RH ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-1451/17- 2 od 21.lipnja 2018. godine. Gore navedeni predmet vodi se radi isplate regresnog duga između HZZO kao tužitelja i Adriatic osiguranja d.d. kao tuženika.

Dakle, navedena parnica ne vodi se po istom osnovu, niti između istih parničnih stranaka i navedeni postupak nije pravomoćno okončan. U navedenom postupku provedeno je kombinirano prometno-medicinsko vještačenje iz kojeg proizlazi da je osiguranik tuženika skrivio prometnu nesreću, a iz medicinskog vještačenja sudski vještak nije sa sigurnošću mogao potvrditi da je tužitelj iz ovosudnog spisa u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem akohola zbog čega je i istaknuta suodgovornost, pa nije bilo nikakvog razloga da se utvrdi njegova suodgovornost u prometnoj nesreći.

Tužitelj naglašava da je u svakom drugom postupku naknade štete, pa makar i iz istog štetnog događaja, potrebno ponovno raspraviti i navesti razloge o odlučnim činjenicama u vezi odgovornosti za nastanak štetnog događaja ili u vezi podijeljene odgovornosti, odnosno suodgovornosti.

Dakle, kada sud samo prihvati utvrđenja iz obrazloženja nepravomoćne presude ne ocjenjujući u postupku dokaze na odlučne okolnosti (ovdje o doprinosu tužitelja nastanku štete), čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku.

U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je istakao prigovor suodgovornosti tužitelja ali na tu okolnost nije predložio provođenje nikakvih dokaza. Stoga je njegov prigovor suodgovornosti paušalan i pravno neosnovan.

Stalni sudski vještak za cestovni promet i vozila Jozo Šitum, dipl. ing., u prometno-tehničkom vještačenju od 20. prosinca 2024. godine, navodi da je temeljem naloga suda izvršio prometno-tehničko vještačenje prometne nesreće.

7 7

Prema nalogu suda potrebno je dati nalaz i mišljenje na okolnosti dinamike nastanka prometne nesreće, te nakon pregledane dokumentacije dostavlja pisani nalaz i mišljenje.

Vještak potom navodi opće podatke o prometnoj nesreći i vozilima, te navodi da mu je za izradu ovoga nalaza i mišljenja, dostavljena sljedeća dokumentacija:

- spis Općinskog suda u Splitu,

- u spisu nema fotodokumentacije očevida.

Pored nalaza i mišljenja, izradio je situacijski plan mjesta događaja prometne nesreće koji se nalazi u privitku ovoga nalaza i mišljenja. Očevid prometne nesreće su obavili policijski službenici Policijske postaje Trogir.

Prometna nesreća se dogodila u Planom kod Trogira, na državnoj cesti DC8, dionica 17, km 6 +50 m. U vrijeme očevida mjesto sudara je bilo u neizmijenjenom stanju glede materijalnih tragova i poslije sudarnog položaja vozila, a ozlijeđeni sudionici su prevezeni na pružanje liječničke pomoći. Prilikom očevida je utvrđen položaj i vrsta materijalnih tragova na udaljenostima od ishodišta mjerenja (zapadno od PTM-a i sjeverno od razdjelne crte), odnosno PTM-a, kako je navedeno u sačinjenoj tablici 2. S obzirom na način mjerenja policije, položaj materijalnih tragova je detaljnije opisan u policijskom zapisniku o očevidu

Na cesti DC8 je postavljena okomita i označena vodoravna prometna signalizacija, prema hrvatskim normama i Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (nadalje su navedene oznake iz Pravilnika).

Državna cesta DC8 je prema vrsti prometa cesta za mješoviti promet, sa sljedećim prometno tehničkim elementima i prometnom signalizacijom:

- cesta je izgrađena kao pregledni pravac,

- namijenjena je dvosmjernom odvijanju prometa,

- ima dva kolnička traka, sjeverni i južni, sa po jednim prometnim trakom,

- sjeverni kolnički trak, kojim se kretao MTC Yamaha, je namijenjen odvijanju prometa iz smjera istoka u smjeru zapada (Split - Šibenik),

- južni kolnički trak je namijenjen za prometovanje iz smjera zapada u smjeru istoka,

- uz južni rub kolnika je izgrađen prilaz sa zemljanom kolničkom konstrukcijom, s kojega a se u promet uključivao TA Mercedes,

- širina kolnika je 7.00 m,

- prometni trakovi su označeni vodoravnom prometnom signalizacijom, između sjevernog i južnog kolničkog traka je označena isprekidana razdjelna crta H03,

- uz sjeverni i južni rub kolnika su izgrađen rubni trakovi širine oko 0.60 m,

- uz sjeverni rub kolnika je izgrađeno zemljano proširenje nepravilnih dimenzija,

- iz smjera kretanja TA Mercedes nije bilo postavljenih prometnih znakova,

- u smjeru kretanja MTC-a Yamaha je postavljen okomiti prometni znak:

- B30 – ograničenje brzine 80 km/h.

U zapisniku o očevidu nema podataka o drugoj postavljenoj ili označenoj prometnoj signalizaciji i opremi ceste.

Prema zapisniku o očevidu na automobilu je oštećen stražnji branik, stražnja vrata, stražnje desno svjetlo i stražnji desni blatobran. Ispitivanjem tehničke

7 8

ispravnosti upravljačkog sustava, sustava za kočenje i signalizaciju na vozilu, od strane policije tijekom očevida je utvrđeno da je vozilo bilo tehnički ispravno. Nema podataka o vrsti i tehničkom stanju pneumatika na automobilu.

Prema zapisniku o očevidu na motociklu je oštećen kompletan prednji dio: prednji kotač, upravljač o ručicama i rukohvatima, prednja vilica, plastična maska s upravljačkim sklopovima, oba prednja pokazivača smjera, oba zrcala, a na lijevoj bočnoj i desnoj bočnoj strani su nastala oštećenja u vidu struganja. Ispitivanju tehničke ispravnosti upravljačkog sustava, sustava za kočenje i signalizaciju na vozilu, od strane policije tijekom očevida nije bilo moguće provesti zbog opsežnih oštećenja. Nema podataka o vrsti i tehničkom stanju pneumatika na motocikllu.

Vještak navodi da je došlo do sudara između prednjeg dijela automobila MTC- a Yamaha i stražnjeg desnog dijela TA Mercedes. Mjesto sudara između TA Mercedes i MTC-a Yamaha se nalazi u sjevernom kolničkom traku ceste DC8, udaljeno oko 24.50 -25.00 m zapadno i oko 1.80 - 2.00 m sjeverno od PTM. Položaj vozila u trenutku sudara je na situacijskom planu označen crvenom bojom, a konačan poslije sudarni položaj vozila nakon smirivanja plavom bojom.

Teretni automobil Mercedes se uključivao u promet na cestu DC8 sa zemljanog prilaza s južne strane ceste, kada je skretao ulijevo u smjeru zapada. Ako je TA Mercedes pošao iz stanja mirovanja, od ruba ceste DC8, do mjesta sudara treba prijeći put od ukupno 15 m, a prema tehničkim značajkama vozila, prosječno ubrzanje iznosi oko 1.3 m/s2 pa je na ovom putu TA Mercedes postigao brzinu oko:

6.24 m/s ili 22 km/h. Potrebno vrijeme da TA Mercedes od južnog ruba kolnika DC8 dođe u mjesto sudara je oko: 4.80 s.

Motocikl Yamaha se kretao sjevernim kolničkim trakom ceste DC8, iz smjera istoka u smjeru zapada, odnosno iz smjera Splita u smjeru Šibenika. U svom gibanju, kod MTC-a Yamaha je došlo do pada brzine u zanošenju i klizanju po kolniku nakon sudara s TA Mercedes do konačnog smirivanja i u sudaru s TA Mercedes. U bočnom zanošenju i klizanju po kolniku nakon sudara, MTC Yamaha je prešao put oko 13 m kada je došlo do pada zaostale poslije sudarne brzine oko: 8.06 m/s ili 29 km/h.

Prilikom udara u stražnji desni dio TA Mercedes, motocikl je na deformacije transformirao kinetičku energiju koja se temeljem EES metodologije procjenjuje na oko 42500 J, pa je brzina MTC-a Yamaha u trenutku sudara vnY, iznosila oko: 20.47 m/s ili 74 km/h. Uvažavajući porast usporenja prije naleta na TA Mercedes kada vozač reagira na opasnost i kada nisu zabilježen tragovi kočenja na kolniku, brzina kretanja MTC-a Yamaha neposredno prije sudara je iznosila oko: 21.02 m/s ili 76 km/h.

U trenutku kada nastaje opasna situacija, odnosno u vremenu 4.80 s prije sudara, kada TA Mercedes polazi s ruba kolnika DC8 i započinje skretanje ulijevo, od mjesta sudara je udaljen u smjeru juga oko 15 m, a MTC Yamaha je od sudarnog položaja u smjeru istoka bio udaljen oko 101 m. Položaj vozila u tom trenutku je na situacijskom planu označen zelenom bojom.

U vrijeme nastanka prometne nesreće bila je noć, vrijeme vedro, dionica ceste gdje se dogodila prometna nesreća je izgrađena kao ravna pregledna dionica, a duljina puta horizontalne preglednosti, od mjesta sudara u smjeru istoka iznosi

7 9

najmanje 100 m. Dakle, vozači su imali dobru horizontalnu preglednost i mogli su se na toj udaljenosti jasno vidjeti. Vozač teretnog automobila Mercedes je prije započinjanja skretanja ulijevo i prije uključivanja u promet na cestu DC8 mogao vidjeti motocikl Yamaha koji mu je dolazio s desne strane iz smjera istoka. I vozač MTC-a Yamaha je također na navedenoj udaljenosti mogao vidjeti TA Mercedes koji se tada nalazio uz rub kolnika ceste DC8. Mogućnost međusobnog uočavanja su im mogla umanjiti druga vozila koja su se eventualno nalazila između njih u prometnom toku, o čemu nema podataka u spisu.

Ako bi se motocikl Yamaha kretao brzinom oko: 109 km/h ili 30.27 m/s ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, vozilo bi se zaustavilo do mjesta sudara, ako vozač reagira na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, kada je MTC Yamaha od mjesta sudara udaljen oko 101 m i kada vozač TA Mercedes započinje skretanje ulijevo s južnog ruba ceste DC8, u vremenu oko 4.8 s prije sudara. S obzirom na brzinu kretanja MTC-a Yamaha prije reagiranja vozača na opasnost od 76 km/h, vozač motocikla se mogao zaustaviti do mjesta sudara.

Vještak je zaključnog mišljenja da se je teretni automobil Mercedes uključivao u promet na cestu DC8 sa zemljanog prilaza s južne strane ceste, kada je skretao ulijevo u smjeru zapada. Motocikl Yamaha se kretao sjevernim kolničkim trakom ceste DC8, iz smjera istoka u smjeru zapada, odnosno iz smjera Splita u smjeru Šibenika. Uočivši opasnost, odnosno skretanje TA Mercedes, vozač MTC-a Yamaha je reagirao na upravljač skrećući udesno kako bi izbjegao sudar. Unatoč tome, došlo je do sudara između stražnjeg desnog dijela TA Mercedes i prednjeg dijela MTC-a Yamaha. Nakon sudara, MTC Yamaha se u bočnom zanošenju nastavio gibati prema sjeverozapadu, kada je zajedno s vozačem pao na kolnik, a zatim u klizanju po kolniku izletio izvan sjevernog ruba kolnika na zemljanu površinu gdje se konačno zaustavio prevrnut na desnu bočnu stranu, prednjim dijelom okrenut u smjeru juga. Teretni automobil se nastavio gibati sjevernim kolničkim trakom ceste DC8 u smjeru zapada, gdje se nakon sudara zaustavio, zapadno od mjesta sudara.

Mjesto sudara između TA Mercedes i MTC-a Yamaha se nalazi u sjevernom kolničkom traku ceste DC8, udaljeno oko 24.50 – 25.00 m zapadno i oko 1.80 - 2.00 m sjeverno od PTM.

Brzina kretanja motocikla Yamaha neposredno prije sudara je iznosila oko 76 km/h. Brzina kretanja teretnog automobila Mercedes neposredno prije sudara je iznosila oko 22 km/h.

Položaj automobila u vremenu i prostoru: u trenutku kada nastaje opasna situacija, odnosno u vremenu 4.80 s prije sudara, kada TA Mercedes polazi s ruba kolnika DC8 i započinje skretanje ulijevo, od mjesta sudara je udaljen u smjeru juga oko 15 m, a MTC Yamaha je od sudarnog položaja u smjeru istoka bio udaljen oko 101 m.

Preglednost ceste: u vrijeme nastanka prometne nesreće bila je noć, vrijeme vedro, dionica ceste gdje se dogodila prometna nesreća je izgrađena kao ravna pregledna dionica, a duljina puta horizontalne preglednosti, od mjesta sudara u smjeru istoka iznosi najmanje 100 m.

8 0

Mogućnost međusobnog uočavanja: vozači su imali dobru horizontalnu preglednost i mogli su se na toj udaljenosti jasno vidjeti. Vozač teretnog automobila Mercedes je prije započinjanja skretanja ulijevo i prije uključivanja u promet na cestu DC8 mogao vidjeti motocikl Yamaha koji mu je dolazio s desne strane iz smjera istoka. I vozač MTC-a Yamaha je također na navedenoj udaljenosti mogao vidjeti TA Mercedes koji se tada nalazio uz rub kolnika ceste DC8.

Tehnička mogućnost izbjegavanja sudara: ako bi se motocikl Yamaha kretao brzinom oko 109 km/h ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, vozilo bi se zaustavilo do mjesta sudara, ako vozač reagirao na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, kada je MTC Yamaha od mjesta sudara udaljen oko 101 m i kada vozač TA Mercedes započinje skretanje ulijevo s južnog ruba ceste DC8, u vremenu oko 4.8 s prije sudara. S obzirom na brzinu kretanja MTC-a Yamaha prije reagiranja vozača na opasnost od 76 km/h, vozač motocikla se mogao zaustaviti do mjesta sudara.

U podnesku od 14. siječnja 2025. god., tuženik navodi da su provedenim vještačenjem potvrđeni navodi tuženika u pogledu doprinosa tužitelja nastanku predmetne prometne nesreće i iz nje nastale štete.

lako tuženik smatra kako je imenovani vještak prilikom obračuna postsudarne brzine uzeo u obzir neprimjereno malen koeficijent usporenja od svega 2,5 m/s2 (prosjek 3-4,5 m/s2), a čime bi brzina kretanja motocikla tužitelja prije i nakon sudara bila veća, tuženik ukazuje kako je kod tužitelja izostala uobičajena, svakotrenutna, logična prometna reakcija u vidu laganog prikočivanja.

Naime, čak i kod ovakvog nalaza i mišljenja imenovanog vještaka jasno proizlazi kako se je tužitelj u trenutku uključivanja osiguranika tuženika nalazio 101 m udaljen od mjesta sraza, kako su se isti mogli međusobno uočiti, te kako je bez teškoća mogao poduzeti radnju prikočivanja a na koji način ne bi došlo do nesreće.

Vještak je i kod ovakvog obračuna brzine kretanja tužitelja od 76 km/h utvrdio kako se isti mogao zaustaviti do mjesta sraza da se kretao čak 109 km/h, dok se tužitelj u izostanku ikakve, a svakako ne adekvatne i primjerene reakcije, bez kočenja ili smanjenja ikakve brzine samo zabio u stražnji dio vozila osiguranika tuženika. Dakle, tužitelj na cijelom putu od 101 m uopće ne poduzima ikakvu radnju ili reakciju, već vozi identičnom brzinom i udara u stražnji dio vozila osiguranika tuženika.

Kako ne bi trebalo biti sporno da sudjelovanje u prometu podrazumijeva konstantno prilagođavanje uvjetima na cesti, te kako u situaciji kada se vozilo uključuje na međusobnoj udaljenosti od 101 m, isto izvrši radnju uključivanja u prometnu traku, ne bi trebalo biti sporno ni da je vozač dužan prilagoditi brzinu i način kretanja novonastaloj situaciji, a ne se kretati kao da ispred njega nema nikoga.

Osiguranik tuženika je procijenio da se na međusobnoj udaljenosti (101 m) može uključiti u promet, uključio se u sjevernu prometnu traku, a tužitelj se kretao brzinom koja je omogućavala izbjegavanje sudara da je poduzeo ikakvu radnju. Kada bi se svi sudionici u prometu ponašali kao tužitelj, niti jedno vozilo se ne bi moglo uključiti sa sporedne na glavnu prometnicu.

8 1

Zaključno, kod činjenice da se tužitelj mogao zaustaviti do mjesta sraza i brzinom kojom se kretao, pa čak i znatno većom od čak 109 km/h, a da isti nije poduzeo ikakvu radnju već se nastavio kretati kao da je sam na svijetu i kao da ne postoje vozila ispred njega, tuženik smatra osnovanim prigovor doprinosa tužitelja nastanku nesreće i štete i većim od 20%. U preostalom dijelu tuženik ustraje u navodima, prigovorima i prijedlozima iznesenima tijekom postupka.

Tužitelj u podnesku od 05. veljače 2025. god., navodi da iz vještva sudskog vještaka prometne struke Joze Šituma, dipl. ing., proizlazi da se motocikl tužitelja kretao svojim kolničkim trakom i brzinom od 76 km/h koja je brzina ispod dopuštene brzine od 80 km/h, a kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu predmetne prometne nesreće.

Tužitelj međutim nije suglasan sa navodima vještaka o mogućnosti izbjegavanja prometne nesreće jer kritična situacija nije kada se teretno vozilo Mercedes nalazi izvan kolnika, kao niti kada se motocikl nalazi 101 m od mjesta sudara. Vozač motocikla nema razloga za poduzimanje bilo kakve radnje sve dok teretno vozilo ne započinje prelaziti središnju kolničku traku što predstavlja kritičnu situaciju.

Stoga predlaže da se pozove sudski vještak radi dopune svog vještva prema slijedećim primjedbama i prigovorima tužitelja:

1. Sudski vještak prometne struke treba izračunati vremenski interval koji je potreban teretnom vozilu od trenutka kada sa svojim prednjim dijelom pređe središnju kolničku crtu pa do mjesta sraza i za taj vremenski interval da utvrdi položaj motocikla na kolničkoj površini, te da da mogućnost izbjegavanja naleta unutar navedenog vremena i prostora,

2. S obzirom da je vještak u svom vještvu naveo kako se radi o noćnim i neosvijetljenim uvjetima vožnje treba odgovoriti kako je moguće da motocikl vidi teretno vozilo kada mu je to vozilo okrenuto desnim bočnim dijelom sa usmjerenošću prednjih reflektora pod kutom od 40 stupnjeva u odnosu na uzdužnu os kolnika i pravac kretanja motocikla i kada u isto vrijeme vozač motocikla ne može vidjeti svjetla na zadnjem dijelu teretnog vozila.

3. S obzirom na makadam- zemljanu površinu na kojem s nalazi teretno vozilo u odnosu na kolnik ceste DC 8. i punu rubnu crtu bez ikakve vertikalne signalizacije da li se teretno vozilo na navedenom mjestu smjelo uključiti i presijecati kompletno kolničku površinu kolnika DC 8 u noćnim uvjetima na neosvijetljenom kolniku ulazeći u putanju kretanja motocikla koji je uredno zadržavao smjer kretanja svojim prometnim trakom.

Na raspravnom ročištu dana 07. veljače 2025. god., tuženik navodi da se od sudskog vještaka ne može zahtijevati očitovanje u odnosu na pravna pitanja, obzirom da je to u nadležnosti suda.

Stalni sudski vještak za cestovni promet i vozila Jozo Šitum, dipl. ing. u dopuni vještva na raspravnom ročištu dana 25. travnja 2025. god., navodi da je prilikom izrade ovoga nalaza i mišljenja za izračun poslijesudarne brzine motocikla koristio koeficijente usporenja od 2,5 metra u sekundi na kvadrat, sukladno tragovima na kolniku koji od strane motocikla nisu jako izraženi uslijed klizanja istoga po asfaltnom kolniku, pa smatra izračun brzine temeljen na ispravnim tehničkim parametrima.

8 2

Izostanak reakcije vozača motocikla se ne može utvrditi ovim prometno tehničkim vještačenjem.

Prilikom izračuna brzine kretanja automobila analizu je započeo od trenutka kada se teretni automobil uključuje na cestu DC8 i kada nastaje opasna situacija. Temeljem toga je izradio vremensku i prostornu analizu utvrdivši položaj motocikla i položaj teretnog automobila u trenutku kada teretni automobil započinje ulazak na kolnik ceste DC8. Zbog toga smatra da nije potrebno računati vremenski interval kad se teretni automobil nalazi na središnjoj razdjelnoj crti nego kao što je i naveo kada se nalazi na južnom rubu kolnika, odnosno kada započinje skretanje odnosno uključivanje na cestu DC8. Unatoč tome može navesti da se u trenutku kada se teretni automobil nalazi na središnjoj razdjelnoj crti, i kada je od mjesta sudara udaljen 8 metara, te u vremenu od 1,53 sekunde. U istom tom vremenu uvažavajući iznesene brzine, motocikl se nalazio od mjesta sudara u smjeru istoka udaljen oko 32 metra. U uvjetima noćne vožnje s obzirom na položaj motocikla i teretnog automobila u skretanju u lijevo, vozač motocikla je mogao vidjeti teretni automobil kao i dio snopa prednjih svjetala i dio svjetala na stražnjem dijelu vozila. Što se tiče južne rubne crte na cesti D8 ona je označena kao puna crta.

Na posebno pitanje vještak navodi da se je kritične prigode teretno vozilo uključivalo u promet na cestu DC8 sa tada postojećeg zemljanog puta.

Na daljnje pitanje vještak navodi da puna uzdužna rubna crta znači da se po njoj ne smije voziti niti preko nje prelaziti.

Nadalje upitan navodi da je vozač motocikla na udaljenosti od 32 m od mjesta sudara reagirao intenzivnim kočenjem, zaustavio bi se pri brzini od 54 km i pri svakoj manjoj brzini od ove do mjesta sudara s teretnim automobilom.

Na posebno pitanje vještak navodi da se u slučaju intenzivnog kočenja može dogoditi destabilizacija motocikla i vozača uslijed čega mogu pasti na kolnik, a što u velikoj mjeri može zavisiti od znanja i vještina vozača za upravljanje motociklom.

Na daljnje pitanje da li u spisu postoji bilo kakav podatak da bi tužitelj na udaljenostima od 101 ili 32 metra poduzeo ikakvu radnju u smislu izbjegavanja sraza, vještak navodi da bi logična reakcija bila poduzimanje kočenja i reagiranje na upravljač, kao što je naveo u svojem mišljenju smatra da je uvažavajući položaj vozila i mjesto sudara došlo do reagiranja vozača motocikla na upravljač kako bi izbjegao sudar.

Na daljnji upit da li iz položaja teretnog vozila proizlazi zaključak da isti skreće lijevo, a ne desno, vještak odgovara iz položaja teretnog automobila je evidentno da je vozač s vozilom obavljao radnju skretanja u lijevo.

Tužitelj u podnesku od 14. svibnja 2025. god., navodi da je sudski vještak prometne struke u svom dopunskom vještvu objasnio što znači južna puna uzdužna rubna crta na cesti DC-8 na kojoj je došlo do predmetne prometne nesreće, odnosno naveo je da se po njoj ne može voziti niti preko nje prelaziti. To znači da se predmetno teretno vozilo sa makadama nikako nije smjelo uključiti na predmetnu cestu DC-8, odnosno da je imalo zabranu uključenja.

8 3

Već sama ta činjenica govori o tome da u predmetnom slučaju nema govora o nikakvoj sudgovornosti tužitelja u predmetnom štetnom događaju. Puna uzdužna rubna crta na prometnici u bukvalnom smislu riječi znači da je uz rub ceste postojao “ zid” kojega je teretno vozilo probilo i stupilo na cestu DC-8. Ta rubna puna uzdužna crta i prelazak preko nje puno je teža situacija od prolaska vozila kroz crveno svjetlo na semaforu jer se vozila mogu kretati prometnicom na kojoj su semafori dok je izlazak na cestu DC-8 na mjestu gdje je to napravilo predmetno teretno vozilo zabranjen u svim situacijama.

Pored toga što se teretno vozilo na zabranjenom mjestu uključilo na prometnicu isto je prešlo i suprotni prometni trak na način da je jednim dijelom vozilo u suprotnom pravcu, a onda se bez zaustavljanja zabilo u motocikl tužitelja koji se kretao svojim kolničkim trakom i brzinom koja je manja od dopuštene.

Državna cesta DC-8 je izgrađena 1965. godine i njome su presječene sve makadamske ceste koje su bile na tom području. Na mjestu na kojem se uključilo teretno vozilo na cestu DC-8 postojao je makadamski put do izgradnje ceste DC-8 ali on od tada ne postoji. Dakle, ne stoji tvrdnja vještaka da se teretno vozilo uključivalo u promet na cestu DC-8 sa tada postojećeg zemljanog puta jer isti od 1965. godine ne postoji.

Sudski vještak dalje navodi da bi se motocikl intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti da vozi brzinom manjom od 54 km/h, ali dodaje i to da bi se intenzivnim kočenjem motocikl mogao destabilizirati i da bi vozač mogao pasti s motora što znači da bi možda sebe izložio i smrtnoj posljedici. Nadalje, to znači da se tužitelj nije mogao zaustaviti niti intezivnim kočenjem jer je vozio puno većom ali dopuštenom brzinom od 76 km/h.

Iz navedenog proizlazi da se sudar nikako nije mogao spriječiti i da za to odgovornost snosi vozač teretnog vozila.

Nadalje, sudski vještak navodi da je uvažavajući položaj vozila i mjesto sudara došlo do reagiranja vozača vozila na upravljač kako bi izbjegao sudar. Dakle, ova konstatacija vještaka je suprotna presudi Županijskog suda u Splitu u kojoj se navodi da je izostala bilo kakva reakcija tužitelja u predmetnom štetnom događaju. Predmet ovog suda Pn-343/16 se vodi između drugih parničnih stranaka i iz različitog pravnog osnova, a suodgovornost nije utvrđena izrekom presude pa se kao takva ne može koristiti u ovosudnoj pravnoj stvari.

Budući da je od zadnjeg uređenja tužbenog zahtjeva prošlo dosta vremena, tužitej navodi da zbog promjene zatezne kamate uređuje tužbeni zahtjev tako da glasi:

"1. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 7.113,94 eura sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 13.7.2009. godine do 31.7.2015. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za

8 4

razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12 2023.godine, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. godine do konačne isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. Siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. Srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime izgubljene zarade u razdoblju od 6.9.2008.godine do 31.12.2009. godine i razdoblju od 7.5.2013. godine do 23.10.2018. godine ukupan iznos od 25.631,61 eura, sa zateznom zakonskom kamatom koja na svaki dospjeli mjesečni iznos teče do 31.7.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023.godine, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. godine do konačne isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teče:

- na iznos od 83,05 eura od 1.10.2008.godine,

- na iznos od 188,74eura od 1.11.2008.godine

- na iznos od 590,63 eura od 1.12.2008.godine,

- na iznos od 590,63 eura od 1. 1.2009.godine

- na iznos od 590,63 eura od 1. 2.2009.godine,

- na iznos od 590,63 eura od 1. 3.2009.godine

- na iznos od 590,63 eura od 1. 4.2009.godine,

- na iznos od 590,63 eura od 1. 5.2009.godine

- na iznos od 590,63 eura od 1. 6.2009.godine,

- na iznos od 590,63 eura od 1. 7.2009.godine

- na iznos od 590,63 eura od 1. 8.2009.godine,

- na iznos od 590,63 eura od 1. 9.2009.godine

- na iznos od 590,63 eura od 1.10.2009.godine,

- na iznos od 590,63 eura od 1.11.2009.godine

8 5

- na iznos od 590,63 eura od 1.12.2009.godine,

- na iznos od 328,24 eura od 1. 1.2010.godine

- na iznos od 54,93 eura od 1. 6.2013.godine

- na iznos od 170,43 eura od 1.7.2013.godine,

- na iznos od 246,64 eura od 1.8.2013.godine

- na iznos od 299,13 eura od 1. 9.2013.godine,

- na iznos od 159,00 eura od 1.10.2013.godine

- na iznos od 48,85 eura od 1.11.2013.godine,

- na iznos od 100,75 eura od 1.12.2013.godine

- na iznos od 52,85 eura od 1. 1.2014.godine,

- na iznos od 29,92eura od 1. 2.2014.godine

- na iznos od 32,11 eura od 1. 3.2014.godine,

- na iznos od 34,02 eura od 1. 5.2014.godine,

- na iznos od 113,18eura od 1. 6.2014.godine

- na iznos od 255,39 eura od 1. 7.2014.godine,

- na iznos od 261,61eura od 1. 8.2014.godine

- na iznos od 203,22 eura od 1. 9.2014.godine,

- na iznos od 79,88eura od 1.10.2014.godine

- na iznos od 246,25eura od 1.12.2014.godine

- na iznos od 326,32 eura od 1. 1.2015.godine,

- na iznos od 242,80eura od 1. 2.2015.godine

- na iznos od 374,78 eura od 1. 3.2015.godine,

- na iznos od 327,13eura od 1. 4. 2015.godine

- na iznos od 307,76 eura od 1. 5.2015.godine,

- na iznos od 414,27eura od 1.6.2015.godine

- na iznos od 550,79 eura od 1.7.2015.godine,

- na iznos od 596,67eura od 1.8.2015.godine

- na iznos od 602,04 eura od 1.9.2015.godine,

- na iznos od 387,27eura od 1.10.2015.godine

- na iznos od 382,40 eura od 1.11.2015.godine,

- na iznos od 302,42eura od 1.12.2015.godine

- na iznos od 311,10 eura od 1.1.2016.godine,

- na iznos od 335,31eura od 1.2.2016.godine

- na iznos od 322,38 eura od 1.3.2016.godine,

- na iznos od 338,14eura od 1.4.2016.godine

- na iznos od 333,33 eura od 1.5.2016.godine,

- na iznos od 379,97eura od 1.6.2016.godine

- na iznos od 558.88 eura od 1.7.2016.godine,

- na iznos od 585,84eura od 1.8.2016.godine

- na iznos od 567,58 eura od 1.9.2016.godine,

- na iznos od 369,85eura od 1.10.2016.godine

- na iznos od 328,08 eura od 1.11.2016.godine,

- na iznos od 352,48eura od 1.12.2016.godine

- na iznos od 309,02eura od 1.1.2017.godine,

- na iznos od 315,87eura od 1.2.2017.godine

- na iznos od 329,06 eura od 1.3.2017.godine,

- na iznos od 326,55eura od 1.4.2017.godine

- na iznos od 351,89 eura od 1.5.2017.godine,

- na iznos od 435,96eura od 1.6.2017.godine

- na iznos od 492,15 eura od 1.8.2017.godine

- na iznos od 170,07 eura od 1.11.2017.godine,

8 6

- na iznos od 335,75eura od 1.12.2017.godine

- na iznos od 230,27 eura od 1. 1.2018.godine,

- na iznos od 207.03eura od 1. 5.2018.godine

- na iznos od 587,06 eura od 1. 7.2018.godine,

- na iznos od 676,24eura od 1. 8.2018.godine

- na iznos od 600,74 eura od 1. 9.2018.godine, sve u roku od 15 dana.

3.Obvezuje se tuženik da plati tužitelju na ime imovinske štete po osnovu tuđe njege i pomoći kao i troškova liječenja ukupan iznos od 664,13 eura, sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od svakog dospjelog obroka do 31.7.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine do 31.12.2023.godine zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024.godine do konačne isplate zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teče:

- na iznos od 464,52 eura od 10.9.2008.godine,

- na iznos od 46,45 eura od 20.5.2014.godine,

- na iznos od 117,60 eura od 4.11.2014.godine,

- na iznos od 7,44 eura od 4.12.2014.godine,

- na iznos od 28,12 eura od 24.12.2014.godine, sve u roku od 15 dana.

4. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

Na raspravnom ročištu dana 15. svibnja 2025. god., tuženik navodi da u svakoj prometnoj i pravnoj situaciji treba sagledavati ponašanje svih sudionika, slijedom čega iz ponašanja osiguranika tuženika nesporno proizlazi pretežita odgovornost, međutim i sam tužitelj je doprinio nastanku, odnosno povećanju štete. Navodi da osporava tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata, ustrajući u svim istaknutim prigovorima.

8 7

Stranke su zatražile parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Optužni prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-1677/08 od 27. studenog 2008. god., Zapisnik o očevidu PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir br. 511-12-33-KU-251/08 od 06.09.2008. god., Medicinsku dokumentaciju tužitelja, Opće podatke o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja LEDO d.d. Zagreb od 16.03.2008. god., Račun br. 540 Poliklinike dr. Ercegović. Split, Lička 2. od 20.03.2009. god., Račune- uplatnice br. 58 od 11.09.2008. god., Račune-uplatnice KB Split od 11.09.2008. god., 20.11.2008. god., 20.11.2008. god., 02.10.2008. god., 09.10.2088. god., 09.10.2008. god., 14.10.2008. god., 21.10.2008. god., 22.10.2008. god., 17.11.2008. god. i 09.09.2008. god., Saslušanje tužitelja i svjedoka DC na raspravnom ročištu dana 19. listopada 2012. god., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 21.12.2005. god., Ispis kartona pacijenta – prikaz kompletnog kartona, Izveo dokaze medicinskim vještačenjima od strane stalnih sudskih vještaka dr. Anton Marović, spec. neurolog, dr. ĆC, spec. ortoped i dr. Mijo Milas, spec. neuropsihijatar na raspravnom ročištu dana 08. svibnja 2013. god., Iznose plaće tužitelja za razdoblje do 06. rujna 2008. godine LEDO d.d. Zagreb od 22.05.2013. god., Preslik osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, te osobni zdravstveni karton tužitelja u izvorniku, Izveo dokaz dopunom vještačenja od strane sudskog vještaka dr. ĆC na ročištu dana 23. rujna 2013. god., Pregledao pisano vještvo stalnog sudskog vještaka za maksilofacijalnu kirurgiju dr. Slaven Lupi-Ferandin od 21. listopada 2013. god., Izveo dokaz dopunom vještva od strane sudskog vještaka dr. Anton Marović, spec. neurolog na ročištu dana 27. siječnja 2014. god., te dr. Slaven Lupi-Ferandin, spec. maksilofacijalni kirurg na raspravnom ročištu dana 17. ožujka 2014. god., pregledao pisano vještvo sudskog vještaka dr. Njegoslav Bušić, spec. maksilofacijalne kirurgije od 30. travnja 2015. god., Podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći NKV radnika od 04. travnja 2013. god., Račun Poliklinika Korak od 20.05.2014. god., Račun Ljekarne Splitsko- dalmatinske županije od 04.12.2014. god., i 24.12.2014. god., Račun (R1) – otpremnicu Rozi step d.o.o. Zagreb od 04.11.2014. god., Podatke o visini isplaćenih naknada za vrijeme bolovanja za razdoblje 07.05.2013. – 31.10.2015. god., i iznosima plaća koje bi tužitelj ostvario da je radio u istom razdoblju, te iznosa plaća koje je ostvario u razdoblju od 01.05.2012. – 07.05.2013. godine LEDO d.d. Zagreb od 08.12.2015., ponovnom dopunom vještva od strane sudskog vještaka dr. ĆC, spec. ortoped, sudskog vještaka dr. Slaven Lupi-Ferandin, spec. maksilofacijalni kirurg, i dopunom vještva od strane sudskog vještaka dr. Njegoslav Bušić, spec. maksilofacijalni kirurg na raspravnom ročištu dana 09. veljače 2016. god., Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev-x 366/13-2 od 09.01.2014. god., Pregledao pisano vještvo sudskog vještaka dr. mr. sc. Miro Jurinović, spec. neurokirurg od 03. svibnja 2016. god., Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev-1963/13- 2 od 20. siječnja 2016. god., Presudu i rješenje Žup. suda u Šibeniku br. Gž- 1858/2010-3 od 26. svibnja 2014. god., Rješenje Žup. suda u Splitu br. Gž-2015/15-2 od 16. lipnja 2016. god., Izveo dokaz dopunom vještva od strane stalnog sudskog vještaka dr. Miro Jurinović, spec. neurokirurg na raspravnom ročištu dana 27. siječnja 2017. god., Pregledom pisanog vještva stalnog sudskog vještaka za medicinu rada mr. sc. Milana Varinac-Barač dr. med. od 15. lipnja 2015. god., Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev-490/00-2 od 29. listopada 2003. godine, i Revr 776/15-2 od 27. rujna 2016. god., Račun br. 12549/ A-1 Arithera specijalna bolnica od 13.09.2016. god., Opće podatke o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja LEDO d.d. Zagreb od 16.03.2009. godine sa opisom poslova i radnih zadataka na radnom mjestu

8 8

vozač-prodavač/dostavljač, Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga LEDO d.d. Zagreb od 23.10.2018. god., Prijavnicu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalni ured Split, Ispostava Solin od 25.01.2019. god., Pisanu dopunu vještva stalnog sudskog vještaka za medicinu rada mr. sc. Milana Varinac-Barač, dr. med. od 04. srpnja 2019. god., Presudu Vrhovnog suda RH br. Revr-1640/12-2 od 02. rujna 2014. god., Platne podatke o plaćama koje bi tužitelj ostvarivao na poslovima na koje je raspoređen da je radio od 01. studenog 2015. god., do 23. listopada 2018. god., i podatke o tome koliku je naknadu za bolovanje primio u tom razdoblju LEDO d.d. Zagreb od 02.10.2019. god., Presudu europskog suda za ljudska prava br. 49429/99 od 24. studenog 2005. god., Presudu Visokog trgovačkog suda RH br. 4 Pž-6884/2018-3 od 01. srpnja 2019. god., Presudu Županijskog suda u Splitu br. Gž-3226/2017-2 od 14. prosinca 2017. god., Presudu Visokog Trgovačkog suda RH br. 41 Pž-8462/2015-5 od 13. lipnja 2017. god., br. 48 Pž-7068/2015-3 od 27. travnja 2017. god., i 28 Pž-4359/2018-2 od 26. rujna 2019. god., Presudu Žup. suda u Splitu br. Gžx-1013/12 od 05. prosinca 2013. god., Rješenje Vrhovnog suda RH br. Revd-399/2020-2 od 05. svibnja 2020. god., Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine nematerijalne štete od 28. listopada 2022. god., Potvrdu Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split Ur. br. 1529/07 od 04. prosinca 2007. god., Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev-x 362/2018-2 od 24. travnja 2018. god., Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev-373/2021-2 od 27. travnja 2021. god., Rješenje Vrhovnog suda RH br. Revd 2824/2020-2 od 15. prosinca 2020., Presudu Županijskog suda u Varaždinu – stalna služba u Koprivnici br. Gž- 336/2022-2 od 20. travnja 2022. god., Pregledao pisano vještvo stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Matija Trogrlić, od 16. ožujka 2023. god., Rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev-234/2022-2 od 09. ožujka 2022. god., pisanu Dopunu vještva stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Matija Trogrlić od 14. rujna 2023. god., 15. ožujka 2024. god. i 21. lipnja 2024. god., Izračun kamata tuženika od 18. 03. 2024. god., Presudu Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž- 454/2023-2 od 20. prosinca 2023. god., Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev- 489/2024-2 od 15. svibnja 2024. god., Rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev- 631/2023-2 od 09. siječnja 2024. god. i br. Revd-4906/2021-2 od 20. prosinca 2023. god., Rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-957/2021-2 od 26. svibnja 2021. god., Prometno-tehničko vještačenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila Jozo Šitum dipl. ing. od 20. prosinca 2024. god., Presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2864/2024-3 od 07. studenog 2024. god., te izveo dokaz dopunom prometno-tehničkog vještačenja od strane stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i vozila Jozo Šitum dipl. ing. na raspravnom ročištu dana 25. travnja 2025. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045 st. 1, da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046, propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Nadalje je u odredbama čl. 1100 st.1 i st. 2 ZOO-a, propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske

8 9

štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja, te pravni osnov odštetne odgovornosti tuženika za prouzročenu neimovinsku štetu i imovinsku štetu tužitelju u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 06. rujna 2008. god., na kolniku državne ceste D8, predio Plano, Općina Trogir. Sporna je suodgovornost tužitelja nastanku nezgode, a time i štetnih posljedica u omjeru od 20 %, visina počinjene neimovinske i imovinske štete i tijek pripadajućih zakonskih zateznih kamata.

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. Pn-343/16 (ex. Pnš-426/11), utvrđeno de se obrazloženju presude ovog suda posl. br. Pnš-426/11 od 19. ožujka 2015. god., između ostalog navodi da je iz priloženog kaznenog spisa Općinskog suda u Trogiru br. K-76/09 i zapisnika o očevidu od 6.rujna 2008., razvidno da je u istom utvrđeno da je na državnoj cesti gdje je došlo do premetne prometne nezgode na sjevernom rubu kolnika vidno bio postavljen prometni znak od ograničenja brzine na 80 km/h. Stoga, kako se osiguranik tužitelja (tužitelj u predmetnom sporu) pred samu nesreću i mjestu sraza kretao brzinom od 72 km/h, ne može se govoriti da je isti vozio brzinom većom od dopuštene, međutim, kako mu je kritične prigode nedvojbeno utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 1.07 g/kg, ovaj sud smatra sukladno vještvu vještakinje za sudsku medicinu da je osiguranik tužitelja u trenutku nesreće bio u pripitom stanju koje karakterizira usporenje refleksa na nepredviđene situacije. To je zasigurno doprinijelo težini ozljeda koje je kritične prigode zadobio osiguranik tužitelja (tužitelj u predmetnom sporu) uzimajući u obzir vještvo vještaka za cestovni promet. Vještak je istakao da se vozači mogu uočiti kada su međusobno udaljeni preko 100 m pod uvjetom da između nema drugih vozila za što nema indicija. Kako je osiguranik tužitelja (tužitelj u predmetnom sporu) mogao izbjeći i zaustaviti se do mjesta sraza sa vozilom osiguranika tuženika da je poduzeo intenzivno kočenje kada se teretno vozilo osiguranika tuženika uključivalo na cestu DC8 i da se giba brzinom od oko 102,8 km/h, tim slijedom ovaj sud smatra da je zbog alkoholiziranosti osiguranika tužitelja kritične prigode izostala pravovremena reakcija, koja bi zasigurno doprinijela manjim ozljedama, stoga da postoji njegova suodgovornost u omjeru od 20%.

U pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2864/2024-3 od 07. studenog 2024. god., između ostalog se navodi da iz rezultata prometno- tehničkog vještačenja proizlazi da je uzrok nastanka predmetne prometne nesreće nepropisna vožnja osiguranika tuženika koji je uključivanjem na kolnik ceste DC-9 i skretanjem ulijevo presjekao pravac kretanja motocikla kojim je upravljao osiguranik tužitelja (tužitelj u predmetnom sporu). Iz rezultata medicinskog vještačenja proizlazi da je osiguranik tužitelja (tužitelj u predmetnom sporu) kritične prigode upravljao motociklom pod utjecajem alkohola, zbog čega je izostala njegova pravovremena reakcija u danoj prometnoj situaciji. Stoga je tužiteljev osiguranik svojim ponašanjem, po ocjeni ovoga suda, doprinio nastanku štete u omjeru od 20%, pa je tuženik dužan naknaditi tužitelju 80% nastale štete.

U odnosu na prigovor tužitelja da u predmetu ovog suda posl. br. Pn-343/16 (ex. Pnš-426/11), sudski vještak nije sa sigurnošću mogao potvrditi da je tužitelj iz

9 0

ovosudnog spisa u trenutku prometne nesreće bio pod utjecajem alkohola zbog čega je i istaknuta suodgovornost, valja primijetiti da je spisu predmeta posl. br. Pn-343/16 (ex. Pnš-426/11), priložen Dopis P.U. Splitsko–Dalmatinska, Policijska postaja Trogir br. 511-12-33-KU-251/2008 od 11. lipnja 2013. god., u kojem se navodi da se u privitku dostavlja nalaz krvi za JC iz [adresa], kojemu je povodom prometne nesreće dana 06. rujna 2008. godine uzeta krv, a u kojem nalazu se navodi da je analizom krvi metodom plinske kromatografije ustanovljena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 1.07 g/kg promila. Sudski vještak Marija Definis Gojanović spec. sudske medicina u vještvu od 25. studenog 2014. god., navodi da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći koja se dogodila 06.09. 2008. god., oko 19,45 sati, a iz obrasca za liječnički pregled (list 196 spisa) proizlazi da mu je izvađen uzorak krvi radi analize na prisutnost alkohola istog dana u 22 sata i 30 minuta, dok mokraća nije uzeta. Nadalje navodi da ukoliko se utvrdi da tužitelj nije pio nakon prometne nesreće, tada bi se morao nalaziti u fazi eliminacije, pa se onda retrogradnim preračunavanjem na utvrđenu koncentraciju alkohola u vrijeme analize dolazi do koncentracije od 1,3 g/kg apsolutnog alkohola u vrijeme prometne nesreće. Ova koncentracija ponovno ulazi u raspon pripitog stanja (0,5 do 1,5 g/kg).

Sudski vještak dr. ĆC, spec. ortoped u vještvu od 08. svibnja 2013. god., navodi da je dana 06. rujna 2008. god., tužitelj imao prometnu nezgodu kao vozač motocikla, te je isti dan primljen na odjelu neurokirurgije, dok sudski vještak dr. Mijo Milas, spec. neuropsihijatar u vještvu od 08. svibnja 2013. god., navodi da je pregledom sudskog spisa razvidno da je tužitelj dana 6. rujna 2008. godine kao vozač motocikla doživio prometnu nezgodu i tom prilikom bio povrijeđen. Neposredno nakon prometne nezgode tužitelj je bio u nesvijesti, odnosno imao je potres mozga što je dijagnosticirano prilikom prijema u bolnici.

Ovaj sud cijeni da tužitelj nakon prijema na odjelu neurokirurgije neposredno nakon predmetne nezgode koja se dogodila oko 19,45 sati, zasigurno nije konzumirao alkohol u razdoblju do 22,30 sati kada mu je istog dana izvađen uzorak krvi radi analize na prisutnost alkohola, i to sve nakon što je neposredno nakon prometne nezgode bio u nesvijesti.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbama čl. 230 st. 1, st. 2 i st. 3, da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Valja primijetiti dvostruke kriterije tužitelja koji navodi da je liječnica opće prakse dostavila sudu potvrdu sa šiframa bolovanja, što predstavlja javnu ispravu, a koja isprava je presumptio iuris i predmnijeva istinitost njenog sadržaja. Navodi da su Rješenja nadležne komisije po odobrenim šiframa bolovanja upravni akti koji se ne mogu mijenjati u parničnom postupku, te da se ne može u parničnom postupku preispitivati opravdanost bolovanja, odnosno ne mogu se preispitivati odluke koje je

9 1

nadležno tijelo donijelo u upravnom postupku o vrsti i trajanju bolovanja po šiframa, kao i to da je parnični sud je vezan za odluke u upravnom postupku.

Međutim u odnosu na postojeću pravomoćnu odluku Županijskog suda u Splitu kao drugostupanjskog suda, kojom je pravomoćno utvrđena suodgovornost tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode, a time i uzrokovanih štetnih posljedica u omjeru od 20 %, tužitelj naglašava da je u svakom drugom parničnom postupku radi naknade štete, pa makar i iz istog štetnog događaja, potrebno ponovno raspraviti odgovornost sudionika nezgode i navesti razloge o odlučnim činjenicama.

Ovaj sud cijeni da je sukladno citiranoj odredbi čl. 230 st. 3 ZPP-a, dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, pa radilo se kako o odlukama donijetim u parničnom postupku (ukoliko se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari), tako i o odlukama donijetim u upravnom postupku.

Uostalom, ovaj sud je svakako u mogućnosti da putem vještačenja od strane ovlaštenog sudskog vještaka medicine rada, utvrdi razdoblja bolovanja tužitelja koja je tužitelj koristio zbog privremene nesposobnosti za rad uslijed posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi, kao i razdoblja bolovanja (opravdanih ili neopravdanih) koja je koristio zbog privremene nesposobnosti za rad uslijed nekih drugih bolesti ili posljedica nekih drugih zadobivenih ozljeda koje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi da predmetnom prometnom nezgodom.

Nadalje valja primijetiti i to da tužitelj tijekom postupka nije niti osporavao svoju suodgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode, a time i uzrokovanih štetnih posljedica u omjeru od 20 %, sve do donošenja izvanraspravnog rješenja od 19. veljače 2024. god., kojim je odlučeno izvesti dokaz ponovnom dopunom Knjigovodstveno financijskog vještačenja od strane Matije Trogrlić, stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije, na naprijed opisni način koji je bio nužan radi potrebe umanjenja iznosa prouzročene štete na ime izgubljene zarade za isplaćeni iznos od 28.283,84 kn, te doprinosa tužitelja nastanku štete u omjeru od 20%.

Ovaj sud cijeni da tuženik osnovano ističe kako u svakoj prometnoj i pravnoj situaciji treba sagledavati ponašanje svih sudionika, te da je i provedenim prometno- tehničkim vještačenjem tijekom ovog postupka od strane stalnog sudskog vještaka Jozo Šitum, dipl. ing., nedvojbeno utvrđena suodgovornost tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode, a time i uzrokovanih štetnih posljedica u omjeru od 20 %.

Naime, prema mišljenju imenovanog sudskog vještaka potrebno vrijeme da TA Mercedes od južnog ruba kolnika DC8 dođe u mjesto sudara je oko: 4.80 s, brzina MTC-a Yamaha u trenutku sudara vnY, iznosila oko: 20.47 m/s ili 74 km/h, na kolniku nisu zabilježen tragovi kočenja, a brzina kretanja MTC-a Yamaha neposredno prije sudara je iznosila oko: 21.02 m/s ili 76 km/h. U trenutku kada nastaje opasna situacija, odnosno u vremenu 4.80 s prije sudara, kada TA Mercedes polazi s ruba kolnika DC8 i započinje skretanje ulijevo, od mjesta sudara je udaljen u smjeru juga oko 15 m, a MTC Yamaha je od sudarnog položaja u smjeru istoka bio udaljen oko 101 m, a duljina puta horizontalne preglednosti, od mjesta sudara u smjeru istoka iznosi najmanje 100 m. Dakle, vozači su imali dobru horizontalnu preglednost i mogli su se na toj udaljenosti jasno vidjeti. Vozač teretnog automobila Mercedes je prije

9 2

započinjanja skretanja ulijevo i prije uključivanja u promet na cestu DC8 mogao vidjeti motocikl Yamaha koji mu je dolazio s desne strane iz smjera istoka. I vozač MTC-a Yamaha je također na navedenoj udaljenosti mogao vidjeti TA Mercedes koji se tada nalazio uz rub kolnika ceste DC8.

Vještak zaključuje da ako bi se motocikl Yamaha kretao brzinom oko: 109 km/h ili 30.27 m/s ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, vozilo bi se zaustavilo do mjesta sudara, ako vozač reagira na kočnicu intenzivnim kočenjem u prosječnom vremenu od 1 s, kada je MTC Yamaha od mjesta sudara udaljen oko 101 m i kada vozač TA Mercedes započinje skretanje ulijevo s južnog ruba ceste DC8, u vremenu oko 4.8 s prije sudara. Uočivši opasnost, odnosno skretanje TA Mercedes, vozač MTC-a Yamaha je reagirao na upravljač skrećući udesno kako bi izbjegao sudar.

Dakle, imenovani vještak što se tiče tehničke mogućnost izbjegavanja sudara nedvojbeno navodi da ako bi se motocikl Yamaha kojim je upravljao tužitelj kretao brzinom oko 109 km/h ili bilo kojom manjom brzinom od navedene, vozilo bi se zaustavilo do mjesta sudara.

Slijedom navedenog, proizlazi da je tužitelj kritične prigode krećući se brzinom od oko 76 km/h, bez ikakvih problema čak i laganijim kočenjem mogao zaustaviti svoj motocikl Yamaha do mjesta sraza sa TA Mercedes, kojega je mogao uočiti sa udaljenosti od najmanje 100 metara. Međutim, tužitelj zacijelo pod utjecajem alkohola reagira sa sasvim neadekvatan i neprimjeren način, pri čemu uopće ne poduzima radnju kočenjem motocikla, već je reagirao na upravljač skrećući udesno kako bi izbjegao sudar, odnosno tužitelj se odlučuje "utrkivati" sa TA Mercedes nastojeći proći svojim motociklom pored mjesta sraza prije negoli se je TA Mercedes uključio u promet njegovom prometnom trakom na cestu DC8 sa tada postojećeg zemljanog puta kako navodi imenovani vještak u dopuni vještva na raspravnom ročištu dana 25. travnja 2025. godine.

Tužitelj navodi da je na mjestu na kojem se uključilo teretno vozilo na cestu DC-8 postojao makadamski put do izgradnje ceste DC-8, ali da on od tada ne postoji, pa da dakle, ne stoji tvrdnja vještaka da se teretno vozilo uključivalo u promet na cestu DC-8 sa tada postojećeg zemljanog puta jer isti od 1965. godine ne postoji.

Međutim, tužitelj pri tome nema u vidu činjenicu da svjedok DC u iskazu od 19. listopada 2012. god., navodi da je dana 06. rujna 2008. god. , sa sporedne ceste u blizini Trogira imao namjeru da skrene na glavnu cestu, te da i sam tužitelj u tužbi podnesenoj dana 13. srpnja 2009. god., navodi da je prometnu nesreću skrivio osiguranik tuženika DC koji je u vrijeme nesreće upravljao teretnim automobilom marke „Mercedes“ tip 410 C-43232, reg. oznake i broja [registarska oznaka], na način da se bezobzirno sa zemljanog puta uključivao na državnu cestu D-8, predio Plano, Općina Trogir, i na taj način oduzeo prednost prolaza motociklu kojim je upravljao tužitelj.

Tijekom postupka je izveden dokaz medicinskim vještačenjima i dopunama medicinskih vještačenja od strane stalnih sudskih vještaka dr. Anton Marović spec. neurolog, dr. ĆC spec. ortoped, dr. Mijo Milas spec. neuropsihijatar, dr. Slaven Lupi-Ferandin spec. maksilofacijalni kirurg, dr. Njegoslav Bušić, spec. maksilofacijalni kirurg, i dr. Miro Jurinović, spec. neurokirurg.

9 3

U odredbi čl. 261 st. 2 ZPP-a, propisano je da će se ukoliko je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, vještačenje obnoviti s istim ili drugim vještacima, dok je u odredbi st. 3 istog članka, propisano da će se u slučaju ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražiti mišljenje drugih vještaka.

Sud će dakle, obnoviti vještačenje sa istim ili drugim vještacima ili pak zatražiti mišljenje drugih vještaka, jedino u slučaju kada smatra da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sa izviđenim okolnostima, ili ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a nikako samim time što jedna od parničnih stranaka ustraje u iznesenim prigovorima na provedena vještačenja.

Ovaj sud cijeni da su nalazi i mišljenja, kao i dopunski nalazi i mišljenja stalnih sudskih vještaka dr. Anton Marović spec. neurolog, dr. ĆC spec. ortoped, dr. Mijo Milas spec. neuropsihijatar, dr. Slaven Lupi-Ferandin spec. maksilofacijalni kirurg, dr. Njegoslav Bušić, spec. maksilofacijalni kirurg, i dr. Miro Jurinović, spec. neurokirurg, logični, uvjerljivi i lišeni bilo kakvih proturječnosti, pa je valjalo odbiti prijedlog tužitelja da se izvede dokaz novim medicinskim vještačenjem, po drugom sudskom vještaku spec. neurologu, kao i novom dopunom vještva od strane sudskog vještaka dr. ĆC spec. ortoped.

Naime, sa procjenom umanjenja životnih aktivnosti od 5 % zbog potresa mozga sudskog vještaka dr. Anton Marović spec. neurolog, usuglasio se je i sudski vještak dr. Miro Jurinović spec neurokirurg, dok je sudski vještak dr. ĆC tijekom postupka dala svoj nalaz i mišljenje, a potom u dva navrata i dopunske nalaze i mišljenja, pa je po ocjeni ovog suda suvišna i treća dopuna njenog vještva.

Sukladno nalazu i mišljenju imenovanih sudskih vještaka, a imajući u vidu težinu zadobivenih povreda i sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta (1 dan), naknada u iznosu od 75,00 Eur, fizičkih bolova srednjeg intenziteta (14 dana), naknada u iznosu od 630,00 Eur, te fizičkih bolova slabog intenziteta (42 dana), naknada u iznosu od 630,00 Eur, odnosno ukupno uslijed svih oblika fizičkih bolova nakon ozljeđivanja, novčana naknada u iznosu od 1.335,00 kn.

Osim toga, prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. ĆC spec. ortoped, a imajući u vidu težinu zadobivenih povreda i sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta (2 dana), naknada u iznosu od 150,00 Eur, fizičkih bolova srednjeg intenziteta (10 dana), naknada u iznosu od 450,00 Eur, te fizičkih bolova slabog intenziteta (42 dana), naknada u iznosu od 630,00 Eur, odnosno ukupno uslijed svih oblika fizičkih bolova nakon operativnog zahvata, novčana naknada u iznosu od 1.230,00 Eur, a koju novčanu naknadu je valjalo umanjiti za 30% i priznati tužitelju naknadu u iznosu od 861,00 Eur, sukladno mišljenju imenovanog vještaka iz razloga što je tužitelju operativni zahvat na koljenu sugeriran tijekom 2008. god., a što je tužitelj odbio učiniti, te se po proteku 6 godina (31.10.2014.god.) ipak podvrgnuo operativnom zahvatu, i to u KB Sv. duh Zagreb, pa bi se u slučaju da je operativni zahvat obavljen kada je sugeriran

9 4

tužitelju, pretrpljeni bolovi nakon operativnog zahvata dijelom preklapali sa već ranije procijenjenim bolovima nakon ozljeđivanja. Dakle, tužitelj ne samo da je odbio podvrgnuti se potrebnom operativnom zahvatu tijekom 2008. god., već je to odbio učiniti u KBC Split.

Tužitelju dakle, iz osnova pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova pripada novčana naknada u iznosu od ukupno 2.196,00 Eur (1.335,00 Eur + 861,00 Eur), a po odbitku 20 % na ime suodgovornosti za prouzročenu štetu, pripada mu novčana naknada u iznosu od 1.756,80 Eur.

Imajući u vidu nalaz i mišljenje imenovanih sudskih vještaka, te opseg i težinu utvrđenih trajnih posljedica, životnu dob tužitelja (rođen **.**.1972..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja uslijed duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i duševnih boli zbog povrede duševnog integriteta u omjeru od ukupno 25% (5 % uslijed potres mozga, 10 % uslijed ozljeda glave i lica, i 10 % uslijed ozljede lijevog koljena) novčana naknada u iznosu od 4.200,00 Eur, a po odbitku 20 % na ime suodgovornosti za prouzročenu štetu, pripada mu novčana naknada u iznosu od 3.360,00 Eur.

Obzirom na nalaz i mišljenje imenovanih sudskih vještaka, životnu dob tužitelja (rođen **.**.1972..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti uslijed duševnih bolova zbog vrlo uočljive naruženosti u lakom stupnju zbog ožiljka iznad lijeve obrve, novčana naknada u iznosu od 1.155,00 Eur., te zbog povremeno uočljive naruženosti u lakom stupnju zbog ožiljaka na koljenu, novčana naknada u iznosu od 577,50 Eur, dakle ukupno 1.732,00 Eur, a po odbitku 20 % na ime suodgovornosti za prouzročenu štetu, pripada mu novčana naknada u iznosu od 1.385,50 Eur.

Cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Mijo Milas spec. neuropsihijatar, o pretrpljenom sekundarnom strahu, smetnjama anksioznosti, depresivnih reakcija, fobičkih smetnji, te povremenim strahovima blažeg intenziteta praćenim tjeskobom, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja zbog pretrpljenog straha, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, novčana naknada u iznosu od 2.000,00 Eur, a po odbitku 20 % na ime suodgovornosti za prouzročenu štetu, pripada mu novčana naknada u iznosu od 1.600,00 Eur.

Slijedom navedenog, tužitelju s naslova pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pripada novčana naknada u iznosu od ukupno 8.101,50 Eur, a po odbitku već isplaćene naknade od strane tuženika dana 17. studenog 2014. god., u iznosu od 44.914,21 Kn / 5.961,14 Eur, tužitelju je iz ovog osnova dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 2.140,36 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od završetka liječenja po proteku šest mjeseci od operativnog zahvata u KB Sveti duh u Zagrebu tj. od 01. svibnja 2015. godine do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 4.973,58 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen (toč. I izreke presude).

U odredbi članka 230. st. 1 ZOO-a, propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu

9 5

učinila, a u smislu odredbe članka 241. ZOO-a, zastarijevanje se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Tuženik nije u mogućnosti s uspjehom isticati prigovore zastare potraživanja iz osnova izmakle koristi za pojedina razdoblja, (period prije 11. rujna 2016. godine, i period od 1. srpnja 2009. god. do 01. siječnja 2010. god.), rukovodeći se dospijećem isplate pojedinih mjesečnih naknada plaće za vrijeme bolovanja koja je tužitelj koristio uslijed nesposobnosti za rad uzrokovanih ozljedama zadobivenim u predmetnoj nezgodi, a budući da je zastarijevanje tužbenog zahtjeva iz ovog osnova otpočelo teći od dostave zatraženih platnih podataka od strane poslodavca tužitelja Ledo d.d. Zagreb tj. saznanja tužitelja za štetu iz ovog osnova, pa su istaknuti prigovori zastare potraživanja iz ovog osnova odbijeni kao neosnovani.

Međutim, tuženik osnovano ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu, već o sporu radi naknade štete, a radi čega tužitelju pripada pravo na naknadu iz osnova izgubljene zarade tj. izmakle koristi do neto iznosa pripadajuće plaće za sporna razdoblja, a ne do bruto iznosa, dok eventualna izmakla korist nakon umirovljenja tužitelja nije predmet ovog spora.

Nadalje valja istaknuti da su djelomično povlačenje tužbe (povlačenje jednog ili nekoliko od više kumuliranih tužbenih zahtjeva) i smanjenje tužbenog zahtjeva (potraživanje manjeg novčanog iznosa iz istog činjeničnog i pravnog osnova), dvije potpuno različite procesne radnje. Tuženik je u mogućnosti protiviti se djelomičnom povlačenju tužbe (povlačenje jednog ili nekoliko od više kumuliranih tužbenih zahtjeva), ali se u konkretnom slučaju radi o smanjenju jednog postojećeg kondemnatornog tužbenog zahtjeva radi isplate iz osnova naknade štete, neovisno o vidovima štete za koje se potražuje naknada, a kojem smanjenju se tuženik nije u mogućnosti protiviti, pa tako niti s uspjehom potraživati naknadu parničnog troška u dijelu za koji je postojeći tužbeni zahtjev radi isplate smanjen.

Naime, nikakve dvojbe nema da je kao medicinski laik nakon neophodno potrebnog izvođenja dokaza medicinskim vještačenjima od strane ovlaštenih sudskih vještaka odgovarajuće specijalizacije, kojim vještačenjima su od strane stručnih osoba utvrđeni opseg i težina svih posljedica zadobivenih ozljeda tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi, a što tužitelj kao medicinski laik svakako nije u mogućnosti utvrditi, tužitelj ovlašten bilo preinačiti tužbu povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, bilo smanjiti postojeći tužbeni zahtjev, i to sve bez ikakvih mogućnosti da mu zbog toga što kao medicinski laik nije u mogućnosti utvrditi opseg i težinu svih posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi, tužbeni zahtjev u povećanom dijelu padne u zastaru, ili pak da bude u obvezi naknaditi tuženiku parnični trošak u dijelu za koji je postojeći tužbeni zahtjev radi isplate pripadajuće naknade smanjen.

Tuženik stoga tijekom postupka neosnovano potražuje parnične troškove za kako navodi povučeni dio tužbenog zahtjeva, pritom ne razlikujući parnične radnje djelomičnog povlačenja tužbe tj. povlačenja jednog ili nekoliko od više kumuliranih tužbenih zahtjeva, i smanjenja postojećeg kondemnatornog tužbenog zahtjeva radi isplate iz osnova naknade štete sukladno provedenim medicinskim vještačenjima.

9 6

Neosnovano tuženik predlaže i da se o parnici obavijesti Klinički bolnički centar Split, budući da se takvom obaviješću neće spram Kliničkog bolničkog centra Split zasnovati nikakav građansko-pravni učinak (pravo regresa), a sukladno odredbi čl. 211 st. 1 ZPP-a. Naime, eventualno pravo regresa spram KBC Split, tuženik će steći isplatom tužitelju pripadajuće naknade, a ne obaviješću KBC Split o ovoj parnici.

Sukladno drugoj dopuni Knjigovodstveno-financijskog vještačenja i njegovom ispravku od 21. lipnja 2024. god., stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije Matije Trogrlić, a koja je provedena sukladno izvanraspravnom rješenju ovog suda od 19. veljače 20224. god., tuženik je po odbitku već isplaćene naknade od strane tuženika dana 17. studenog 2014. god., u iznosu do 3.753,91 Eur (28.283,84 Kn), te po odbitku 20 % na ime suodgovornosti za prouzročenu štetu, obvezan da iz osnova izmakle koristi tijekom bolovanja koja je koristio uslijed nesposobnosti za rad uzrokovanoj ozljedama zadobivenim u predmetnoj nezgodi, isplati tužitelju iznos od 15.127,02 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana izračuna imenovanog sudskog vještaka tj. od 16. ožujka 2024. godine do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 10.504,59 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen (toč. II izreke presude).

Tužitelju je prema mišljenju imenovanih sudskih vještaka trebala tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera u trajanju od 72 sata (21 dan x 2 sata + 30 dana x 1 sat). Imajući u vidu da potrebnu njegu i pomoć tužitelju nisu pružale za to osposobljene stručne osobe, već su mu pomoć i njegu pružali ukućani, protek vremena i inflatorna kretanja, a kod nepostojanja orijentacionih kriterija Vrhovnog suda RH za ovaj vid imovinske štete, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužitelju valja kao sadašnju cijenu priznati zatraženi iznos od 4,65 Eur (35,00 Kn) po satu njege i pomoći nemedicinskog karaktera.

Prema tome, imajući u vidu sadašnju cijenu usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera u iznosu od 4,65 Eur po satu njege i pomoći, tužitelju za potrebna 72 sata njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 334,80 Eur, pa je tuženik iz ovog osnova po odbitku 20 % na ime suodgovornosti za prouzročenu štetu, obvezan na isplatu iznosa od 267,84 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 196,68 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen (toč. III izreke presude).

Tužitelju na ime zatraženih troškova liječenja nisu priznati troškovi obavljenog dijagnostičkog pregleda Elektromioneurografija EMNG (ruku ili nogu) temeljem priloženog računa privatne poliklinike za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Korak Split od 20. svibnja 2014. god., u iznosu od 350,00 Kn iz razloga što je tužitelj kao zdravstveno osigurana osoba ovaj dijagnostički pregled zasigurno bio u mogućnosti obaviti i u KBC Split na teret sredstava HZZO-a.

Tužitelju su na ime troškova liječenja priznati troškovi kupnje ortoze temeljem priloženog računa-otpremnice 5300 2014 15322/5/1 Rozi step d.o.o. Zagreb od 04. studenog 2014. god., po odbitku 20 % na ime suodgovornosti za prouzročenu štetu u iznosu od 93,98 Eur (885,07 Kn/117,47 Eur), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05. studenog 2014. godine do isplate, troškovi kupnje lijekova temeljem priloženog računa Ljekarne Splitsko-dalmatinske Županije od 04. prosinca 2014.

9 7

god., po odbitku 20 % na ime suodgovornosti za prouzročenu štetu u iznosu od 5,95 Eur (56,09 Kn/7,44 Eur) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05. prosinca 2014. godine do isplate, te troškovi kupnje lijekova temeljem priloženog računa Ljekarne Splitsko-dalmatinske Županije od 24. prosinca 2014. god., po odbitku 20 % na ime suodgovornosti za prouzročenu štetu u iznosu od 22,50 Eur (211,93 Kn/28,12 Eur) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 05. prosinca 2014. godine do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 77,18 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i previsoko postavljen (toč. III izreke presude).

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 Zakona o parničnom postupku. Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke imale približno jednake opravdane parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to za troškove provedenih medicinskih vještačenja, zastupanje po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i sudske pristojbe sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23). Obzirom na razmjerno nešto veći uspjeh tužitelja u parnici, a imajući u vidu visinu tužbenog zahtjeva (52 %), te uspjeh tuženika u parnici imajući u vidu djelomično sporan pravni osnov tužbenog zahtjeva (20 % suodgovornosti tužitelja za nastale štetne posljedice), valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 06. lipnja 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika