Pr-7391/2021-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste ĆN, u pravnoj stvari tužiteljice NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun.Katarini Zrilić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14.svibnja 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 6.lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 285,31 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,41 EUR teče od 15. siječanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,97 EUR teče od 15. veljača 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,13 EUR teče od 15. ožujak 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,82 EUR teče od 15. svibanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,30 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. rujan 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 12,96 EUR teče od 15. prosinac 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,87 EUR teče od 15. siječanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,51 EUR teče od 15. veljača 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,79 EUR teče od 15. ožujak 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,32 EUR teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,56 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,13 EUR teče od 15. lipanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,01 EUR teče od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 19,27 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,42 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 19,34 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 24,19 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,32 EUR teče od 15. siječanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 19,87 EUR teče od 15. veljača 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,52 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,02 EUR teče od 15. svibanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,34 EUR teče od 15. lipanj 2020. – zakonskom kamatom koja na iznos od 0,05 EUR teče od 15. rujan 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 22,67 EUR teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,01 EUR teče od 15. lipanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,73 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,37 EUR teče od 15. siječanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,53 EUR teče od 15. veljača 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,39 EUR teče od 15. ožujak 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,42 EUR teče od 15. travanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,98 EUR teče od 15. svibanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,03 EUR teče od 15. rujan 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe parnični trošak u iznosu od 702,95 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 21.prosinca 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu kao viša medicinska sestra/tehničar u Klinici za neurologiju. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužiteljici da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvarila pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 16%, odnosno 19% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 19.rujna 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.786,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.12.2016. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva bez specifirane punomoći tužitelja. Nadalje, u preostalom dijelu smatra je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 16.prosinca 2024. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci presude.

3.3.Tuženik se usprotivio tom podnesku navodeći da tužba nije podobna za raspravljanje te kako bi istu trebala odbaciti. Nadalje, punomoćnik tuženika protivi se točki II. uređenog tužbenog zahtjeva kojim se predlaže da parnični trošak tužitelja bude isplaćen na točno specificirani račun trenutne punomoćnice tužitelja. U odnosu na vještvo, tuženik ističe kako nema prigovora.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćene razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom za sve odrađene sate; za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate; naknade za bolovanje te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimajući u obzir stvarne iznose plaća.

7.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

7.1.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

8.2.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.3.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.4.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.5.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.6.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

9.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Ines Lozić, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje 01.12.2016. do 30.09.2024. Provjerom svih platnih lista u utuženom razdoblju vještakinja utvrđuje da tužiteljici nije obračunavan dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada do 31.03.2020. dok su od travnja 2020. pa na dalje na sve sate rada izvršeni obračuni svih dodataka. Stoga, za utuženo razdoblje potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 148,51 EUR, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 41,32 EUR, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, koji proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad, iznosi 19,35 EUR, slijedom čega ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunatih dodataka na prekovremeni rad iznosi 209,18 EUR. Manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmor i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 76,13 EUR. Dakle, sveukupno potraživanje iznosilo bi 285,31 eura.

10.Na takav nalaz i mišljenje vještaka u pogledu utvrđene visine stranke nisu imale posebne primjedbe.

11.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, s time da će točan iznos odrediti nakon što tužena položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te kasnije po provedbi financijskog vještačenja, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima i znanjem za matematički izračun tražbine.

12.Tužiteljica je podneskom od 19.rujna 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.786,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.12.2016. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

13.Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev na iznos od 285,31 eura, čime je smanjila svoj tužbeni zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev od 19.rujna 2024. Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje točne mjesečne iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje jer tužitelj kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno postavila tužbeni zahtjev.

14.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.786,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 285,31 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se ipak o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bio bi potreban pristanak tuženika.

15.Međutim, očitujući se na podnesak tužitelja kojim se precizira tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka, tuženik se nije izričito protivio smanjenju tužbenog zahtjeva u smislu djelomičnog povlačenja, već se upustio u raspravljanje po preciziranom tužbenom zahtjevu, čime se presumira pristanak na povlačenje (čl.193 st.2 ZPP). Naime, očitujući se na konačno uređeni tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka, tuženik zapravo ustraje u protivljenju podnesku od 19.rujna 2024. smatrajući taj tužbeni zahtjev nepodobnim za raspravljanje, a tužbu kao takvu da je potrebno odbaciti. Dakle, tuženik se do zaključenja raspravlja nije zapravo eksplicitno očitovao na konačno postavljeni tužbeni zahtjev.

16.Stoga kako se tuženik nije izričito izjasnio o povlačenju smatra se da je na isto pristao. Shodno tome, sud je u daljnjem tijeku postupka odlučivao prema posljednjem postavljenom tužbenom zahtjevu pa tako i prilikom donošenja odluke o troškovima.

17.Sukladno odredbi prilikom odluke o trošku sud se vodio odredbama čl.154. - 155 ZPP. Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-25 bodova, za sastav podneska od 16.07.2024. -25 bodova, za zastupanje na ročištu od 16.05.2024., 18.09.2024., 04.10.2024. i 14.05.2025. -svako po 25 bodova, za podneske od 19.09.2024. i 16.12.2024.-6,25 bodova (po Tbr.8. toč.4 jer nisu obrazloženi podnesci po Tbr.8. toč.1.) i ročište za objavu-12,5 bodova, ukupno 175 bodova (1 bod=2,00 eura), odnosno 350,00 eura+25% PDV=437,50 eura+265,45 eura na ime troškova vještačenja, ukupno 702,95 eura.

17.1.U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj (toč.II izreke-rješenje sve prema čl.151. st.3 ZPP), dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

18.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

19.Na dosuđene mjesečne iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

20.Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana presuđenja pa do isplate, a kako je to navedeno u točki II. izreke odluke. Isplata parničnog troška određena je na račun punomoćnika tužiteljice sukladno čl.94. st.1. ZPP, prema kojoj odredbi je punomoćnica tužiteljice ovlaštena za primanje novaca i novčanih vrijednosti u ime tužiteljice sve prema priloženoj punomoći (rješenje Županijskog suda u Osijeku Gž R-227/2024 od 3.10.2024.).

21.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 6.lipnja 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika