REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. P-7580/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 6. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 koji glasi:
" Tuženik Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 30.194,34 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. ",
u cijelosti kao neosnovan.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. prosinca 1995. njegov osiguranik FF stradao u prometnoj nesreći koju je skrivio JF upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Zbog prouzrokovanja prometne nesreće JF je proglašen krivim presudom Općinskog suda u Zagrebu broj KS-592/97. Rješenjem tužitelja broj 14274 od 9. travnja 1997. priznato je osiguraniku tužitelja FF pravo na invalidsku mirovinu (uzrok invalidnosti predmetna ozljeda na radu. Tužitelj navodi da je protiv tuženika već vodio sporove radi nastale štete isplatom invalidske mirovine, a ovom tužbom traži naknadu štete koja mu je nastala isplatom invalidske mirovine u periodu od 1. siječnja 2022. do 30. studenog 2024. u iznosu od 30.194,34 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju, dok osporava pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva i zateznu kamatu. Navodi da tužitelj činjeničnu osnovu tužbe nalazi u prometnoj nesreći te je potrebno primijeniti onaj propis koji uređuje naknadu štete nastalu motornim vozilom u prometu. Tužitelj postupa po propisu kojim je uređena njegova djelatnost i taj propis, Zakon o mirovinskom osiguranju, daje tužitelju pravo tražiti naknadu štete. Kako je naknada štete nastala u svezi uporabe motornog vozila uređena posebnim propisom, to se u konkretnom slučaju treba primijeniti taj posebni propis, a riječ o Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu. Vrhovni sud Republike Hrvatske, a i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, kao i županijski sudovi, zauzeli su stav kako se u odnosu na obveze osiguranja prema HZMO-u primjenjuju odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23. – dalje: ZOOP), koji u odredbama članka 27. propisuje kako tužitelj ima pravo na razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama ZOMO-a, međutim kada se potražuje naknada štete vezana uz prometne nesreće, tada se, kao lex specialis, primjenjuje ZOOP. Stoga se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže ga odbiti i obvezati tužitelja na naknadu štete u visini sudske pristojbe na odgovor na tužbu.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a, PU zagrebačke, Postaje prometne policije od 1. prosinca 1995. (list 4-7 spisa), u presudu Općinskog suda u Zagrebu broj KS-592/97 od 8. travnja 1999. (list 8 - 12 spisa), u prijavu povrede na radu od 12. prosinca 1995. (list 13 - 17 spisa), u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj IN- 926041 od 9. travnja 1997. (list 18-20 spisa), u nalaz i mišljenje liječničke komisije HZMO od 18. prosinca 1996. (list 22-25 spisa), u presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Zagrebu broj P-3939/00 od 20. lipnja 2002. (list 26 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu broj P-10230/03 od 20. listopada 2004. (list 28-30 spisa), u obavijest o isplati od 17. ožujka 2006. (list 32 spisa), u obračun HZMO-a o izvršenim isplatama invalidske mirovine od 1. siječnja 2022. do 30. studenog 2024. (list 34 spisa) te u priloženu sudsku praksu.
4. Uvidom u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj IN-926041 od 9. travnja 1997. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja FF, kod kojeg je zbog povrede na radu nastao gubitak sposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 21. siječnja 1997.
5. Među strankama je prije svega sporna primjena prava. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala isplatama invalidske mirovine osiguranici prema odredbama čl. 161. u svezi sa čl. 164. ZOMO, dok je tuženik stava da je odluku o osnovanosti zahtjeva potrebno donijeti primjenom odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-u.
6. Sud Europske unije je u svojoj odluci poslovni broj C-371/12 od 23. siječnja 2014. iznio pravno shvaćanje prema kojem se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika.
7. Ovaj sud je na stajalištu da je za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a takav je stav izražen i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev- 1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, Rev-388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-68/19 od 1. ožujka 2022. i dr. 8. Nije sporno da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
9. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om temeljem kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
10. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak tako da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je uređen i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.
11. Prema tome, u ovoj pravnoj stvari o visini štete potrebno je odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
12. Odredbom čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a propisana je obveza Društvu za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pri tome se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
13. Prema tome, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.
14. Prema stavu suda teret dokaza kako osnove tako i visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem nije niti dokazao činjenice bine za donošenje odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, a imajući pri tome u vidu i očitovanje sudskog vještaka prema kojem primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a nema razlike između mirovine koja se isplaćuje i koja bi bila utvrđena zbog ozljede na radu, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti, kako je to odlučeno u toč. I izreke presude.
15. Sud nije priznao tuženiku pravo na trošak u visini sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18. i 51/23.) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Kako predmetni postupak nije pravomoćno okončan, navedeni trošak nije dospio niti je poznato hoće li tuženik biti u obvezi plaćanja istog i u kojem omjeru.
16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.
U Zagrebu, 6. lipnja 2025.
Sudac:
Andrea Grahovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.
