REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-601/2022-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika MB GEOTHERMAL d.o.o., Zagreb, Gajeva ulica 59, OIB: 06506754851, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Ivančić, odvjetnik u Ostermann Ivančić odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, protiv tuženika-protutužitelja GEOTHERMAL SOLUTIONS d.o.o., Zagreb, Visoka 6, OIB: 67407491749, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Šoljić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Planinić, Šoljić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika i zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Zorke Čavajda iz Zagreba, Radnička c. 48, posl. br. Ovrv-31/2022 od 6. travnja 2022. kojim je naloženo tuženika-protutužitelja GEOTHERMAL SOLUTIONS d.o.o., Zagreb, Visoka 6, OIB: 67407491749, platiti tužitelju-protutuženiku MB GEOTHERMAL d.o.o., Zagreb, Gajeva ulica 59, OIB: 06506754851, iznos od 337.234,00 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2022. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.045,13 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 6. travnja 2022. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da Ugovor o zajmu od 7. listopada 2015.g. sklopljen između MB GEOTHERMAL d.o.o., Zagreb, Gajeva ulica 59, OIB: 06506754851 i GEOTHERMAL SOLUTONS d.o.o., Zagreb, Visoka 6, OIB: 67407491749, ovjereno po Javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod posl.br.: OV-9837/2015 nije stupio na snagu i da nisu nastali pravni učinci istog."

III. Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu od 7. listopada 2015.g. sklopljen između MB GEOTHERMAL d.o.o., Zagreb, Gajeva ulica 59, OIB: 06506754851 i GEOTHERMAL SOLUTONS d.o.o., Zagreb, Visoka 6, OIB: 67407491749, ovjereno po Javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod posl.br.: OV-9837/2015 bez pravnih učinaka."

IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 50.137,11 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se dio zahtjeva tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 21.143,32 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 63.010,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja-protutuženika prema tuženiku- protutužitelju u iznosu od 337.234,00 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 26. siječnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i radi osiguranja nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.045,13 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 6. travnja 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, određuje se

prethodna mjera

zabranom svim bankama kod kojih se vode računi tuženika-protutužitelja da tuženiku- protutužitelju ili trećoj osobi, po nalogu tuženika-protutužitelja, isplate s računa tuženika-protutužitelja novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

II. Zabrana iz t. I. smatra se provedenom danom dostave rješenja Financijskoj agenciji.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj-protutuženik stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava za koji je ova prethodna mjera određena banke koje vode račun tuženika-protutužitelja ne smiju prenijeti s računa tuženika-protutužitelja sve dok ova zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

V. Ova mjera ostaje na snazi do isplate osigurane tražbine, odnosno do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

VI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.

VII. Odbacuje se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.182,03 EUR, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Odlučujući o prijedlogu za ovrhu javna bilježnica Zorka Čavajda iz Zagreba, Radnička c. 48 je donijela rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-31/2022 od 6. travnja 2022.

2. Tuženik (ovršenik) je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor zbog čega je javna bilježnica proslijedio spis sudu te je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje, posl. br. Povrv-1344/2022-2 od 2. lipnja 2022. (listovi 46. - 48. spisa) kojim se oglasio stvarno nenadležnim, te je riješio da će se predmet, po pravomoćnosti rješenja, proslijediti ovome sudu, kao stvarno nadležnom.

3. U nastavku postupka ovaj sud je donio rješenje posl. br. Povrv-601/2022 od 19. rujna 2022. (listovi 56. – 68. spisa) kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te je riješio da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik je u prigovoru (odgovoru na tužbu – listovi 41. – 43. spisa) pobijao rješenje o ovrsi u cijelosti. Naveo je da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju neprihvatljive vjerodostojne isprave. Pozvao se na čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona te je istakao da vjerodostojna isprave treba imati naznačenog vjerovnika, dužnika, predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Naveo je da tužitelj nije dostavio obračun kamata. Istakao je da tužitelj-protutuženik nema pravni interes za podnošenje ovršnog prijedloga i vođenja ovog postupka. Navedeno stoga jer je tužitelj-protutuženik na temelju čl. 4. ugovora o zajmu primio 4 zadužnice, a koje su ovršne isprave. Zbog navedenog, navodi tuženik-protutužitelj da tužitelj-protutuženik nema pravni interes za podnošenje tužbe. Ističe da je ugovor o zajmu prividan ugovor te da ne stvara učinke među strankama i ne može biti pravna osnova za bilo kakvo potraživanje. Ugovor o zajmu ne odgovara onome što je stvarno ugovoreno i što je bila stvarna volja, stranke su htjele nešto drugo i ugovor o zajmu se može promatrati kao dio realizacije kupoprodaje poslovnih udjela u tužitelju-protutuženiku. Stranke nisu imale stvarnu volju za ugovaranje zajma. Predlaže ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

5. Tužitelj u podnesku do 13. siječnja 2023. navodi da je čl. 3. ugovora o zajmu ugovoreno da će tužitelj-protutuženik izdati jedinstveni račun za isplatu ugovornih kamata nakon 7. listopada 2020. Stoga je tužitelj-protutuženik izdao račun na iznos od 2.540.889,54 kn. Takav račun tuženik-protutužitelj je zaprimio 9. studenoga 2021. Kako tuženik-protutužitelj nije podmirio izdani račun, to je tužitelj-protutuženik podnio prijedlog za ovrhu 26. siječnja 2022. Poziva se na čl. 31. Ovršnog zakona. Navodi da zadužnice nikada nisu izdane, a čak i da su izdane predviđene su za osiguranje glavnice, ne ugovornih kamata. Poziva se na čl. 4. u vezi s čl. 1. ugovora o zajmu. Navodi da ako su navodi tuženika-protutužitelja istiniti, zašto bi onda tuženik- protutužitelj pristao na plaćanje ugovornih kamata i sklopio sporazum o zasnivanju založnog prava na udjelima i udjelima u dobiti tuženika-protutužitelja u društvu GEOEN d.o.o. Ističe da je tadašnja zz tuženika-protutužitelja dala pisanu izjavu da neće poduzimati nikakve radnje kojima bi na bilo koji način isključila, odgodila, umanjila, opteretila ili ograničila pravo tuženika-protutužitelja na sudjelovanje u dobiti GEOEN d.o.o. U slučaju da je ugovor o zajmu prikrivao ugovor o kupoprodaji, ne bi bilo potrebe za davanjem takve izjave od strane zz tuženika-protutužitelja. Podnosi prijedlog radi osiguranja određivanjem prethodne mjere po čl. 501.a ZPP-a i to radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 337.234,00 EUR i troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.045,13 EUR.

6. U podnesku od 22. veljače 2023. tuženik-protutužitelj navodi da ugovor o zajmu od 7. listopada 2015. nije stupio na snagu. Stoga tužitelj-protutuženik ne može svoje potraživanje temeljiti na navedenom ugovoru. Ističe da je nesporno da je ugovor sklopljen ali nikada nije stupio na snagu i ne proizvodi pravne učinke. Poziva se na čl. 5. ugovora o zajmu. Ističe da su tom odredbom između stranaka ugovoreni uvjeti koji moraju biti prethodno ispunjeni da bi sam ugovor o zajmu stupio na snagu. Strane ugovora su odgodile stupanje na snagu. Nisu ispunjena četiri ugovorna uvjeta, tuženik- protutužitelj nikada nije poduzeo odgovarajuće pravne radnje i dostavio ugovornu dokumentaciju. Ugovor o zajmu sklopljen je istodobno sa sporazumom o zasnivanju založnog prava ali tuženik-protutužitelj nije nikada izdao četiri zadužnice, a niti su CR i VR izdali izjave ugovorne kao uvjet za stupanje ugovora na snagu. Poziva se na čl. 297. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da uvjet iz čl. 5. ugovora nije ispunjen. Navodi da tužitelj-protutuženik nije dokazao da je ugovor o zajmu stupio na snagu. Zajam nije nikada isplaćen. Nikada nije izvršeno plaćanje po osnovi zajma. Osporava ispravu o izvršenoj isplati zajma. Do neispunjenja ugovornih uvjeta došlo je iz razloga što nije bilo stvarne isplate zajma, a zbog čega nije bilo ni zahtjeva tužitelja- protutuženika za dostavom zadužnica. Ponavlja da stranke nisu imale stvarnu volju i namjeru za ugovaranje zajma. Ugovor o zajmu dio je realizacije kupoprodaje poslovnih udjela, odnosno služi kao pravni posao koji prikriva kupoprodajnu cijenu poslovnih udjela. Objašnjava da je namjera ugovornih strana bila izbjegavanje odgode plaćanja poreza i otklanjanje poreznih rizika, odnosno ugovor o zajmu sklopljen je isključivo u svrhu izbjegavanja plaćanja poreza na kupoprodaju poslovnih udjela. Time, navodi tuženik-protutužitelj, radi se o nedopuštenoj pobudi iz čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima zbog čega je ugovor o zajmu bez učinka. Istodobno s tim ugovorom sklopljen je i ugovor o kupoprodaji poslovnih udjela u tužitelju-protutuženiku između tuženika- protutužitelja i BLT ENERJI ELEKTRIK ENERJISI TOPTAN SATIS SANAYI VE TICARET ANONIM SIRKETI. Slijedom iznesenog, podnosi protutužbu kojom predlaže da sud utvrdi da ugovor o zajmu od 7. listopada 2015. nije stupio na snagu i da nisu nastali pravni učinci. Također, u slučaju da sud ne prihvati prvi postavljeni protutužbeni zahtjev, alternativno postavlja protutužbeni zahtjev kojim predlaže da sud utvrdi da je ugovor o zajmu bez pravnih učinaka (posebice listovi 120. i 121. spisa).

7. Tužitelj-protutuženik u odgovor na protutužbu prigovara prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora protutužbenih zahtjeva. Navodi da je zz tuženika- protutužitelja u e-mailu od 7. veljače 2023. priznao zajam u iznosu od 960.000,00 EUR. Istakao je da je CR predala pisanu izjavu sukladno ugovoru o zajmu ali da to nije učinio VR. Objašnjava da je ugovor o zajmu neformalan ugovor koji se može dopuniti ili na drugi način izmijeniti sporazumom u bilo kojem obliku. Na dan sklapanja ugovora o zajmu zz tuženika-protutužitelja potpisala je i predala izjavu te je sklopljen sporazum o zasnivanju založnog prava na udjelima i dobiti tuženika-protutužitelja u društvu GEOEN d.o.o. Sporazum o zasnivanju založnog prava je upisan, a tuženik- protutužitelj nije podnio prigovor iz čega proizlazi da je očito smatrao da postoji osigurana tražbina.

8. Tijekom postupka sud je pročitao račun tužitelja br. 8-01-91 (list 8. spisa), ugovor o zajmu sklopljen između tužitelja i tuženika (listovi 66. – 90. spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (listovi 91. – 95., 122. – 125. spis), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 96. – 102. spisa), tečajnu listu HNB-a (list 103. spisa), ovjereni prijevod potvrde o isplaćenom zajmu (listovi 104. – 107., 155. - 159. spisa), povratnica (list 108. spisa), dopis tužitelja od 22. prosinca 2017. (listovi 114. i 115. spisa), ispis s portala Poslovna Hrvatska (listovi 133. - 135.. 150. i 151. spisa), izjavu CR (listovi 136. – 141. spisa), izvadak iz glavne knjige upisa založnih prava (listovi 142. i 143. spisa), rješenje i zaključak Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. St-3525/2021-2 od 20. ožujka 2023. (listovi 146. – 149. spisa), pisano izrađeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 24. siječnja 2025. (listovi 206. – 210. spisa), saslušao svjedokinju CR (listovi 221. – 223. spisa) te zakonskog zastupnika tuženika VR (listovi 224. – 226. spisa).

9. Raspravnim rješenjem od 14. svibnja 2025. (listovi 227. i 228. spisa) sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Tako je, među ostalim, sud odbio dokazni prijedlog provođenja grafološkog vještačenja, stavljen po tuženiku-protutužitelju, a kojim je tuženik-protutužitelj imao namjeru dokazati nevjerodostojnost potpisa na dopisu tuženika-protutužitelja od 22. prosinca 2017. (listi 164. spisa). Naime, iz bez provođenja ovog dokaznog prijedloga činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari bilo je u trenutku zaključenja glavne rasprave u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke. Zbog navedenog, ne izvođenjem ovog dokaznog prijedloga nije od utjecaja na meritum spora. Naime, čak i u slučaju da je sud proveo navedeni dokazni prijedlog te utvrdio da sadašnji zz tuženika-protutužitelja zaista nije potpisao sporni dopis, takvo što ne bi utjecalo na odluku suda. Ovo stoga jer je činjenično stanje nakon dokaznog postupka utvrđeno na izvjesnoj razini. Sud nije saslušavao zz tužitelja- protutuženika jer je bivši zz tuženika-protutužitelja FR preminuo dok je tužitelj-protutuženik naveo da se neće koristiti pravom da se zz tužitelja-protutuženika saslušava u ovom predmetu (list 186. spisa). Nadalje, tuženik-protutužitelj predlagao je da sud pribavi i izvrši uvid u ovosudni predmet, posl. br. P-514/2020. Vezano uz navedeno, sud je raspravnim rješenjem od 7. lipnja 2024. upozorio i pozvao tuženika- protutužitelja da dostavi sve isprave na koje se poziva iz ovosudnog predmeta, posl. br. P-514/2020 (t. VI. raspravnog rješenja – list 165. spisa). Međutim, tuženik- protutužitelj nije postupio po uputi i pozivu suda, odnosno po odredbi iz čl. 232. st. 1. ZPP-a te nije podnio ispravu i/ili isprave na koje se poziva za dokaz svojih navoda. Također, sud nije uzeo u obzir zapisnik od 23. svibnja 2024. iz ovosudnog predmeta P-514/2020 (listovi 230. – 233. spisa), sve na temelju odredbe iz čl. 299. st. 3. ZPP-a.

10. Sud je pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-1243/2010-2 od 25. kolovoza 2010. (listovi 131. i 132. spisa).

11. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan dok su oba protutužbena zahtjeva neosnovana.

12. Predmet ovog spora po tužbenom zahtjevu jest zahtjev tužitelja-protutuženika, kao zajmodavca, protiv tuženika-protutužitelja, kao zajmoprimca, za platež ugovornih kamata u iznosu od 337.234,00 EUR na zajam dan u iznosu od 960.000,00 EUR, sve po čl. 3. st. 1. ugovora o zajmu od 7. listopada 2015.

13. Predmet ovog spora po prvotno postavljenom protutužbenom zahtjevu je zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenjem da ugovor o zajmu od 7. listopada 2015. nije stupio na snagu i nisu nastali pravni učinci. Alternativno postavljen protutužbeni zahtjev je zahtjev tuženika-protutužitelj za utvrđenje da je navedeni ugovor o zajmu bez pravnih učinaka.

14. Između stranaka nije sporno da su stranke potpisale ugovor o zajmu od 7. listopada 2015. (listovi 67. i 68. spisa).

15. Između stranaka je sporno jesu li stranke sklopile ugovor o zajmu od 7. listopada 2015. ili je stvarna volja stranaka bila sklapanje ugovora o kupoprodaji poslovnih udjela, odnosno je li ugovor o zajmu prividan pravni posao. Između stranaka je sporno je li ugovor o zajmu stupio na snagu i proizvodi li pravne učinke. Između stranaka je sporno je li navedeni ugovor o zajmu sklopljen pod utjecajem nedopuštenih pobuda jednog ugovaratelja, a za koju nedopuštenu ponudu je drugi ugovaratelj znao ili morao znati. Između stranaka je sporno je li tužitelj-protutuženik, kao zajmodavac, platio iznos zajma tuženiku-protutužitelju, kao zajmoprimcu. Između stranaka je sporno ima li tužitelj-protutuženik pravo na naplatu ugovornih kamata po ugovoru o zajmu od 7. listopada 2015. Između stranaka je sporno je li bivša zz tuženika-protutužitelja CR dala izjavu po čl. 5. t. 1. ugovora, je li tu izjavu dao sadašnji zz tuženika- protutužitelja po čl. 5. t. 2. ugovora o zajmu te je li tuženik-protutužitelj izdao četiri zadužnice po čl. 5. t. 4. u vezi s čl. 4. ugovora o zajmu. Ujedno je između stranaka sporno osiguravaju li te četiri zadužnice iznos glavnice zajma ili iznos glavnice i ugovornih kamata.

16. Prema odredbi iz čl. 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava.

17. Prema odredbi iz čl. 7. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeva i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

18. Prema odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19. Prema odredbi iz čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Tužitelj-protutuženik je podnio prijedlog za ovrhu na temelju računa br. 8-01-91 od 30. rujna 2021. (list 8. spisa). Iz računa proizlazi da tužitelj-protutuženik potražuje od tuženika-protutužitelja iznos od 337.234,00 EUR / 2.540.889,54 kn na ime ugovorne kamate na dani zajam u iznosu od 960.000,00 EUR prema ugovoru o zajmu od 7. listopada 2015., a za razdoblje od 7. listopada 2015. do 7. listopada 2020.

21. Prema odredbi iz čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 - odluka USRH, 73/2017, 131/2020, 114/2022,

– dalje u tekstu: OZ) vjerodostojna isprava je, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

22. Prema odredbi iz čl. 31. st. 2. OZ-a vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

23. Dakle, suprotno osporavanjima tuženika-protutužitelja, račun tužitelja- protutuženika br. 8-01-91 od 30. rujna 2021. je vjerodostojna isprava sukladno odredbi iz čl. 31. st. 1. OZ-a. Navedeni račun, kao vjerodostojna isprava, podoban je i sadrži sve potrebne podatke iz čl. 31. st. 2. OZ-a, pa je tako u navedenom računu naznačen vjerovnik (tužitelj-protutuženik), dužnik (tuženik-protutužitelj), predmet (ugovorne kamate na zajam), vrsta (novčana obveza), opseg (2.540.889,54 kn) i vrijeme ispunjenja obveze (10. srpanj 2021.), a čime je valjalo otkloniti, kao neosnovane, navode tuženika-protutužitelja da račun tužitelja-protutuženika na temelju kojega je zatražena ovrha nije podoban za ovrhu (odnosno za održavanje na snazi platnog naloga). Ujedno, tuženiku-protutužitelju valja navesti da ne postoji pozitivnopravni propisi koji propisuje što sadrži račun izdan za obračun kamata već taj račun (ukoliko se izdaje) sadržana što i svaki drugi izdani račun.

24. Kao što je već obrazloženo, između stranaka nije sporno da su potpisale ugovor o zajmu. Iz ugovora o zajmu od 7. listopada 2015. (listovi 67. i 68. spisa) proizlazi da će vjerovnik (ovdje tužitelj-protutuženik) osigurati zajam za financiranje poslovanja u iznosu od 960.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti izračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Uplata će se izvršiti na dužnikov račun u Erste & Steiermarkische Bank d.d. (čl. 1.). Stranke su ugovorile da se zajam daje na pet godina nakon potpisivanja ugovora od 7. listopada 2015. Otplata zajma bit će izvršena jednokratno po isteku zajma ako se stranke drugačije ne dogovore pisanim putem (čl. 2.). Stranke su suglasno ugovorile da se kamata od 7 % obračunava na godišnjoj osnovi te da se usklađuje s mjerodavnim odredbama o porezu na dobit, pritom će tužitelj-protutuženik izdati zaseban račun za kamate nakon isteka trajanja zajma. Cjelokupna otplata zajma od 960.000,00 EUR (čl. 1.) osigurava se sa četiri zadužnice (čl. 4.). Ugovor stupa na snagu kada tuženik-protutužitelj dostavi tužitelju- protutuženiku izjavu tadašnje zz da neće poduzimati nikakve radnje koje bi za rezultat mogle imati ograničenje, isključenje ili umanjenje prava na dobit, izjavu VR, sporazum o zasnivanju založnog prava i četiri zadužnice (čl. 5.).

25. U ovoj pravnoj stvari tužitelj-protutuženik ne traži povrat, odnosno isplatu iznosa glavnice od 960.000,00 EUR, već traži platež ugovornih kamata, a za koje su stranke suglasno ugovorile u odredbi iz čl. 3. st. 1. ugovora o zajmu da će se kamata obračunavati po 7 % na temelju jedne godine.

26. Uvidom u izjavu tadašnje zz tuženika-protutužitelja CR (list 69. i 81. spisa), a i iz njenog iskaza (list 221. – 223. spisa), kao svjedokinje, proizlazi da je kao bivša zz tuženika-protutužitelja dala izjavu da neće poduzimati nikakve radnje koje bi mogle za rezultat mogle imati ograničenje, isključenje ili umanjenje prava na dobit u društvu GEOEN d.o.o.

27. Izjava sadašnjeg zz tuženika-protutužitelja VR, koja je ugovorena čl. 5. t. 2. ugovora o zajmu nije potpisana po sadašnjem zz tuženika-protutužitelja, a tadašnjem izvanbračnom suprugu bivše zz tuženika-protutužitelja (listovi 70., 71., 82., 83. spisa).

28. Između stranaka nije sporno da je potpisan i sklopljen sporazum o zasnivanju založnog prava od 15. listopada 2021. (listovi 72. – 77. spisa), čime su stranke postupile po čl. 5. t. 3. ugovora o zajmu (posebice list 68. spisa). Također, između stranaka nije sporno da je navedeni zalog i upisan (listovi 142. i 143. spisa), kao i da se tuženik-protutužitelj nije žalio na upis navedenog sporazuma o zasnivanju založnog prava.

29. Uvidom u dopis tuženika-protutužitelja od 22. prosinca 2017. vidljivo je da je taj dopis potpisan po zz tuženika-protutužitelja VR. Ovaj potpis tuženik- protutužitelj osporava te predlaže provođenje grafološkog vještačenja. Taj dokazni prijedlog sud je odbio iz već obrazloženih razloga. Iz dopisa proizlazi da je u njemu zz tuženika-protutužitelja naveo da mu je, među ostalim, cilj bilo i predvidjeti dinamiku vraćanja zajma od 960.000,00 EUR tužitelju-protutuženiku u slučaju potrebe povrata tog zajma. Međutim, tuženik-protutužitelj osporava vjerodostojnost i potpis na predmetnom dopisu.

30. Sud je saslušao svjedokinju CR, direktoricu i zakonsku zastupnicu tuženika-protutužitelja u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu na glavnoj raspravi 14. svibnja 2025. (listovi 221. – 223. spisa). Svjedokinja je navela da je ugovor o zajmu potpisala te da je ubrzo, odnosno 29. listopada 2015. prestala biti direktoricom tuženika-protutužitelja. Ovaj posao pregovarao se između nje i sadašnjeg zz VR, s jedne strane i C, s druge strane. Osim njih troje, u pregovorima je sudjelovala i osoba koja je prevodila za CRL. Potvrdila je da je potpisala ugovor o zajmu ali da pravna priroda tog ugovora nije bila pozajmljivanje novca. Objasnila je da se tužitelj-protutuženik početkom 2015. javio na pet koncesija koje je sve uspješno dobio. Tuženik-protutužitelj ima 20 % vlasničkih udjela u tužitelju- protutuženiku dok preostalih 80 % drži BLT. Rekla je da ona ima saznanja o svemu do listopada 2015. u kojem razdoblju su bili idilični odnosi između VR i CRL. Pojasnila je da je u stvari BLT želio preuzeti cjelokupni geotermalni sektor u RH i da im VR bude poslovni partner pa su zato ponudili da otkupe poslovne udjele od tuženika- protutužitelja u tužitelju-protutuženiku. U to vrijeme krajem 2015. prestajala je izvanbračna zajednica između nje i VR. Rekla je da je upravo zato bila zajednička odluka nje i sadašnjeg zz tuženika-protutužitelja da se ide na ovakve ugovore sve u svrhu odgode poreznih obveza. Tako bi došlo do odgode poreznih obveza za razdoblje od godinu ili dvije. Zato su ugovor o prijenosu poslovnih udjela i ugovor o zajmu sklopljen na isti dan. Istakla je da se ne radi o nikakvoj pozajmici već je sve suradnja. Potpisala je izjavu da neće poduzimati nikakve radnje u pogledu raspolaganja s dobiti u društvo GEOEN. Ne zna je li ikakvu izjavu potpisao VR. Potpisala je sporazum o zasnivanju založnog prava ali taj sporazum nikada nije trebao biti aktivan jer pozajmica nikada nije postojala već su stranke imale jasno definiranu poslovnu suradnju. Zadužnice su bile izdane ali se ne sjeća jesu li predane dok ih ona nije predala. Između stranaka je bilo dogovoreno da će se izvršiti prijenos poslovnih udjela za vrijednost od 1.000.000,00 EUR, od tog iznosa iznos od 960.000,00 EUR stavljen je u ugovor o zajmu, dok je preostali iznos od 40.000,00 EUR stavljen u ugovor o prijenosu poslovnih udjela, a tako je učinjeno zbog porezne obveza koja bi nastala za tuženika- protutužitelja, kao prodavatelja poslovnih udjela. Da je stavljena prava vrijednost poslovnih udjela od 1.000.000,00 EUR, u proljeće 2016. bi za tuženika-protutužitelja nastala porezna obveza od 200.000,00 EUR, a ovako je nastala porezne obveza od 8.000,00 EUR. Ovakvo postupanje objašnjeno je C, koji na to nije ništa rekao jer ga se to nije ticalo. Stranke su potpisale i ugovor o poslovnih suradnji i to na isti dan kada i ostale ugovore.

31. Sud je djelomično prihvatio iskaz svjedokinje CR i to u dijelovima u kojima je iskaz sukladan ispravama u spisu, odnosno ugovoru o zajmu od 7. listopada 2015. i izjavi svjedokinje, kao tadašnje zz tuženika-protutužitelja, danoj na taj dan, kao i sporazumu o zasnivanju založnog prava. Sud u preostalim dijelovima nije prihvatio iskaz svjedokinje CR jer svjedokinja nije iskazivala, prije svega životno, a zatim i uvjerljivo, sigurno te dosljedno. Pritom je sud uzeo u obzir da se radi o bivšoj zakonskoj zastupnici tuženika-protutužitelja, a koja je istovremeno bila i izvanbračna supruga sadašnjeg zakonskog zastupnika tuženika-protutužitelja, zbog čega odnos svjedokinje i sadašnjeg zz tuženika-protutužitelja valja razmatrati i šire od obvezno pravnih odnosa, dok je istovremeno prilagođavanjem iskaza svjedokinja imala i/ili mogla imati određenu korist upravo zbog tih širih odnosa s zz tuženika-protutužitelja, a što potvrđuje u svoj iskazu i sam zz tuženika-protutužitelja (dobila 1.000.000,00 EUR na kraju bračne zajednice iz novca koji je tuženik-protutužitelj primio od tužitelja- protutuženika).

32. Na istoj glavnoj raspravi sud je saslušao i sadašnjeg zz tuženika-protutužitelja VR (listovi 223. – 226. spisa) koji je naveo da su posao dogovarali on, CR i C, a da CRL nije dogovarala posao već je ona samo prevodila za C. Naveo je da je s C dogovorio da osnuju tužitelja-protutuženika u kojem je vlasničke udjele u omjeru od 20 % imao tuženik-protutužitelj i BLT u omjeru od 80 %. Njegov posao bilo je prepoznati geotermalne potencijale u RH, osigurati raspisivanje natječaja za dozvole za istraživanje i eksplantaciju geotermalne energije te osvojiti raspisane natječaje. Svoje obveze uspješno je i obavljao. Tužitelj-protutuženik se javio na četiri različita natječaja za dozvolu za istraživanje i eksploataciju zbog čega je vrijednost tužitelja-protutuženika značajno porasla i to u iznosima od 10-tak milijuna eura. Usporedbe radi rekao je da je prodao jednu takvu dozvolu, a koja ne spada u ove četiri prethodno navedene dozvole, za vrijednost od 12.000.000,00 EUR. Objasnio je da se krajem 2015. rastajao od CR te ga je ona nagovorila da proda poslovne udjele jer joj je hitno trebao novac, a zbog čega je postignut dogovor za prodaju poslovnih udjela BLT-e za vrijednost od 1.000.00,00 EUR. CR je htjela uzeti cijeli iznos od 1.000.000,00 EUR iz tuženika-protutužitelja. Radi toga, on je rekao da se dio tog iznosa od 960.000,00 EUR stavi u ugovor o zajmu. Sve je to objasnio C. C je to iskoristio i uzeo hipoteku na petu koncesiju. Objasnio je da je u stvari između stranaka dogovorena kupoprodajna cijena za poslovne udjele u iznosu od 1.000.000,00 EUR. On je dao uputu da iznos od 960.000,00 EUR ide u zajam, a iznos od 40.000,00 EUR ide u kupoprodajni ugovor jer mu je novac trebao da isplati CR. Takvu uputu je dao jer su mu porezni savjetnici i pravnici savjetovali da sve mora biti uvjerljivo s obzirom na to da mu je rečeno da će porezna uprava sve shvatiti kao prividnu cijenu kupoprodaje ako se ne sklopi sporazum o zasnivanju založnog prava zbog čega je takav sporazum sklopljen. Rekao je da je C zlouporabio njegovo povjerenje. Naveo je da je CR dala izjavu, a da on nije dao izjavu. Izjavu nije dao jer svrha ugovora o zajmu nije bilo njegovo dospijeće. Nikada nisu izdane zadužnice. Za tuženika-protutužitelja, bi u slučaju navođenja kupoprodajne cijene za poslovne udjele od 1.000.000,00 EUR, nastala porezna obveza od 20 % toga iznosa. Ugovor o zajmu nikada nije stupio na snagu, a niti je dospjela obveza. Tužitelj-protutuženik nema pravo potraživati naplatu ugovorne kamate. Ugovor o prijenosu poslovnih udjela i ugovor o zajmu sklopljeni su istoga dana. Tuženik-protutužitelj nije primio uplatu s doznakom "zajam". Namjera stranaka je bila kupoprodaja poslovnih udjela u društvu tužitelja- protutuženika.

33. Sud nije prihvatio iskaz zz tuženika-protutužitelja jer je suprotan ispravama u spisu.

34. Iz potvrde KentBank d.d. (list 505. – 507. spisa) proizlazi da je tužitelj- protutuženik tuženiku-protutužitelju uplatio iznos od 967.071,47 EUR / 7.286.400,00 kn. Uplata je izvršena 17. listopada 2015. u 17:13:01. Uplata je izvršena tuženiku- protutužitelju na žiroračun [broj bankovnog računa], a koji račun i odgovara IBAN-u koji je između stranaka ugovoren kao IBAN tuženika-protutužitelja po čl. 1. ugovora o zajmu od 7. listopada 2015. (list 67. u vezi s listom 105. spisa). Pod opis plaćanja naznačeno je da se radi o prijenosu sredstava.

35. S obzirom na to da je tuženik osporavao potvrdu KentBank d.d. od 7. listopada 2015., to je sud pozvao treću osobu KentBank d.d. na očitovanje o vjerodostojnosti isprave koju je izdala (rješenjem od 7. lipnja 2024. – listovi 169. – 171. spisa). KentBank d.d. odgovorila je dopisom od 25. lipnja 2024. kojim je potvrdila vjerodostojnost potvrde o plaćanju, odnosno potvrdila da je izvršila plaćanje iznosa od 7.286.400,00 kn 7. listopada 2015. (list 176. i 180. spisa) s računa tužitelja- protutuženika na račun tuženika-protutužitelja.

36. S obzirom na to da je tuženik-protutužitelj i dalje osporavao uplatu iznosa zajma, kao i visinu ugovornih kamata po čl. 3. st. 1. ugovora o zajmu, to je sud rješenjem od 26. studenoga 2024. (listovi 192. – 194. spisa) odredio financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

37. Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja sačinila je nalaz i mišljenje 24. siječnja 2025. (listovi 206. – 210. spisa) te je utvrdila da je tužitelj-protutuženik sa svog poslovnog računa doznačio iznos od 960.000,00 EUR / 7.286.400,00 kn na poslovni račun tuženika-protutužitelja. Ujedno je izračunala da ugovorne kamate od 7 %, na godišnjoj osnovi, za razdoblje od 7. listopada 2015. do 7. listopada 2020., iznose ukupno 336.042,76 EUR / 2.540.889,54 kn (preračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan 7. listopada 2015.). Zaključno, vještakinja je utvrdila da ugovorne kamate odgovaraju iznosu naznačenom u računu tužitelja-protutuženika br. 8-01-19 od 30. rujna 2021. (posebice list 210. spisa).

38. Na nalaz i mišljenje od 24. siječnja 2025. tužitelj-protutuženik se očitovao u podnesku od 10. ožujka 2025. (listovi 218. i 219. spisa) te ukazao da je prilikom izrade nalaza i mišljenja očito došlo do omaške u pisanju u odnosu na korišten srednji tečaj. Na nalaz i mišljenje tuženik-protutužitelj nije se očitovao te nije stavio prigovore na pisano izrađeni nalaz i mišljenje.

39. Vezano uz podnesak tužitelja-protutuženika od 24. siječnja 2025., pisano se očitovala stalna sudska vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. u podnesku od 19. ožujka 2025. (list 220. spisa). Navela je da se radi o očitoj omašci u pisanju mišljenja te je dala konačno mišljenje iz kojeg proizlazi da je tužitelj- protutuženik sa svog poslovnog računa doznačio tuženiku-protutužitelju iznos od 960.000,00 EUR, odnosno iznos 7.286.400,00 kn. Navela je da ugovorne kamate na navedeni iznos od 7 % na godišnjoj osnovi u razdoblju počev od 7. listopada 2015. do 7. listopada 2020. iznose 336.042,76 EUR., a koji iznos odgovara iznosu iz utuženog računa od 2.540.889,54 kn, preračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan 7. listopada 2020.

40. Na pisano očitovanje vještakinje od 19. ožujka 2025. stranke nisu imale prigovora i primjedbi.

41. Zbog navedenog, a kako je nalaz i mišljenje od 24. siječnja 2025. ispravljen 19. ožujak 2025., stručan, detaljan, obrazložen te matematički prikazan, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, odnosno ispravak te vještakinju nije pozivao na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, sve primjenom odredbe iz čl. 492.c st. 3. ZPP-a.

42. Slijedom iznesenog, sud je ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka utvrdio da su stranke ovog predmeta sklopile ugovor o zajmu od 7. listopada 2015. Sklopljenim ugovorom o zajmu stranke su ugovorile da tužitelj-protutuženik, kao zajmodavac, pozajmi tuženiku- protutužitelju, kao zajmoprimcu, iznos zajma od 960.000,00 EUR (posebice čl. 1. ugovora o zajmu od 7. listopada 2015.). Sud je ujedno utvrdio da je iznos zajma od strane tužitelja-protutuženika, kao zajmodavca, i uplaćen tuženiku-protutužitelju, kao zajmoprimcu i to istoga dana 7. listopada 2015. (potvrda KentBank d.d. - list 105., dopis KentBank d.d. do 25. lipnja 2024. - list 176. spisa, nalaz i mišljenje od 24. siječnja 2025. te ispravak nalaza i mišljenja od 19. ožujka 2025. – listovi 206. – 210. i 220. spisa). Nadalje, sud je utvrdio da su stranke ugovorom o zajmu od 7. listopada 2015. ugovorile i plaćanje ugovornih kamata od 7 % na godišnjoj osnovi. Sud je utvrdio da ugovorne kamate na iznos glavnice od 960.000,00 EUR za razdoblje od 7. listopada 2015. do 7. listopada 2020. iznose 336.042,76 EUR / 2.540.889,54 kn (nalaz i mišljenje i ispravak nalaza i mišljenja – posebice list 220. spisa), a što odgovara iznosu naznačenom u računu tužitelja-protutuženika br. 8-01-91 od 30. rujna 2021. (list 8. spisa), koji iznos tužitelj-protutuženik i potražuje u ovome postupku.

43. Valja navesti da neosnovano upite tuženik-protutužitelj da tužitelj-protutuženik nema pravni interes za podnošenje prijedloga za ovrhu, odnosno sada tužbe jer da raspolaže s četiri zadužnice izdane na temelju ugovora o zajmu od 7. listopada 2015. Naime, sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da tuženik- protutužitelj nije nikada ni izdao zadužnice, a koje je bio dužan izdati po čl. 5. t. 4. u vezi s čl. 4. ugovora o zajmu od 7. listopada 2015. Kako zadužnice nikada nisu izdane, to tužitelj-protutuženik ni ne raspolaže s ovršnom ispravom, suprotno upiranju tuženika-protutužitelja. Međutim, čak i da je tuženik-protutužitelj postupio po čl. 5. t. 4. u vezi d čl. 4. ugovora o zajmu te izdao tužitelju-protutuženiku četiri zadužnice, to tužitelj-protutuženik i dalje ne bi raspolagao s ovršnom ispravom za naplatu potraživanja iz ovoga predmeta, odnosno za naplatu ugovornih kamata po čl. 3. st. 1. ugovora o zajmu. Ovo stoga jer je čl. 4. ugovora o zajmu između stranaka ugovoreno da se cjelokupna otplata iznosa zajma osigurava sa četiri zadužnice u ukupnom iznosu od 960.000,00 EUR (tri zadužnice u iznosu od 250.000,00 EUR i jedna zadužnica u iznosu od 210.000,00 EUR). Pritom je čl. 1. ugovora o zajmu između stranaka jasno i određeno ugovoreno što je to iznos zajma, a čija se cijela otplata osigurava zadužnicama iz čl. 4. ugovora. Naime, iznos zajma, sukladno dogovoru između stranaka, odnosno po ugovoru o zajmu, jest upravo iznos glavnice od 960.000,00 EUR (čl. 1. i čl. 4. ugovora o zajmu – listovi 67. i 68. spisa). Time čak i da su zadužnice izdane, ne bi osiguravale naplatu potraživanja iz ovoga predmeta – ugovornih kamata.

44. Prema odredbi iz čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

45. Prema odredbi iz čl. 319. st. 1. ZOO-a odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase. Pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim tim Zakonom. S obzirom na to da je ugovorna odredba čl. 1. o zajmu i iznosu zajma iz ugovora od 7. listopada 2015. jasna, to se navedena odredba primjenjuje onako kako i glasi, sve primjenom čl. 319. st. 1. ZOO-a. Navedena odredba nije sporna zbog čega nema mjesta primjeni čl. 319. st. 2. ZOO-a. Također, i odredba čl. 3. ugovora o zajmu od 7. listopada 2015. jasna je i određena te iz nje valja zaključiti da je između stranaka ugovorena obveza tuženika-protutužitelja platiti tužitelju-protutuženiku ugovorne kamate koje se obračunavaju na razdoblju od jedne godine (ugovoreno čl. 3. st. 1. ugovora o zajmu, a propisano i sukladno čl. 26. st. 5. ZOO-a). Stoga nema mjesta ni u odnosu na čl. 3. ugovora o zajmu primjeni odredbe iz čl. 319. st. 2. ZOO-a.

46. Tuženik-protutužitelj u postupku neosnovano tvrdi da je ugovor o zajmu od 7. listopada 2015. prividan ugovor.

47. Prema odredbi iz čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

48. S navedenim u vezi, tuženik-protutužitelj nije ni pokušao, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazati da je udovoljeno pretpostavkama za pravnu valjanost nekog drugog ugovora (za pretpostaviti je, prema navodima tuženika-protutužitelja, da bi se to radilo o ugovoru o kupoprodaji poslovnih udjela tuženika-protutužitelja u tužitelju-protutuženiku). Stoga je valjalo, kao neosnovane, otkloniti navode tuženika- protutužitelja kojima ističe, a ne dokazuje da se radi o prividnom ugovoru iz čl. 285. st. 1. ZOO-a.

49. Dakle, a kako je sud utvrdio da su stranke ugovorile plaćanje ugovornih kamata na iznos zajma od 960.000,00 EUR na godišnjoj razini, to je valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos tih ugovornih kamata od 2.540.889,54 kn odnosno za iznos od 337.234,00 EUR po fiksnom tečaju konverzije od 1 EUR = 7,53450 HRK.

50. Prema odredbi iz čl. 31. st. 2. ZOO-a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

51. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 22. siječnja 2022., to od toga dana tužitelj, protutuženik ima pravo potraživati i zatezne kamate na ugovorne kamate iskazane u apsolutnom iznosu, sve primjenom odredbe iz čl. 31. st. 2. ZOO-a.

52. Stoga je valjalo odlučiti na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a kao u t. I. izreke presude.

53. Nadalje, tuženik-protutužitelj tijekom postupka tvrdi i da ugovor o zajmu nije nikada stupio na snagu i da zbog toga nisu nastali pravni učinci navedenog ugovora. S tim u vezi tuženik-protutužitelj ističe da bivša zz tuženika-protutužitelja nije dala izjavu iz čl. 5. t. 1. ugovora, izjavu nije dao ni sadašnji zz tuženika-protutužitelja iz čl. 5. t. 2. ugovora te nikada nisu izdane četiri zadužnice po čl. 5. t. 4. ugovora o zajmu.

54. Sud je u postupku, suprotno navodima tuženika-protutužitelja, utvrdio da je bivša zz tuženika-protutužitelja CR dala izjavu, čime je postupljeno po čl. 5. t. 1. ugovora o zajmu. Izjavu nije dao sadašnji zz tuženika-protutužitelja VR, čime nije postupljeno po čl. 5. t. 2. ugovora o zajmu. Također, a kako u spis nisu dostavljene zadužnice te s obzirom na navode i osporavanja stranaka (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., sve u vezi s čl. 221.a ZPP-a), sud je utvrdio da nisu izdane četiri zadužnice. Stoga je istina da nisu ostvarene dvije pretpostavke i to pretpostavka iz čl. 5. t. 2. i t. 4. ugovora o zajmu dok su ostvarene druge dvije preostale pretpostavke i to pretpostavke iz čl. 5. t. 1. i 3. ugovora o zajmu.

55. S navedenim u vezi, tuženik-protutužitelj u postupku tvrdi da je ugovor sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovog učinka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice (izjava VR i četiri zadužnice).

56. Prema odredbi iz čl. 297. ZOO-a ugovor je sklopljen pod uvjetom ako nastanak ili prestanak njegovih učinaka zavisi od buduće i neizvjesne činjenice. Ako je sklopljen pod odgodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, učinci ugovora nastaju od trenutka njegova sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje strana ne proistječe što drugo (st. 2.). Ako je sklopljen pod raskidnim uvjetom, učinci ugovora prestaju kad se uvjetu udovolji (st. 3.). Uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen (st. 4.).

57. Međutim, stav je ovog suda da neosnovano upire tuženik-protutužitelj na primjenu odredbe iz čl. 297. ZOO-a. Ovo stoga jer je ugovor o zajmu od 7. listopada 2015. u cijelosti konzumiran, odnosno ispunjen. Dakle, tužitelj-protutuženik je, kao zajmodavac, isplatio iznos ugovorenog zajma tuženiku-protutužitelju, kao zajmoprimcu, a tuženik-protutužitelj je uplaćeni iznos i prihvatio (tuženik-protutužitelj tijekom postupka ne tvrdi da nije prihvatio iznos od 960.000,00 EUR i/ili da je taj iznos vratio tužitelju-protutuženiku).

58. Ujedno valja navesti da je ugovor o zajmu neformalni ugovor, pa su tako neformalne i njegove izmjene i dopune, dok stranke konkretnog ugovora o zajmu iz ovog predmeta od 7. listopada 2015. između sebe nisu izričito ugovorile pisano ugovaranje izmjena i dopuna ugovora o zajmu (osim roka zajma po čl. 2. st. 2. ugovora o zajmu).

59. Prema odredbi iz čl. 289. st. 1. ZOO-a ugovorne strane mogu se sporazumjeti da poseban oblik bude pretpostavka nastanka i valjanosti njihova ugovora. Kao što je već obrazloženo, stranke ugovora o zajmu nisu ugovorile poseban oblik kao pretpostavku za nastanak i valjanost izmjena i dopuna ugovora o zajmu iz listopada 2015.

60. Čak i u slučaju da su stranke ugovorile pisanu formu za sve izmjene i dopune ugovora o zajmu, to bi došlo do primjene odredbe iz čl. 294. ZOO-a kojom je propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo. S navedenim u vezi, a kako je već više puta obrazloženo ugovor je ispunjen u cijelosti ili u pretežnom dijelu (tužitelj-protutuženik je uplatio iznos zajma tuženiku-protutužitelju, a uplaćeni novčani iznos tuženik-protutužitelj je i prihvatio te zadržao).

61. Pritom valja navesti da tuženik-protutužitelj neosnovano upire da nije podnio tužitelju-protutuženiku zahtjev za isplatu zajma za financiranje. Ovo stoga što takav preduvjet za isplatu zajma nije ni ugovoren pisanim, jasnim i određenim ugovorom o zajmu od 7. listopada 2015. dok je istovremeno tuženik-protutužitelj prihvatio uplaćeni iznos. Također, tuženik nije tvrdio, pa time niti dokazao, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP- a, da su stranke ugovorile podnošenje zahtjeva za isplatu zajma.

62. Valja navesti da sud o činjeničnim navodima stranaka i osporavanjima stranaka odlučuje ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a). Sud odlučuje na temelju dokaza u svakom pojedinom spisu. Provedbom dokaznog postupka u ovom predmetu sud je došao do saznanja da su između stranaka postoji komplicirani poslovni odnosi, kao i da su stranke između sebe sklapale više ugovora, pa tako ugovor o kupoprodaji poslovnih udjela, ugovor o prijenosu poslovnih udjela, ugovor o poslovnoj suradnji itd., a koje sud nije imao u ovome spisu. Pritom valja navesti da trgovački sud u pravilu odlučne činjenice utvrđuje na temelju isprava, sve primjenom odredbe iz čl. 492.a ZPP- a.

63. Slijedom iznesenog, valjalo je odbiti, kao neosnovan, prvi postavljeni protutužbeni zahtjev kojim tuženik-protutužitelj traži da ugovor o zajmu nije stupio na snagu i da nisu nastali pravni učinci navedenog ugovora. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u t. II. izreke presude.

64. Također, tuženik-protutužitelj tijekom postupka tvrdi da je ugovor o zajmu od 7. listopada 2015. sklopljen na temelju nedopuštene pobude za koju je znao i tužitelj- protutuženik. I takav navod tuženika-protutužitelja valjalo je otkloniti, kao neosnovan. Naime, tuženik-protutužitelj nije, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, dokazao da je zaista ugovorio kupoprodaju poslovnih udjela za kupoprodajnu cijenu od 1.000.000,00 EUR, nije dokazao da je od tog iznosa, iznos od 960.000,00 EUR zaista i stavljen u zajam, a da je ostatak stavljen u kupoprodajni ugovor (u spisu nema ugovora o kupoprodaji i prijenosu poslovnog udjela), a niti je dokazao da je za sve to C znao ili morao znati za nedopuštenost pobude na temelju koje i zbog koje je tuženik-protutužitelj sklapao ugovor o zajmu. Zbog navedenog, o nedopuštenosti pobude, a kako nedopuštenost pobude osporava tužitelj-protutuženik, sud je odlučio primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a te je zaključio da ugovor o zajmu 7. listopada 2015. nije sklopljen iz nedopuštene pobude, koja je istovremeno bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i da je za to drugi ugovaratelj znao ili morao znati. Zbog navedenog, nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 273. st. 1. ZOO-a te ugovor nije bez učinka, suprotno upiranju tuženika-protutužitelja.

65. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. III. izreke presude.

66. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/12., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje u tekstu: Tarife), kao i odredbi Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/2021., 18/2022. i 154/2022. – dalje u tekstu: Pravilnika). Pritom je sud prilikom odmjeravanja troškova parničnog postupka uzeo da je vrijednost tužbenog zahtjeva 337.234,00 EUR / 2.540.889,54 kn dok je za vrijednost oba postavljena protutužbena zahtjeva uzeo da je vrijednost predmeta spora 100.000,00 EUR. Raspravnim rješenjem do 14. svibnja 2025. (listi 227. spisa) sud je riješio da je vrijednost predmeta spora po oba postavljena protutužbena zahtjeva 100.000,00 EUR. Naime, prilikom podnošenja protutužbe 22. veljače 2023. (listovi 116. – 121. spisa) tuženik-protutužitelj nije označio vrijednost predmeta spora po protutužbenim zahtjevima. Na navedeno ukazao je tužitelj- protutuženik u podnesku od 8. ožujka 2023. te je predložio da se kao vrijednost predmeta spora uzme vrijednost iznosa ugovornih kamata (posebice listovi 126. i 127. spisa). S obzirom na to da su oba protutužbena zahtjeva postavljena na utvrđenje i to prvotno postavljeni protutužbeni zahtjev na utvrđenje da ugovor nije stupio na snagu i da nisu nastali pravni učinci dok je alternativno postavljen protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovor bez pravnih učinaka, to je sud zaključio da se ne radi o novčanim protutužbenim zahtjevima, odnosno zahtjevima za isplatu te je na temelju odredbe iz čl. 40. st. 3. ZPP-a a u vezi s čl. 10. st. 1. ZPP-a, riješio da je vrijednost protutužbenog zahtjeva 100.000,00 EUR. Ovakav zaključak sud je izveo prvenstveno stoga što je tužbeni zahtjev postavljen na ugovorne kamate, a ne na samo glavno potraživanje iz ugovora o zajmu. Stoga je, a u odnosu na vrijednost tužbenog zahtjeva od 337.234,00 EUR vrijednost jedne radnje 2.537 bodova, odnosno 5.074,00 EUR. U odnosu na vrijednog tužbenog zahtjeva od 337.234,00 EUR i na vrijednost protutužbenih zahtjeva od 100.000,00 EUR vrijednost jedne radnje je 3.289 bodova, odnosno 6.578,00 EUR, sve primjenom Tbr. 7.1. Tarife.

67. Stoga, a kako je u cijelosti uspio u sporu, tužitelju-protutuženiku valjalo priznati nastale troškove ovršnog postupka i to za sastav prijedloga za ovrhu iznos od 3.372,49 EUR / 25.410,00 kn, uvećano za PDV-e, na temelju Tbr. 11.1. Tarife, kao i trošak naknade javnog bilježnika i to predujma i ostatka nagrade po čl. 5. Pravilnika u ukupnom iznosu od 663,61 EUR / 5.000,00 kn, uvećano za PDV-e. Zbog navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u odnosu na cjelokupne nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.045,13 EUR / 38.012,50 kn. Na dosuđene ovršne troškove valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od 6. travnja 2022. (list 33. spisa) do isplate na temelju odredbe iz čl. 30. st. 2. OZ-a.

68. Nadalje, u odnosu na potrebne parnične troškove sud je odlučivao u granicama postavljenog troškovnika predanog do zaključenja glavne rasprave (list 234. spisa) te je tužitelju-protutuženiku priznao trošak sastava podneska i odgovora na protutužbu od 8. ožujka 2023. u iznosu od 6.578,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava prijedloga za prethodnu mjeru u iznosu od 5.074,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 10. ožujka 2025. kojim se tužitelj-protutuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještakinje u iznosu od 6.578,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištu 7. veljače 2023. u iznosu od 5.074,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife (na navedenom ročištu raspravljalo se o glavnoj stvari ali samo o tužbenom zahtjevu, ročištu od 7. lipnja 2024. u iznosu od 6.578,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, ročištu od 12. studenoga 2024. u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.2. Tarife (tužitelj-protutuženik traži trošak zastupanja na navedenom ročištu u iznosu od 100,00 EUR) i ročištu 14. svibnja 2025. u iznosu od 6.578,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV-e. Tužitelju-protutuženiku valjalo je priznati i troškove financijskog vještačenja u plaćenom iznosu od 500,00 EUR, kao i troškove plaćene sudske pristojbe na prijedlog za prethodnu mjeru od 165,90 EUR, na rješenje o prethodnoj mjeri u plaćenom iznosu od 165,90 EUR i na presudu u iznosu kako tužitelj-protutuženik i traži taj trošak od 331,81 EUR. Slijedom iznesenog, valjalo je dosuditi tužitelju-protutuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 50.137,11 EUR, a na troškove parničnog postupka dosuditi zatezne kamate po čl. 29. st. 2. ZOO-a i stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (tužitelj-protutuženik u odnosu na nastale troškove ovršnog postupka potražuje zatezne kamate po navedenoj stopi zbog čega je i u odnosu na troškove parničnog postupka sud primijenio navedenu stopu zateznih kamata).

69. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke presude.

70. Međutim, valjalo je odbiti dio zahtjeva tužitelja-protutuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 21.143,32 EUR sa zateznim kamatama. Naime, podnesci od 18. srpnja 2024. i 27. studenoga 2024. te njihov trošak, sve uvećano za PDV-e, nisu bili potrebni za vođenje parnice. Tužitelj-protutuženik potražuje previsoko sudsku pristojbu za prijedlog za prethodnu mjeru u iznosu od 331,81 EUR i za rješenje o prethodnoj mjeri u istom iznosu dok je tužitelju- protutuženiku taj trošak nastao za prijedlog u iznosu od 165,90 EUR te za rješenje o prethodnoj mjeri u istom iznosu. Također, tužitelj za jednu radnju u odnosu samo na tužbeni zahtjev traži iznos od 5.082,00 EUR dok je sud odmjeravao za jednu radnju u odnosu samo na tužbeni zahtjev iznos od 5.074,00 EUR, sve primjenom Tbr. 7.1. Tarife. U odnosu na tužbeni i protutužbene zahtjeve tužitelj-protutuženik traži 10.064,00 EUR dok je sud odmjeravao iznos od 6.578,00 EUR, sve primjenom Tbr. 7.1. Tarife, što je već prethodno obrazloženo.

71. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. V. izreke presude.

72. S obzirom na to da tuženik-protutužitelj nije uspio ni u odnosu na tužbeni zahtjev, ni u odnosu na protutužbene zahtjeve, to je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, valjalo odbiti kao neosnovan, sve primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a. Zbog navedenog, valjalo je odlučiti kao u t. VI. izreke presude.

73. Odredbom iz čl. 501.a ZPP-a određeno je da će sud, u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

74. Tužitelj-protutuženik je u podnesku od 13. siječnja 2023. (listovi 61. – 65. spisa) predložio određivanje prethodne mjere sukladno odredbi čl. 501.a ZPP-a radi osiguranja novčane tražbine glavnice u iznosu od 337.234,00 EUR sa zateznim kamatama, kao i radi osiguranja nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.045,13 EUR sa zateznim kamatama.

75. S obzirom na to da je tužitelj-protutuženik uspio u ovoj pravnoj stvari sa zahtjevom za isplatu glavnice u cijelosti od 337.234,00 EUR sa zateznim kamatama, kao i u odnosu na ovršne troškove u iznosu od 5.045,13 EUR sa zateznim kamatama, to je valjalo odrediti osiguranje tražbina određivanjem prethodne mjere, sve primjenom odredbe iz čl. 501.a ZPP-a.

76. Slijedom navedenog, na temelju odredbe iz čl. 501.a ZPP-a riješeno je kao u t. I. izreke rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 1. t. 3. OZ-a kao u t. II. izreke rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 3. OZ-a kao u t. III. izreke rješenja, na temelju odredbe iz čl. 335. st. 4. OZ-a kao u t. IV. izreke rješenja, na temelju čl. 337. st. 2. ZPP- a odlučeno je kao u t. V. izreke rješenja, dok je na temelju čl. 338. st. 6. kao u t. VI. izreke rješenja.

77. Valjalo je odbaciti, kao nedopuštene, zahtjeve tužitelja-protutuženika za naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu te predujma i ostatka naknade javnog bilježnika. Naime, o navedenom dijelu troškova i to nastalih ovršnih troškova sud je već odlučio unutar platnog naloga, sve primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a. Stoga je valjalo riješiti kao u t. VII. izreke rješenja.

U Zagrebu 6. lipnja 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 8 dana od primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi pismeno Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 663,61 EUR

2. tuženiku, po pun., uz nalog za presudu 146,45 EUR

3. FINA

4. kal. 30 dana