Psp-100/2022.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu tog suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice: UU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ĐU, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika: AU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu Gluić, Ninčević iz Zadra, radi smetanja posjeda, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 6. svibnja 2025. godine u nazočnosti tužiteljice UU osobno uz punomoćnika odvjetnika ĐU te tuženika VU osobno uz punomoćnika odvjetnika Ante Gluića, dana 5. lipnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Time što je dana 29.07.2022.g. tuženik parkiranjem motorkotača, postavljanjem automobilske gume, a nakon uredovanja pozvanih policijskih djelatnika PP Brač i time što je sjeo na trasu predmetnog pješačkog i kolnog betoniranog pristupnog puta koji, od javne prometnice Ulice Alojzija Stepinca u Sutivanu na jugu, pa prema sjeveru vodi do kuće tužiteljice označene kao č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], a preko dijelova nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] i sve u širini tog puta od cca 2,50 – 3,50 m, tuženik je zasmetao, štoviše, oduzeo tužiteljici posjed prava služnosti predmetnog pristupnog puta, pa se nalaže tuženiku u roku od 8 dana uspostaviti prijašnje stanje uklanjanjem parkiranog motorkotača i automobilskih guma, te osiguranjem nesmetanog svakodobnog prolaza tužiteljice predmetnim pristupnim putem vozilom i pješice, sve uz zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda prava služnosti tužiteljice.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđeni iznos počevši od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.625,00 EUR,u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj u ovom sudu dana 27. kolovoza 2022. godine navodi se da je tužiteljica uknjižena vlasnica za cijelo i isključiva posjednica nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi kuće i dvora sa tri parkirna mjesta, sve anagrafske oznake: [adresa], da je od tužiteljičinog uređenja dotadašnjeg pješačkog puta početkom 2000.g. i njegovog pretvaranja u betonirani pristupni put do njezine nekretnine, tužiteljica bila u neprekidnom nesmetanom posjedu služnosti predmetnog pješačkog i kolnog betoniranog pristupnog puta koji, od javne prometnice Ulice Alojzija Stepinca na jugu, pa prema sjeveru prelazi preko dijelova nekretnina označenih kao č. zem. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina] i vodi do njezine nekretnine, a koji put je širine od cca 2,50 m do 3,50 m. Nadalje, da je dana 29.07.2022.g. tuženik prepriječio predmetni betonirani pristupni put vozilu tužiteljice parkiranjem motorkotača, postavljanjem dvije automobilske gume na trasi puta, a nakon uredovanja pozvanih policijskih djelatnika PP Brač i sjeo na trasu tog puta neposredno iza vozila tužiteljice, onemogućivši time nesmetanu komunikaciju vozilom tužiteljice s njezine nekretnine do javnog puta i obratno, time da u navedenom ponašanju tuženik ustraje i do trenutka podnošenja tužbe, te da je opisanim samovlasnim činom tuženik zasmetao tužiteljičin posjed prava služnosti kolnog prolaza predmetnim pristupnim putem s javnog puta do njezine kuće i parking prostora ispred nje i obratno, pa se slijedom navedenog predlaže kao u izreci rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te prijedlogu za određivanjem privremene mjere kao potpuno neosnovanima, u cijelosti osporava sve činjenične i pravne navode tužiteljice, ističe prigovor pomanjkanja aktivne i promašene pasivne legitimacije kao i prigovor proteka prekluzivnog roka. Posebno osporava da bi tuženik dana 29.07.22.godine navodno ''prepriječio predmetni betonirani pristupni put vozilu tužiteljice parkiranjem motorkotača, postavljanjem dvije automobilske gume na trasi puta, a nakon uredovanja policijskih djelatnika PP Brač i sjeo na trasu tog puta neposredno iza vozila tužiteljice, onemogućivši time nesmetanu komunikaciju vozilom tužiteljice s njezine nekretnine do javnog puta i obratno'', navodeći da su predmetne nekretnine koje tužiteljica naziva pristupnim putem u stvari u vlasništvu i posjedu tuženika, koji predstavlja sastavni dvorišta njegove obiteljske kuće. Također, osporava navode iz tužbe da bi tužiteljica na predmetnim nekretninama 2000-ih izvodila kakve radove. Nadalje, da tužiteljica u svojoj tužbi ne spominje kako je sudskom nagodbom iz 86.godine određeno pod kojim uvjetima i tko može prelaziti preko nekretnine u vlasništvu tuženika. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva dokumentacija u spisu i to: zk izvadak, fotografije, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: IU, ZU, DU, CU, FU, KU, pregledan je zapisnik o uredovanju djelatnika Policijske postaje Brač od dana 29.07.2022.g., izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju koji su svoje nalaze dostavio u spis dana, te je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

6. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odredbom članka 21. st. 1. propisuje da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavak 2. istog članka propisuje da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će i to protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je zasmetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja. Odredbom čl. 22. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

7. Tužba u ovom predmetu podnesena je dana 27. kolovoza 2002. godine a čin smetanja posjeda tužiteljice, prema potvrdi potvrda PP Brač od 29. srpnja 2022. godine, dogodio se dana 29. srpnja 2022. godine, iz čega proizlazi da je tužba radi zaštite od smetanja posjeda bila podnesena u zakonskom roku od 30 dana.

8. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica i posjednica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi kuće i dvora, anagrafske oznake [adresa], što je i utvrđeno uvidom u zk izvadak za navedenu nekretninu. Nije sporno niti to da tužiteljica ima mogućnost pristupa do svoje kuće isključivo preko dijelova predmetnih nekretnina označenih č. zem. [katastarska čestica], č. zgr. [katastarska čestica], č. zem. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

9. Na okolnost počinjenog smetanja posjeda, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka. Svjedok ŠU pok U, iz [adresa], star 70 godina, naveo je da živi u [adresa] od 1985. godine, na adresi [adresa], tužiteljica mu je prva susjeda a spornu nekretninu može vidjeti iz svoje kuće. Upitan je li sporna površina mijenjala svoj izgled od 1985. godine navodi da je ranije, jednim dijelom iste prolazila gomila dok je na drugom dijelu bilo betonirano stepenište, a nije mu poznato kada je došlo do promjene izgleda terena. Upitan je li se i on nekada koristio spornom površinom odgovara pozitivo, s tim da bi od tuženika za to tražio dopuštenje, a on bi mu dozvolio da tu parkira i ukoliko je bilo potrebno da stvari prenese do svoje kuće. Dodaje kako na spornoj površini nikada nije vidio da prolazi neko drugo vozilo. Poznato mu je da tužiteljica ima svoje vozilo a također mu je poznato da je isto parkirano ispred kuće tužiteljice već duže od godine dana. Nadalje upitan navodi da je točno da tužiteljica i prije nego što je tuženik na spornu površinu postavio rampu, nikada nije pristupala svojim vozilom do svoje kuće, a kada je tuženik postavio rampu on ga je zamolio da mu dopusti da je otvori kako bi do svoje kuće prenio krevet, što mu je tuženik dopustio, a kako je zaboravio ponovno zatvoriti rampu, tužiteljica je iskoristila priliku i prošla spornim prostorom do svoje kuće. Navodi da više nema potrebu koristiti spornu površinu jer je upravo zbog ostvarivanja mogućnosti pristupa do svoje kuće kupio tri parcele kojima se sada koristi kao pristupnim putem do svoje kuće. Posebno upitan od strane pun. tužiteljice svjedok potvrđuje da je ovaj sporni prostor bio jedini pristupni put do kuće tužiteljice i njegove kuće sve do trenutka dok on nije kupio parcelu kako bi njome pristupao do kuće, dok je i dalje to jedini put do tužiteljičine kuće. Na daljnje pitanje pun. tužitelja navodi da je izgled sporne površine nepromijenjen najmanje 10 godina. Poznato mu je da je otac tuženika, pok. KU, bio dozvolio prednici tužiteljice da prolazi tim putem samo pješice sa natovarenim magarcem i kolicima. Posebno upitan od strane pun. tuženika navodi da tužiteljica stalno živi u [adresa]. Upitan je li mu se tuženik žalio na buku od vozila koja prolaze i parkiraju ispred kuće tužiteljice navodi da bi i njemu smetalo kad bi mu netko "turirao" ispred prozora i držao motor upaljenim. Navodi kako je točno da je tuženik dogradio svoju kuću prema spornoj površini, podigao je kat iznad konobe s time da je ostao u gabaritima svoje stare kuće.

9.1. Svjedok TU, sin KU, iz [adresa], star 44 godine, naveo je da poznaje tuženika dok tužiteljicu poznaje samo iz viđenja. U kući tuženika bio je 15-20 puta i to u vremenskom razdoblju od 20-ak godina, od kada se druži sa sinom tuženika s time da je dolazio češće zimi jer je tijekom ljeta radio. Nije nikada vidio da netko prolazi spornom površinom sa vozilom pa tako nije vidio niti tužiteljicu da prolazi vozilom, a nije je vidio niti da tuda prolazi pješice. Na poseban upit pun. tuženika svjedok navodi da je oduvijek vjerovao da ova sporna površina predstavlja dvorište kuće tuženika. Posebno upitan od strane pun. tužiteljice navodi da je sporni prostor nepromijenjeno izgleda već sigurno 15-ak godina.

9.2. Svjedokinja SU, pok. KU, iz [adresa], stara 62 godine, sestra tuženika, navela je da je u kući u kojoj danas živi tuženik, živjela do svoje 20 godine kada se udala i odselila u Split. Sa tuženikom je u korektnim odnosima, nađu se kada za to nađu vremena. Kod tuženika je posljednji put bila jučer, prije toga pred ljeto a ne može se sjetiti kada je posljednji put prije toga bila kod njega. Nije joj poznato je li tužiteljica iznajmljuje svoju kuću ili ne, nije nikada vidjela da bi tužiteljica do svoje kuće pristupala vozilom, o tome nije vodila računa. Upitana je li joj tuženik nekada spomenuo razlog zbog čega je postavljena kapija prema kući tužiteljice navodi da pretpostavlja kako je to da bi čuvao privatnost svoga dvorišta, radi se o uskom prostoru, u obitelji njenog brata ima dva vozila tako da je nemoguće da tim prostorom prolazi više vozila. Upitana je li uočila bilo kakvu razliku obzirom na frekventnost korištenja sporne površine, bilo vozilom bilo pješice prije i nakon postavljanja rampe navodi da bi tu razliku ponekad uočila jer rijetko i dolazi u bratovu kuću, a razlika je u tome da nakon postavljanja rampe tužiteljica, kako bi tuda prošla, mora tražiti dopuštenje od njenog brata-tuženika. Na daljnje pitanje pun. tuženika navodi kako u vrijeme njenog djetinjstva na mjestu spornog prostora postojao široki suhozid koji se protezao sa glavne ceste do parcele tužiteljice a nije joj poznato kada je točno suhozid uklonjen. Dodaje kako nije vidjela da bi tužiteljica ili njen suprug izvodili građevinske radove na spornom prostoru. Na poseban upit pun. tužiteljice je li može odrediti koliko dugo sporna površina ima današnji izgled da li je to prije 5,10,15,20 ili 25 godina svjedokinja navodi da se to me ne može očitovati.

9.3. Svjedokinja ČU, pok. Đ, iz [adresa], supruga tuženika, navela je da je tužiteljica spornom površinom prolazila uz dopuštenje i to u vrijeme kada je dovršavala zadnji kat kuće, a nakon što je dovršila kuću više nije prolazila vozilom već pješice. Poznato joj je da tužiteljica iznajmljuje svoju kuću turistima koji do kuće nisu dolazili autima. Navodi da se tužiteljica počela ponašati slobodno, bez pitanja je počela prolaziti vozilom do svoje kuće bez njihovog znanja zbog čega je reagirao njihov sin na način da je upozorio tužiteljicu da tuda ne smije prolaziti bez njihovog dopuštenja. Prije nego je postavljena kapija bilo je došlo do verbalnog okršaja između njihovog sina i supruga tužiteljice, a kasnije i tužiteljice i njene nećakinje i to sve zbog toga što je suprug tužiteljice zaustavio svoje vozilo ispred njihove kuće, na spornom dijelu, i nije se htio pomaknuti dok nije došla policija. Posebno upitana od strane pun. tužitelja navodi da je kuća u kojoj živi sa obitelji uknjižena kao vlasništvo njenog supruga tuženika, a da je ona kao supruga tuženika ovlaštena zabraniti tužiteljici prolaz spornom površinom dok je sin OU ovlašten tužiteljici to zabraniti jer živi u istoj kući. Na daljnje pitanje navodi kako se izgled sporne površine nije mijenjao sigurno više od 10 godina, dodaje kako obitelj posjeduje tri vozila, s time da jedan od sinova koristi i službeno vozilo. Sinovi također posjeduju tri motorkotača. Registracija njenog vozila

glasi

[registarska oznaka].

Posebno upitana od strane pun. tuženika navodi kako su se razmirice između stranaka već počele događati odnosno između sina tuženika i tužiteljice i njenog supruga počele događati već jednu sezonu ranije kada je tužiteljica već pokušavala proći vozilom i kada ju je već njihov sin upozoravao da to ne čini. Na daljnje pitanje je li njen sin OU izričito zabranio tužiteljici da prođe vozilom koja je to pokušavala, navodi da je. Na daljnje pitanje jesu li motorkotači u vlasništvu sinova bili parkirani na spornoj površini i prije srpnja 2022. godine navodi da jesu. Na daljnje pitanje pun. tuženika navodi kako je prisustvovala raspravi između supruga tužiteljice i njenog sina kada je suprug tužiteljice zaustavio svoje vozilo na spornoj površini jer nije mogao nastaviti zbog parkiranog motorkotača sina tuženika što je bio još jedan pokušaj korištenja sporne površine od strane tužiteljice. Na daljnje pitanje navodi kako u vrijeme spornog događaja tuženik nije bio u RH već je bio na brodu. Na daljnje pitanje navodi kako je vlasnik okućnice OU. Poznato joj je da tužiteljica živi u [adresa]. Navodi da je zaposlena a radno vrijeme joj je kroz jutro, kao i svim ostalim članovima obitelji tako da je njihova kuća kroz jutro prazna. Na daljnje pitanje navodi da s tuženikom živi od 1988. godine. Ističe kako niti tužiteljica a niti njen suprug na spornoj površini nisu izvodili nikakve građevinske radove. Na poseban upit pun. tužitelja koliko u prosjeku godišnje je njen suprug odsutan kada je na brodu svjedokinja odgovara da to može biti od 4 – 6 mjeseci godišnje. Na daljnje pitanje navodi kako je u vrijeme kada nije na brodu, njen suprug zaposlen u firmi Lagena. Poznato joj je da je na dijelu sporne površine kao z.k. vlasnica uknjižena ZU i to na dijelu između javne prometnice do spornog dijela pred kućom tuženika, ZU vidjela je u Sutivanu 3 puta a ona im nije branila da prolaze preko njenog dijela nekretnine. Kada su betonirali taj njen dio, suprug gđe. ZU je poslao građevinsku inspekciju koja je provjerila je li se tu nešto gradilo a kako se ništa nije gradilo nije niti donesena neka mjera. Posebno upitana je li joj poznato da bi gospođa ZU branila tužiteljici da prolazi njenim dijelom svjedokinja navodi da joj to nije poznato. Navodi kako je ogradu koja je pričvršćena na kuću postavio njen sin OU.

9.4. Svjedok OU, sin AU, star 35 godina, sin tuženika naveo je da se ranije, gledano od javnog puta pa prema metalnoj kapiji, s lijeve strane nalazila škrapa na kojoj je gomila i uz koju je prema jugu izgrađena kuća susjeda. S desne strane nalazila se također gomila koja je predstavljala među posjeda tuženika a koju je njegov otac nakon Domovinskog rata zajedno sa gomilom s ove lijeve strane uklonio i betonirao. Ističe kako tužiteljica predmetnom površinom nikada nije prolazila vozilom osim u vrijeme kada je dovršavala kuću, radi dovođenja građevinskog materijala, a kada su joj to morali dopustiti po sudskoj odluci. Navodi da je do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu tužiteljica nekoliko puta, i to uz njihovo dopuštenje prošla vozilom do svoje kuće, međutim kasnije su njeni gosti počeli parkirati upravo na spornom dijelu ispred njihove kuće, pa su je zamolili da to ne rade i zbog toga su zvali policiju. Dodaje kako je njegov motor tijekom cijele zime kada je kuća tužiteljice prazna parkiran na spornoj površini. Upitan navodi da je točno da ispred kuće tužiteljice postoje parkirna mjesta, međutim da na njima nikada nisu bila parkirana vozila. Ističe kako su radovi na potkrovlju kuće tužiteljice dovršeni kratko vrijeme prije podnošenja tužbe a to je ujedno bilo i vrijeme kada su tužiteljici dopustili da se koristi spornom površinom radi izvođenja radova. Dodaje kako je tužiteljica stalno izvodila neke građ. radove na kući, a parkirno mjesto je betonirano prije cca 5. godina, prije nego što je tužiteljica uredila prvi kat i potkrovlje, s time da ta parkirna mjesta u naravi predstavljaju ploču podzemne prostorije. Na poseban upit tužitelja navodi da je ZU njegova susjeda, poznato mu je da je na dijelu sporne površine uknjižena treća osoba a nije mu poznato je li to ZU. Navodi da vjeruje da imaju suglasnost za prolaz preko tog dijela trećeg z.k. vlasnika do svoje nekretnine. Navodi da je spornu ogradu pon ostavio on, a da je vlasnik kuće u kojoj živi, njegova obitelj. Navodi da je najvjerojatnije i njegova majka tužiteljici zabranjivala da prolazi tim putem, a vjeruje da njegov otac nije nikada zabranjivao tužiteljici niti imao verbalne sukobe. Nitko od njih se nije slagao s time da tužiteljica tuda prolazi s autom. Njegov otac, tuženik betonirao je površinu od javne prometnice pa dokle je trebalo, a trebalo je do kapije, nije mu poznato tko je betonirao izvan kapije. Na poseban upit pun. tuženika navodi kako je ova prepirka sa suprugom tužiteljice bila samo jedna od prepirki zbog ove sporne površine u kojoj je on pokušavao dokazati tužiteljici da oni nemaju pravo prolaska vozilom do svoje kuće i kada joj je pokušao pokazati sudsku nagodbu koja se odnosi na pravo prolaska pješice a ne vozilom međutim tužiteljica je odbila to pogledati i rekla neka tu nagodbu dostavi odvjetniku. Dodaje da je suprug tužiteljice ostavio parkirano svoje vozilo odnosno vozilo koje se danas nalazi ispred kuće tužiteljice, ispred njihove kuće sve dok nije uredovala policija. Navodi kako suprug tužiteljice učestalo provocira od početka ovog postupka, ne daje im mira, pojavljuje se gol do pasa, fotografira njihovu kuću, privatne stvari, vozila za što je vjerovao da mu treba za ovaj postupak međutim kada je fotografirao njegovu majku podnijeli su tužbu radi smetanja posjeda. Posebno upitan od strane pun. tuženika navodi da se tužba u ovom predmetu odnosi na motorkotač kojeg je on parkirao ispred svoje kuće, kojega je i ranije parkirao na istom mjestu, te da je parkirao oduvijek gdje želi i kada želi i to na ovoj spornoj površini. Svjedok navodi da je i prije opisanog incidenta kada mu je suprug tužiteljice pregazio stopalo između njega i tužiteljice dolazilo do incidentnih situacija, s time da je u jednoj situaciju gotovo došlo do fizičkog obračuna od strane supruga tužiteljice. Građevinski radovi na kući tužiteljice dovršeni su iste godine kada je podnesena tužba. Na daljnje pitanje svjedok navodi kako je ova predmetna metalna ograda klizna što znači da se može potpuno povući i u toj poziciji ona omogućuje prolazak vozila sve do kuće tužiteljice a to je napravljeno na taj način iz razloga ako tužiteljica bude imala neke nove radove da joj se može omogućiti pristup. On je osobno u više navrata zvao policiju, jer ih je suprug tužiteljice neprestano uznemiravao, pokušavao je nasilno proći vozilom a često bi se ponašao neprimjereno i provocirao. Svjedok navodi da nikada nije dopustio tužiteljici da se koristi predmetnim putem, a kada su stavili željezna vrata susjed ŠU je tražio dopuštenje da pristupi do svoje kuće tom površinom zbog čega mu je dopustio da otvori kapiju što je tužiteljica iskoristila i provezla se svojim autom do svoje kuće i to sa mjesta na kojemu je redovito parkirala na površini prema javnom putu. Poznato mu je da tužiteljica živi u [adresa].

Na poseban upit pun. tužiteljice navodi kako tužiteljica od trenutka kada je iskoristila trenutak otvorene kapije i parkirala svoje vozilo ispred svoje kuće do danas nije pomakla svoje vozilo sa toga mjesta, s tim da postoji zapisnik o uredovanju policije gdje je konstatirano da je tužiteljici bilo omogućeno da izađe na javni put što je ona odbila. Na daljnje navodi da u vrijeme postizanja nagodbe iz 1986. godine nije postojao kolni put.

9.5. Svjedokinja FU, nećakinja tužiteljice, u svom je iskazu navela da je u kuću tužiteljice u [adresa] počela dolaziti od 1998. godine, a prije 4 godine u [adresa] je kupila vlastiti apartman, no nastavila je posjećivati tetu u njenoj kući. U [adresa] je dolazila svojim vozilom a parkirala bi na parkingu ispred kuće tužiteljice, gdje postoje tri parkirna mjesta. Zadnji put je tamo parkirala prije dvije godine, kada je onemogućen prolaz vozilom. Navodi da poznaje tuženika koji joj nije nikada prigovarao kada bi prolazila spornim putem do kuće tužiteljice. Navodi da tužiteljica svoju kuću iznajmljuje od 1999./2000. kada je kuća kategorizirana te da su od tog vremena njeni gosti svoja vozila parkirali na parkingu ispred kuće tužiteljice. Poznato joj je da su se stranke bile dogovorile da će tužiteljica, odnosno njezin suprug betonirati put o svom trošku te da će ga moći koristiti i tuženik i tužiteljica. Vjeruje da je taj put betoniran 2000. godine kada je tužiteljica počela iznajmljivati kuću. Poznato joj je da je tužiteljičinu kuću izgradila teta tužiteljice koju je tužiteljica nasljedila iza njene smrti, a ista je izgrađena krajem 80-ih godina. Na upit pun. tužitelja je li tužiteljica ima neki drugi pješački ili kolni pristup svojoj kući, svjedokinja odgovara da joj je poznato da nema. Na upit pun. tuženika navodi kako je ona svoje vozilo parkirala na parkingu ispred kuće tužiteljice gdje je parkirala i tužiteljica, a kada bi došli gosti sa svojim automobilima oni bi svoja vozila pomakli kako bi gosti tu parkirali. Na daljnje pitanje navodi da tužiteljica u svojoj kući iznajmljuje tri apartmana, a četvrti koristi tužiteljica sama. Na daljnje pitanje navodi kako je za dogovor o betoniranju puta saznala od tužiteljice .

9.6. Svjedok KU pok. A, star 62 godine, nesrodan, naveo je da tužiteljicu i tuženika poznaje već 20-ak godina te bi ih posjećivao u njihovim kućama. Kada bi došao parkirao bi vozilo ispred kuće tužiteljice. Nije nikada čuo da bi se tuženik tome protivio, da se vozilom prolazi preko spornog puta. Iz priče tužiteljice saznao je da je suprug tužiteljice betonirao sporni put pred jedno 20-ak godina. Navodi da su i gosti tužiteljice parkirali svoja vozila na parkingu ispred kuće tužiteljice. Jako iznenadio kada je čuo za ovu parnicu, jer su stranke do pokretanja ovog spora bili u dobrim odnosima, svi su se zajedno družili. Upitan gdje tuženik parkira svoje vozilo, navodi da se u blizini njegove kuće nalazi gomila koju je on počistio i betonirao, a taj betonirani dio se nalazi ispred kuće tuženika i nije na trasi spornog puta. Na upit pun. tuženika je li ikada kada bi dolazio kod stranaka i parkirao ispred kuće tužiteljice prolazeći preko spornog puta tražio dopuštenje od tuženika navodi da nije tražio.

9.7. Svjedokinja ZU pok. V, stara 62 godine, navela je da u [adresa] dolazi od 1985. godine kada se udala za svog supruga. Upitana je li joj poznato gdje je tužiteljica parkirala svoje vozilo, navodi da ga parkira ispred svoje kuće jednako kao i njezini gosti, s time da oni parkiraju i na neko drugo mjesto ako nema mjesta na parkingu. Navodim da su tužiteljica i tuženik zajedno betonirali predmetni put i to u lipnju 2000. godine, kada je u [adresa] došla na sprovod, s time da neko vrijeme nisu dolazili u [adresa] zbog obiteljskih razloga. Vidjela je stranke kada su vršili radove na putu, s time da su porušili gomilu koja se nalazila ispod njene kuće. Vezano za te radove prijavili smo građevinskoj inspekciji koja je izašla na teren kada je tuženik rekao da ne namjerava raditi nikakve daljnje radove. Poznato joj je da je tužiteljica vodila postupak radi utvrđenja prava služnosti puta koji prolazi preko njene nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], koji zahvaća veći dio puta, u kojem postupku je bila pozvana ali se oglušila jer tužiteljica taj put koristi već više od 25 godina. Upitana da li je suglasna da tužiteljica i tuženik koriste predmetni sporni put navodi da se tome ne protivi. Na upit pun. tužitelja je li se predmetni put mijenjao u svom izgledu i dimenzijama od 2000. godine od kada je napravljen navodi da nije. Na upit pun. tuženika navodi da joj nije poznato ništa o sudskoj nagodbi koja je bila zaključena između prednika stranaka. Poznato joj je da je pred puno godina jedna starija gospođa imena I gradila kuću, danas u vlasništvu tužiteljice do koje je postojao neki put. Navodi da se predmetnim putem nije moglo pristupiti do kuće tužiteljice prije nego je betoniran.

9.8. Svjedok IU, sin KU, naveo je da je njegova supruga FU nećakinja tužiteljice tako da u [adresa] dolazi još od 2010. godine, a prije 4 godine su kupili vlastiti apartman, s tim da su prije kupnje vlastitog apartmana dolazili u kuću tužiteljice gdje dolaze i danas. Vozila bi parkirali na parkiralište ispred kuće tužiteljice. Od tuženika nikada nije čuo da bi se protivio da prolaze spornim putem do kuće tužiteljice. Predmetnim putem su prolazili sve dok tuženik poprečno nije postavio ogradu, auto, dječja kućica, gume. Na upit pun. tužitelja navodi kako automobil tužiteljice stoji parkiran na parkingu ispred kuće već više od godine i pol dana jer tužiteljica ne može otići zbog prepreka na spornom putu. Vozilo tužiteljice je crvene boje, tipa Suzuki.

10. Iskaze svjedoka sud je ocijenio kao vjerodostojne i istinite, iako su u nekim dijelovima međusobno kontradiktorni, što je razumljivo obzirom na činjenicu da su svjedoci iskazivali o tome na koji način i koliko često su tužiteljica, članovi njene obitelji, te eventualno gosti u tužiteljičinim apartmanima koristili spornu površinu za pristup kući tužiteljice vozilom, a spoznaje saslušanih svjedoka o tim činjenicama ovise učestalosti njihovog dolaska u kuće jedne ili druge stranke, vremenskom razdoblju na koje se odnose njihovi iskazi, godišnjem dobu i sl.

11. Tužiteljica UU pok. Z, stara 59 godina, u svom je iskazu navela da su betoniranje puta financirali ona i njen suprug s tim da im je tuženik pomagao s radovima, s njim su bili u jako dobrim odnosima, bili su prijatelji, stoga mu nije jasno zbog čega je došlo do ove situacije. Upitana jesu li od vlasnice dijela puta tražili dopuštenje za betoniranje navodi da je tuženik rekao da je sporni put u njegovu vlasništvu zbog čega nije niti od koga drugoga tražila dopuštenje. Taj put su napravili u obostranom interesu kako bi osigurali pristup njenoj kući kao i kući tuženika. Tuženik do dana počinjenja smetanja nikada nije prigovarao tome da oni i naši gosti prolaze tim spornim putem. Dodaje kako je i tuženik godinama parkirao i svoje auto na parkiralištu ispred njihove kuće. Upitana je li joj poznato da su njena pok. teta I od koje je naslijedila kuću i prednik tuženika zaključili sudsku nagodbu u vezi prava prolaza do njene kuće navodi da o tome nije imala nikakvih saznanja, ona je kuću naslijedila 1998. godine, kada je teta preminula, tako da su put betonirali vrlo kratko nakon toga. Prije no što su proširili put uklanjajući gomile, postojao je neki puteljak uz gomilu i uz kuću tuženika, ali od toga je prošlo više od 20 godina pa ne zna više kako je to onda točno izgledalo. Nakon što su izbetonirali put taj raniji pješački puteljak je izgubio svoju funkciju te ga nisu koristili. Na upit pun. tužitelja navodi kako se dogradnjom kuće tuženika prema predmetnom putu fasada kuće približila rubu puta, a taj nadograđeni dio jednim dijelom obuhvatio je trasu ranijeg pješačkog puteljka. Na daljnje pitanje navodi kako svoju kuću iznajmljuje od 2000 godine od kada i njeni gosti parkiraju na parkingu ispred njene kuće te su prolazili spornim putem. Navodi kako je vozilo ispred njene kuće blokirano od 29.04.2023. godine. Na daljnje pitanje navodi kako i dalje iznajmljuje svoje apartmane s time da je potražnja pala s obzirom da gosti otkazuju zbog nedostatka parkirnog mjesta. Na daljnje pitanje navodi da za korištenje predmetnog betoniranog puta nikada nisu tražili dopuštenje tuženika jer za to nije bilo potrebe, jer im to pravo nitko nikada nije sporio. Na daljnje pitanje je li joj poznato tko je 29.07.2022. godine ostavio motorkotač i dvije automobilske gume na pred. Spora navodi da joj to nije poznato, ona je došla i zatekla te stvari na putu. Na daljnje pitanje zbog čega je tužila tuženika ako nije vidjela da je on postavio prepreke navodi da je on vlasnik kuće, auto koje priječi put je u njegovu vlasništvu ili vlasništvu njegove supruge, a ograda je na fasadi kuće tuženika.

12. Tuženik AU, iz [adresa], star 63 godine, naveo je da je netočan navod tužiteljice da bi ona i njen suprug financirali betoniranje puta jer da je taj put betonirao on zajedno sa prijateljima i zetom, a suprug tužiteljice je tu prisustvovao i pomagao s radovima. Upitan za koje potrebe je koristio predmetni put navodi da je na njemu parkirao svoje vozilo te ga je koristio za sve ostalo što je bilo potrebno. Navodi da je tužiteljica koristila predmetni put isključivo uz njegovu suglasnost, svaki put kada bi ga koristila nazvala bi ga telefonom, a njeni gosti su samo iskrcavali svoje kofere, ne bi tu parkirali nego na neko drugo mjesto. Bojao se da će doći do ove situacije, redovito su tim putem prolazila brojna vozila, ispred kuće tužiteljice bi ostavljali upaljene motore, što je njegove ukućane uznemiravalo, mučilo i onečišćivalo zrak. Ističe kako je u produžetku njegove kuće a prema spornom prolazu postojao zid do polovine prolaza te da se isti još i danas nalazi na istom mjestu. Taj zid je predstavljao granicu između posjeda njegovog oca ŽU i JU, koji je ostavio sebi u vlasništvu dio površine iza tog zida kako bi vlasnici terena kojima je prodao svoje parcele i to prednici tužiteljice I te ŠU i PU omogućio pristup do svojih parcela, a preko spornog betoniranog dijela. Na upit pun. tužitelja ako kaže da je betonirao spornu površinu zašto ju je betonirao sve do parcele tužiteljice navodi da je spornu površinu betonirao do kraja svoje parcele, tj. svoje kuće, odnosno do parcele koja je u vl. JU, a nije mu poznato kada ni tko je betonirao i ostatak površine koji i danas postoji do kuće tužiteljice jer je često bio odsutan i na brodu. Na daljnje pitanje da pojasni o kojem zidu je govorio da predstavlja među između njegove parcele i parcele od JU navodi da govori o zidu koji je oduvijek tamo postojao, a koji je danas u naravi fasada njegove kuće na kojoj je izgrađena terasa prema spornoj površini (spornom putu). Na daljnje pitanje tuženik navodi kako je sporna betonirana površina (sporni put) neizmijenjenog izgleda i površine od kad ga je betonirao. Na daljnje pitanje je li istočna fasada kuće koja je danas do granice spornog puta identična bila i 2000. godine navodi da nije, jer tada nisu postojali niti zid niti terasa, to je izgrađeno prije 4-5 godina. Na daljnje pitanje koliko puta ga je tijekom ljeta tužiteljica nazivala tražeći dopuštenje za prolaz putem,za sebe i za svoje goste navodi da nije vodio evidenciju ali cca. 10 – 15 puta. Na daljnje pitanje zbog čega je odlučio staviti ogradu navodi da je tužiteljica pretjerala, da su počeli dolaziti i odlaziti bez pitanja pa kako bi izbjegao da se dogodi upravo ovo što se i dogodilo. Na daljnje pitanje pun. tužitelja, o nagodbi zaključenoj između prednika stranaka tuženik navodi da istom nije određena trasa puteljka kojim se pristupala prednica tužiteljice do svoje kuće, ona je nekada prolazila nekada lijevo nekada desno, a na pitanje kuda su prolazili građevnim materijalom dok se kuća prednice tužiteljice gradila navodi da mu nije poznato. Na daljnje pitanje gdje se nalazila gomila u odnosu na istočnu fasadu kuće tuženika i je li se ista nalazila na trasi spornog puta tuženik navodi da nije. Ta gomila je predstavljala među između kuće tuženika i njegovog istočnog susjeda. Na daljnje pitanje tuženik navodi da je prije betoniranja spornog puta uklonio gomilu sa istočnog dijela parcele, jer je smatrao da je gomila njegova s obzirom da je ista držala njegovu zemlju. Na upit pun. tuženika je li u srpnju 2022. godine na spornom betonu parkirao motocikl i postavio auto gume navodi da nije jer je u to vrijeme bio na brodu. Na daljnje pitanje je li kasnije postavio željeznu ogradu navodi da nije.

13. Pregledom Sudske nagodbe zaključene pred Općinskim sudom u Supetru, posl. broj P-74/86. od 7. srpnja 186. godine utvrđeno je da su se istom tužitelj JU, prednik tužiteljice koji je tužiteljičinoj teti od koje je ista naslijedila kuću, i prednici tuženika KU i BU, prednici tuženika sporazumjeli da tuženici priznaju tužitelju odnosno svim vlasnicima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( iz koje je nastala čestica 1073/1 u vlasništvu tužiteljice ) pravo prolaza do te čestice pješice, preko nekretnine u vlasništvu tuženika čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Izuzetno su tuženici dozvolili tužitelju da u vrijeme izvođenja građevinskih radova, preko nekretnine na kojoj su ustanovili pravo služnosti prolaza pješice, tužitelj ima pravo prolaziti ručnim kolicima radi prenošenja materijala.

14. Treba reći da jedino potrebe iskorištavanja nekretnine u korist koje je osnovano pravo služnosti sa određenom svrhom određuju opseg i način izvršavanja prava služnosti, a u konkretnom slučaju je osnovano pravo služnosti prolaza pješice. Ako nove potrebe povlasnog dobra zbog promjene načina iskorištavanja dovode do promjene – povećanja opsega dosadašnjeg načina obavljanja prava služnosti, takva se promjena smatra proširenjem prava služnosti pa kao takva i smetanjem posjeda poslužnog dobra.

15. Svjedok ŠU, naveo je da se i on nekada koristio spornom površinom za pristup svojoj kući koja se nalazi tik uz kuću tužiteljice, s tim da bi od tuženika za to tražio dopuštenje. TU nije nikada vidio da netko prolazi spornom površinom sa vozilom pa tako nije vidio niti tužiteljicu da prolazi vozilom, a nije je vidio niti da tuda prolazi pješice. Svjedokinja ČU, supruga tuženika, navela je da je tužiteljica spornom površinom prolazila uz dopuštenje i to u vrijeme kada je dovršavala zadnji kat kuće, a nakon što je dovršila kuću više nije prolazila vozilom već pješice. Poznato joj je da tužiteljica iznajmljuje svoju kuću turistima koji do kuće nisu dolazili autima. Navodi da se tužiteljica počela ponašati slobodno, bez pitanja je počela prolaziti vozilom do svoje kuće bez njihovog znanja zbog čega je reagirao njihov sin na način da je upozorio tužiteljicu da tuda ne smije prolaziti bez njihovog dopuštenja. Sin tuženika EU naveo je da je parkirno mjesto ispred kuće tužiteljice betonirano prije cca 5. godina, prije nego što je tužiteljica uredila prvi kat i potkrovlje, s time da ta parkirna mjesta u naravi predstavljaju ploču podzemne prostorije. Navodi da je i njegova majka tužiteljici zabranjivala da prolazi tim putem, te da se nitko od njih nije slagao s time da tužiteljica tuda prolazi s autom, te da je prepirka sa suprugom tužiteljice bila samo jedna od prepirki zbog ove sporne površine u kojoj je on pokušavao dokazati tužiteljici da oni nemaju pravo prolaska vozilom do svoje kuće i kada joj je pokušao pokazati sudsku nagodbu koja se odnosi na pravo prolaska pješice a ne vozilom međutim tužiteljica je odbila to pogledati i rekla neka tu nagodbu dostavi odvjetniku. Tužiteljica UU je u svom iskazu navela kako i dalje iznajmljuje svoje apartmane s time da je "potražnja pala s obzirom da gosti otkazuju zbog nedostatka parkirnog mjesta ", s tim da tužiteljica u spis nije dostavila dokaz na okolnost da bi u oglasima kojima oglašava svoje apartmane u [adresa] spominjala da raspolažu sa parkirnim mjestima, što znači da tužiteljica svojim gostima nije niti mogla garantirati osigurano parkirno mjesto.

16. Pregledana je presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru posl.broj P – 3341/2022. od 11. siječnja 20203. godine kojom je u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice UU na teret nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], u vlasništvu ZU, NU, UUC i JU, ustanovljena stvarna služnost puta i kolnika u punoj širini puta. Presuda zbog ogluhe donesena je temeljem odredbe čl. 331.b. ZPP-a obzirom da se tuženici nisu očitovali na tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Nije sporno da zemljišnoknjižni vlasnici nekretnina na čijim dijelovima leži predmetni put nisu ujedno stvarni vlasnici niti posjednici istih.

17. Iz svih rezultata dokaznog postupka proizlazi da tužiteljica nije dokazala svoj posljednji mirni posjed prava služnosti prolaza vozilom, koji je zakonska pretpostavka za traženje zaštite od smetanja posjeda, i to obzirom da sud smatra nesporno utvrđenim da je tuženik od kada je tužiteljica počela učestalo koristiti spornu površinu ne za pristup svojoj kući pješice već vozilom kao što je to dopuštala i svojim gostima, a sve to mimo njihovog sporazuma a i mimo sadržaja sudske nagodbe zaključene između njihovih prednika, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

18. Odluka o trošku temelji se na članku 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sukladno kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, plus za zastupanje na ročištima 19.5.23.g., 16.7.24.g., 6.5.25.g., sastav podnesaka od 1.6.23.g., 1.8.23.g., 18.8.23.g., 27.9.23.g., 6.11.23.g., 17.11.23.g., 9.7.24.g., 24.9.24.g., te žalba od 20.6.23.g., 24.8.23.g., 22.8.24.g., sve po 50 bodova, ukupno 1.050,00 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 2.100,00 EUR plus 525,00 EUR na ime 25% PDV-a, ukupno iznosi 2.625,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u točki II rješenja.

U Supetru, dana 5. lipnja 2025. godine

Sutkinja

Katarina Heinrich

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. odvj. ĐU, Split

2. OD ĆU, [adresa]