Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-428/2019-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Bruni Čeru, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupana po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon zaključenja javne i glavne rasprave dana 8. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, a odluke objavljene 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208444214/2007 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, Antuna Nemčića 4a, pod brojem OV-1670/2007 dana 23.2.2007., a koji glasi: „…koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.…''.

2. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208444214/2007 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, Antuna Nemčića 4a, pod brojem OV-1670/2007 dana 23.2.2007., a koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.''.

3. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 23. st. 1. toč. K) Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208444214/2007 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, Antuna Nemčića 4a, pod brojem OV-1670/2007 dana 23.2.2007., a koji glasi: „Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu….. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesen za vrijeme trajanja ovog Ugovora“, u dijelu u kojem se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. odnose na povišenja kamatnih stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. dio odredbe sadržan u čl. 23. st. 1. toč. L) istog ugovora, a koji glasi: ''efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom … EKS/RGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit…'' dio odredbe sadržan u čl. 23. st. 1. toč. M) koja glasi: „Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazne sredstva s kojima Kreditor raspolaže.“, u dijelu u kojem su podaci u tim poslovnim knjigama i tim dokaznim sredstvima dobiveni povišenjem kamatnih stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

4. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 1. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208444214/2007 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, Antuna Nemčića 4a, pod brojem OV-1670/2007 dana 23.2.2007., a koji glasi: „ uz valutnu klauzulu.“

5. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208444214/2007 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, Antuna Nemčića 4a, pod brojem OV-1670/2007 dana 23.2.2007., a koji glasi: „105.700,00 CHF (slovima: stopettisućasedamstotinašvicarskihfranaka) … sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.“

6. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208444214/2007 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, Antuna Nemčića 4a, pod brojem OV-1670/2007 dana 23.2.2007., a koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti 1.090,87 CHF (slovima: tisućudevedesetiosamdesetsedam/100švicarskihfranaka) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

7. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 23. st. 1. toč. K) Ugovora o namjenskom kreditu broj 3208444214/2007 koji je solemniziran kod javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, Antuna Nemčića 4a, pod brojem OV-1670/2007 dana 23.2.2007., a koji glasi: „Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu….. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesen za vrijeme trajanja ovog Ugovora“, u dijelu u kojem se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF dio odredbe sadržan u čl. 23. st. 1. toč. M) koja glasi: „Ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini bilo koje tražbine po ovom Ugovoru služe poslovne knjige Kreditora i ostala dokazne sredstva s kojima Kreditor raspolaže.“, u dijelu u kojem su podaci u tim poslovnim knjigama i tim dokaznim sredstvima odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHFdio odredbe sadržan u čl. 23. st. 1. toč. R) koja glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizići iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnos na temelju ovog Ugovora.“

8. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473 platiti tužiteljici ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 13.129,79 EUR (slovima:trinaesttisućastodvadesetdeveteura i sedamdesetdevetcenta) zajedno s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17. 1. 2016. do 31. 12. 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. do 29. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, od 30. 12. 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

9. Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb, OIB: 92963223473 platiti tužiteljici ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 3.039,75 € (slovima:tritisućetridesetdeveteura i sedamdesetpetcenta) s zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od dana donošenja prvostupanjske presude 5. lipnja 2025. pa do isplate, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 142,49 €

(slovima:stočetrdesetdvaeura i četrdesetdevetcenta) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi tvrdi da je s tuženikom dana 16.veljače 2007.g. sklopila Ugovor o kreditu broj 3208444214/2007 koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Marine Ostović pod brojem OV-1670/07 temeljem koje je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 105.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB po promjenjivoj stopi od 4,50 % godišnje. Tužiteljica navodi kako je provedena konverzija ovog Ugovora jer su stranke dana 15.1.2016.g. sklopile Dodatak ugovora o kreditu, no provedena konverzija kredita nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe jer tvrdi da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, pa smatra kako je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu. Konverzijom nije nestao uzrok ništetnosti jer učinkom konverzije tužitelju nije naknađen iznos oštećenja, a ništetnost ugovora odredaba proizlazi iz odredbi Zakona zaštiti potrošača. Tužiteljica nadalje tvrdi kako je Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu s odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, a činidba koju je tužiteljica preuzela je morala biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, što nije bila, a budući da tužiteljica nije imao nikakvog utjecaja na njen sadržaj kako je ugovorena kamatna stopa proizlazi da je takva nepoštena ugovorna odredba za koju tvrdi da je ništetna. Tužiteljica navodi kako je iz sporne ugovorene odredbe visina kamatne stope nije određena niti odrediva a za vrijeme trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa se povećala nekoliko puta u isto vrijeme kada je vrijednost švicarskog franka rasla što je rezultiralo značajnim porastom rate kredita o čemu je od tuženika samo dobio obavijest a za koje povećanje tuženik nije imao suglasnost tužitelja. Tužiteljica tvrdi da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno no na sporni pravni posao primjenjuje se i Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora kojima se određuju pojmovi nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Tužiteljica navodi kako je odredba članka Ugovora o kreditu koji se odnosi na valutu nepoštena jer je tuženik prilikom sklapanja ugovora propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana niti je upozorena da se radi o "valuti utočišta". Tuženik je valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi jer je valutna klauzula zaštitna klauzula koja služi zaštititi vjerovnika od gubitka vrijednosti novca, a o čemu postoji odluke u Republici Hrvatskoj pa je prihvaćanjem konverzije tuženik priznao i utvrdio iznos postojeće preplatu. Stoga tužiteljica tužbom traži utvrđenje ništetnosti odredaba članaka 1.,2.,7. i 23. Ugovora o kreditu a koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu te ništetnost sklopljenog dodatka a od tuženika potražuje iznos od 100.000,00 kn kojeg je nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja i zbog promjene valute sredila 27.ožujka 2025.g. na iznos od 13.129,79 €.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava zahtjeve iz tužbe smatrajući ih neosnovanim, te ističe prigovor zastare na sve iznose dospjele prije 12.lipnja 2014.g. Tuženik navodi kako su sve uplate tužitelja bile uzete u obzir prilikom izrade Dodatka Ugovora o kreditu, a sklapanjem navedenog ugovora nastupilo je očitovanje slobodne volje tužiteljice čime je došlo do promjene valute, tečaja, kamatne stope a sve radi trajnog eliminiranja neravnopravnog položaja dužnika u CHF s ciljem otklanjanja posljedica velikih tečajnih neravnoteža. Tuženik je povodom tužiteljičinog prihvata konverzije morao prihvatiti ovakav pravni posao pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, a tim pravnim poslom stranke su konačno uredile svoj pravni odnos a samim tim i u pogledu svih ranije izvršenih pretplata. Na taj način tužiteljici su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne a nakon tog razdoblja su se ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite prihvaćajući novi otplatni plan. Prema stajalištu tuženika stranke su isključivo izborom tužitelja riješile sve svoje pravne odnose, pa predlaže da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. U svrhu dokazivanja saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja, izvršiti će se uvid u ugovor o namjenskom kreditu od 16-2.2007č (list 10-14), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 16), izračun efektivne kamatne stope (list 18-25), pregled prometa kamatnih stopa Zagrebačke banke (list 26), dodatak ugovora o kreditu (list 27-29), obavijest o iz računu efekata konverzije, dokumentacija banke (list 30-38), podnesak tuženika s izračunom konverzije i dokumentacijom tuženika (list 39-63), podnesak tuženika s sudskom praksom (list 73-86), pročitan je podnesak tuženika sa sudskom praksom (list 107-170), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje, te se izvršen uvid u odluku Rev-18/2018-2 (list 174-178), saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Analizirajući provedene dokaze zasebno i sve dokaze zajedno proizlazi kako je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili dana 16.veljače 2007.g. sklopila Ugovor o kreditu broj 3208444214/2007 koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Marine Ostović pod brojem OV-1670/07 temeljem koje je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u iznosu od 105.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB po promjenjivoj stopi od 4,50 % godišnje a nesporno je i da je provedena konverzija ovog Ugovora jer su stranke dana 15.1.2016.g. sklopile Dodatak ugovora o kreditu broj 02/2016. Dakle, nesporno je utvrđeno kako je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa a koja je mijenjana jednostranom odlukom banke a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo jer se radilo o nesporno o odredbama koje je unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo jer se radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u člancima 2., 7. i 23. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla, a niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

6.Stoga sud smatra kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 1. navedenom u izreci presude neodređena a samim tim i nepoštena jer se o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Naime, položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Tuženik je, za razliku od tužiteljice, raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano.

7. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ( „ Narodne novine“, br. 93/03 – dalje: ZZP/03), čiji sadržaj su činile odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, pa je tako čl. 81. st. 2. i 3. bilo propisano da nepoštenom odredbom smatra ona o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOO, tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91…35/05) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a prema odredbi čl. 105. st. 1. tog zakona, ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojih je ugovor sklopljen, dok po stavku 2., ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

9. Pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12.lipnja 2019.g., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

10. Nesporno je da su stranke dana 15.siječnja 2016.g. provele konverziju predmetnog ugovora o kreditu odnosno sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim su izmjenile ugovorne odredbe glavnog ugovora u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

11. Međutim, s obzirom na navedeno u odnosu na prigovor tuženice glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužiteljica pristala, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, sud smatra kako takvo stajalište tuženika nije pravilno. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a isto tako takav stav tuženika suprotan je standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru iurisprudencije Europskog suda jer iz navedenog postupka proizlazi kako je sud u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke).

12. Dakle, nije sporno da je konverzija provedena sukladno zakonskim okvirima koji su bili važeći u vrijeme sklapanja dodatka Ugovora, međutim sud smatra kako je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi kako je pojašnjeno u ranijem dijelu obrazloženja, već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama. Ako to nije slučaj, tada tužitelj mora imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.

13. Sud je stoga na okolnost preplaćenih kamata koje su se povećavale tijekom otplate kredita te promjene valutne klauzule za cijeli vremenski period otplate kredita, proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo EĐ. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica tuženiku, zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu Ugovorom o kreditu te zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, preplatila na dan 16.01.2016. godine iznosi 13.129,79 EUR uračunavajući pritom iznose koji su bili više plaćeni i manje plaćeni te uračunavajući pritom iznos uračunate konverzije. Stranke nisu prigovorile matematičkom izračunu vještaka međutim tuženik se protivi izračunu na način da se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika ali ne obračunavaju zatezne kamate odnosno kako se iznos preplate o konverziji ne može odbijati od zakonskih zateznih kamata. Sud ovakav prigovor nije mogao uzeti u obzir jer je vještakinja, po stajalištu ovog suda pravilno postupila tako što je obračunala zakonsku zateznu kamatu na preplaćene iznose izračunata do datuma konverzije (do 16.01.2016. godine) te iznosi ukupno 4.997,27 EUR/37.651,93 kn. Zakonska zatezna kamata je izračunata na način da su iz iznosa pretplate prvo zatvarane zatezne kamate sukladno članku 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 do 29/18).

14. Stoga u skladu s čl. 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, sud smatra da je tuženik dužan tužiteljici vratiti preplaćeni iznos od 13.129,79 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, od dana plaćanja pojedinog iznosa. U odnosu na preostali iznos od 142,49 € sud je rješenjem utvrdio povlačenje, budući da se tuženik nije protivio povlačenju što je vidljivo iz njegovog podneska od dana 31.03.2025.g.

15. Sud je dosudio troškove tužiteljici u cijelosti temeljem članka 154.st. 5. Zakona o parničnom postupku jer tužiteljica nije uspjela u ovom sporu u razmjerno neznatnom dijelu, a dosuđeno je i jer se u konkretnom slučaju radi o sporu u kojem je tužiteljica potrošač, radi čega tužiteljici u cijelosti pripada naknada parničnog troška koji je bio opravdan. Naime, ovaj stav proizlazi iz odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 920/2023-2 od 25. ožujka 2023. te presude suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 u točki V. izreke, a koja odluka suda Europske unije obvezuje sud da u sporovima gdje je tužitelj potrošač, kao u konkretnom slučaju, tužiteljici kao potrošaču u cijelosti pripadne naknada parničnog troška, čak neovisno o tome što nije u cijelosti uspio u sporu. Ovo stoga što su odredbe Direktive 93/13 obvezujuće i za hrvatski sud i po svojoj pravnoj snazi su izvan domaćeg prava te bi u suprotnom potrošaču, tj. tužiteljici nastala prepreka koja bi ga mogla odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvoran sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je određeno Direktivom 93/13. Tužiteljici je stoga u cijelosti priznat parnični trošak prema VPS-u i Odvjetičkoj tarifi te temeljem članka 154.st.5. Zakona o parničnom postupku ( „ Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), pa je sud dosudio trošak tužiteljici u cijelosti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjev u trenutku zaključenja glavne rasprave koji se prema vrijednosti predmeta spora i odvjetničkoj tarifi odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 €, za zastupanje na ročištima od 22.9.2020.g., 22.3.2022.g., 24.5.2022.g., 19.10.2023.g., 8.4.2025.g., 8.5.2025.g. svakog u iznosu od 200,00 €, te pristup na objavu i uručenje presude u 100,00 €, te predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 414,75 €, te za sastav podneska od dana 21.3.2022.g., 18.9.2024.g., i 27.3.2025.g., svako u iznosu od 200,00 € odnosno sveukupni odvjetnički trošak u iznosu od 2.100,00 €, na koji iznos je obračunat PDV od 25% u iznosu od 525,00 €, pa ukupni trošak iznosi 3.039,75 €.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Koprivnica, 5. lipnja  2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Bruno Čer, Koprivnica, neposredno

2. Odvj. Margita Kiš Kapetanović, OD Porobija & Porobija, Zagreb, Zagreb, Iblerov trg

10/VII-p.p. 92 - preko e-oglasne ploče