Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora br. 22

Poslovni broj: Povrv-191/2024-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČISTI OTOK d.o.o. za komunalne djelatnosti, OIB: 15717069876 iz Vira, Put mula 16, zastupanog po punomoćnici Kseniji Vrkić, odvjetnici iz odvjetničkog društva Marinović i partneri iz Zadra, protiv tuženika IF OIB: [osobni identifikacijski broj], sada nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, radi isplate, dana 05. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, posl. broj Ovrv-8979/2023-10 od 4. lipnja 2024. kojim se nalaže tuženiku IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovrhovoditelju ČISTI OTOK d.o.o., OIB: 15717069876 iz Vira, Put mula 16 23234 Vir, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvatka iz poslovnih knjiga, 2023- 197, namiriti tražbinu u iznosu od 84,15 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 14,89 eura od 1. veljače 2023.,

- na iznos od 7,45 eura od 1. ožujka 2023.,

- na iznos od 7,45 eura od 21. ožujka 2023.,

- na iznos od 7,45 eura od 21. travnja 2023.,

- na iznos od 7,45 eura od 21. svibnja 2023.,

- na iznos od 7,45 eura od 21. lipnja 2023.,

- na iznos od 7,45 eura od 21. srpnja 2023.,

- na iznos od 7,45 eura od 21. kolovoza 2023.,

- na iznos od 7,45 eura od 21. rujna 2023.,

- na iznos od 7,45 eura od 21. listopada 2023.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na račun ovrhovoditelja kao tužitelja IBAN:

[broj bankovnog računa], model 00, s pozivom na broj 50-230197-779415, u roku 8 dana, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od ukupno 125,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave dana 3. studenog 2024. kojim potražuje od tuženika iznos od 84,15 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a temeljeći svoj zahtjev na izvatku iz poslovnih knjiga 2023-197. Rješenjem ovoga suda, Stalne službe u Križevcima doneseno je rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-8979/2023-10 od 4. lipnja 2024.

2. Kako je utvrđeno da boravište tuženika nije poznato, a isti nema punomoćnika i nije poznat na adresi svog prebivališta, to mu je sud, u smislu odredbe čl. 84. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku(Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), postavio privremenog zastupnika u osobi odvjetnika Ivana Vukovića iz Križevaca.

3. Privremeni zastupnik ovršenika, sada tuženika, pravovremeno je podnio prigovor kojim prethodno navedeno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti i poriče da bi bio u obvezi prema ovrhovoditelju obzirom da iz izvoda otvorenih stavki nije jasno o kakvom se potraživanju radi niti o kakvom je dugovanju riječ, a izvodi koji predstavljaju interne dokumente ovrhovoditelja nisu potvrđeni od strane ovršenika. Nadalje ističe da osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja kao ovrhovoditelja i navodi da nije ni u kakvoj obvezi prema njemu, a opreza radi ističe prigovor zastare. Uz sve navedeno ističe i prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije te prigovara visini odmjerenih troškova koji su određeni u previsokom iznosu, a sve iz činjenice kako ovršenik nije dao povoda iniciranju ovog postupka. Zbog navedenog predlaže da sud stavi izvan snage rješenje o ovrsi i ukine sve provedene ovršne radnje.

4. Sud je u povodu pravovremeno uloženog prigovora tuženika kao ovršenika rješenjem Povrv-191/2024-3 od 9. siječnja 2025. godine stavio van snage rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, broj Ovrv-8979/2023 od 4. lipnja 2024. u dijelu u kojemu je određena ovrha, ukinuo provedene radnje ovršne radnje te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 11. veljače 2025., a istim su stranke upućene da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak (čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08-Odluka Ustavnog suda RH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Rješenjem je sud pozvao tužitelja, ovrhovoditelja da u daljnjem roku od 15 dana iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica i predloži održavanje usmene rasprave. Isto tako u istom rješenju sud je pozvao i ovršenika da najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska, može iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica i predložiti održavanje usmene rasprave.

5. Tužitelj se podneskom od 10. veljače 2025. očitovao na način da u cijelosti ostaje kod prijedloga za ovrhu, sada tužbe i tužbenog zahtjeva i ističe kako su navodi iz prigovora tuženika neosnovani i neutemeljeni te u potpunosti paušalni i usmjereni na odugovlačenje postupka, osobito u dijelu gdje se isti poziva na nastup zastare potraživanja. Ističe i da se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada smatra uslugom od općeg interesa, sukladno čl. 30. st.2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom kao i da je jasno određeno kako tu javnu uslugu pruža davatelj javne usluge prikupljanja otpada, što je ovdje nesporno tužitelj kao specijalizirana javna tvrtka osnovana za tu svrhu od strane njezinog vlasnika Zadarske županije, Općine Vir. Nadalje se poziva na Uredbu o gospodarenju komunalnim otpadom kojom je propisano da su se svi građani dužni koristiti službom odvoza kućnog i glomaznog otpada, dodajući da je čl. 7. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području općine Vir od 30. ožujka 2022. jasno definirano da je korisnik usluge pravna i fizička osoba koja je vlasnik ili korisnik nekretnine na području na kojem isporučitelj obavlja uslugu i da tuženik niti ne osporava isto te ima nepobitnu zakonsku obvezu plaćanja te javne usluge, kao i obvezu naknade troškova ovršnog postupka koji je nastao zbog nepodmirenih dospjelih obveza tuženika, te da nema govora o nastupanju zastare. U bitnome navodi da je obveza tužitelja dakle, prikupljanje svih vrsta otpada dok je obveza tuženika između ostalog predaja tog otpada davatelju usluge na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge kao i plaćanje cijene odvoza u skladu sa važećim cjenikom. Navodi da je tuženik svojim postupanjem, neplaćanjem valjano izdanih računa, povrijedio ugovorne odredbe i da je u moralnoj i zakonskoj obvezi tužitelju podmiriti uslugu koju je on izvršio za njega i da je tužitelj ovlašten od njega kao dužnika zahtijevati ispunjenje novčane obveze u skladu s čl.65. Zakona o obveznim odnosima pa predlaže da sud nakon uvida u sve dokaze u cijelosti usvoji tužbu i tužbeni zahtjev i održi na snazi platni nalog koji je prethodno određen.

6. Očitujući se na podnesak tužitelja, tuženik poriče sve navode tužitelja kao neosnovane te ustraje kod svih iznesenih prigovora, osobito promašene pasivne legitimacije obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jedan relevantan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno postojanje pasivne legitimacije tuženika, a ostaje i kod prigovora zastare. Poziva se na odredbe Zakona o održivom gospodarenju komunalnim otpadom i to na čl. 33.st.1. kojim je propisano da je davatelj usluge dužan obračunavati cijenu javne usluge na način da osigurava primjenu načela '' onečišćivač plaća'', ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja usluge. Nadalje ističe da je odredbom čl. 30. st.2. istog zakona propisano da je davatelj usluge dužan korisniku obračunati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika i broj pražnjenja spremnika. Iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis ne proizlazi da bi došlo do izmjene Odluke u smislu odredaba čl. 187. st.2.,3. i 7. Zakona o održivom gospodarenju otpadom već je evidentno kako tužitelj vrši obračun i naplaćuje odvoz otpada sukladno odredbama Zakona o otpadu i Zakona o komunalnom gospodarstvu pa je razvidno kako tužitelj nije pravilno obračunavao odvoz komunalnog otpada jer je isti obračun trebao vršiti primjenom odredaba Zakona o održivom gospodarenju otpadom, uz prethodno donošenje Odluke, sukladno čl. 30. st.7. prethodno navedenog zakona, a što je očito propustio učiniti. S obzirom na sve navedeno tuženik smatra kako tužitelj ničime nije dokazao da bi visina njegova potraživanja prema tuženiku bila takva kako ga se tereti, a isto je naročito bitno i s obzirom na činjenicu da tuženik ima prebivalište u [adresa], što je vidljivo i iz činjenice da se ta adresa nalazi na računima koji su upućeni tuženiku. Uz sve navedeno, ukazuje i da je postupanje tužitelja prilikom obračuna naknade odvoza u suprotnosti s odredbama čl. 24. st.2. Zakona o zaštiti potrošača te da iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako tužitelj nije postupao sukladno navedenom članku već je tuženiku ispostavljao račune i kada uslugu odvoza nije niti koristio. Zbog navedenog predlaže tužbu odbiti i u cijelosti ukinuti platni nalog.

7. Stranke nisu predložile održavanje ročišta, niti je sud isto smatrao potrebnim pa je presudu donio u pisanom postupku.

8. Sud je izvršio uvid u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 1- 17), u spis ovoga suda, Stalne službe u Križevcima posl.br. Ovrv-8979/2023 i rješenje o ovrsi br. Ovrv-8979/2023-10 od 4. lipnja 2024. (list 18-27), u izvadak iz poslovnih knjiga br. 2023- 197 izdavatelja Čisti otok d.o.o. (list 36,75), u cjenik Čistog otoka d.o.o. i očitovanje na cjenik (37-39, 42-45, 76-81), ispostavljene račune za studeni i prosinac 2022. (list 40,82) i račune ispostavljene za mjesece od siječnja do rujna 2023. (list 46- 62, 85-102).

9. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora je potraživanje tužitelja prema tuženiku za izvršene usluge odvoza komunalnog otpada za razdoblje od studenog 2022. godine do rujna 2023. godine na području općine Vir.

11. Tuženik je osporavao aktivnu legitimaciju tužitelja te isticao prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, za što je teret dokaza bio na tužitelju.

12. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga broj 2023-197 od 2. studenog 2023., utvrđeno je da tužitelj ima evidentirano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 81,94 eura zajedno s iznosom kamate od 2,21 eura. Uz dostavljeni izvadak iz poslovnih knjiga tužitelj je dostavio i račune naslovljene na ime tuženika kojima je teretio tuženika naknaditi cijene obvezne minimalne javne usluge u iznosu od 7,45 eura za svaki mjesec u periodu od studenog 2022. do rujna 2023. godine.

13. U konkretnom slučaju valjalo je primijeniti odredbe Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/2021, 142/2023; u daljnjem tekstu: Zakon o gospodarenju otpadom), jer su tijekom utuženog razdoblja (studeni i prosinac 2022. godine te siječanj- rujan 2023. godine) na snazi već bile odredbe tog zakona, koje su zamijenile Zakon o održivom gospodarenju otpadom koji je prestao važiti 31. srpnja 2021.

14. Tako je, između ostalog, čl. 68. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisano tko se ima smatrati pružateljem javne usluge sakupljanja komunalnog otpada i da je to trgovačko društvo, koje osniva jedna ili više jedinica lokalne samouprave i u kojem većinski dio dionica odnosno udjela čine dionice odnosno udjeli jedne ili nekoliko jedinica lokalne samouprave, temeljem odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Isto tako , predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, sukladno čl. 66. st.1. Zakona o gospodarenju otpadom donosi odluku o načinu pružanja javne usluge za područje pružanja javne usluge kojom se između ostalog, propisuje i tko je pružatelj javne usluge. Tužitelj se tijekom postupka pozivao na odredbe Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Vir od 30. ožujka 2022., koju je općina na temelju čl. 66. prethodno navedenog zakona bila dužna donijeti, a koju Odluku je tužitelj naveo kao dokaz, no istu nije priložio spisu niti nakon prigovora tuženika, već je identičan podnesak očitovanja samo ponovio. No za navesti je kako aktivna legitimacija za podnošenje tužbe ipak proizlazi iz dostavljene dokumentacije i to iz izvatka iz trgovačkog registra Trgovačkog suda u Zadru iz kojeg je vidljivo kako je tužitelj, Čisti otok d.o.o. za komunalne djelatnosti osnovan od strane Općine Vir i kako je on zakoniti pružatelj usluga sakupljanja i odvoza komunalnog otpada.

15. Nadalje, odredbom čl. 70. st.1. Zakona o gospodarenju otpada propisano je da je korisnik javne usluge, na području pružanja usluge, vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine, kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine, obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Isto tako, čl. 70. st. 4. toč. 5. prethodno navedenog zakona propisano je i da je korisnik usluge dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi

16. Iako je tuženik istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo, je li tuženik doista pasivno legitimiran, odnosno u obvezi naknaditi iznose za koje ga tereti tužitelj na ime naknade cijene obvezne minimalne javne usluge. Tužitelj nije dostavio niti jedan relevantan dokaz kojim bi dokazao, da je tužitelj doista vlasnik ili korisnik nekretnine na području na kojem tužitelj vrši uslugu odvoza komunalnog otpada. Priloženi i ispostavljeni računi koji glase na tuženika ne mogu se smatrati vjerodostojnim dokazima iz kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi vlasništvo tuženika obzirom da takvu dokaznu snagu imaju samo valjani izvadci iz zemljišnih knjiga, koji uživaju snagu javnih isprava, a tužitelj nije dostavio navedeni dokaz ili dokaz o tome da bi tuženik bio korisnik u smislu čl. 70. st.1. Zakona o gospodarenju otpada. Uz sve navedeno i činjenicu da je tuženik sada osoba nepoznatog prebivališta i boravišta te da nije prijavljen na adresi na kojoj tužitelj vrši usluge odvoza komunalnog otpada, sud cijeni da tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika, pa predmetna tražbina tužitelja prema tuženiku nije osnovana. Sud se imajući u vidu navedeno, nije upuštao u daljnje utvrđivanje visine potraživanja niti posebno raspravljao istaknuti prigovor zastare. Sud je tako, imajući u vidu da tuženik nije dokazao pasivnu legitimaciju tuženika na način kako je to već ranije obrazloženo, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. u svezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u postupku pa je dužan tuženiku nadoknaditi troškove koji su bili potrebni i opravdani, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Sud je tuženiku priznao trošak za sastav prigovora uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 62,50€ sukladno Tbr.11. toč. 1. u vezi s Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), te mu je priznao trošak sastava obrazloženog podneska uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 62,50 eura sukladno Tbr. 8. u vezi s Tbr.7. toč.1. Tarife, dakle, ukupno mu je priznao iznos od 125,00 eura na ime troška zastupanja te ih je tužitelj dužan naknaditi tuženiku kako je odlučeno u točki II. izreke. Budući da tuženik nije postavio zahtjev za naknadom troškova u odnosu na zakonsku zateznu kamatu u smislu čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku to onda sud o istoj nije niti odlučivao.

18. Obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci

U Garešnici 05. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Dajana Gabud Jandoš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u 3 istovjetna primjerka.

Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku (spor male vrijednosti, čl. 467. i 458. Zakona o parničnom postupku).

DOSTAVITI:

- Tužitelju po punomoćniku, odvjetnici Kseniji Vrkić

- Tuženiku po privremenom zastupniku odvjetniku Ivanu Vukoviću