REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2115/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljice ŽGĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Aniti Prelec, odvjetnici u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 4, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22-01/52, URBROJ: 513-04- 24-2 od 22. listopada 2024., rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-410-23/2021-02/5403, URBROJ: 513-07- 08-02-21-03 od 27. prosinca 2021. i privremeno porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-410- 23/2021-02/5403, URBROJ: 513-07-08-02-21-01 od 3. prosinca 2021.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 250,00 € (slovima: dvjesto pedeset eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-410-23/2021-02/5403, URBROJ: 513-07-08-02-21-03 od 27. prosinca 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je, kao neosnovan, prigovor tužiteljice podnesen protiv privremenog poreznog rješenja, KLASA: UP/I-410- 23/2021-02/5403, URBROJ: 513-07-08-02-21-01 od 21. prosinca 2021., kojim je tužiteljici za 2015. utvrđena razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 69.433,02 kn.

2. Tužiteljica osporava zakonitost gore citiranih rješenja te u bitnome navodi da je nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze jer je osporavano rješenje doneseno nakon isteka 6 godina od početka tijeka zastare. U vezi toga, citiran odredbe čl. 108. i 109. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ) i čl. 37. 39., 42. i 43. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14; dalje: ZPD). te navodi da je bila dužna podnijeti poreznu prijavu za 2015. do 28. veljače 2016., a slijedom čega da je zastarni rok od 6 godina počeo teći 1. siječnja 2017. te je s danom 1. siječnja 2023. nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze. Zaključno, napominje da je osporavano rješenje tuženika zaprimila 14. studenog 2024.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a tužiteljica osporava samo primjenu materijalnog prava, to je Sud na temelju čl. 98. tč. 4. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Odredbom čl. 108. st. 1. propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

7. Odredbom čl. 108. st. 4. OPZ-a propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

8. Odredbom čl. 39. st. 2. ZPD-a propisano je da godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi rezident ako dohodak iz st. 1. tog članka ostvari izravno iz inozemstva i/ili ako dohodak iz čl. 5. ZPD-a ostvari izravno iz inozemstva pri čemu predujmovi poreza na dohodak od tog dohotka nisu u tuzemstvu plaćeni i/ili su u tuzemstvu plaćeni u iznosu manjem od iznosa koji bi se obračunao prema odredbama ZPD-a, osim ako u skladu s ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja Republika Hrvatska izuzima taj dohodak od oporezivanja.

9. U čl. 42. st. 2. ZPD-a propisano je da se godišnja porezna prijava podnosi se do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

10. Čl. 109. st. 8. OPZ-a propisano je da je rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare nezakonito.

11. Iščitavanjem navedenih odredbi OPZ-a (i ZPD-a), te njihovim gramatičkim, teleološkim i povijesnim tumačenjem, kao i tumačenjem navedenih odredbi u sklopu preostalih odredbi OPZ-a, ovaj Sud zaključuje da subjektivni element saznanja poreznog tijela o činjenicama koje utječu na postojanje porezne obveze, odnosno okolnost kada je porezno tijelo saznalo ili moglo saznati za takve porezno relevantne činjenice, nije od utjecaja prilikom utvrđivanja početka toka zastare, te da nema osnova za takvo ekstenzivno tumačenje spornih normi (isto i Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci, broj: U-III-848/2021 od 22. lipnja 2022).

12. Dakle, imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o oporezivnju dohotka iz inozemstva koji se utvrđuje godišnjom prijavom (čl. 39. st. 2. ZPD-a) to je zastara prava na utvrđivanja porezne obveze poreza na dohodak za 2015. počela teći od 1. siječnja 2017.

13. Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska i drugostupanjska porezna tijela i to: prvostupanjsko tijelo do donošenja i dostave poreznog rješenja, a drugostupanjsko tijelo do donošenja i dostave rješenja o žalbi (čl. 109. st. 2. i 3. OPZ-a).

14. Slijedom prethodnog navedenog, kako je zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze počela teći 1. siječnja 2017. to je šestogodišnji zastarni rok (iz čl. 108. st. 1. OPZ-a) istekao s danom 1. siječnja 2023.

15. Stoga, Sud utvrđuje da je prije donošenja drugostupanjskog rješenja (22. listopada 2024.) nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza na dohodak za 2015., a slijedom čega je temeljem odredbe čl. 117. st. 1., ZUS-a valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela bez vraćanja na ponovni postupak, čime je predmetna upravna stvar meritorno riješena te se upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

16. Odluka Suda o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini radnja sastavljanja tužbe u (zatraženom) iznosu 200,00 € (Tbr. 27. tč. 1. Tarife) uvećano za pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu 50,00 €, odnosno sveukupno 250,00 €.

U Rijeci 5. lipnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Aniti Prelec, odvjetnici u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 4

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5