REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-547/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja Hoteli Haludovo Malinska d.d., OIB 20989435611, Malinska, Put Haludova 1, kojeg zastupa opunomoćenik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, OIB 32420472134, Rijeka, Riva 10, kojeg zastupa opunomoćenica IV, radi troškova postupka, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja točke 3. rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/II-363-03/23-01/68, URBROJ: 2170-03-08/7-24-2 od 16. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-01/68, URBROJ: 2170-03-08/7- 24-2 od 16. veljače 2024. oglašeno je ništavim privremeno rješenje Općine Malinske – Dubašnica, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-363-03/23-02/184, URBROJ: 2170-26-03-01/1-23-2 od 5. svibnja 2023. (kojim je tužitelju utvrđena obveza s osnove komunalne naknade), utvrđeno je da se svi pravni učinci koje je proizvelo to rješenje smatraju ništavima (t. 2.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja (t. 3.).

2. Tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora osporava zakonitost osporavanog rješenja tuženika u tč. 3. izreke te tužbi, u bitnome, izlaže kako slijedi. Prije svega, navodi da tuženik svoje utvrđenje o neosnovanosti zahtjeva za naknadu troškova postupka temelji na pogrešnom tumačenju odredbi čl. 161 i 162. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) te ukazuje da je tuženikovo tumačenje navedenih zakonski odredbi protivno pravnom shvaćanu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci U-zpz-44/2016 od 14. srpnja 2021. Ističe da je predmetni postupak radi utvrđivanja komunalne naknade pokrenut po službenoj dužnosti, te da je upravo povodom tužiteljeve žalbe prvostupanjsko rješenja stavljeno van snage, do čega ne bi došlo da tužitelj nije podnio žalbu, već bi tužitelj bio dužan platiti značajan iznos komunalne naknade. Stoga je postupak okončan povoljno za tužitelja, pa stoga tužitelju na temelju čl. 161. st. 5. ZUP-a pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku prilikom sastava žalbe, budući da je isti opravdao angažirao kvalificiranog opunomoćenika. Smatra da je obrazloženje pobijanog rješenja manjkavo te upućuje na arbitrarnost u postupanju. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi točku 3. pobijanog rješenja, te obveže tuženika na naknadu troškova ovog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku spora ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Ističe da je rješenje o komunalnoj naknadi oglašeno ništavim iz formalnih razloga, a ne zbog žalbenih navoda, pri čemu je prvostupanjskom tijelu dana uputa glede pravnorelevantnih okolnosti koje je u ponovnom postupku potrebno utvrditi (može li se poslovni prostor koristiti, te je li za tužitelja povoljnije utvrditi obvezu sukladno obračunu po prihodu). Navodi da je nastavno donijeto novo rješenje o komunalnoj naknadi, protiv kojega je tužitelj izjavio novu žalbu o kojoj tuženik još nije odlučio. Stoga postupak utvrđivanja komunalne naknade još uvijek nije okončan, pa se još uvijek ne može odlučivati ni o troškovima postupka, pri čemu se poziva na ovosudnu presudu posl.br. UsI-1856/2023-6 od 16. siječnja 2024. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom dana 15. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, te opunomoćenice tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz stanja spisa proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora::

- da je u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade (pokrenutom po službenoj dužnosti), doneseno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-03/23-02/184, URBROJ: 2170-26-03-01/1-23-2 od 5. svibnja 2023. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za poslovni prostor – hotelsko naselje Haludovo – Malinska, za 2020., 2021., 2022. i 2023. godinu,

- da je protiv navedenog upravnog akta tužitelj izjavio žalbu

- da je tuženik rješenjem, KLASA: UP/II-363-03/23-01/68, URBROJ: 2170-03- 08/7-24-2 od 16. veljače 2024. oglasio ništavim citirano privremeno rješenje o komunalnoj naknadi

- da se pred prvostupanjskim tijelom u ponovnom postupku donijeto novo rješenje o komunalnoj naknadi, protiv kojega je tužitelj podnio žalbu.

8. Sporno je da li tužitelj ima pravo na naknadu troškova upravnog postupka nastalih zastupanjem po kvalificiranom opunomoćeniku – odvjetniku, a prilikom sastava žalbe.

9. Čl. 32. st. 1. ZUP-a propisano je da u postupku stranku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik (u daljnjem tekstu: osoba ovlaštena za zastupanje stranke). Osoba ovlaštena za zastupanje stranke dužna je podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke, a ako su zakonom propisani i dodatni uvjeti za oblik ovlasti, ovlast mora biti dana prema tim uvjetima.

10. Čl. 36. st. 1 ZUP-a propisano je da stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.

11. Čl. 161. ZUP-a uređeno je pitanje troškova postupka te je u st. 1. propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. U st. 5. da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

12. Odbijajući zahtjev tužitelja za naknadom troškova zastupanja putem opunomoćenika prilikom sastava žalbe, tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da se ne radi o troškovima nastalim u tijeku vođenja upravnog postupka u smislu čl. 161. ZUP-a, da se radi o jednostranačkoj upravnoj stvari koja se vodi po službenoj dužnosti, te da zastupanje po odvjetniku nije bilo nužno i opravdano.

13. Sud smatra da je tuženik osnovano odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja po odvjetniku prilikom sastava žalbe protiv rješenja o komunalnoj naknadi, no ne iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

14. Pravno shvaćanje prema kojem ne postoji mogućnost naknade troškova nastalih zastupanjem po opunomoćeniku odvjetniku budući da takvi troškovi ne spadaju pod redovite troškove postupka u smislu odredbe čl. 161. st. 1. ZUP-a, suprotno je odredbi st. 5. istog članka ZUP-a koja izričito propisuje da u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.

15. Prethodno navedeno sukladno je i stavu Vrhovnog suda RH, izraženim u presudi U-zpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021. u obrazloženju koje se, između ostalog, navodi cit.:

"Iz prakse Europskog suda razvidno je da se ljudska prava moraju jamčiti na djelotvoran i praktičan način, što je osobito važno s obzirom na mjesto prava na pristup pravosuđu u demokratskom društvu (presuda u predmetu Airey protiv Irske od 9. listopada 1979., zahtjev br. 6289/73, § 24). Za pojam pravičnog postupka, kako u građanskom tako i u kaznenom postupku, ključno je da stranke mogu učinkovito i djelotvorno raspravljati i da su u odnosu na protivnu stranu u stanju na jednak način braniti svoja prava i interese (presuda u predmetu De Haes i Gijsels protiv Belgije od 24. veljače 1997., zahtjev br. 19983/92, § 53). Ovaj sud ocjenjuje da je navedeno shvaćanje primjenjivo i u predmetnom upravnom postupku.

16. S obzirom na to da je citiranim odredbama ZUP-a predviđena mogućnost angažiranja opunomoćenika odvjetnika za zastupanje u postupku i da, u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo (kao što je to ovdje slučaj) te uzimajući u obzir složenost samog postupka (postupak utvrđivanja carinskog duga) odnosno sposobnost tužitelja da se sam zastupa (pravna osoba), svako tumačenje odredbi o troškovima postupka koje ne bi imalo za svrhu omogućavanje ravnopravne pozicije između stranke koja nema pravna znanja potrebna za poduzimanje određenih radnji i zastupanje svojih interesa u tom postupku (pokrenutom po službenoj dužnosti, a okončanom povoljno za stranku) bilo bi suprotno navedenoj praksi."

17. Isto shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Usž-4003/21 od 20. veljače 2022.

18. Slijedom prethodno navedenog, Sud nalazi da tužitelj opravdano prigovora da odluka tuženika o troškovima postupka nije utemeljenima na pravilnom tumačenju mjerodavnih odredbi ZUP-a, a s aspekta pravnog shvaćanja koje je po tom pitanju zauzeto u recentnoj sudskoj praksi (presuda VSRH posl. br. U-zpz-44/2016 od 14. srpnja 2021., presuda VUS-a posl. br. Usž-4003/2021 od 20. veljače 2022. i druge).

19. Međutim, s druge strane, Sud nalazi da prethodno spomenuto pravno shvaćanje nije u potpunosti primjenjivo u tužiteljevom slučaju budući da postupak nije okončan. Naime, u smislu odredbe čl. 161. st. 5. ZUP-a javnopravno tijelo snosi trošak stranke, uključujući i trošak zastupanja po odvjetniku, samo ako je stranka uspjela u okončanom postupku. Drugim riječima uspjeh u postupku valja sagledavati u cjelini a ne po njegovim pojedinim stadijima (fazama). Postupak je okončan kada u njemu stranka (više) ne može izjaviti žalbu. To je slučaj kada žalba protiv prvostupanjskog rješenja nije dopuštena, kada je dopuštena ali nije izjavljena, te kada je žalba dopuštena i izjavljena, ali je odbačena ili odbijena, ili je drugostupanjsko tijelo samo riješilo stvar. Kad je riječ o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti isti se smatra povoljno okončanim za stranku ako nije dovršen donošenjem oneroznog rješenja. U takvim situacijama postupak se, u pravilu, dovršava donošenjem rješenja o obustavi postupka. Dakle, postupak nije okončan kada drugostupanjsko tijelo poništi prvostupanjsko rješenje uz dostavu predmeta na ponovno rješavanja prvostupanjskom tijelu.

20. U konkretnom slučaju, iz obrazložena pobijano rješenja proizlazi da je tuženik, iako je iz formalnopravnih razloga ocijenio rješenje o komunalnoj naknadi ništavim (budući da isto nije sadržavalo mjesečni iznos obroka komunalne naknade), suštinski predmet vratio na ponovni postupak, te dao uputu glede činjenica i okolnosti koje je u daljnjem tijeku potrebno utvrditi kako bi se upotpunilo činjenično stanje glede obveze i visine komunalne naknade (može li se poslovni prostor koristiti, te je li za tužitelja povoljnije utvrditi obvezu sukladno obračunu po prihodu). Nastavno, nije sporno da je u ponovnom postupku donijeto novo, još uvijek nepravomoćno, rješenje o komunalnoj naknadi. Iz navedenog proizlazi da postupak utvrđivanja komunalne naknade još uvijek nije okončan na način povoljan za tužitelja, već je isti još uvijek u tijeku.

21. Stoga, kako predmetni upravni postupak nije dovršen u korist tužitelja, na gore opisani način, to Sud utvrđuje da tužitelj nema pravo na naknadu troškova upravnog postupka kojeg čini trošak sastavljanja žalbe po opunomoćeniku – odvjetniku (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Usž-1317/2024-2 od 17. srpnja 2024,).

22. Slijedom navedenog, budući je osporena točka 3. rješenja tuženika zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u obrazloženju iste, to je na temelju čl. 116. st. 2. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

23. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147 st. 1. ZUS-a, prema kojoj tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

U Rijeci 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Rijeka, Riva 10