REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: K-290/2023-19

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po predsjednici vijeća Tihani Bokan, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Prijatelj, u kaznenom predmetu protiv optuženog JVT, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, u povodu optužnice ODO u Novom Zagrebu od 12. travnja 2023. broj KO-DO-158/2023, izmijenjene podneskom i na raspravi 2. lipnja 2025., nakon javne rasprave zaključene 2. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice ODO u Novom Zagrebu JV, optuženog JVT i branitelja optuženika, odvjetnika Tihomira Mišića, 5. lipnja 2025. objavio je, a 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženi JVT, sin J i L, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1965., državljan Republike Hrvatske, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom u iznosu oko 600,00 eura, sa završenom SSS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac dvoje djece, bez vojnog čina, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i drugima čiji naziv ne zna, vlasnik kuće i okućnice na adresi boravišta ukupne površine oko 400m[2] , obiteljske kuće u [adresa] površine oko 4000m[2] te zemlje površine oko 4000m , zemljišta u Medulinu površine 4000m[2] , ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan prema izvatku iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije,

k r i v  j e

I. što je:

u razdoblju od 17. studenoga 2022. do 21. prosinca 2022. na području Zagreba, Jastrebarskog i Novog Zagreba, u cilju da se uvelike nepripadno okoristi, a nakon što je saznao za ljubavnu vezu svoje supruge LVT i LV, od LV tražio da mu preda 95.000,00 kuna, pri čemu je prilikom susreta s AV, AV rekao da je bio u Legiji stranaca, da je u Africi uhvaćen kada su pokušali ubiti predsjednika, da nije jednog ohladio, zbog čega mu je LV kako bi smirio cjelokupnu situaciju i znajući da je bio profesionalni vojnik elitne postrojbe plaćenika u ugostiteljskom objektu Bobi u Cvjetnom naselju zbog straha za svoju sigurnost predao 95.000,00 kuna, kojom prilikom se hvalio da poznaje „dečke s Knežije“ i da će se još vidjeti, a potom nakon nekoliko dana od LV zahtijevao da se nađu na benzinskoj pumpi na području Jastrebarskog gdje je došao s jednim čovjekom odjevenim u crnu odjeću i koji je stajao pored njih te u jednom trenutku AV predočio stari broj časopisa Nacional na čijoj je naslovnici bila njegova fotografija i natpis Psi rata nakon čega je LV tražio 6.100,00 kuna, koji novčani iznos mu je zbog straha naknadno LV predao u Arena centru, time da je nakon nekoliko dana ponovo nazvao LV i rekao da se moraju vidjeti, na što je LV opet zbog straha pristao te se s njim našao, a tom prilikom je LV tražio isplatu 50.000,00 eura na što mu je isti rekao da nema toliko novca no idućeg dana došao je ispred firme u kojoj je zaposlen LV i istoga čekao pa kada je vidio LV rekao mu da ako ne potpiše izjavu da mu duguje 50.000,00 eura i istu ne ovjeri kod javnog bilježnika da će ga u protivnom prijaviti za silovanje njegove supruge, da ima svoje ljude u Češkoj, nakon čega je LV primio za šal i s njim se naguravao te istoga pitao hoće li da ga iskasapi, da ga stavi u bunker auta, što je sve kod LV izazvalo strah za njegov život, zbog čega ga je prijavio policijskim službenicima koji su ga 21. prosinca 2022. u 12:00 sati u Zagrebu, Vice Vukova 6, na parkiralištu TC Arena u trenutku kada je preuzeo kovertu s obilježenom novčanicom tijekom provođenja prikrivene policijske radnje klopka uhitili,

II. -dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist ozbiljnom prijetnjom prisilio drugoga da što učini na štetu svoje imovine, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta,

-čime je počinio kazneno djelo protiv imovine, iznudom, opisano u članku 243. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 243. stavak 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 243. stavak 2. KZ/11 optuženi JVT se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.

IV. Na temelju članka 56. stavak 1. i 4. u vezi s člankom 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 optuženiku se izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo te ukoliko u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećenom AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi štetu u iznosu 13.418,28 eura.

Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 upozorava se optuženik da će sud, ako optuženik u potpunosti ili u većoj mjeri ne izvrši određenu posebnu obvezu, donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora na koju je optuženik osuđen.

V. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08) oštećenom AV, OIB: [osobni identifikacijski broj] se dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu 13.418,28 eura te se nalaže optuženiku u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude oštećeniku isplatiti dosuđeni iznos imovinskopravnog zahtjeva.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. i 8. ZKP/08 nalaže se optuženiku u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 800,00 eura te nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, a čija će visina biti određena posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. ODO u Novom Zagrebu podiglo je 13. travnja 2023. optužnicu broj KO-DO- 158/2023, koju je izmijenilo podneskom te na raspravi 2. lipnja 2025., inkriminirajući optuženom JVT kazneno djelo protiv imovine, iznudom iz članka 243. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11

2. Optuženi JVT upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom, dok je u odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika naveo da isti osporava u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitani su oštećeni LV te svjedoci LVT i ĐV, dok je pregledana fotodokumentacija Službe za očevide i kriminalističku tehniku, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke s pripadajućim kriminalističko-tehničkim izvješćem od 2. prosinca 2022., 22. prosinca 2022. i 19. prosinca 2022. Pročitani su i dokazi ispravom pa tako izvješće o uhićenju i dovođenju optuženog JVT u pritvorsku policijsku jedinicu od 21. prosinca 2022., izvješće policijskih službenika Službe organiziranog kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke od 21. prosinca 2022., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] s pripadajućim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 13. prosinca 2022., zapisnik o postavljanju policijske klopke i obilježavanju novčanica nevidljivom supstancom od 14. prosinca 2022. s pripadajućim kriminalističko-tehničkim izvješćem, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] s pripadajćim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 21. prosinca 2022., potvrda Službe organiziranog kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke od 21. prosinca 2022., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] s pripadajćim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 21. prosinca 2022., zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 21. prosinca 2022., zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 21. prosinca 2022., zapisnik o pretrazi osobe od 22. prosinca 2022., potvrda III. PP Zagreb od 28. ožujka 2023., ispisi prometa po računu platitelja LVT primatelju AV u iznosu 95.000,00 kuna na dan 8. studenog 2022., potvrda banke o podignutom novčanom iznosu 75.700,00 kuna 8. studenog 2022. te potvrda prijenosa sredstava u iznosu 95.000,00 kuna 21. studenog 2022. s računa LV s naznakom opisa plaćanja "povrat", medicinska dokumentacija optuženika te izvod iz kaznene evidencije optuženika. Na završetku dokaznog postupka ispitan je optuženi JVT.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi JVT počinio kazneno djelo iznude iz članka 243. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 na štetu oštećenog LV na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Optuženi JVT je naveo da nakon što je njegova supruga AVT bila u stanu na Borovju došla je kući, bila je u depresiji, no ne može reći da je plakala. Tada mu je u garaži priznala sve što se desilo i da je pogriješila. Ona zna da kod njega prolazi samo istina, odnosno sve osim laži. Tada joj je rekao da napravi što želi, no da pazi na djecu jer njihova je kći tada išla u srednju školu, dok je sin bio zaposlen u oštećenikovoj firmi. Njemu je najvažnije da se ne pokvari životni razvoj djece. S obzirom da je sin radio u oštećenikovoj firmi bilo mu je najvažije zaštititi ga od svega, da on sve to ne sazna pa je zato tada sin i otišao iz oštećenikove firme. Istina je da je nazvao oštećenikovu suprugu ĆV i rekao joj što je bilo između njenog supruga i njegove supruge, htio je da ona sve zna, no ona je očito imala upaljen zvučnik na fiksnom telefonu i njihova djeca su čula sve što je govorio, a zbog čega mu je danas žao. Sjeća se da ga je ĆV nazvala ponovno nakon dva dana i rekla mu da su njihova djeca loše i da će to reći u školi, a što on nije htio jer je i njegovo dijete išlo s jednim njihovim djetetom u školu i bojao se da njegovo dijete sve ne sazna. Istina je da je rekao ĆV da je bio u vojsci, što je ona shvatila kao prijetnju, no nije imao namjeru prijetiti, samo je htio mir. Zna da je od AVT tražio da mu ispriča baš sve što je bilo, time da je ona i nakon što mu je priznala ostala živjeti s njim. Tada mu je priznala da je oštećeniku prebacila sa svog računa na njegov račun 95.000,00 kuna, da je to učinila na nagovor oštećenika jer da je novac kod njega sigurniji, a priznala mu je i da mu je dala 90.000,00 kuna u gotovini jer AVT je naivna. Sjeća se da se smijao kada mu je to rekla i pitao je kako ona misli doći do tih svojih novaca. Također joj je rekao da ako želi otići s oštećenikom neka ode. Tada joj je rekao da će inscenirati da ju je otjerao iz kuće, da je otišla živjeti kod prijateljice i da nema prebijene lipe za život. Ona je tada u njegovom prisustvu na zvučnik nazvala oštećenika, cvilila mu je da nema novaca i on joj je rekao da će joj prebaciti novac preko računa, što je i učinio jer je postojao trag novca. To je jedino što su njih dvoje tada razgovarali. Oštećenik je u tom razgovoru lijepo razgovarao s AVT vjerujući da će ona ostaviti optuženika. Međutim, ostalo je neriješenih ovih 90.000,00 kuna gotovine. Nazvao je oštećenika, a budući da je rekao AVT da će on to riješiti jer ona s njim više nije htjela kontaktirati te su se njih dvojica našli na kavi u Kauflandu. U tom susretu bio je potpuno miran, zna da je pitao oštećenika je li se zaljubio u AVT, na što je on potvrdno odgovorio. Oštećenik i on poznavali su se od 2012., sretali su se, tako da je njemu bilo poznato i da je bio u Legiji stranaca i da je bio u Africi. O svemu tome ispitivao ga je u tom njihovom razgovoru u Kauflandu te je istina da mu je tada rekao da su u Africi, kao legionari, da bi se spasili morali "maknuti" neke ljude, a i pokazivao mu je o tome ono što je imao u mobitelu. Sjeća se da ga je tada pitao bi li se on upustio, krenuo u sve to s AVT da je znao sve o njemu, na što mu je oštećenik rekao da ne bi. Pitao ga je za tih 90.000,00 kuna te mu pojašnjavao da je to njihov novac, odnosno novac njihove djece. Tih 90.000,00 kuna tražio ga je bez ikakvih prijetnji jer njegov kodeks nije da nekome prijeti jer od prijetnji nema ništa. Nakon toga su se našli u Cvjetnom naselju, u lokalu Bubi i tamo mu je oštećenik predao tih 90.000,00 kuna u koverti te mu je na taj način vratio novac. Tada mu je rekao da su njih dvojica na nuli. Dodao je da je AVT rekao da se našao s oštećenikom koji mu je vratio tih 90.000,00 kuna te je on konačno i taj novac predao AVT. Nakon Cvjetnog naselja ponovno su se našli u Arena centru i tada mu je rekao da se AVT vratila doma, a po njemu je vidio da mu to nije pasalo jer on to nije planirao. Nije znao da je oštećenik napustio svoj dom u kojem je živio s djecom i suprugom. Te zgode ga je u Arena centru tražio i da mu vrati 6.100,00 kuna od stana, odnosno novac koji je AVT platila za najam stana na Borovju, radilo se o kauciji, iznos je oštećenik bez problema izvadio iz džepa i predao mu i on mu je tada rekao da su sve riješili. U tom susretu u Arena Centru kada mu je predao tih 6.100,00 kuna pitao ga je, jer je znao da postoje, za neke njihove fotografije i oštećenik mu je bezpogovorno dao svoj mobitel u kojem je provjerio, kao i njegove mailove, da više nema ikakvih njihovih zajedničkih sadržaja. Nakon toga je odlučio da se oštećenik zbog svega mora malo znojiti, odlučio je da se mora stresti i rekao mu je da će ga prijaviti za silovanje njegove supruge, iako je on mislio da je sve između njih riješeno. Ovo potonje što opisuje dogodilo se kada ga je dočekao ispred njegove firme, no nije istina da bi mu tada spominjao dečke s Knežije i tome slično. Oštećenik se, nakon što mu je rekao da malo vidi što je znojenje, uplašio i tada mu je sam ponudio novac kako bi sve ovo riješili. Prvo je ponudio 20.000,00 eura, time da njega (optuženika) boli briga za novac, nakon toga mu je ponudio 50.000,00 eura, na što mu je rekao "Najbolje da ponudiš 200.000,00 eura", samo je navlačio oštećenika da se znoji. Zna da je oštećenik tada od svega toga počeo piti, a počeo je i pušiti, iako je bio prestao s pušenjem. Na sve ovo je išao i zato što mu je oštećenikova supruga ĆV rekla da ga ne dira, misleći na sve ovo što je znala da je bio u vojsci i tome slično, rekla mu je da su oni u kreditu. U tom razgovoru oko novaca navlačio ga je da bi se znojio, znojio se, on je htio da on doživi nervozu, psihički ga je testirao i htio mu izazvati nelagodu. Zna da ga je tada ispred firme ispitivao kako bi njemu bilo da mu netko hoće uništiti familiju, no spomena vožnje u gepeku nije bilo. Te zgode mu je ispred firme oštećenik rekao da će mu dati 50.000,00 eura, spominjali su javnog bilježnika, to su bile oštećenikove ideje da se ovjeri izjava, no ikakv fiksni iznos nisu dogovorili. Nakon toga više nije htio imati posla s oštećenikom, no istina je da je razgovarao s IV kojeg je doživljavao kao posrednika. Sve što opisuje nije sporno da se događalo u inkriminiranom razdoblju od 17. studenog do 21. prosinca 2022. Vezano na GV naveo je da se s njime zaista susreo na božićnom domjenku u firmi, a istina je i da su njih dvojica prije toga razgovarali telefonom jer ga je on zvao budući da je bio upoznat u tom trenutku sa svime ovime što se događalo između njih i oštećenika te njegove obitelji. U jednom od tih razgovora GV mu je rekao da je i on u firmi imao problema s oštećenikom, da mu je napravio troškove na ime reprezentacije i tome slično, a iskazao mu je i spremnost da će oštećenika zamijeniti u firmi sa svojim nećakom. GV, još jedan A i oštećenik bili su suvlasnici te firme, no GV je imao najveći udio u firmi, oko 73%. Na tom božićnom domjenku GV mu je pričao da će povući neki novac iz Slovačke, a to je činio kako bi spasio oštećenika. Cijelo vrijeme je bio razgovor oko tih 50.000,00 eura, njima je u glavi bilo tih 50.000,00 eura, no rekao je GV da ga novac uopće ne zanima. Bilo mu je poznato da je oštećenik u kreditu i činjenica da mu daje 50.000,00 eura bila mu je važna samo zato da on upadne u još veće financijske probleme, ta mu je činjenica predstavljala zadovoljstvo s obzirom na sve što se događalo, čak je bio spreman taj novac uplatiti za nezbrinutu djecu, a što je i rekao GV. Istina je da se dopisivao s IV te o tome i postoje fotografije mobitela u spisu. Istina je da je došao u Arena Centar gdje se dogovorio s oštećenikom, primijetio je tada policijska vozila jer zna u kakvim se vozilima kreću. Istina je da je preuzeo tu kovertu od oštećenika, istina je da mu je prišla policija i da je bez ikakvog opiranja otišao s njima. U trenutku kada je tu kovertu koju mu je oštećenik predao primio, bilo mu je jasno da u njoj nema 50.000,00 eura, bilo mu je sve jasno što se događa. Istina je da je i prolazio Karlovačkom i da je stao u Jaski na pumpi, no nema ikakve veze s mafijom, ima svoj kodeks ponašanja. Kao čovjek i kao suprug bio je povrijeđen zbog svega što se dogodilo između njegove supruge i oštećenika. Iako je znao da je AVT bila ta koja je iznajmila stan na Borovju, kako mu je rekla na nagovor oštećenika, kada je saznao da je ona platila te dvije najamnine i jedan polog odlučio je da mu oštećenik da i tih 6.100,00 kuna, što je on, kako je prethodno opisao, i učinio. Kad mu je već sve vratio tražio je i tih 6.100,00 kuna. Posebno upitan naveo je da u telefonskim razgovorima s oštećenikom istome nije spominjao da je bio u Legiji stranaca. Cijeli život je on bio taj koji je podmirivao njihove troškove života, čak nije znao niti koliku plaću ima AVT, njega to uopće nije zanimalo, niti je ikada tražio ikakav novac od nje. On je bio taj koji je rješavao djeci automobile, plaćao more, no naravno da je i AVT kupovala hranu i svakodnevne potrepštine, sigurno je i ona katkad platila neki račun. Istina je da je dajući osobne podatke naveo da prima mirovinu u iznosu 600,00 eura, no ništa mu nije bilo problem plaćati s obzirom da je cijeli život radio po svijetu, zaradio je priličnu svotu novca te i naslijedio, a do nedugo je bio prijavljen i u Češkoj kroz trajni boravak koji mu je omogućavao određene beneficije. Naslijedio je i gotovinu i nekretnine jer su mu roditelji umrli i to oboje u razdoblju od tjedan dana. Dok se ovo nije dogodilo mislio je da AVT i on žive normalan, uredan bračni, obiteljski život. Njezin poslovni život sastojao se i od putovanja i njemu je to sve bilo uobičajeno. Iskazujući tijekom prethodnog postupka optuženik je naveo da se ne smatra krivim te da misli da je došlo do nesporazuma. Tog čovjeka (LV) više ne želi vidjeti u životu, to je rekao i njemu, a vidi se i u njegovom telefonu da je i njegovom gazdi rekao da ga ne želi niti vidjeti, niti čuti. Želi sve to zaboraviti, dakle, i oštećenika i sve što je bilo. Upitan zašto tijekom prethodnog postupka, tijekom iznošenja obrane nije spomenuo ovih 90.000,00 kuna gotovine odgovorio je da nije spomenuo na sugestiju branitelja jer su, a obzirom na narav djela koje mu se stavlja na teret, očekivali prijedlog za istražni zatvor što su svakako htjeli izbjeći, a primarno i zbog njegovog zdravstvenog stanja. Naime, boluje od ozbiljnih kroničnih bolesti, dijabetesa, tlaka, lupusa, a ima i problema s krvnim žilama koje se također vežu na autoimunu bolest. Živi sa suprugom i dvoje djece na adresi prebivališta u svojoj kući. Sin je zaposlen, dok kći studira, on ostvaruje mirovinu, kako je i prethodno naveo u iznosu 600,00 eura, dok je supruga i dalje zaposlena te također ostvaruje redovna mjesečna primanja. Njegova primanja nisu opterećena ikakvim kreditima.

6. Imajući na umu iskaz optuženika evidentnim proizlazi da u ovom postupku nije osporavano da je optuženik u inkriminirano vrijeme, dakle, u razdoblju od 17. studenoga 2022. do 21. prosinca 2022. na području Zagreba, Jastrebarskog i Novog Zagreba, a nakon što je saznao za ljubavnu vezu svoje supruge LVT i oštećenog LV, od oštećenika tražio da mu preda 90.000,00 kuna (dakle, ne inkriminiranih 95.000,00 kuna), da je AV rekao da je bio u Legiji stranaca, da su u Africi „maknuli“ neke ljude (dakle, „ohladili“, odnosno lišili života), da mu je oštećenik u ugostiteljskom objektu u Cvjetnom naselju predao, ali 90.000,00 kuna (dakle, ne inkriminiranih 95.000,00 kuna), da su se potom nakon nekoliko dana on i oštećenik našli na benzinskoj pumpi na području Jastrebarskog, da je zatim tražio oštećenika 6.100,00 kuna, koji novčani iznos mu je oštećenik i predao u Arena centru. Nije osporavano ni da je optuženik nakon nekoliko dana ponovo nazvao oštećenika i rekao mu da se moraju vidjeti, na što je oštećenik pristao te se našao s optuženikom. Nije osporavano ni da je bilo razgovora između njih dvojice o 50.000,00 eura, a nije osporavano ni da je optuženik idućeg dana došao ispred firme u kojoj je zaposlen oštećenik, kao i da su tada spominjali ovjere izjave kod javnog bilježnika vezane za predaju novca oštećenika optuženiku. Nije osporavano ni da je optuženik rekao oštećeniku da će ga prijaviti za silovanje njegove supruge LVT, kao ni da je oštećenik prijavio optuženika policiji te da su ga policijski službenici 21. prosinca 2022. u 12:00 sati u Zagrebu, Vice Vukova 6, na parkiralištu TC Arena u trenutku kada je preuzeo kovertu s obilježenom novčanicom tijekom provođenja prikrivene policijske radnje klopka uhitili. Da je svemu tome tako proizlazi iz iskaza oštećenika, iskaza svjedoka GV, dijelom iz iskaza svjedokinje LVT, fotodokumentacija Službe za očevide i kriminalističku tehniku, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke s pripadajućim kriminalističko-tehničkim izvješćem od 2. prosinca 2022., 22. prosinca 2022. i 19. prosinca 2022., izvješća o uhićenju i dovođenju optuženika u pritvorsku policijsku jedinicu od 21. prosinca 2022., izvješća policijskih službenika Službe organiziranog kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke od 21. prosinca 2022., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] s pripadajućim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 13. prosinca 2022., zapisnika o postavljanju policijske klopke i obilježavanju novčanica nevidljivom supstancom od 14. prosinca 2022. s pripadajućim kriminalističko-tehničkim izvješćem, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] s pripadajućim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 21. prosinca 2022., potvrde Službe organiziranog kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke od 21. prosinca 2022., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj] s pripadajućim zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 21. prosinca 2022., zapisnika o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 21. prosinca 2022., zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora od 21. prosinca 2022., zapisnika o pretrazi osobe od 22. prosinca 2022., a konačno ovakva utvrđenja nije osporavao ni sam optuženik.

6.1. Nasuprot utvrđenom, a ocjenjujući te analizirajući iskaz optuženika u cjelini za utvrditi je da je optuženik prije svega osporavao da bi inkriminirane zgode ozbiljno prijetio oštećeniku te tako prisilio oštećenika da mu preda novčane iznose, a jednako tako, u odnosu na inkriminiranih 95.000,00 kuna tvrdio je da se radi o novčanom iznosu 90.000,00 kuna koji je pripadao optuženikovoj supruzi te koji je upravo ona ranije predala na čuvanje oštećeniku u gotovini, dovodeći na izneseni način u pitanje opstojnost kaznenog djela kojim ga se u ovom postupku tereti u odnosu na navedeni iznos. Osporavano je i da bi optuženik tražio od oštećenika 50.000,00 eura kroz tvrdnje obrane da je taj iznos oštećenik sam ponudio optuženiku, no nakon što mu je ovaj rekao da će ga prijaviti za silovanje njegove supruge LVT.

7. Oštećeni LV iskazao je da su GV i on vlasnici tvrtke Eligo partner d.o.o. koja na teritoriju Republike Hrvatske zastupa tvrtku AŽD d.o.o. iz Češke te je u tvrtki AŽD d.o.o. radila LVT te je iz tog poslovnog odnosa poznavao AVT, a ona je supruga optuženika kojeg je također na taj način i upoznao. AVT i on bili su ljubavnici i ta je veza trajala otprilike dvije i pol godine. Sjeća se, bio je studeni 2022. kada mu je AVT rekla da ih je optuženik zadužio, da su u minusu i da traži stan, odnosno rekla mu je da je našla stan na Borovju i zamolila ga da pročitam ugovor o najmu tog stana. Negdje u to vrijeme, sjeća se da ga je nazvao na telefon optuženik i pitao ga je li njegov auto bio na Borovju, rekao je da mu je slikao auto, dok je oštećenik sve negirao. Sljedećeg dana ponovno ga je nazvao optuženik, ponovno su razgovarali o istoj temi, a tada je shvatio da je s njime i AVT i ona mu je govorila da joj je pomogao pronaći ovaj stan. AVT mu je također govorila, a obzirom na ranije zaduživanje optuženika, da je cijelo vrijeme odvajala od plaće, štedjela novac, misli da je to bilo kroz neko osiguranje, da je uštedjela 95.000,00 kuna i zamolila ga je da joj taj novčani iznos pričuva na neko vrijeme, na što je pristao i ona mu je na njegov račun uplatila tih 95.000,00 kuna. Kako je nakon toga nastala cijela ova situacija s njih dvoje i optuženikom, sjeća se da je rekao AVT da pokuša spasiti brak i vratio joj je tih 95.000,00 kuna na jednak način na koji je i došao do tih novaca, odnosno uplatio ih je sa svog računa na isti onaj račun sa kojeg mu je ona uplatila taj novac. Sjeća se i da mu se AVT ispričavala zbog cijele ove situacije u kojoj su se našli, odnosno u kojoj se on našao s optuženikom. Sjeća se da ga je nakon toga optuženik zvao na mobitel, opisivao mu je da je bio u tom stanu na Borovju gdje su se AVT i on nalazili, govorio je da je pronašao neke maramice koje će dati na DNK analizu te koje potvrđuju da su njih dvoje imali odnose, no on mu je sve to cijelo vrijeme poricao. U tom telefonskom razgovoru optuženik je tražio na telefon njegovu suprugu ĆV, rekao mu je da ona s time nema ikakve veze i na kraju mu poklopio slušalicu. Međutim, optuženik na tome nije stao te je u popodnevnim satima nazvao na fiksnu liniju u njegov stan i tada se javio njegov sin, optuženik je tražio na telefon njegovu suprugu koja mu se javila i on joj je tada rekao da je on u vezi s njegovom suprugom AVT. S obzirom na cijelu tu situaciju nastao je kaos u njegovoj obitelji i on je otišao iz doma u svoju kuću u [adresa]. Isto tako, optuženik je nakon nekog vremena ponovno nazvao njegovu suprugu i tada joj je rekao da je on napastovao AVT, za sve to su saznala i njegova djeca što je dovelo do toga da su kasnije oboje išli kod psihologa. U jednom trenutku vratio se po neke svoje osobne stvari u svoj stan i tada ga je nazvao optuženik da se nađu na kavi u Kauflandu i da se ne mora ništa bojati, da to nije nikakva sačekuša. Njih dvojica su se našli u Kauflandu, te zgode mu se čak i ispričao, zna da ga je optuženik ispitivao tko je sve znao za tu njihovu vezu, bilo mu je važno tko je za to saznao, da bi mu u jednom trenutku počeo pokazivati na mobitelu članak o sebi iz vremena kad je bio u Legiji stranaca. Sjeća se da mu je rekao da je kao legionar bio uhvaćen negdje u Africi kad su pokušali ubiti nekog predsjednika dole i tada mu je rekao da nije on jednog „ohladio“. Isto tako, napomenuo mu je da nikome ne smije pričati o tom njegovom sudjelovanju u Legiji stranaca. Optuženiku je posebno bilo važno da se ne sazna za Martininu i njegovu vezu, a osobito da to ne sazna njihov sin jer bi mu mogao nešto učiniti. Rekao je optuženiku da mu je želja da se cijela ta priča stiša, a optuženik mu je tada rekao da mu je AVT sve priznala, da ju je izbacio iz stana, da je imala "u šteki" 10.000,00 eura koje joj je uzeo, da joj je sve uzeo. U tom trenutku kada se našao s optuženikom u Kauflandu još uvijek nije vratio onih 95.000,00 kuna AVT, no to je učinio narednih dana kada ga je AVT nazvala da joj vrati te novce, a što je odmah učinio te joj je tih 95.000,00 kuna sa svog računa uplatio na isti onaj račun s kojeg mu je taj novac uplatila. Nakon toga optuženik ga je ponovno nazvao da se nađu i sjeća se da su se našli u kafiću u Arena centru. Te zgode činio se prilično nabrijan, sjeli su u kafić i optuženik mu je tada pokazao snimku na mobitelu na kojoj je bila vidljiva ranije spomenuta uplata s njegovog računa na Martinin račun, onih 95.000,00 kuna koje je vratio AVT na njezino traženje. Tada ga je optuženik pitao što je to, pojasnio mu je sve kako je bilo, odnosno da je AVT vratio taj njezin novac, no optuženik ga je tada pitao zašto mu to nije spomenuo kada su bili u Kauflandu i tada mu je rekao da je to njegov novac koji mu mora vratiti, a da se on kasnije raskusura s AVT, odnosno da mu ona vrati tih 95.000,00 kuna. Optuženik ga je tražio da mu ili da na ruke 95.000,00 kuna ili da mu uplati na račun 95.000,00 kuna s naznakom uplate "povrat pozajmice". Pitao je optuženika "Zašto ti AVT ne vrati tih 95.000,00 kuna?", misleći pritom na ovih 95.000,00 kuna čiju je uplatu imao fotografiranu u svom mobitelu, no on mu je rekao da on s njom nema više ništa, da mu on da tih 95.000,00 kuna, a da ih njemu kasnije vrati AVT. Nikada nije poslovno surađivao s optuženikom, niti je postojala ikakva osnova da ga on traži tih 95.000,00 kuna. Rekao je optuženiku da će mu dati tih 95.000,00 kuna, misli da je rekao da će to učiniti u roku od nekih 7 dana, pristao je na to samo kako bi kupio svoj mir jer je cijela situacija bila kaotična i s njim i s AVT i s njegovom obitelji, sa suprugom i djecom. Za vrijeme dok je on bio u Arena centru na kavi s optuženikom, ĐV, njegov poslovni partner i prijatelj je bio na kavi s AVT. ĐV je znao sve što se događa, a tako i sve što se događa s optuženikom. Nakon što je rekao optuženiku da će mu dati taj novac, kada su završili s tom kavom, nazvao je AVT, htio je s njom razgovarati o svemu što se događa, no ona mu je rekla da se ne mogu naći jer se boji, jer misli da ju prate, misleći pritom na optuženika. Nazvao je ĐV, njih dvojica su se našli, ĐV mu je rekao da je razgovarao s AVT te po njegovim saznanjima AVT nije znala da ga optuženik traži ovaj novac. Sljedećih par dana sjeća se da ga je optuženik nazivao tražeći da mu da taj novac, a sjeća se i da je još jedanput pokušao uvjeriti ga da mu taj novac da AVT jer da on s tim nema veze, no on je rekao da od nje ne želi tražiti išta. Odlučio je taj novac, tih 95.000,00 kuna predati optuženiku kako bi sve ovo prestalo, no kako nije imao taj novac zamolio je ĐV da mu posudi, ne govoreći mu pritom za što mu taj novac treba jer mu on ne bi dao. Tom mu je dao 90.000,00 kuna, sa svoga računa podigao je 5.000,00 kuna i predao je taj novac optuženiku. Tih 90.000,00 kuna bilo je u bijeloj koverti, kako mu je ĐV i predao, dok je iz džepa izvadio ovih 5.000,00 kuna koje je podigao na bankomatu, a taj novac je predao optuženiku u jednom kafiću u Cvjetnom naselju. Te zgode mu se optuženik hvalio da poznaje dečke s Knežije, vidio je da to ne ide na dobro i rekao mu je da je to sad to, da s tih 95.000,00 kuna završavaju, no optuženik ga je pogledao i rekao da se oni još vide. U tim telefonskim razgovorima u kojima ga je požurivao da mu preda tih 95.000,00 kuna optuženik je bio neugodan, govorio mu je da on zna kako on radi, sve to mu je izgledalo kao klasične prijetnje. Nakon nekih par dana od kad su se našli u Cvjetnom optuženik ga je nazvao na telefon, sjeća se da je bio na kolinju s trećim poslovnim partnerom i rekao mu je da se moraju hitno vidjeti. Nije želio da dolazi na mjesto gdje se nalazi te mu je rekao da će doći na jednu benzinsku pumpu kod Jaske u blizini mjesta gdje se nalazio. Došao je tamo, optuženik je bio s jednim čovjekom odjevenim u crnu odjeću koji je stajao sa strane za koje vrijeme mu je optuženik objašnjavao da se AVT vratila doma, govorio je da nema djece da bi ju "stavio na štajgu", činilo mu se kao da mu prijeti. U jednom je trenutku izvadio stari broj novina Nacional na čijoj je naslovnici bila slika s natpisom Psi rata, na toj slici se vidio optuženik, sve je to izgledalo kao svojevrsna prijetnja. Tada mu je rekao da je AVT platila jedan najam stana na Borovju u iznosu 6.100,00 kuna i tražio je da mu vrati i tih 6.100,00 kuna. Ponovno pristaje i na to, nalazi se s njime ponovno u Arena centru, time da mu je prethodno pojašnjavao da je AVT iznajmila taj stan, da je AVT platila taj stan, no on to nije htio slušati, tražio je od njega i tih 6.100,00 kuna i on mu ih je predao u Arena centru. Stalno mu je govorio da ne smije više zvati AVT, iako je uopće nije zvao. Tada je u Arena centru rekao optuženiku da mu daje tih 6.100,00 kuna i da ne želi imati više posla s njim. Međutim, nakon par dana optuženik ga ponovno zove i govori mu da se moraju vidjeti, da mu mora nešto reći i ponovno pristaje na susret s njim i to iz razloga jer cijelo vrijeme ima na pameti da je bolje da zove njega, nego da mu zove suprugu i djecu jer je tada živio kaos. Kada su se ponovno našli optuženik mu je rekao da je pričao sa svojima i da su mu oni rekli da mu uzme 200.000,00 eura, no on je rekao da će njemu biti dosta 50.000,00 eura. Rekao je optuženiku da novaca nema i da mu nema odakle dati, a optuženik mu je rekao da ima firmu i da će se već nekako snaći, sjeća se da mu je nabrajao da vozi Audi A6, da ima stan i tome slično, na što mu je oštećenik rekao da mu 50.000,00 eura neće dati i otišao je. Nakon toga je otišao svom odvjetniku i objasnio mu što mu se događa te ga pitao što da radi, a on ga je uputio na današnjeg opunomoćenika koji se bavi kaznenim pravom. Ispričao je i njemu sve što se događa i on ga je savjetovao da malo pričekaju, da se možda neće nastaviti traženje ovih 50.000,00 eura. Međutim, kada je sljedećeg dana došao na posao, ispred firme ga je dočekao optuženik i tada mu je rekao da ako mu ne potpiše izjavu kod javnog bilježnika da mu duguje 50.000,00 eura, da on ima svoje ljude u Češkoj gdje će ga prijaviti za silovanje. U jednom trenutku ga je optuženik primio za šal koji je imao oko vrata, došlo je do naguravanja, a on mu je govorio da mu novac, tih 50.000,00 eura ne da. Tada ga je optuženik pitao hoće li da ga iskasapi, da ga stavi u bunker auta, na što mu je rekao da mu je svejedno, neka radi što hoće, no da mu više novaca ne da. Nakon toga je sve javio svom odvjetniku, time da se prisjeća da ga je dan prije nego li ga je sačkao ispred firme optuženik nazvao i pitao hoće li doći na božićni domjenak u tvrtku AŽD d.o.o. Njegov odvjetnik ga je uputio da ode u Heinzelovu na policiju te da sve ispriča, a što je učinio upravo za vrijeme trajanja tog božičnog domjenka. Nakon što je policiji ispričao sve što mu se događa pitali su ga pristaje li da naprave policijsku radnju "klopka", time da su mu prethodno objasnili što to znači i on je na to pristao. Nakon tog domjenka na kojem nije bio jer je bio u policiji u Heinzelovoj nazvao ga je ĐV i rekao mu da mu je na tom domjenku prišao optuženik potvrđujući mu da traži oštećenika 50.000,00 eura te jednako tako da ako mu ne da tih 50.000,00 eura da će ga prijaviti za silovanje u Češkoj. Nakon toga je i to ispričao policiji i to je bio razlog zbog kojeg je policija zvala i GV da da iskaz kod njih. Dakle, ĐV je znao za ovih 50.000,00 eura jer mu je on rekao, a potvrdio mu je i optuženik na tom domjenku te se i ĐV dopisivao s optuženikom jer mu je rekao da će mu on posuditi dio novaca, dio od tih 50.000,00 eura koje će mu predati, a u okviru ovog postupanja u dogovoru s policijom, tako da zna da su se optuženik i ĐV dopisivali porukama. Došao je na policiju, tamo je bio bunt lažnih novca, a jednu novčanicu su obilježili i rekli mu da dogovori sastanak s optuženikom. S obzirom da se i ranije najčešće nalazio s njim u kafiću u Arena centru, dogovorili su se tamo naći kako bi mu predao ovih 50.000,00 eura. Otišao je u Arena centar, time da su mu policajci prije rekli da tamo neće biti sam, da su oni organizirali policijsku podršku vezano za ovu klopku. Došao je u Arenu, optuženik ga je dočekao na vratima srednjeg ulaza, no nije želio ući u prostor Arena centra kako je planirao i kako je policija planirala, već je prvo inzistirao da odu do obližnjih Plodina. Rekao je optuženiku da ne ide do Plodina i na kraju ga je pitao želi li on uopće taj novac ili ne, na što je optuženik rekao da odu do njegovog auta. Tijekom razgovora s optuženikom primijetio je policijske službenike u civilu koji su izgledali kao građani, a viđao ih i prije na policiji u Heinzelovoj te se uputio s optuženikom do njegovog auta. Tamo mu je kod auta izvadio kovertu s tim lažnim novčanicama i tom obilježenom novčanicom, optuženik je kovertu preuzeo i tada mu je rekao da su sada njih dvojica gotovi i da mogu obrisati brojeve telefona u svojim mobitelima. U tom trenutku prišli su policijski službenici i priopćili optuženiku da je uhićen. Nakon tog događaja u Arena centru više nije kontaktirao s optuženikom, odnosno nije ga kontaktirao, niti je bilo ikakvih neprimjerenih kontakata, samo su se jednom vidjeli na jednom domjenku. Bila je jedna situacija kada je išao na sastanak i valjda je iz džepa slučajno na video poziv nazvao optuženika, odmah je javio svom odvjetniku što se dogodilo, a nakon toga ga je zvala policija jer je optuženik prijavio da ga je on zvao i da mu je preko tog video poziva pokazivao srednji prst. Da se sve ovo dogodilo slučajno može potvrditi još i SV i Đ koji su tada bili s njim u liftu. Tijekom cijelog tog vremena, a do ove akcije s policijom, živio je u stresu i nije mu bilo svejedno, bio je u strahu jer nije znao što će se desiti. Nakon svega ovoga više nije kontaktirao niti s AVT, jedino je želio da sve to prestane. Na upit obrane, a vezano za spomenuti strah da nije znao što će mu se desiti, pojasnio je da su tijekom tog vremena bile prisutne optuženikove prijetnje, spominjao je te svoje ljude, dečke s Knežije, iz Legije i slično te nije znao što se može dogoditi. Prije nego li je predao onih prvih 95.000,00 kuna optuženiku on mu nije prijetio, prijetnje su uslijedile tek naknadno kod traženje onih daljnjih iznosa kako je prethodno opisivao. U odnosu na prethodno opisani događaj u Kauflandu optuženik mu je rekao da je AVT uzeo sve, no tada mu nije rekao kada joj je uzeo taj novac. AVT je bila ta koja je inicirala najam stana na Borovju iz razloga koje je već naveo, da ih je optuženik zadužio, misli da ju je tada već tjerao iz kuće, a ona je i bila ta koja je platila tih prvih mjesec dana najma. AVT mu je rekla da će se u taj stan na Borovju preseliti. Njihova veza je trajala otprilike dvije i pol godine te su se viđali u njezinom uredu, a putovali su i poslovno. AVT mu je predala, odnosno dala na čuvanje samo tih 95.000,00 kuna koje joj je potom i vratio te je to bio jedini novac koji mu je AVT dala. I prije nego se "spetljao" s AVT znao je da je optuženik bio branitelj Domovinskog rata, no tada nije znao da je bio u Legiji stranaca, a AVT mu tijekom njihove veze nije pričala o karakteru optuženika, odnosno on se toga ne sjeća. Upitan je naveo da u trenutku kada predaje optuženiku 95.000,00 kuna ima saznanja da je on bio u Legiji stranaca, ima saznanja za taj pokušaj ubojstva u Africi njega kao legionara o čemu mu je pokazivao članak na mobitelu i kada mu je rekao da nije jednog ohladio.

7.1. Svjedokinja LVT, supruga optuženika je navela da su se ona i optuženik vjenčali 2001. te su u braku dobili dvoje djece. Oštećenika također poznaje i to od 2014. kada je radio u jednoj češkoj firmi, a nakon toga je postao vlasnik s IV te zaposlenik firme Eligo partner d.o.o. S vremenom, prije svega kroz poslovni odnos, njezin odnos s oštećenikom prerastao je u intimnu vezu, odnosno seksualni odnos te se sve to događalo za vrijeme trajanja njezinog braka s optuženikom. O toj svojoj vezi s oštećenikom nije nikome pričala, niti se ikome povjeravala. U tri navrata je htjela prekinuti tu vezu, on je tada postajao prilično nasilan, no to nije primjećivala, odnosno oštećenik ju je uvijek uspijevao ponovno pridobiti raznim ručkovima, putovanjima i tome slično. Njihovu vezu započeli su tijekom 2020., no tijekom 2022. u kolovozu je počela primjećivati oštećenikovu nasilnost. S oštećenikom je pokušala prekinuti vezu prvi puta u prosincu 2020., zatim jednom tijekom 2021., a onda i u kolovozu 2022. 6. studenog 2022. iznajmila je stan na Borovju, iznajmila ga je jer joj je oštećenik sugerirao da je dobro da ga iznajmi ako se neće slagati sa suprugom, optuženikom. Njezin suprug je za preljub saznao 17. studenog 2022. Upitana zašto se ne bi slagala s optuženikom navela je da je njezin suprug bio u depresiji, da je nekad bio povučen, nekad razdražljiv, umrla su mu oba roditelja, a njih dvoje su znali imati i nesporazuma. U kolovozu 2022. oštećenik joj je govorio da joj je to zadnji godišnji koji će provesti s mužem, htio ju je silom odvojiti od obitelji i u tome se trudio. 6. studenog 2022. iznajmila je stan na Borovju, iznajmila ga je od jedne agencije, mjesečni najam bio je oko 6.100,00 ili 6.200,00 kuna, platila je tu prvu ratu najma. Normalno je da obitelj ima zajedničke financije, međutim istina je da je ona po raznim osnovama, kroz fondove i tome slično, imala svoj novac, njezin suprug je znao za taj novac, no nije znao o kojim se iznosima radi. Oštećeniku je bilo poznato da ima ušteđeno 200.000,00 kuna, oštećenik je znao za tu njezinu štednju, da ona iznosi 200.000,00 kuna, dok je optuženik znao da postoji štednja, no ne u kojem iznosu. Oštećenik je saznao za taj iznos u studenom 2022., a čega se sjeća jer joj je tada istekla i stambena štednja. Ona je ekonomistica te u češkoj firmi radi knjigovodstveno-administrativne poslove, a radi i kao prevoditeljica. Na nagovor oštećenika je 8. studenog 2022. otišla u RBA banku kako bi podignula sav iznos, oštećenik ju je uvjerio da je sigurnije da novac drži kod njegai ona je u to povjerovala. S obzirom da je u banku došla nenajavljeno, a htjela je podići veći iznos, to nije bilo moguće pa je podignula 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Nakon toga vraća se u firmu u Radničku, od kuće je uzela 15.000,00 kuna, koji novac je bio od njezine obitelji, tih 15.000,00 kuna je pridodala u ranije spomenutih 75.000,00 kuna, što je protuvrijednost podigunutih 10.000,00 eura te je taj novac predala oštećeniku u cijelosti u kuverti. U toj koverti je, dakle, bilo 90.000,00 kuna koje je predala oštećeniku, time da je još 95.000,00 kuna poslala transakcijski na račun oštećenika sa svog računa. Dakle istoga dana, 8. studenog 2022. obavljena je ova transakcija s njezinog računa na oštećenikov račun, a istoga dana je predala i ovu gotovinu oštećeniku. Najvjerojatnije je u to vrijeme bila zaljubljena u oštećenika kad je sve to činila. 17. studenog 2022. našla se s oštećenikom u stanu na Borovju, on ju je i dalje pritiskao da napusti obitelj, no nikada nije spominjao da će on ostaviti svoju obitelj. Istina je da su tada imali seksualni odnos koji joj se nije svidio, imao je elemente nasilja, sve to skupa više nije mogla izdržati te je toga dana priznala svom suprugu sve što se događalo. Nikada nije razgovarala s IV o svojoj vezi s oštećenikom te o svemu ovome što se zbivalo. Tog 17. studenog 2022., nakon što su oštećenik i ona imali seksualni odnos, napustila je stan i rekla mu da to više psihički ne može izdržati te je to za nju značilo da želi prekinuti vezu s oštećenikom. Priznajući vezu s oštećenikom optuženiku je priznala i da se kod oštećenika nalazi njezina gotovina. Optuženik i ona su o tome razgovarali dva dana, on je bio razočaran u nju. 21. studenog 2022. nazvala je oštećenika i rekla mu da joj vrati novac, rekla mu da je da ju je muž izbacio iz stana i da joj taj novac treba, oštećenik je rekao da će joj vratiti novac, što je i učinio sljedećeg dana. Naime, sljedećeg dana prebacio je sa svog računa na njezin račun 95.000,00 kuna, dok preostalih 90.000,00 kuna je vratio njezinom suprugu u gotovini, a suprug je taj novac vratio njoj. Nakon tog 21. studenog 2022. više nije imala ikakav kontakt s oštećenikom. Ustvari je izmislila priču za oštećenika da ju je muž izbacio iz stana jer se bojala da joj oštećenik neće vratiti novac. Oštećenik i optuženik su se poznavali preko nje. Nije znala za ikakve kontakte između optuženika i oštećenika nakon što je prestala kontaktirati s oštećenikom, odnosno za isti je saznala tek 22. prosinca 2022. kada su je zvali sa policije u Heinzelovoj da dođe po supruga i da mu donese lijekove koje koristi. GV poznavala je isključivo kroz posao, vidjeli su se možda 8- 10 puta tijekom par godina poslovne suradnje, znali su se vidjeti na poslovnim ručkovima i ostavljao je na nju neutralan dojam. 21. studenog 2022. našla se s IV u kafiću ispod prostorija firme, našli su se na njegovo inzistiranje i on joj je tada rekao da ako se ne pomiri, odnosno vrati u vezu s oštećenikom da će joj srediti otkaz u sjedištu firme u Pragu. Popila je srk kave, bila je odsječenih nogu i vratila se u ured te od tada niti s IV, a niti s oštećenikom nije imala ikakvih kontakata. Oštećenikova supruga ĆV saznala je da su oštećenik i ona bili u vezi preko njezinog supruga koji je nazvao na kućni broj u njihov stan i to joj rekao, a ne zna zašto je to učinio. Nema ikakvih drugih saznanja izuzev ovoga što je danas iskazala da bi optuženik tražio ikakav novac od oštećenika, niti da bi oštećenik davao ikakav novac optuženiku, osim spomenutih 90.000,00 kuna koje je dala oštećeniku na čuvanje te koje joj je oštećenik vratio preko supruga, odnosno onaj drugi iznos preko računa. Oko 28. studenog 2022. otkazala je stan na Borovju, time da je kod zaključenja ugovora s agencijom platila oko 18.000,00 kuna, a koji iznos je uključivao jednu ratu najma, polog i agencijsku proviziju. Taj stan je pronašla preko oglasa te je jednako tako i ona bila ta koja je pregledavala oglase kako bi pronašla stan, a što je sve činila na inzistiranje oštećenika. Budući da je prethodno opisala da je u tri navrata pokušala prekinuti vezu s oštećenikom i to 2020., 2021. i u kolovozu 2022. upitana zašto se upustila u iznajmljivanje stana s osobom s kojom je htjela prekinuti vezu odgovorila je da joj je taj stan trebao kao svojevrsna sigurnost od muža za slučaj svađe, da ima gdje otići. Uvažavajući da je s optuženikom u braku od 2001. upitana je li ikada ranije pronalazila stan za opisanu "sigurnost" odgovorila je da nije. Na izjamljivanje ovoga stana "poveo" ju je oštećenik. Zna da se njezin suprug jednom našao s oštećenikom kada mu je ovaj predao spomenutih 90.000,00 kuna, no nema saznanja da bi se njih dvojica nakon toga nalazili. Oštećenik je bio ljubomoran, manijakalan, uhodio ju je ustrajući u tome da napusti obitelj i to je način na koji ju je i "poveo" na iznajmljivanje ovog stana. Njezin suprug je bio taj koji je zvao oštećenika da vrati onih 90.000,00 kuna gotovine koje mu je dala i to iz razloga jer ona s oštećenikom više nije htjela imati ikakav kontakt. Pretpostavlja da je oštećenik taj novac koji mu je dala na čuvanje koristio i za poslovanje njegove firme. Ona je generalna direktorica češke firme AŽD Zagreb d.o.o., dok je njezin suprug hrvatski ratni vojni invalid koji ostvaruje mjesečnu mirovinu oko 500,00 eura. Ne sjeća se na koliki rok je zaključila ugovor o najmu stana na Borovju. Njezin suprug poznaje i GV isključivo preko njezinog posla, preko nje, istina je da je njezin suprug bio na božićnom domjenku u prosincu 2022., no nema saznanja da bi optuženik ikada s IV razgovarao o svemu ovome što se zbivalo između nje i oštećenika, a niti ima saznanja da bi razgovarali o ikakvim novcima. ĐV i njezin suprug imali su uzajamno razmijenjene telefonske brojeve. Isto tako, nema saznanja da bi njezin suprug i ĐV razmjenjivali ikakve poruke preko telefona.

7.2. Svjedok ĐV je iskazao da oštećenika poznaje od 2012. kada su oštećenik, Ć i on osnovali tvrtku koja posluje i danas. Optuženika poznaje, no isključivo preko njegove supruge jer tvrtka u kojoj je direktorica njegova supruga LVT poslovno surađuje s njihovom firmom. Prije svega je želio reći da nije imao saznanja da bi oštećenik i LVT bili u ikakvoj vezi, to je saznao kada ga je nazvala oštećenikova supruga ĆV koja mu je rekla da ju je nazvao optuženik i rekao joj da ju suprug vara s njegovom suprugom, rekla je da je LV idiot, no da joj je optuženik rekao i da je oštećenik silovao AVT. Nakon toga je nazvao oštećenika i on mu je doista potvrdio da je u vezi i to već neko vrijeme, ne sjeća se više jedna, dvije godine ili više, s AVT. Sjeća se da je jedne zgode nazvao i AVT predlažući da sjednu ona, oštećenik, optuženik i on, no ona je to odbila i rekla je da ne može vidjeti oštećenika. Nakon nekih dan-dva nakon što je saznao za tu priču između AVT i oštećenika, oštećenik ga je zamolio da mu posudi 90.000,00 kuna. Oštećenika je i tada dobro poznavao, on je čovjek kojemu vjeruje te nije propitkivao što će mu taj novac, tada je pomislio da mu taj novac treba za život budući da ga je supruga ĆV izbacila iz stana. Oštećeniku je predao tih 90.000,00 kuna u gotovini. Tek nakon nekih dva dana mu je oštećenik priznao da je tih 90.000,00 kuna koje mu ja posudio predao optuženiku, a sjeća se i da se tada vidio s ĐVT i da je njoj rekao da je oštećenik odnio novac optuženiku, na što mu je AVT rekla da ne zna zašto mu je LV dao taj novac. AVT mu dodatno ništa nije pojašnjavala vezano za taj novac, a tako niti porijeklo tog novca. Prošlo je već puno vremena pa se detalja ne sjeća, no zna da je LV bio uplašen, njegov je dojam bio da ga je optuženik stiskao za ovaj novac koji je posudio oštećeniku, oštećenik mu nikakve detalje nije pričao, lagao bi da kažm što drugo. Navedeno tim više što u trenutku kada je posuđivao oštećeniku 90.000,00 kuna oštećenik mu nije rekao za što mu taj novac treba. Njemu je LVT priznala da je bila u vezi s oštećenikom, nije mu pričala detalje, a niti je on pitao. Nakon opisanog prvi puta je vidio optuženika na božićnom domjenku, na tom domjenku su njih dvojica razgovarali i tada mu je optuženik rekao da on neće slomiti nogu, ruku ili na sličan način nauditi oštećeniku zbog njegove veze s AVT jer da će to zarasti, već da će ići na njega tamo gdje ga najviše boli, a to su financije. Tada mu je optuženik rekao da mu oštećenik za njegovu duševnu bol mora platiti 50.000,00 eura te kada mu to plati da će zaboraviti na njega i da ga on uopće ne zanima. Zna da je tada rekao optuženiku da je on već uništio oštećenikov život te jednako tako da mu on nikada taj novac ne bi dao. U tom trenutku, kada mu navedeno govori, optuženik mu nije spomenuo da bi taj novac već tražio od oštećenika. Na tom domjenku optuženik je bio s jednim svojim prijateljem za kojeg mu je rekao da je bio s njim u Legiji stranaca i da je on za njega spreman učiniti sve. Bilo je to sve zvučalo kao prijetnja prema AV. Tada je rekao optuženiku da je spreman posuditi oštećeniku 30.000,00 eura, imao je novac na računu u Slovačkoj, a budući da je poznavao oštećenika, kao i njegove financijske prilike znao je da bi on mogao skupiti 20.000,00 eura. Sjeća se da je tada i otišao u Slovačku gdje je podigao 30.000,00 eura ako će trebati oštećeniku, no do toga na kraju nije došlo. Iskazivao je na policiji, bio je na raspolaganju policiji, no policija mu je rekla da ne kontaktira ni sa kim, niti da ikome daje novac, a što je sve na kraju rezultiralo i uhićenjem optuženika. Također je dodao da kada je išao u Slovačku po tih 30.000,00 eura čuo se telefonom s optuženikom tako da je optuženik znao da on ide po taj novac za njega. Isto tako, molio je optuženika da ne dira oštećenika dok on ne ode po novac u Slovačku, i optuženik je na to pristao. Sadržaj razgovora s optuženikom prenio je oštećeniku, odnosno prenio mu je i da mu je optuženik pričao da je bio u Legiji, da si oni međusobno čuvaju leđa te da jednim telefonskim pozivom može napraviti da oštećenik nestane s lica zemlje. Oštećenik se toga svega uplašio i bio je spreman dati ovih 50.000,00 eura optuženiku, no njihov poslovni partner Ć i on su ga nagovarali da to ne čini, dodajući da je Ć bio taj koji je više ustrajao u tome da oštećenik sve prijavi policiji, dok je on više bio onaj koji niti bi dao novce optuženiku, a niti bi optuženika prijavio policji. Po predočenim mu fotografijama (list 33-35) naveo je da se na tim fotografijama vidi zaslon njegovog mobitela te spomenuta korespondencija optuženika i njega. Oštećenik mu nikada nije spominjao da bi mu AVT davala kakav novac, niti je u to vrijeme oštećenik donosio ikakav novac u firmu za potrebe poslovanja njihove firme, to je sigurno bilo tako jer bi on znao za bilo kakav ulog za potrebe firme, dok je za iznajmljeni stan na Borovju saznao kada se cijela ova priča završila. Kada je supruga oštećenika saznala za ovaj oštećenikov preljub, oštećenik je iselio iz doma te sve što je imao ostavio je supruzi i djeci. Upravo zato mu je i bilo životno da je tražio od njega da mu posudi 90.000,00 kuna. Ne sjeća se da bi mu optuženik na božićnom domjenku na kojem su razgovarali o 50.000,00 eura koje je tražio od oštećenika rekao što bi dalje činio s tim novcem. S ĐVT nalazio se poslovno, koliko se sjeća u inkriminirano vrijeme su baš radili na nekom natječaju, nikada nije bio neugodan prema AVT te je istina da ih nije ispitivao detalje oko njihove veze, ali se sjeća da je rekao AVT, kad je već sve to saznao, zar se nisu mogli strpiti i vidjeti se po proteku vremena, već su se išli nalaziti čim su se vratili sa zajedničkog puta na kojem su bili zajedno. Nikada nije rekao AVT da mora biti u vezi s oštećenikom, nikada joj nije prijetio, a tako joj nikada nije rekao da će joj srediti otkaz kod glavnog direktora u Češkoj jer uopće nije u poziciji da AVT ugrožava posao ili na bilo koji način utječe na nju. Osoba je koja drži do obitelji, drži i do obitelji AV, žao mu je što je do svega toga došlo i žao mu je što oštećenika njegova djeca od tada zovu imenom, a ne zovu ga tata. Kada mu je oštećenik priznao svoju vezu s AVT, priznao mu je i da je bio zaljubljen u nju. LVT bojala se optuženika, a sjeća se da mu je jedne zgode rekla da se boji da ju prate. Njemu je osobno AVT također priznala da je bila u intimnoj vezi s oštećenikom i tada mu je rekla da ne zna zašto je LV sve to priznao svojoj ženi. Oštećenik je sve priznao svojoj supruzi, i prijetnje optuženika da će ga prijaviti u Češkoj da je silovao AVT i da mu je govorio da ima i neke dokaze za takve optužbe. Sve potonje navedeno je i njemu rekao sam optuženik.

8. Ono što je uvodno za uočiti kroz ocjenu personalnih dokaza jest da je oštećenik, tijekom predmetnog postupku, iskazivao detaljno, okolnosno i što je najvažnije dosljedno o svemu što se zbivalo kritične zgode, jednako kao i svjedok ĐV u okviru svojih saznanja, dok nasuprot utvrđenom, iako je tijekom prethodnog postupka koristila blagodat nesvjedočenja, kod suda je svjedočila optuženikova supruga LVT čiji je iskaz prije svega oprečan iskazima oštećenika i svjedoka GV te nastavno, po ocjeni suda i nelogičan, neživotan i proturječan samome sebi, a njezin iskaz nastavno „prati“ iskaz optuženika koji je, po ocjeni suda, kao takav prilagođen iskazu LVT, a sve isključivo u cilju umanjenja, odnosno otklanjanja kaznenopravne odgovornosti.

8.1. Naime, analizom iskaza oštećenika utvrđeno je da je oštećenik opisao, prije svega, svoj odnos s ĐVT, kojemu se upravo ona tijekom trajanja njihove veze požalila na optuženika, između ostalog da ih je kao obitelj zadužio, da su u minusu, da je cijelo vrijeme odvajala od plaće, štedjela novac kroz neka osiguranja te tako uštedjela 95.000,00 kuna. U odnosu na ovaj dio iskaza oštećenika, a govori o porijeklu ovog novčanog iznosa, kao i visini istoga, i svjedokinja ČV potvrdila je oštećenikov iskaz kroz navode da je ona zaista po raznim osnovama, kroz fondove i tome slično, imala svoj novac, navodeći da je oštećeniku bilo poznato da ima ušteđevinu te znakovito i u kojem iznosu, dok primjerice optuženik, kao njezin suprug nije znao o kojem se iznosu radi, već je samo znao da ona ima ušteđevinu. Međutim, oštećenik je iskazao da ga je upravo ČV, a uvažavajući sve prethodno izneseno vezano za odnos optuženika i nje te ovdje uz napomenu da je u to vrijeme Fialova ČV i iznajmila stan za koji njezin suprug nije znao te koji joj je, kako je sama iskazala predstavljao svojevrsnu sigurnost od muža za slučaj svađe, zamolila da joj pričuva tih 95.000,00 kuna koje je uštedjela, na što je on pristao te mu je ona taj novčani iznos sa svog računa prebacila na njegov račun, izrijekom, dosljedno navodeći da je to jedini novčani iznos koji mu je ČV dala na čuvanje, za razliku od svjedokinje ČV koja je tek iskazujući kod suda navela da je oštećeniku, osim spomenutih 95.000,00 kuna koje je prebacila sa svog računa na njegov račun, dala i gotovinu u iznosu 90.000,00 kuna, a što je sve učinila, kako je navela, istoga dana. U odnosu na ovih 90.000,00 kuna u gotovini ČV je pojasnila da je došla u banku nenajavljeno, da je htjela podići veći iznos što nije bilo moguće pa je podignula 10.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, odnosno 75.000,00 kuna, što je potkrijepila potvrdom o isplati s računa na dan 8. studenog 2022. u iznosu 75.700,00 kuna, da je od kuće uzela 15.000,00 kuna, koje je zatim pridodala na ranije spomenutih 75.000,00 kuna te da je taj novac, odnosno ukupno 90.000,00 kuna predala u gotovini oštećeniku istoga dana (dakle, 8. studenog 2022.) kada mu je prebacila na račun 95.000,00 kuna. Kako bi potkrijepila svoje navode navela je da pretpostavlja da je oštećenik taj novac koji mu je dala na čuvanje koristio i za poslovanje njegove (no i GV) firme. Istovjetno oštećenici iskazao je i optuženik potvrđujući da mu je sve navedeno oko novaca priznala supruga te da je zato tražio i konačno preuzeo od optuženika, kako tvrdi u gotovini (njezinih) 90.000,00 kuna koji novac je zatim predao supruzi. Međutim, kraj činjenice da je Fialova ČV očito imala potrebu svoj novac povjeriti na čuvanje oštećeniku, da upravo iz njenog iskaza nedvojbenim proizlazi da su se ti novci nalazili na njenom računu, tada je potpuno neživotno i nelogično da bi ona dio novca, a što je neosporavano učinila, prebacila na račun oštećenika (95.000,00 kuna), a da je drugi dio novca, tih navodnih 90.000,00 kuna podizala s računa, prikupljala po kući kako bi mu iste predala u gotovini. Dakle, ocjena je suda da nije postojao ikakav razuman razlog, niti ga je sudu dala ČV, a nastavno niti njezin suprug, optuženik, da i tih, navodnih 90.000,00 kuna, da je tome zaista bilo tako, prebaci kako bi ga pričuvao, na račun oštećenika, već je dio podizala s računa, dio skupljala po kući izlažući se pritom i riziku da isto primijeti i optuženik koji za sve to naravno nije znao te što sve u svojoj ukupnosti otklanja kao istinit iskaz prije svega svjedokinje ČV, a zatim i optuženika u dijelu da je Fialova ČV izuzev prebačenih na račun oštećenika 95.000,00 kuna istome povjerila i gotovinu u iznosu 90.000,00 kuna. U ovom dijelu neistiniti iskazi ČV i optuženika ocijenjeni su isključivo kao pokušaj otklanjanja, odnosno umanjenja kaznenopravne odgovornosti optuženika. Ovdje je za navesti, a u odnosu na dio iskaza ČV da pretpostavlja da je tu (navodnu) gotovinu koju je predala oštećeniku isti koristio za poslovanje firme, da je ovaj dio njezina iskaza otklonio i svjedok ĐV, s oštećenikom suvlasnik firme, koji je izričito naveo i da mu oštećenik nikada nije spominjao da bi mu AVT davala ikakav novac u gotovini, a niti je u to vrijeme oštećenik donosio ikakav novac u firmu za potrebe poslovanja iste, što bi on sigurno kao suvlasnik znao.

8.2. Osim toga, ocjenjujući i načelno vjerodostojnost te nastavno istinitost iskaza svjedokinje ČV, a koja je, dakle, prva, znakovito, tek u stadiju rasprave spomenula da bi uopće dala ikakvu gotovinu (spominjanih 90.000,00 kuna) oštećeniku, ovome sudu je nastavno također potpuno neživotno i nelogično da bi ona, a kako je iskazala, u tri navrata tijekom trajanja njezine veze s oštećenikom istu htjela prekinuti i to pažljivo precizirajući krajem 2020., tijekom 2021. te konačno u kolovozu 2022. jer je primjećivala (navodnu) oštećenikovu i nasilnost, da bi nakon svega toga, takvog intenziteta nezadovoljstva u ljubavničkoj vezi s također oženjenim čovjekom koji joj, samo uzgred nikada nije, i to po njezinom kazivanju, obećavao da će zbog nje napustiti svoju suprugu i svoju obitelj, istome (8. studenog 2022.) predavala novac na čuvanje i to u znatnom iznosu, da u njega nije imala povjerenja te da je kod nje postojala ikakva dvojba, sumnja da će ostati bez svojih novaca. Sve navedeno tim više što suglasim proizlazi ne samo iz iskaza oštećenika, već i iz iskaza svjedokinje ČV i optuženika da je oštećenik, i to odmah po pozivu ČV, a što se zbiva u trenutku kada je optuženik saznao za njihovu vezu, Fialovoj ČV vratio njezin novac, 95.000,00 kuna na jednak način na koji mu je ona isti uplatila, dakle, putem računa. Nastavno na utvrđeno, ono što se također ukazuje i nelogičnim i neživotnim u iskazima ČV i optuženika jest da u tom telefonskom razgovoru ČV i oštećenika ona oštećenika traži povrat isključivo ovih 95.000,00 kuna (koje joj on, dakle, bez odgode, neosporavano prebacuje/vraća na njezin račun), dok mu uopće ne spominje ovih 90.000,00 kuna koje mu je navodno predala u gotovini. Naime, da je i taj novac FV zaista ikada predala/povjerila na čuvanje u gotovini oštećeniku, tada bi, pod okolnostima da je njezin suprug saznao da je bila u vezi s oštećenikom te pod okolnostima prekida te veze i odluke za neimanjem ikakvih kontakata s oštećenikom, jedino razumno i logično bilo da je zatražila povrat i tih 90.000,00 kuna, koje bi joj, da je istina da ih je predala, oštećenik očito vratio, a time bi se ujedno izbjegla potreba optuženika za ikakvim kontaktima s oštećenikom. Stoga i iznesena analiza otklanja kao istinite ove dijelove iskaza ČV i optuženika te u korelaciji s prethodno iznesenom analizom dokaza sud u iste nije povjerovao, nije povjerovao da bi Fialova ČV ikada predala ikakvu gotovinu oštećeniku. U prilog iznesenim zaključcima govore i činjenice da je ČV, i to po vlastitom kazivanju, generalna direktorica češke firme, ekonomistica te evidentno uspješna poslovna žena pa je i s tog aspekta potpuno neživotno i nelogično da bi osoba takvih znanja i stručnosti potpala pod utjecaj ili nagovor treće osobe vezano za njezine financije, osobe s kojom je samo u ljubavničkom odnosu, a kako je bezuspješno ovome sudu nastojala prikazati te što je također bezuspješno pokušao potvrditi i optuženik naglašavajući njezinu naivnost.

8.3. Dakle, kroz prethodno iznesenu analizu personalnih dokaza, iskaza prije svega svjedokinje ČV, a nastavno i iskaza optuženika u korelaciji s iskazom oštećenika jasno proizlazi zainteresiranost ČV za otklanjanjem kaznenopravne odgovornosti od optuženika kroz iskaz, koji je po ocjeni ovoga suda proturječan samome sebi te nastavno i neživotan i nelogičan, a zbog čega sud nije povjerovao Fialovoj ČV, a nastavno niti optuženiku da je Fialova ČV oštećeniku ikada predala ikakvu gotovinu na čuvanje. S obzirom da je oštećenik detaljno i okolnost tijekom cijelog postupka opisivao sve što se događalo, a tako i da ga je optuženik tražio upravo 95.000,00 eura, da se radi o iznosu istovjetnom onome koji je Fialova ČV dala preko računa na čuvanje oštećeniku koji joj je isti po njezinom pozivu odmah vratio, da je ĐV potvrdio da je tada oštećeniku posudio 90.000,00 kuna, a oštećenik da je podigao svojih 5.000,00 kuna i predao optuženiku traženih 95.000,00 kuna uz bezuspješne pokušaje da ga uvjeri da je on novac AVT vratio i da isti traži od nje, na što ga je optuženik uputio da se raskusura s njom nakon što njemu preda taj iznos, to ovaj sud nalazi prije svega dokazanim da jedini novac koji je ČV tijekom trajanja veze s oštećenikom istome predala na čuvanje jest 95.000,00 kuna preko računa koje joj je, kada se sve razotkrilo, oštećenik odmah po njezinom pozivu vratio na isti način, a također nalazi dokazanim da je optuženik od oštećenika preuzeo 95.000,00 kuna te koji novčani iznos, upravo u ovoj visini predstavlja predmet počinjenja inkriminiranog kaznenog djela. Osim toga, a u prilog iznesenim zaključcima suda, kao i u prilog opstojnosti kaznenog djela kojim se optuženika tereti govori i daljnje postupanje optuženika prema oštećeniku koje nakon preuzimanja od oštećenika ovih 95.000,00 kuna ne staje, već isti i dalje inicira susrete s oštećenikom te što je još važnije, nastavlja tražiti daljnji novac.

8.4. Nastavno dovodeći u vezu iskaze oštećenika i optuženika za utvrditi je, a što sud također nalazi znakovitim, da iz istih suglasno proizlazi da je upravo optuženik bio taj koji je inicirao njihove susrete, a sve dakako nakon što je saznao za preljub svoje supruge. Naime, optuženik i oštećenik po prirodi stvari i okolnostima pod kojima se susreću nisu prijatelji, stoga je jedini razlog zbog kojeg je do susreta njih dvojice dolazilo, novac koji je oštećenik predavao optuženiku te što niti optuženik u bitnome nije osporavao, no nastojao je predaje novca prikazati dobrovoljnim, rezultatom oštećenikove volje, a u što sud, kraj cjelokupne analize dokaza, nije povjerovao.

8.5. Naime, oštećenik je detaljno opisao te susrete s optuženikom pa tako da ga je za prvi susret, kavu u Kauflandu, nazvao optuženik te da mu je tom prilikom već uvodno rekao da se ne mora ništa bojati i da to nije ikakva sačekuša te koje zgode mu je u jednom trenutku počeo pokazivati na mobitelu članak o sebi iz vremena kad je bio u Legiji stranaca, da je kao legionar bio uhvaćen negdje u Africi kada su pokušali ubiti nekog predsjednika i tada mu je rekao da nije on jednog "ohladio" , napominjući mu pritom da nikome ne smije pričati o njegovom sudjelovanju u Legiji stranaca. Optuženik je u svom iskazu potvrdio razgovore o Legiji stranaca prilikom tog susreta s oštećenikom, kao i pokazivanje na svom mobitelu podataka o tom dijelu njegova života, međutim taj je razgovor optuženik prikazao na način da ga je oštećenik ispitivao o svemu tome, što se pod okolnostima u kojima su se njih dvojica našli i to neosporavano na inicijativu optuženika, ukazuje i neživotnim i nelogičnim, tim više što je sam optuženik prvo iskazao da se s oštećenikom poznaje od 2012. te da je on stoga znao da je ovaj bio u Legiji stranaca i u Africi, da bi zatim, u nastavku iskaza naveo da je pitao oštećenika bi li se upustio u vezu s AVT da je sve navedeno znao o optuženiku i da mu je oštećenik odgovorio da ne bi, a što iskaz optuženika čini i proturječnim samome sebi. Nakon što je oštećenik dokazano predao optuženiku ovih 95.000,00 kuna ponovno inicira susret te traži oštećenika, a što i ne osporava, 6.100,00 kuna (iznos mjesečne rate stana kojeg je iznajmila te koji je platila Fialova ČV) te i u odnosu na predaju tog novca nastoji prikazati da mu isti oštećenik „bez problema“ predaje, što dakako oštećenik opisuje na potpuno drugačiji način, time da je jednako tako potpuno neživotno i nelogično da bi mu oštećenik bezpogovorno predavao ikakav novac koji konačno optuženiku niti ne pripada. S obzirom na iznesenu analizu dokaza, kao i utvrđenja proizašla iz iste, ovaj sud je povjerovao oštećeniku kada je opisao da ga je nakon svega (dakle, nakon predaje 95.000,00 kuna te zatim još 6.100,00 kuna) optuženik tražio daljnjih 50.000,00 eura za koje mu je oštećenik rekao da mu nema odakle dati te da ga je tada optuženik podsjećao i da ima firmu i da će se već nekako snaći, nabrajajući mu da vozi Audi A6, da ima stan i tome slično, no oštećenik odlazi ne pristajući mu dati više ikakav novac, da bi ga nakon toga optuženik dočekao ispred firme govoreći mu da ako mu ne potpiše izjavu kod javnog bilježnika da mu duguje 50.000,00 eura, da on ima svoje ljude u Češkoj gdje će ga prijaviti za silovanje, prima ga za šal koji je ima oko vrata, dolazi do naguravanja te ga pita hoće li da ga iskasapi, da ga stavi u bunker auta, a na što mu oštećenik, nakon svega proživljenog, govori da mu je svejedno, neka radi što hoće, no da mu više novaca ne da. Optuženik je, naravno poricao po oštećeniku opisano postupanje, ponovno nastojeći prikazati da mu je sam oštećenik ponudio 50.000,00 eura, međutim priznaje da je prije takve, navodne ponude rekao oštećeniku da će ga prijaviti za silovanje te jednako tako priznaje da se spominjala neka javnobilježnička izjava, no da je sve to nudio sam oštećenik. Naime, za ovakve postupke oštećenika, a kako ih nastoji prikazati optuženik, po ocjeni suda te ne zanemarujući prethodnu analizu dokaza, ne postoji životno uporište stoga je iskaz optuženika u tom dijelu ocjenjen neživotnim, nelogičnim, neuvjerljivim te konačno neistinitim. U prilog iznesenih zaključaka suda svakako je za istaknuti da je upravo optuženik bio taj koji je iskazao da nakon što mu je oštećenik u dva navrata predao ukupno pozamašnu svotu novaca da je odlučio da se oštećenik zbog svega mora malo znojiti, da se mora stresti, ne poričući da mu je rekao da će ga prijaviti za silovanje njegove supruge, iako je oštećenik mislio da je sve između njih riješeno. Optuženik je također potvrdio da se oštećenik uplašio (te da mu je tada sam ponudio novac kako bi sve ovo riješili, a u što sud nije povjerovao), a iskazao je i da zna da je oštećenik tada od svega toga počeo piti, a i pušiti, iako je bio prestao s pušenjem. Povrh toga, sam je optuženik izjavio i da mu je oštećenikova supruga ĆV rekla da ga ne dira, pojašnjavajući pritom da je mislila na sve ovo što je znala da je bio u vojsci i tome slično, a priznao je i da je oštećenika u tom razgovoru oko novaca (ovih 50.000,00 eura) navlačio da bi se znojio, da se znojio, da je htio da oštećenik doživi nervozu, psihički ga je testirao i htio mu izazvati nelagodu.

8.6. Jednako tako, optuženikov iskaz je prožet njegovim naglašavnjem da ga novac ne zanima, iako postupa proturječno samome sebi budući da neosporavano i sustavno inicira susrete s oštećenikom te od njega traži novac, time da kod svakog preuzimanja novca od oštećenika, kako je i sam iskazao, njemu govori da su sad „na nuli“, da su sad sve riješili i tome sl. Da nije istina da je optuženik nezainteresiran za novac potvrđuje, osim njegovog sustavnog protupravnog postupanja prema oštećeniku, i preslika WhatsApp korespondencije između optuženika i GV koja se odvijala u vrijeme kad se ĐV uputio u Slovačku po 30.000,00 eura kako bi ih posudio oštećeniku da ih ovaj uz svojih dodanih 20.000,00 eura može predati optuženiku te što je optuženiku itekako bilo poznato, iz koje je razvidno da optuženik ustraje u tome da mu oštećenik preda traženi novčani iznos. Povrh toga, svakako je znakovit i onaj dio iskaza svjedoka GV koji je naveo da je molio optuženika da ne dira oštećenika dok on ne ode po taj novac u Slovačku, na što je optuženik pristao, kao i da je ĐV sve o čemu je razgovarao s optuženikom pa tako da mu je ovaj pričao da je bi u Legiji, da si oni međusobno čuvaju leđa te da optuženik jednim telefonskim pozivom može napraviti da oštećenik nestane s lica zemje, da mu je optuženik rekao da on neće slomiti nogu, ruku ili na sličan način nauditi oštećeniku zbog njegove veze s AVT jer da će to zarasti, već da će ići na njega tamo gdje ga najviše boli, a to su financije prenio oštećeniku te što ga je sve također uplašilo i što je konačno rezultiralo prijavom oštećenika optuženika policiji.

8.7. Kraj iznesene analize dokaza prije svega je za utvrditi da se cjelokupno postupanja optuženika prema oštećeniku mora sagledati kao jedna cjelina u okviru koje je optuženik, a nakon što je saznao za ljubavnički odnos oštećenika i njegove supruge, sustavno tražio od oštećenika novčane iznose koji mu ne pripadaju ni po kojoj osnovi te da je upravo takvo optuženikovo postupanje obojano prijetnjama (koje je dijelom priznao i sam optuženik opisujući ujedno i sve ono što je želio postići kod oštećenika) uslijed kojih je oštećenik i pristajao predavati mu novčane iznose te koje protupravno postupanje je konačno i prestalo tek nakon što je oštećenik zatražio pomoć policije. Dakle, oštećenik i svjedok ĐV međusobno su suglasno i dosljedno tijekom cijelog postupka iskazivali o inkriminirnom događaju, njihovi su iskazi životni i logični te konačno potkrijepljeni i utvrđenjima iz dokaza ispravom (pročitanom Wapp korespondencijom optuženika i GV, fotodokumentacijom Službe za očevide i kriminalističku tehniku, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke s pripadajućim kriminalističko-tehničkim izvješćem od 2. prosinca 2022., 22. prosinca 2022. i 19. prosinca 2022., izvješćem policijskih službenika Službe organiziranog kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke od 21. prosinca 2022., potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj], 00076797 i ser. broj [serijski broj] s pripadajućim zapisnicima o privremenom oduzimanju predmeta od 13. i 21. prosinca 2022., zapisnikom o postavljanju policijske klopke i obilježavanju novčanica nevidljivom supstancom od 14. prosinca 2022. s pripadajućim kriminalističko-tehničkim izvješćem, potvrdom Službe organiziranog kriminaliteta, Sektora kriminalističke policije, PU zagrebačke od 21. prosinca 2022., zapisnikom o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 21. prosinca 2022.) te kao takvi i prihvaćeni u cijelosti, za razliku od svjedokinje ČV čija je veza s oštećenikom bila i povod cjelokupnog optuženikovog protupravnog postupanja te je ona iskazujući očito nastojala umanjiti ili otkloniti kaznenopravnu odgovornost svog supruga, optuženika, no u tome nije uspjela jer su analizom njezina iskaza utvrđene brojne neživotnosti, nelogičnosti i proturječja zbog čega je njezin iskaz u dijelovima odlučnim za inkriminaciju ocijenjen neistinitim. Jednako tako, u dijelu odlučnih, a osporavanih činjenica nije prihvaćen niti iskaz optuženika koji je također ocjenjen neživotim, nelogičnim i neuvjerljivim te kao takav usmjeren isključivo na umanjenje, odnosno otklanjanje vlastite kaznenopravne odgovornosti.

9. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je optuženi JVT u razdoblju od 17. studenoga 2022. do 21. prosinca 2022. na području Zagreba, Jastrebarskog i Novog Zagreba, u cilju da se uvelike nepripadno okoristi, a nakon što je saznao za ljubavnu vezu svoje supruge LVT i oštećenog LV, od oštećenika tražio da mu preda 95.000,00 kuna, pri čemu mu je prilikom susreta s njim govorio da je bio u Legiji stranaca, da je u Africi uhvaćen kada su pokušali ubiti predsjednika, da nije jednog ohladio, zbog čega mu je oštećenik, kako bi smirio cjelokupnu situaciju i znajući da je bio profesionalni vojnik elitne postrojbe plaćenika, u ugostiteljskom objektu Bobi u Cvjetnom naselju zbog straha za svoju sigurnost predao 95.000,00 kuna, kojom prilikom se hvalio da poznaje „dečke s Knežije“ i da će se još vidjeti, a potom nakon nekoliko dana od oštećenika zahtijevao da se nađu na benzinskoj pumpi na području Jastrebarskog gdje je došao s jednim čovjekom odjevenim u crnu odjeću i koji je stajao pored njih te oštećeniku predočio stari broj časopisa Nacional na čijoj je naslovnici bila njegova fotografija i natpis Psi rata nakon čega je oštećenika tražio 6.100,00 kuna, koji novčani iznos mu je zbog straha naknadno oštećenik i predao u Arena centru. Nakon nekoliko dana ponovo je nazvao oštećenika i rekao mu da se moraju vidjeti, na što je oštećenik opet zbog straha pristao te se s njim našao, a tom prilikom je tražio od oštećenika 50.000,00 eura na što mu je isti rekao da nema toliko novca, no idućeg dana došao je ispred oštećenikove firme i kada je vidio oštećenika rekao mu da ako ne potpiše izjavu da mu duguje 50.000,00 eura i istu ne ovjeri kod javnog bilježnika da će ga u prijaviti za silovanje njegove supruge, da ima svoje ljude u Češkoj, nakon čega ga je primio za šal i s njim se naguravao pitajući ga hoće li da ga iskasapi, da ga stavi u bunker auta, što je sve kod oštećenika izazvalo strah za njegov život te zbog čega je konačno i prijavio optuženika policijskim službenicima koji su ga 21. prosinca 2022. u 12:00 sati u Zagrebu, Vice Vukova 6, na parkiralištu TC Arena u trenutku kada je preuzeo kovertu s obilježenom novčanicom tijekom provođenja prikrivene policijske radnje klopka i uhitili. Opisanim postupanjem optuženik je ostvario objektivna obilježja kaznenog djela iznude iz članka 243. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, dok novčani iznosi koje je tražio te konačno i preuzeo od oštećenika premašuju člankom 87. stavkom 29. KZ/11 propisani cenzus ostvarene imovinske koristi od 60.000,00 kuna pa je jasno za utvrditi da je optuženik svojim postupanjem ostvario objektivna obilježja kvalificiranog oblika kaznenog djela iznude iz stavka 2. članka 243. KZ/11. Naime, kraj neosporavane činjenice primitka novaca, već kod inicijalnog kontakta s oštećenikom obraćanje istome da se ne treba bojati te da susret s njim nije „sačekuša“, spominjanjem oštećeniku svoga sudjelovanja u Legiji stranaca, da nije jednog ohladio, a što je i sam potvrdio navodeći da je o navedenom pokazivao oštećeniku sadržaj iz svog mobitela, pozivanjem na poznanstvo s „dečkima s Knežije“ te konačno dočekivanjem oštećenika ispred firme govoreći mu da ako ne potpiše izjavu da mu duguje 50.000,00 eura i istu ne ovjeri kod javnog bilježnika da će ga u protivnom prijaviti za silovanje njegove supruge, da ima svoje ljude u Češkoj, upitima oštećeniku hoće li da ga iskasapi, da ga stavi u bunker auta u svojoj ukupnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju kojom je prisilio oštećenika da mu preda tražene iznose te na taj način postupi na štetu svoje imovine. O ozbiljnosti optuženikovih prijetnji iskazivao je i svjedok ĐV kroz navode da je, uz sve prethodno utvrđeno da je čuo i od optuženika te prenio oštećeniku, molio optuženika da ne dira oštećenika dok on ne donese novac iz Slovačke, da je i sam optuženik potvrdio da je odlučio da se oštećenik zbog svega mora znojiti prijeteći mu da će ga prijaviti za silovanje, da je htio da oštećenik doživi nervozu, da ga je psihički testirao i htio mu izazvati nelagodu te konačno verbaliziranje samog oštećenika da se cijelog tog vremena, sve do akcije policije nalazio u stresu i da je bio u strahu jer nije znao što će se desiti, da mu je sve to i izgledalo kao klasične prijetnje, sagledavajući dinamiku te okolnosti inkriminiranog događaja, ocjena je ovog suda da je optuženik ozbiljno prijetio oštećeniku koji mu je upravo iz straha, višekratno predavao novčane iznose. Sud je, utvrđujući objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela imao na umu da je oštećenik iskazao da mu optuženik, prije nego li mu je predao onih prvih 95.000,00 kuna (u ugostiteljskom objektu na Cvjetnom naselju), nije prijetio te da su prijetnje uslijedile tek naknadno kod traženje onih daljnjih iznosa. Međutim, ovaj dio iskaza oštećenika po ocjeni suda nije doveo u pitanje cjelovitost njegova iskaza, kao i postojanje svih elemenata inkriminiranog kaznenog djela. To stoga što je prije svega sam optuženik naveo da je već pri prvom susretu oštećeniku pričao o svom ranijem životu (da su u okviru Legije stranaca „maknuli“, dakle usmrtili neke ljude i sl.) pokazujući mu podatke o tome u svom mobitelu te koju priču je nastavno kroz protupravno postupanje samo nadograđivao, da je oštećenik izjavio da je tijekom cijelog tog vremena, sve do akcije policije, živio u stresu i strahu jer nije znao što će se desiti te da mu je sve to izgledalo kao klasične prijetnje te da je i svjedok ĐV svjedočio i o prijetnjama upućenim oštećeniku (pa i posredstvom njega) i konačno o strahu oštećenika. Naime, sve izneseno sagledano kroz cjelokupnu dinamiku događaja, okolnosti pod kojima se njih dvojica svaki put nalaze na optuženikovu inicijativu te konačno da ozbiljna prijetnja kao sastavnica ovog kaznenog djela mora biti objektivno podobna da izazove strah, što konkretno nije izostalo, po ocjeni ovoga suda ukazuje da su u postupanju optuženika tempore criminis ostvarena objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela. Optuženik je tempore criminis postupao s oblikom krivnje izravna namjera, on je itekako bio svjestan da mu novčani iznosi koje je tražio te koje mu je oštećenik i predavao ne pripadaju, da do njih dolazi upravo ozbiljnim prijetnjama iskorištavajući pritom ne samo oštećenikov strah, već i činjenicu da je o preljubu oštećenika obavijestio i njegovu suprugu i da su za sve saznala i oštećenikova djeca te da je sve to, u tom trenutku, dovelo i do razdora oštećenikove obitelji, odnosno itekako je bio svjestan svoga postupanja i upravo to je htio. Optuženik je u vrijeme počinjenja bio ubrojiv, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji ni jedan ispričavajući razlog. Stoga je za utvrditi da su u postupanju optuženika ostvarena, osim onih objektivnih i ona subjektivna obilježja kaznenog djela iznude iz članka 243. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

10. Sud je izmijenio činjenični opis na način da je iz istoga ispustio riječi „i u telefonskim razgovorima s istim“ jer na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi optuženik u telefonskim razgovorima prijetio oštećeniku budući da su sve ozbiljne prijetnje ostvarene u njihovim međusobnim susretima pa stoga ovakva izmjena predstavlja isključivo usklađenje činjeničnog opisa s rezultatima dokaznog postupka kojom nije zadirano u identitet optužbe.

11. Kako je nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijenjen zakon i to Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ) sud je, sukladno članku 3. stavak 2. KZ/11 odnosno KZ, bio dužan ispitati koji je zakon blaži za počinitelja. Kako je utvrđeno da je za kazneno djelo iznude iz članka 243. stavak 2. KZ/11 u svim novelama kaznenog zakona propisana kazna zatvora od 1 do 8 godina, to je primjenjujući članak 3. stavak 1. KZ/11 na optuženika primijenjen KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno.

12. Nakon što je, a po iznijetoj analizi dokaza, utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja uvažavajući članak 47. KZ/11, kao i kaznu propisanu za kazneno djelo iz članka 243. stavak 2. KZ/11.

12.1. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je optuženik oženjen, otac dvoje djece, s kojima živi na adresi prebivališta u svojoj kući. Sin je zaposlen, dok kći studira, on ostvaruje mirovinu u iznosu 600,00 eura, dok je njegova supruga i dalje zaposlena te također ostvaruje redovna mjesečna primanja. Njegova primanja nisu opterećena ikakvim kreditima, a po vlastitom kazivanju naslijedio je i ozbiljnu imovinu pa tako posjeduje kuću i okućnicu na adresi boravišta ukupne površine oko 400m[2] , obiteljsku kuću u [adresa] površine oko 4000m te zemlju površine oko 4000m[2] , kao i zemljište u Medulinu površine 4000m . Osim iznesenog, optuženik boluje od ozbiljnih kroničnih bolesti, dijabetesa, tlaka, lupusa, ima problema i s krvnim žilama koje se također vežu na autoimunu bolest, a što je sve potkrijepio medicinskom dokumentacijom. Optuženik je prema izvatku iz kaznene evidencije neosuđivana osoba pa uvažavajući njegovu životnu dob (rođen 1965.) u korelaciji s utvrđenom neosuđivanošću jasno proizlazi da se ovaj događaj može cijeniti ekscesom u njegovom neporočnom životu. Odmjeravajući kaznu optuženiku, kao i okolnosti počinjenja djela sud je imao na umu da je optuženik u jednom trenutku saznao da ga supruga LVT, s kojom je u braku od 2001. te s kojom ima dvoje djece, vara, da je u ljubavnom odnosu s oštećenikom te je upravo ta činjenica bila pobudu za optuženikovo protupravno postupanje, odnosno počinjenje ovog kaznenog djela. Iako ne postoji opravdanje za činjenje kaznenih djela, evidentno je da je optuženik bio povrijeđen i razočaran onime što je doživio, strah da se cijela ta priča ne sazna govori u prilog zaključka o bojazni da ovakvim postupkom njegove supruge i oštećenika ne bude osramoćen u društvu, zbog čega je pribjegao protupravnom postupanju pokušavajući na taj način ostvariti osobnu zadovoljštinu, kompenzirati proživljeno te umanjiti vlastitu sramotu, a što proizlazi iz iskaza svjedoka GV koji je i naveo da mu je optuženik rekao da oštećenik mora platiti za nastale mu duševne boli. Iznesene okolnosti predstavljaju osobne, obiteljske i imovinske prilike optuženika koje su mu kod odmjeravanja kazne cijenjene olakotnima.

12.2. Nasuprot iznesenom, upornost koju je iskazao u protupravnom postupanju fokusirajući se isključivo na oštećenika, propuštajući pritom objektivno sagledati zbivanja između oštećenika i njegove supruge, posljedice koje je pretrpio oštećenik koje se ogledaju i kroz okolnost da je optuženik u cijelu priču uvukao i oštećenikovu obitelj, a tako i njegovu djecu koja s tim nemaju ikakve veze, da se ovdje radi o složenom, dvoaktnom kaznenom djelu čiji su zaštitni objekt i imovina i osobne slobode, to je sve izneseno sud cijenio otegotnim odmjeravajući kaznu optuženiku.

12.3. Slijedom iznesenog, a imajući na umu sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne, sud je optuženika za počinjeno kazneno djelo iznude na temelju članka 243. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 godine, međutim isto tako ocjenjuje da optuženik, i bez izvršenja kazne, neće ubuduće činiti kaznena djela zbog čega mu je, na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja u trajanju 3 godine, a koje vrijeme provjeravanja ocjenjuje prikladnim upravo ličnosti optuženika i okolnostima počinjenja kaznenog djela te koje počinje teći po pravomoćnosti presude. Osim toga, a kako bi se u potpunosti ostvarila svrha kažnjavanja, ne zanemarujući pritom narav počinjenog kaznenog djela i interes oštećenika, sud je optuženiku izrekao i posebnu obvezu popravljanja štete počinjene kaznenim djelom iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 te je optuženiku određen rok u trajanju 3 mjeseca po pravomoćnosti presude da oštećeniku popravi štetu koju je prouzročio protupravnim postupanjem na način kako je pobliže opisano u izreci presude, a uz upozorenje u smislu članka 58. stavak 5. KZ/11 da će, ako u potpunosti ili u većoj mjeri ne izvrši određenu posebnu obvezu, sud donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen. Upravo citirana zakonska odredba iz članka 58. stavak 5. KZ/11, prema ocjeni ovoga suda, govori u prilog zaključku da je smisao posebne obveze naložene na opisan način, kao svojevrsni „dvostruki uvjet“, obvezati optuženika da obešteti oštećenika u za to primjerenom roku, a nepostupanje u skladu s naloženom obvezom za posljedicu ima opoziv uvjetne osude odnosno izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen, dok u tom slučaju oštećeniku koji nije namiren na raspolaganju stoji redovan pravni put kroz ostvarenje dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva.

12.4. Upravo ovakvom kaznom na koju je optuženik osuđen sud nalazi da će biti postignuta svrha kažnjavanja, odnosno da će ovakva kazna korektivno utjecati na optuženika na način da se kloni protupravnog postupanja. Osim toga, ovakva je kazna, po ocjeni suda, primjerena da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

13. U odnosu na postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećenika zakonskom odredbom članka 158. stavak 1. ZKP/08 propisano je da o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud, dok je stavkom 2. istog članka ZKP/08 propisano da sud može u presudi kojom optuženika proglašava krivim oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za ostatak ga uputiti u parnicu. Oštećeni LV postavio je u ovom postupku protiv optuženika imovinskopravni zahtjev u iznosu 13.418,28 eura (u eurima izražen zbroj 95.000,00 kuna i 6.100,00 kuna, odnosno ukupno 101.100,00 kuna) pa kako sud, na temelju prethodne analize dokaza nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je predmet počinjanja ovog kaznenog djela upravo naznačeni iznos postavljenog imovinskopravnog zahtjeva, to nalazi i pouzdanu osnovu za njegovom dosudom te je stoga imovinskopravni zahtjev valjalo dosuditi oštećeniku u cijelosti, a kako je i pobliže naznačeno u izreci.

14. Optuženik je, kada ga sud proglasi krivim, sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, koje, a uvažavajući optuženikove prethodno utvrđene imovinske prilike, sud nije utvrdio. Troškovi kaznenog postupka propisani su člankom 145. stavak 2. ZKP/08, a tijekom ovog kaznenog postupka čini ih paušalna svota propisana člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 koju je sud, obzirom na trajanje i složenost postupka koje se ogleda u brojnosti radnji koje su policija i državno odvjetništvo poduzimali tijekom prethodnog postupka, no i brojnost rasprava održanih kod suda te ispitanih svjedoka, odredio u iznosu 800,00 eura, kao i nužni izdaci oštećenika te nagrada i nužni izdaci njegova opunomoćenika koji su propisani člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08, čija će visina biti određena posebnim rješenjem. Optuženik je trošak kaznenog postupka dužan podmiriti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude.

15. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Tihana Bokan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke i oštećenik mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA.:

1. ODO u Novom Zagrebu na broj KO-DO-158/2023

2. Optuženi JVT

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Tihomir Mišić

4. Opunomoćenik oštećenika, odvjetnik Ivan Stanić

5. U spis