REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kžzd-16/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆĐ, zbog kaznenih djela iz članka 163. stavka 1., članka 165. stavka 1. i članka 161. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zadru i branitelja optuženika Tomislava Gambiraža, odvjetnika u Zadru, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru od 3. ožujka 2025. br. Kzd-49/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 5. lipnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku za mladež Irene Senečić i zamjenice branitelja, odvjetnice Mande Juraga,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ĆĐ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru od 3. ožujka 2025. pod brojem Kzd- 49/2024 optuženi ĆĐ proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11 opisano u točki 1. izreke te presude, kazneno djelo mamljenja djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11 opisanog u točki 2. izreke te kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Optuženiku su utvrđene kazne i to za kazneno djelo iz članka 163. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 165. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz članka 161. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine te za kazneno djelo iz članka 163. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci pa je optuženi ĆĐ na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine u koju mu je, temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka uhićenja 13. prosinca 2023., pa nadalje.

2. Na temelju članka 165. stavka 2. i članka 163. stavka 4. KZ/11 od optuženika je trajno oduzet pornografski sadržaj i materijali oduzeti Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske, Službe kriminalističke policije broj 00105823, te će se njihov sadržaj uništiti.

3. Sukladno članku 149. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. i 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci kao i nagrada branitelja, zbog lošeg imovnog stanja optuženika, padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da vijeće nadležnog županijskog suda preinači pobijanu presudu u odnosu na kaznu i optuženiku utvrdi strože pojedinačne kazne te ga osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u dužem trajanju.

5. Žalbu je podnio i optuženi ĆĐ po branitelju odvjetniku Tomislavu Gambiraža i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, sa prijedlogom da se pobijena presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, uz prijedlog da bude izvješten o održavanju sjednice vijeća.

6. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi po istom branitelju sa prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, a prihvati žalba optuženika i pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno sa se presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

7. U skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

8. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženi i njegov branitelj te državni odvjetnik, pa su sjednici vijeća prisustvovali zamjenica ŽDO Šibenik za mladež Irena Senečić, te zamjenica branitelja optuženika, odvjetnica Manda Juraga, dok sjednici nije nazočio optuženik za kojega je branitelj uputio dopis 5. lipnja 2025. navodeći da nije nužna prisutnost optuženika sjednici vijeća te da je isti upoznat sa sadržajem podnesene žalbe i da je izrazio suglasnost da branitelja zamjenjuje odvjetnica Manda Juraga.

9. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. KZP/08 jer da se u obrazloženje pobijane presude iznosi samo "postupovni materijal" bez ikakve ocjene, zaključka i stajališta suda. Time žalitelj u stvari smatra da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Suprotno izloženoj tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je iznio jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, slijedom čega nije ostvarena ova žalbena osnova. Drugo je pitanje slaže li se žalitelj sa zaključcima prvostupanjskog suda što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja.

10.1. Optuženik nadalje ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 9. ZKP/08 smatrajući da je optužba prekoračena. Navedena povreda prema žalitelju sastoji se u tome što je prvostupanjski sud izvršio intervenciju u činjenični opis kaznenog djela iz članka 163. stavka 1. KZ/11 navedenog u točki 1. izreke pobijane presude i to na način da je umjesto riječi "dana 22. prosinca 2022", stavio riječi "dana 24. prosinca 2022", pa da je sporni događaj povezao s drugim datumom a ne onim navedenim u optužnici, čime je povrijeđen objektivni identitet optužnice.

10.2. Suprotno izloženom stajalištu žalitelja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kada je prvostupanjski sud u činjeničnom opisu djela izmijenio datum, pa je umjesto 22. prosinca 2022., naznačio drugi datum 24. prosinca 2022., kada je optuženi od djeteta žrtve tražio da mu pošalje fotografiju svog spolnog organa, što je utvrđeno iz materijalne dokumentacije - WhatsApp poruka, te je izvršena intervencija u činjeničnom opisu djela valjano i obrazloženo u točki 16.3. obrazloženja pobijane presude, time prvostupanjski sud ničim nije povrijedio objektivni identitet optužnice, a niti je prekoračio, kako to pogrešno smatra žalitelj.

10.3. Stoga kako nisu ostvarene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio i da bi bile počinjene povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti, žalba optuženika izjavljena iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

11. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u žalbi bezuspješno pokušava dovesti u pitanje vjerodostojnost i istinitost iskaza djeteta žrtve CĐ smatrajući da dijete žrtva u iskazu datom pred sucem istrage nije govorilo istinu.

11.1. Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio iskaz djeteta žrtve kao valjan i vjerodostojan smatrajući da je njegov iskaz u skladu i sa iskazom njegove majke ĆĐŽ te suglasan i sa tekstualnim porukama, fotografijama i snimkama iz mobitela optuženika. Osim toga, dijete žrtva obzirom da optuženika nije nikada osobno upoznao niti susreo, nema nikakvog razloga istoga neosnovano teretiti.

11.2. Naime, osnovano je iskaz djeteta žrtve prvostupanjski sud doveo u vezu sa sadržajem mobitela optuženika. Zapisnikom o pretrazi mobitela optuženika izdvojen je inkriminirani sadržaj poruka koje je razmjenjivao sa djetetom žrtvom, a prileže spisu – Izvješće o izdvajanju (stranica 26-77 spisa) sa pripadajućim DVD-ovima (stranica 78 i 79 spisa). Upravo analiza predmetnog sadržaja potvrđuje kontakte optuženika sa djetetom žrtvom, zbog čega osnovano prvostupanjski sud zaključuje da ne postoje nikakve dvojbe u pogledu postojanja inkriminiranih poruka niti njihova sadržaja. Tako pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je reproduciranjem DVD medija i pogledom ispisanih poruka te snimljenih fotografija utvrđeno da je u periodu od 24. prosinca 2022. do 8. veljače 2023. optuženik djetetu žrtvi uputio sedam fotografija muškog spolnog organa te veći broj tekstualnih poruka u kojima traži da slika svoj spolni organ i njemu pošalje sliku, predlaže susret sa djetetom žrtvom kako bi ostvario oralni seksualni odnos te je ujedno, utvrđeno da je optuženik posjedovao pet videoteka koje prikazuju djecu različite dobi u seksualno eksplicitnom ponašanju i još 26 fotografija istog sadržaja koji nisu upućeni djetetu žrtvi. Kod takvog stanja stvari osnovano prvostupanjski sud obranu optuženika u kojoj je negirao bilo kakav kontakt sa djetetom žrtvom te posjedovanje inkriminiranog sadržaja dječje pornografije u svom mobilnom uređaju, ocjenjuje kao neživotnu te očito danu u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti. Naime, da je tomu tako i da je do inkriminiranog kontakta optuženog sa djetetom žrtvom došlo uostalom potvrđeno je i iz nalaza mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe za digitalnu forenziku od 17. siječnja 2025. Neosnovano pri tomu žalitelj upire da iz navedenog nalaza ne proizlazi da je optuženik na svom mobitelu imao 26 fotografija i 5 videa sa dječjom pornografijom. Kao prvo, kako je to osnovano našao i prvostupanjski sud, u tom pravcu vještačenje nije niti naloženo, a kao drugo, po ocjeni ovog suda, to bi bilo suvišno jer je navedeni sadržaj pronađen i izdvojen prilikom pretrage mobitela optuženika, a nalazi se na priloženim DVD materijalima. Također, nije osnovana niti žalba optuženika kada tvrdi da je prvostupanjska presuda temeljena na Izvješću o analizi pretrage mobitela optuženika sastavljenog od strane policijske službenice CĐŽ, smatrajući da to Izvješće nije dokaz u postupku već da ima samo određenu spoznajnu vrijednost. Prvostupanjski je sud u točki 11.2. pravilno zaključio da predmetno Izvješće o analizi pretrage predstavlja neslužbeni pomoćni alat koji ima tek određenu spoznajnu vrijednost, obzirom na iskaz policijske službenice koja je u tom pravcu navela da bi inkriminirani sadržaj mobitela izdvojila samo radi lakšeg snalaženja pri daljnjem vođenju postupka.

11.3. Prema tome, posve neutemeljeno se u žalbi dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza djeteta žrtve, obzirom da bi njegov iskaz bio u skladu sa izdvojenim sadržajem mobitela optuženika. Pri tomu žalitelj, sa svog subjektivnog stajališta, procjenjuje navode iskaza djeteta žrtve pa tako ističe da bi u stvari dijete žrtva prvo kontaktiralo optuženika. Kod toga, osnovano prvostupanjski sud smatra da ta okolnost nije od utjecaja jer je posve svejedno tko je s kim uspostavio kontakt, imajući u vidu daljnji razvoj događaja.

11.4. Što se tiče kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11 optuženik u žalbi ističe da iz nalaza i mišljenja Službe za digitalnu forenziku proizlazi da bi slikovna datoteka poslana 22. prosinca 2022., koju je dijete žrtva uputilo optuženiku bila loše kvalitete i nije moguće utvrditi njezin sadržaj, dok da bi dijete žrtva iskazivalo da bi na traženje optuženika istome poslao jednu fotografiju muškog spolnog organa, a ne svojeg, pa da nije jasno kako je prvostupanjski sud mogao zaključiti sa se u konkretnom slučaju radi o slici na kojoj je spolni organ djeteta žrtve koje je slikalo i uputilo optuženiku. Pravilno je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude utvrdio da bi optuženik, dijete žrtvu nagovarao da fotografira i pošalje mu sliku svog spolnog organa čime bi ga potaknuo na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije. Budući da se iz poslane fotografije ne može razabrati da li se doista radi o spolnom organu kako to proizlazi iz nalaza Službe za digitalnu forenziku, a u tom pravcu osim iskaza djeteta-žrtve drugih dokaza u postupku nije bilo, osnovano je prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa toga kaznenog djela izostavio riječi "što je dijete žrtva CĐ i učinio", a kako je to obrazloženo u točkama 16.1. i 16.2. obrazloženja. U konkretnom slučaju obilježja kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11 optuženi je ostvario kada je, kako mu je to stavljeno i na teret u činjeničnom opisu, od djeteta žrtve tražio da fotografira svoj goli spolni organ i da mu takve fotografije pošalje, čime je optuženi ostvario obilježje poticanja djeteta na sudjelovanje u snimanju dječje pornografije. Nadalje, obilježje kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11 u konkretnom slučaju optuženi je ostvario slanjem djetetu žrtvi sedam fotografija svog spolnog organa u erekciji, dakle prikazujući djetetu žrtvi slike pornografskog sadržaja posredstvom mobilne aplikacije, tako da se u konkretnom slučaju radi o realnom stjecaju kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11 i upoznavanja djece sa pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11.

11.5. Optuženik u žalbi navodi a u odnosu na kazneno djelo mamljenja djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11 da iz iskaza oštećenog djeteta proizlazi da bi upravo dijete žrtva prvi predložio susret sa optuženikom, a što da proizlazi iz njihove komunikacije. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem iskaza djeteta žrtve te uostalom konteksta njihove međusobne komunikacije utvrdio da je optuženik predlagao oštećenom djetetu žrtvi da se susretnu i to porukama "dođi u grad", "pušit ću ti odlično", "kupit ću ti cipele", "kada bi", "kupit ću ti šteku i 20 eura oćeš". Dakle, iz navedenih poruka upućenih djetetu žrtvi jasno proizlazi da je optuženik poslao konkretan i nedvojben poziv djetetu žrtvi da se nađu i da nad njim izvrši spolnu radnju nudeći mu novac i cigarete. Stoga, osnovano prvostupanjski sud zaključuje i da bi optuženik time ostvario i obilježja kaznenog djela iz članka 161. stavka 1. KZ/11.

11.6. U odnosu na kazneno djelo iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11 optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud DVD sa tim sadržajem morao poslati na vještačenje radi forenzičke analize sadržaja. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, kako je to prednje i navedeno, doista nije bilo potrebno provođenje vještačenja inkriminiranog sadržaja izuzetog iz mobitela optuženika. Naime, kako je to osnovano zaključio i prvostupanjski sud iz reproduciranih DVD-a, čiji sadržaj je izuzet pretragom mobitela optuženika, nedvojbeno je proizlazilo da je optuženi posjedovao 26 fotografija i 5 video snimki djece u eksplicitnom seksualnom ponašanju, čime je optuženik neovlašteno posjedovao dječju pornografiju i time počinio i kazneno djelo iz članka 163. stavka 2. KZ/11.

12. Imajući u vidu sve predaje izloženo, prvostupanjski sud je na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za terećena kaznena djela, time da ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, zbog čega nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

13. Zbog odluke o kazni žalbu je podnio državni odvjetnik i optuženik.

13.1. Državni odvjetnik u žalbi navodi da prihvaća utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika, ali da je stava da im je prvostupanjski sud dao premali značaj, posebno činjenici ranije osuđivanosti optuženika pa i za istovrsna kaznena djela. Naime, ranija dugogodišnja kazna zatvora na optuženika očito nije utjecala da svoje postupanje uskladi sa društvenim i pravnim normama, pa da je valjalo pojedinačne kazne zatvora utvrditi u dužem trajanju, a posljedično izreći i strožu jedinstvenu kaznu zatvora.

13.2. Optuženik u svojoj žalbi ističe da mu je izrečena kazna prestrogo odmjerena jer da su olakotne okolnosti podcijenjene, a precijenjene otegotne okolnosti. Osim toga, da prvostupanjski sud nije cijenio njegovu iznimno tešku obiteljsku situaciju i iznimno loše materijalno stanje.

13.3. Prvostupanjski sud u smislu članka 47. KZ/11 pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja optuženiku nije našao olakotnih okolnosti, dok je kod otegotnih okolnosti uzeo u obzir njegovu raniju višestruku osuđivanost za kaznena djela protiv imovine, krađe, teške krađe, računalne prijevare, te za istovrsno kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11 i kazneno djelo mamljenja djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11 za koja djela je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci. Osim toga, optuženiku je cijenjena i upornost u protupravnom ponašanju prema djetetu žrtvi obzirom da je poduzimao protupravne radnje kroz period od pet mjeseci te činjenice da se radi o djetetu žrtvi koja spada u kategoriju posebno ranjivog djeteta, obzirom da intelektualno funkcionira na razini lake mentalne retardacije, kao i ustrajnost i nepokolebljivost u počinjenju djela.

13.4. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su na strani optuženika pravilno utvrđene i valjano cijenjene sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, a nakon što je utvrdio pojedinačne kazne zatvora, i to za kazneno djelo iz članka 163. stavka 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 165. stavka 1. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz članka 161. članka 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te za kazneno djelo iz članka 163. stavka 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pravilno optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Stajalište je ovog drugostupanjskog suda da je izrečena jedinstvena kazna optuženiku u svim primjerena za ostvarenje svrhe kažnjavanja, na način da se utječe na optuženika kao specijalnog povratnika, ali i na sve ostale članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno. Izrečena jedinstvena kazna zatvora sadrži i dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenih djela prouzročio, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

13.5. Stoga su žalbe državnog odvjetnika i optuženika izjavljene zbog odluke o kazni neosnovane, obzirom da je, suprotno stajalištu tih žalitelja, prvostupanjski sud optuženiku zbog počinjenja terećenih kaznenih djela izrekao sasvim dostatnu i primjerenu kaznenu sankciju, kojom će se, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, utjecati na optuženika, ali i na sve ostale, da shvate posljedice svog protupravnog ponašanja. Dakle, okolnosti koje optuženik ističe u žalbi, svoje loše materijalno stanje i obiteljsku situaciju ničim ne utječu na tako pravilno utvrđene kako pojedinačne kazne za svako pojedino djelo, a potom i na izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, a niti je, kako to smatra državni odvjetnik izrečenom kaznom podcijenjena činjenica da se radi o osobi optuženika koji je specijalni povratnik, zbog čega žalbe optuženika i državnog odvjetnika izjavljene zbog odluke o kazni, nisu osnovane.

14. Kako, dakle, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, valjalo ih je na temelju članka 482. ZKP/08 odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 5. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac