REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-158/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CI, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i 3. te članka 311. stavka 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i branitelja optuženika Ilije Franjića, odvjetnika u Zagrebu, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 15. travnja 2025. br. K-533/2025, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog CI kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod brojem K- 533/2025-16 od 15. travnja 2025. optuženi CI proglašen je krivim zbog počinjenja u stjecaju kaznenog djela neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavka 3. u vezi članka 52. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, pa su optuženiku prethodno utvrđene kazne i to za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 311. stavka 3. u vezi članka 52. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa je optuženik na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci u koju kaznu mu je, temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 9. siječnja 2025., pa nadalje.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka koja visina će sukladno članku 148. stavku 4. ZKP/08 biti utvrđena posebnim rješenjem.

3. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinskog kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu i to zbog odluke o kazni sa prijedlogom da županijski sud žalbu uvaži te preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženog strože kazni.

4. Žalbu je podnio i optuženi CI po branitelju, odvjetniku Iliji Franjiću iz Zagreba i to kako je navedeno zbog svih žalbenih razloga, a posebno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o visini kazne sa prijedlogom da se usvoji žalba i ukine pobijana presuda te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, a podredno da se pobijana presuda preinači i optuženom izrekne blaža kazna.

5. Odgovor na žalbu je podnio optuženi CI po istom branitelju sa prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

6. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

8. Žaleći se iz svih žalbenih razloga, kako je istaknuto u žalbi, optuženik pobija prvostupanjsku presudu i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, te nije utvrdio da bi bila počinjenja niti jedna povreda na koju pazi po službenoj dužnosti. Stoga nije niti osnovana žalba optuženika iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu oštećene RI, a da je njen iskaz neistinit i u suprotnosti sa navodima njegove obrane. Pojašnjavajući u žalbi ističe da su oštećena i on, unatoč izrečenoj mjeri opreza, zajedno živjeli u svome stanu do pogoršanja njegovog psihičkog stanja, uslijed čega je bio smješten u PB Vrapče, a po povratku iz bolnice da je oštećena prijavila kršenje mjera opreza.

9.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan i uvjerljiv iskaz oštećene RI koja je okolnosno i detaljno opisala da je optuženik 9. siječnja 2025. vozilom saniteta dovezen u stan u kojem ona boravi te da se isti nije htio udaljiti, zbog čega je nazvala policiju, a što da potvrđuje i službena zabilješka o dojavi sa pripadajućim izvješćem od 9. siječnja 2025. Oštećenica u svom iskazu, na što žalitelj upire, nije niti osporavala da je unatoč pravomoćno izrečenoj samostalnoj mjeri opreza optuženiku, i to zabrane približavanja oštećenoj te uspostavljanja bilo kakve veze sa istom, rješenjem br. Kv-257/24-12 od 6. ožujka 2024. ipak dopustila optuženiku da boravi u stanu sa njom. Za to je oštećenica navela sasvim prihvatljive i životne razloge ističući da je smatrala da je na optuženika utjecao dotadašnji boravak u istražnom zatvoru u pravcu da promijeni svoj odnos prema njoj. Međutim, suprotno tomu da bi je nastavio provocirati, maltretirati, vrijeđati i prijetiti "da je kurva, da joj treba odrezati glavu, da je on mora hraniti, da ode u javnu kuću…" Osnovano prvostupanjski sud izloženi iskaz oštećenice dovodi u vezu sa činjenicom da je oštećenica podnijela protiv optuženika kaznenu prijavu dana 13. prosinca 2024. zbog nasilja u obitelji, dok bi iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 9. prosinca 2024. proizlazilo da bi oštećenica prijavila optuženog da je napada usprkos sudskoj zabrani prilaska. Stoga, po stajalištu ovoga suda, činjenica da je oštećenica dopustila da optuženik boravi sa njom u stanu, za što je dala posve životne razloge, usprkos izrečenoj mjeri opreza, ničim ne dovodi u pitanje egzistiranje naložene mjere opreza prema optuženiku, koje su i izrečene upravo kao zamjena istražnozatvorskoj osnovi opasnosti od ponavljanja djela, te na obvezu optuženika da ih poštuje. Međutim, kako pravilno nalazi i prvostupanjski sud optuženik je usprkos tomu oštećenicu, ne samo vrijeđao, već bi joj uputio i prijetnje smrću riječima "da joj treba glavu odrezati", koje riječi su u svemu prikladne da na strani bilo koje osobe izazovu osjećaj straha za vlastiti život.

9.2. Slijedom navedenog, suprotno stajalištu žalitelja, činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu je u svemu pravilno i potpuno utvrđeno, zbog čega nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Optuženik u žalbi navodi i da prvostupanjski sud u predmetnom postupku nije primijenio odredbe Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne Novine" br. 76/24), obzirom da je utvrđeno da je optuženik teško psihički i duševno bolesna osoba, a što da proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja. Time žalitelj ustvari upire na povredu kaznenog zakona u pitanju ima li okolnosti koje isključuju krivnju.

10.1. Naime, odredbom članka 24. stavka 1. KZ/11 propisano je da neubrojiva osoba nije kriva i da joj se ne može izreći kazna, dok je stavkom 3. tog zakonskog članka propisano da će se prema osobi koja je u stanju neubrojivosti ostvarila protupravno djelo, postupiti prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

10.2. Iz provedenog psihijatrijskog vještačenja po vještaku dr. Davoru Zduniću proizlazi da je optuženik tempore criminis u odnosu na cjelokupnu inkriminaciju bio bitno smanjeno ubrojiv. Dakle, prihvaćajući nalaz vještaka kao stručan i objektivan, nema nikakve dvojbe da prema optuženiku nije bilo zakonskih uvjeta za primjenu Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, koje odredbe se primjenjuju isključivo kod počinitelja kaznenih djela koji su ta djela počinili u neubrojivom stanju, a što ovdje nije slučaj.

10.3. Stoga niti žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana, niti je ovaj drugostupanjski sud našao da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, na što pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

11. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, iako tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže, izuzev što predlaže da se pobijana presuda preinači i da mu se izrekne blaža kazna.

Zbog odluke o kazni žalbu je podnio i državni odvjetnik navodeći da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a podcijenio utvrđene otegotne okolnosti. Naime, da je evidentno da se radi o optuženiku koji je specijalni povratnik, na kojega izrečene kazne nisu utjecale da uskladi svoje ponašanje s društveno prihvaćenim normama. Osim toga, da optuženik iskazuje visok stupanj kriminalne volje, obzirom da čini kaznena djela na štetu iste osobe- oštećenice, zbog čega predlaže njegovo strože kažnjavanje.

11.1. Pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski je sud pravilno, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio na strani optuženika sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Tako je od olakotnih okolnosti optuženiku uzeta u obzir starija životna dob i činjenica da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, dok je od otegotnih okolnosti cijenjena dosadašnja kaznena osuđivanost i prekršajna kažnjavanost i to prema istoj oštećenici, pa nakon što su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to u trajanju od po šest mjeseci, optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci.

11.2. I po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, izrečena jedinstvena kazna zatvora optuženiku u trajanju od devet mjeseci u svemu je adekvatna težini počinjenih kaznenih djela i osobi optuženika i istom će se u konkretnom slučaju ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11. To iz razloga što, kada se uzme u obzir starija životna dob optuženika, kao i njegovo narušeno zdravstveno stanje, zbog čega je i vještak psihijatar ocjene da ne nalazi svrhovitim izricanje sigurnosnih mjera, jer da iako postoji opasnost da bi počinio isto ili teže kazneno djelo, optuženik više nema mentalnih kapaciteta da ih provede. Stoga je ocjena i ovoga suda da će se upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prva te utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.

12. Prema tome, obzirom da žalbe državnog odvjetnika i optuženog CI nisu osnovane, to ih je valjalo odbiti, i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 5. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac