Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-16/2021-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelja BE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po Hrvoju Zdilar, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ĐE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, radi naknade štete, nakon održana glavne i javne rasprave dovršene 6. svibnja 2025., u nazočnosti stranaka i punomoćnika stranka, po objavi, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, ŠE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplati tužiteljima TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.551,47 € sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 23. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljima solidarno naknadi trošak ovog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se 1. tužitelju TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužitelju CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ĐE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR sa zz kamatom tekućom od 5. lipnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je 22. svibnja 2020. tuženik uporabom podesnog oruđa odrezao tri stabla vinove loze i tri metra živice – hibiskusa, a nakon toga električnom pilom za željezo otpilio je metalnu konstrukciju duljine približno četiri metra, sve u vlasništvu tužitelja, a koja se imovina tužitelja nalazila na sjeveroistočnom dijelu nekretnine, kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zkul. [broj ZK uloška]. Odmah nakon štetnog događaja, 1.tužitelj je pozvao policiju čiji su službenici izašli na lice mjesta te izvršili očevid. Navodi da je zbog počinjene štete na imovini tužitelja, protiv tuženika podnesena kaznena prijava radi počinjenog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari opisanog u članku 235. stavka 1. KZ te se kazneni postupak vodi pred Općinskim državnim odvjetništvom u Karlovcu pod brojem: KP-DO-472/20. Navode da su tužitelji izvršili procjenu nastale štete. Procjenom vrijednosti uništene biljne sastojine na posjedu ŽE sačinjenom po ŽEU, ovlaštenom sudskom vještaku za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta, utvrđen je iznos štete na posječenoj lozi i živici – hibiskusu te očekivanom prinosu loze, u ukupnom iznosu od 7.786,53 kn. U odnosu na uništenu metalnu konstrukciju, tužitelji trpe štetu u iznosu od 11.437,50 kn prema ponudi za izradu nove konstrukcije, sačinjene po specijaliziranom obrtniku PE, vlasniku obrta [obrt]. Dakle, šteta koju tužitelji trpe štetnim radnjama tuženika ukupno iznosi 19.224,03 kn odnosno 2.551,47 EUr, te potražuju navedeni iznos sa zz kamatom od 23. svibnja 2020.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je dana 22.05.2020. odrezao tri stabla vinove loze, a nakon toga otpilio i iz zemlje iskopao metalne stupove koji su služili kao metalna potpora brajdi, a to je vidljivo i iz zapisnika o očevidu, a da se nikakva živica se tamo ne spominje jer je nije niti bilo.

Nadalje, priznaje se i da je to učinjeno na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali poriče da bi čestica bila vlasništvu tužitelja, već je ista u suvlasništvu tuženika i njegove supruge AE svakog u ½ dijela, što je vidljivo iz zk. izvatka. Priznaje da je podnijeta kaznena prijava, ali da nikakav postupak protiv tuženika nije pokrenut. Navodi da bilo kakva vještačenja koja su izvršena izvan ovog sudskog postupka ili postupka osiguranja dokaza nisu valjani dokaz u ovom postupku i tuženik ne priznaje njihovo korištenje, a posebno ne priznaje ponudu za izradu cijele konstrukcije jer je tužitelj iščupao samo stupove koji su se nalazili u njegovom dvorištu i na njegovoj čestici dok je sve ostalo, što je bilo na čestici tuženika ostalo tuženiku i može se ponovno upotrijebiti tako da se drugi stupovi zavare za taj dio konstrukcije i zabiju u zemlju koja je vlasništvo tužitelja.

Navodi da su stranke su godinama vodile spor oko ovog dijela zemljišta te su tužitelji taj spor izgubili i sud je presudio (predmet P-75/2016 ) da je dio zemljišta na kojem je bila vinova loza i na kojem su bili stupovi u vlasništvu tuženikovih roditelja, a sada tuženika. Tužitelji su upravo i tvrdili da su sadnjom loze postali i vlasnici tog dijela zemljišta, ali sud je potvrdio da sadnjom loze uz dozvolu djeda tuženika nisu mogli postati vlasnici tog dijela zemljišta. Budući je loza bila posađena na zemljištu u vlasništvu tuženika, kao i što su metalni stupovi bili betonom zaliveni u zemljište u vlasništvu tuženika to predstavlja vlasništvo tuženika budući prema čl. 9. ZV pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje. Što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji. Prema tome, kada je loza posađena postala je vlasništvo vlasnika nekretnine na kojoj je posađena, a isto vrijedi i za metalne stupove koji su zabetonirani u zemljište tuženika.

Navodi da su tužitelji stupove koji su bili na zemljištu spojili metalnom konstrukcijom za svoju kuću pa su tuženici dana 30.04.2020. putem svoje punomoćnice obavijestili tužitelje putem njihovog punomoćnika da sami uklone stupove jer su šipkama vezani za njihovu kuću. Isto tako je od strane punomoćnice upozoren i sin, odnosno nećak tužitelja OE u nekoliko navrata zamoljen da šipke ukloni. Tuženiku nije preostalo drugo nego da šipke sam ukloni budući tužbu za predaju u posjed nije mogao podnijeti jer je sud u predmetu P-75/2016 u kojem su tužitelji tražili priznanje prava vlasništva tog dijela odbio protutužbu pravnih prednika tuženika s predajom u posjed s obrazloženjem da se već nalaze u posjedu tog dijela zemljišta pa nemaju pravni interes za pokretanjem parnice. To je zapravo istina i protutužba na predaju u posjed bila je uložena samo opreza radi jer su tužitelji stalno svojatali dijelove zemljišta tuženika. Tužba za micanje stupova nije dolazila u obzir jer se radi o stupovima na zemljištu tuženika te se ne može pokrenuti postupak da se naloži tužiteljima da miče nešto sa zemljišta tuženika za što postoji neoboriva presumpcija da je u vlasništvu tuženika. Stoga je to bio jedini način, a tužitelji su upozoreni te im je dozvoljeno da stupove uklone sami jer je cijela konstrukcija vezana uz njihovu kuću, na što su se oni oglušili.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u se uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, zatim u spis ovoga suda broj P-75/16, R1-211/08 i P-1423/10, te je proveden dokaz saslušanjem stranka..

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete za uništena tri stabla vinove loze, tri metra živice – hibiskusa, te metalnu konstrukciju duljine približno četiri metra, u odnosu na koje tužitelji tvrde da su vlasnici i da su oni to davnih godina posadili i postavili na kčbr. [katastarska čestica].

6. U smislu odredbe čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosnima (NN 35/05), dalje: ZOO, tko drugom prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je štete nastala bez njegove krivnje.

7. Inače nesporno je između stranka da se posječena vinova loza i metalna konstrukcija te živica nalazila na prijeporu br. 1. označenog točkama B-C-G-D1-D2-B u predmetu P-75/16, u kojem su stranke vodile vlasnički spor u odnosu na taj dio zemljišta kčbr. [katastarska čestica].

8. Nije sporno da su vinovu lozu i metalnu konstrukciju na stupovima, posadili i postavili tužitelji 90-tih godina prošlog stoljeća, i to prema navodima tužitelja uz suglasnost svojih djede i bake EE i HE, kao među između njih i njihovog sina, a oca tužitelja, ME.

8.1. Naime, djed i baka EE i IE imali su kćer DE, majku tuženika, te sina ME, otac 1. i 2. tužitelja.

9. Sporno je, je li je tuženik bio ovlašten ukloniti vinovu lozu i metalnu konstrukciju (te živicu), obzirom na njegovu tvrdnju da je isto bilo posađeno i postavljeno na dijelu zemljišta kčbr. [katastarska čestica] u suvlasništvu njega i supruge, a da su tužitelji izgubili vlasnički spor u pogledu tog djela zemljišta, te je tuženik kao vlasnik u smislu odredba čl. 9. ZV, a nakon što je prethodno od tužitelja zatražio da izvrše uklanjanje, bio ovlašten sam izvršiti uklanjanje.

10. U postupku su saslušani 1. tužitelj i tuženik.

10.1. 1. tužitelj u iskazu navodi:

- da u odnosu na metalnu konstrukciju za koju tuže se ustvari radi o tri vertikalna stupa visine oko 3,5 m, koja su bila povezana sa metalnim cijevima i tu je bila vinova loza,

-da je iznad cijelog njihovog dvorišta bila ta metalna konstrukcija i vinova loza, i da je vinova loza je bila skroz nad njihovim dvorištem, a od poda pa do visine od 1 m nije bilo ni jednog grozda i tu je raslo šiblje od hibiskusa i to on zove živicom,

-da je vinova loza je sađena 1990., a sadio ju je njegov sin OE i pok. otac ME, time da su baka i djeda EE i HE bili i živjeli odmah do njih i između nije bilo nikakve ograde i naravno da je to posađeno i postavljeno uz njihovu suglasnost, i bilo je čak planirano da ta loza ide i na njihovo dvorište ali oni nisu htjeli obrezivati i raditi na lozi, a onda su i umrli.

-da je vinova loza tužitelj bila na njegovom (tužiteljevom) zemljištu gdje su bili ti metalni stupovi i da nije smatrao da nije na njegovom zemljištu ne bi ni zvao policiju, te i nakon što je vođena vlasnička parnica i dalje smatra da je vinova loza na njegovom zemljištu,

- ne sjeća je li ga tuženik zvao prije podnošenja tužbe na uklanjanje vinove loze i metalne konstrukcije, možda i je.

10.2. Tuženik je u iskazu naveo:

-da je njegov otac FE pokojni, a majka je živa, da je točno da je uklonio vinovu lozu i metalnu konstrukciju a što se tiče živice, ista je bila jedno kratko vrijeme pa se posušila time da je on (tuženik) posadio živicu jedno godinu dana prije nego spornog micanja, i ona je bila pored te metalne konstrukcije sa vinovom lozom, time da je najprije maknuo živicu, a onda metalnu konstrukciju i vinovu lozu.

-da je vinovu lozu sadio njegov djeda EE i otac FE i 1. tužitelj ŽE, a što se tiče metalne konstrukcije nju je postavio 1. tužitelj ŽE.

-vinovu lozu je on održavao sa svoje strane, a tužitelj sa svoje.

-motiv uklanjanja vinove loze i metalne konstrukcije bili su vlasnički sporovi koje pokrenuli tužitelji, a nakon što je taj postupak završen u više navrata pismenim putem preko odvjetnice od tužitelja tražio da to uklone i odvjetnica je u više navrata i usmeni putem tužiteljevog sina kontaktirala radi uklanjanja, vlasnički sporove su vodili njegovi roditelji a onda je on od njih preuzeo i završio.

-stupovi i vinova loza i živica su bili na njegovom zemljištu, a kada se radi o željeznoj konstrukciji nije ju uništio već je čuva pet godina i voljan ju je vratiti, kod rezanja željezne konstrukcije nije napravio oštećenja na kući tužitelja.

11. U pogledu dijela zemljišta na kojem se nalazila vinova loza i metalna konstrukcija vođen je vlasnički spor kod ovoga suda u predmetu broj: P-75/16, po tužbi ovdje 1. i 2. tužitelja protiv prednika tuženika DE i GE (majke i oca tuženika).

12. Uvidom u taj spis P-75/16utvrđeno je:

-da se u radilo dakle o vlasničkoj tužbi i vlasničkom sporu proizašlom iz postupka uređenja međe između stranaka i to između nekretnine prednika tuženika DE i GE - kčbr. [katastarska čestica] i nekretnine tužitelja ŽE i CE kčbr. [katastarska čestica],

- da su tužitelji svoj zahtjev da su vlasnici dijela kčbr. [katastarska čestica] (koja međaši sa kčbr. tužitelja 759/3) između točaka B-C-G-D1-D2-B ( prijepor 1) temeljili na činjeničnom opisu da su sadnjom vinove loze prije više od 20 godina (a tužba je podnijeta 2009.) postali vlasnici zemljišta jer je ista predstavljala međašnu oznaku između kčbr. [katastarska čestica] (u vlasništvu prednika tuženika) i kčbr. [katastarska čestica] (u vlasništvu tužitelja),

-da su tužitelji izgubili spor uz obrazloženje da tužitelji jesu posadili vinovu lozu, ali da su je posadili uz dozvolu djeda EE jer je na potezu G-D1 već postojao betonski zidić do kojeg su tužitelji imali betonirano dvorište, a da dogovor tužitelja sa djedom da posadi vinovu lozu ne znači da su tužitelji sadnjom vinove loze postali vlasnici zemljišta te da tužitelji nisu dokazali da bi bili vlasnici prijepornog dijela zemljišta tj. prijepora br. 1.,

-da su u tom predmetu tuženici DE i FE podnijeli protutužbu radi predaje u posjed prijepora br. 1. između točaka B-C-G-D1-D2 te su isti odbijeni s protutužbenim zahtjevom uz obrazloženje da su oni u posjedu tog prijepornog dijela zemljišta pa da stoga ne mogu zahtijevati da im se nekretnina preda u posjed.

13. Odredbom čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 96/96 i dr.) propisano je:

1) Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. (2) Trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje.

(3) Što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji. No, nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene.

14. Kao što je rečeno, posječena vinova loza i metalna konstrukcija te živica nalazili su se na prijeporu br. 1. označenog točkama B-C-G-D1-D2-B u predmetu P- 75/16, te obzirom su dakle vinova loza sa metalnom konstrukcijom te živica, postavljeni po tužiteljima na kčbr. [katastarska čestica] tj. na dijelu zemljišta kojeg je vlasnik tuženik (ranije njegovi prednici), a tužitelji koji su tvrdili da su vlasnici tog dijela zemljišta – prijepor br. 1 između točaka B-C-G-D1-D2-B su, temeljeći svoj zahtjev na činjeničnom opisu da je vinova loza međa između njihove čestice kčbr. [katastarska čestica] te čestice prednika tuženika kčbr. [katastarska čestica], izgubili taj vlasnički spor, te obzirom je tuženik prije sporne radnje uklanjanja pozivao tužitelje da sami izvrše uklanjanje vinove loze i metalne konstrukcije (e mail prepiska na str. 67 spisa), a po čemu tužitelji nisu dobrovoljno postupili, ovaj sud nalazi da je tuženik kao vlasnik zemljišta čiji je, u smislu temeljem citiranog čl. 9. ZV , sastavni dio vinova loza, metalna konstrukcija i živica, bili ovlašteni temeljem svojih vlasničkih prava i ovlaštenja izvršiti uklanjanje te stoga ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete.

15. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

16.1. Trošak tuženika sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak pripada sukladno VPS i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

16.2. Tuženiku pripada trošak kako slijedi:

-sastav odgovora na tužbu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 20.9. 2022. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanje na ročištu 6.5.2025. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR ,

što je ukupno 700,00 EUR što uvećano za iznos od 175,00 EUR na ime PDV-a čini 875,00 EUR.

U Karlovcu 5. lipnja 2025.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Hrvoje Zdilar, odvjetnik u Zagrebu

2. Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu