P-504/2022-65

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetniku Bulatović Damiru iz [adresa], a protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, zastupanog po Odvjetničkom društvu Leko i Partneri iz Zagreba, povodom tužbe radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 20. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od dana 05. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 4. i članka 7. Ugovora o kreditu broj 9011275154 zaključenog dana 08. 05. 2006. između tužitelja IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Mladena Čopa iz [adresa] dana 22. 05. 2006. pod brojem OU-223/06 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak."

II. S dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 21.988,62 eura (dvadesetjednatisućadevetstotinaosamdesetosameuraišezdesetdvacenta), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta ima vratiti tužitelju sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta koja teče na iznos od:

10,38 eura od 30.06.2007. do isplate,

10,39 eura od 31.07.2007. do isplate,

90,96 eura od 31.08.2007. do isplate,

- 89,43 eura od 30.09.2007. do isplate,

- 89,24 eura od 31.10.2007. do isplate,

- 90,40 eura od 30.11.2007. do isplate,

- 89,67 eura od 31.12.2007. do isplate,

91,14 eura od 31.01.2008. do isplate,

-153,25 eura od 29.02.2008. do isplate,

155, 79 eura od 31.03.2008. do isplate,

- 151,32 eura od 30.04.2008. do isplate,

- 150,25 eura od 31.05.2008. do isplate,

- 151,57 eura od 30.06.2008. do isplate,

- 148,64 eura od 31.07.2008. do isplate,

148,69 eura od 31.08.2008. do isplate,

- 150,23 eura od 30.09.2008. do isplate,

- 164,01 eura od 31.10.2008. do isplate,

- 154,54 eura od 30.11.2008. do isplate,

- 163,97 eura od 31.12.2008. do isplate,

- 165,78 eura od 31.01.2009. do isplate,

- 166,31 eura od 28.02.2009. do isplate,

- 164,08 eura od 31.03.2009. do isplate,

- 164,27 eura od 30.04.2009. do isplate,

- 161,41 eura od 31.05.2009. do isplate,

- 158,94 eura od 30.06.2009. do isplate,

- 159,33 eura od 30.07.2009. do isplate,

- 160,29 eura od 31.08.2009. do isplate,

- 160,23 eura od 30.09.2009. do isplate,

- 158,80 eura od 31.10.2009. do isplate,

- 160,27 eura od 30.11.2009. do isplate,

- 163,63 eura od 31.12.2009. do isplate,

- 162,27 eura od 31.01.2010. do isplate,

- 164,39 eura od 28.02.2010. do isplate,

- 167,82 eura od 31.03.2010. do isplate,

- 166,86 eura od 30.04.2010. do isplate,

- 168,35 eura od 31.05.2010. do isplate,

- 179,03 eura od 30.06.2010. do isplate,

- 176,54 eura od 31.07.2010. do isplate,

- 182,60 eura od 31.08.2010. do isplate,

- 180,41 eura od 30.09.2010. do isplate,

- 175,96 eura od 31.10.2010. do isplate,

- 150,88 eura od 30.11.2010. do isplate,

159,07 eura od 31.12.2010. do isplate,

- 153,12 eura od 31.01.2011. do isplate,

- 155,01 eura od 28.02.2011. do isplate,

- 152,02 eura od 31.03.2011. do isplate,

- 152,25 eura od 30.04.2011. do isplate,

- 262,94 eura od 31.05.2011. do isplate,

- 290,69 eura od 30.06.2011. do isplate,

- 339,45 eura od 31.07.2011. do isplate,

- 298,32 eura od 31.08.2011. do isplate,

- 272,79 eura od 30.09.2011. do isplate,

- 269,60 eura od 01.10.2011. do isplate,

- 267,33 eura od 30.11.2011. do isplate,

- 279,55 eura od 31.12.2011. do isplate,

- 290,36 eura od 31.01.2102. do isplate,

- 291,25 eura od 29.02.2012. do isplate,

- 283,33 eura od 31.03.2012. do isplate,

- 287,25 eura od 30.04.2012. do isplate,

- 290,95 eura od 31.05.2012. do isplate,

- 285,08 eura od 30.06.2012. do isplate,

- 287,05 eura od 31.07.2012. do isplate,

- 283,74 eura od 31.08.2012. do isplate,

- 266,04 eura od 30.09.2012. do isplate,

- 172,88 eura od 31.10.2012. do isplate,

- 177,31 eura od 30.11.2012. do isplate,

- 176,04 eura od 31.12.2012. do isplate,

- 159,77 eura od 31.01.2013. do isplate,

- 174,00 eura od 28.02.2013. do isplate,

- 174,88 eura od 31.03.2013. do isplate,

- 68,06 eura od 30.04.2013. do isplate,

- 166,75 eura od 31.05.2013. do isplate,

- 208,22 eura od 30.06.2013. do isplate,

- 158,39 eura od 31.07.2013. do isplate,

- 163,61 eura od 31.08.2013. do isplate,

- 173,55 eura od 30.09.2013. do isplate,

- 168,62 eura od 01.11.2013. do isplate,

- 171,86 eura od 30.11.2013. do isplate,

- 175,48 eura od 31.12.2013. do isplate,

- 248,02 eura od 31.01.2014. do isplate,

- 251,99 eura od 03.03.2014. do isplate,

- 251,08 eura od 31.03.2014.d0 isplate,

- 245,21 eura od 02.05.2014. do isplate,

- 242,91 eura od 01.06.2014. do isplate,

- 243,65 eura od 30.06.2014. do isplate,

- 250,25 eura od 01.08.2014. do isplate,

- 255,63 eura od 31.08.2014. do isplate,

- 254,37 eura od 30.09.2014. do isplate,

- 258,82 eura od 31.10.2014. do isplate,

- 262,57 eura od 30.11.2014. do isplate,

- 260,54 eura od 31.12.2014. do isplate,

- 274,30 eura od 31.01.2015. do isplate,

- 271,96 eura od 28.02.2015. do isplate,

- 273,29 eura od 31.03.2015. do isplate,

- 279,02 eura od 01.05.2015. do isplate,

- 273,22 eura od 31.05.2015. do isplate,

- 272,81 eura od 30.06.2015. do isplate,

- 270,54 eura od 31.07.2015. do isplate,

- 268,31 eura od 31.08.2015. do isplate,

- 269, 70 eura od 30.09.2015. do isplate i

- 2.338,07 eura od 30.09.2015. do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.",

tužitelj se odbija kao neosnovanim.

III. Svaka strana snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 08. svibnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj 9011275154 za iznos kredita od 157.000,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe (čl. 4. i 7.) o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Navodi da je dana 30. rujna 2015. s tuženikom sklopio Dodatak Ugovora o kreditu, ali i po tom Ugovoru je zbog ništetnih odredbi iz Osnovnog ugovora preplatio određeni iznos kredita i to na ime više plaćenih kamata i tečajnih razlika u ukupnom iznosu od 21.988,62 EUR.

Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je to citirano u točki I. i II. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da su tužitelj i tuženik dana 30. rujna 2015. sklopili Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), pa stoga tužitelj više nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te posljedično tome i potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove.

Dajući odgovor na tužbu, tuženik je i istaknuo prigovor zastare potraživanja tražbine tužitelja.

Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.

3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u Ugovor o kreditu (list 7), Dodatak Ugovora o kreditu (list 20), vještački nalaz vještaka Rašić računovodstvo i revizija d.o.o. (list 24), Opće uvjete poslovanja s građanima (list 51), informacije o promjeni kamatnih stopa (list 55-59), provedene je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Matijević Marijani, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 119 i 214).

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

Naime, između stranaka nije sporno da su dana 08. svibnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 157.000,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.

Nesporno je da su stranke dana 30. rujna 2015. sklopili Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja, te da li je u obvezi vratiti tužitelju neosnovanu stečenu korist.

Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi po osnovi vještačkog nalaza vještaka Rašić Josipa, a sačinjenog prije podnošenja tužbe, sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Matijević Marijani.

Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da je tužitelj uslijed primjene promjenjive kamatne stope i uslijed ugovorene valutne klauzule u CHF, a u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj otplatio na ime kredita ukupno više 21.988,62 EUR.

6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.

Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.

Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.

Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

7. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

8. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).

Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.

S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.

9. Dakle, kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, bio bi je dužan vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).

Međutim, dana 30. rujna 2015. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sve s ciljem uklanjanja negativnih posljedica iz Ugovora o kreditu, a vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odnosno, istim odredbama spomenutog Zakona je omogućeno potrošačima kao korisnicima kredita u CHF izjednačavanje s potrošačima kao korisnicima kredita u EUR, a postupak konverzije kredita je propisan čl. 19.c. istog Zakona.

Na ročištu od 20. svibnja 2025. tužitelj je naveo da ne osporava zakonitost i ispravnost provedene konverzije Ugovora o kreditu.

To znači da je tuženik proveo konverziju spornog kredita sukladno članku 19.c. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15).

10. Dakle, kako je ovako izvedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj konverzijom kredita riješio pitanje preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, sud je stoga na stanovištu da tužitelj nema više pravo, tj. pravnu osnovu na povrat više plaćenog iznosa kredita zbog više plaćenih kamata i zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule), pa je stoga i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.

11. S druge strane, imajući u vidu sve naprijed iznijeto, sud je na stanovištu da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čl. 4. i 7. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, a na način suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, predstavljale nepoštene ugovorne odredbe, te su bile ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, pa je u pogledu istih odredbi i odlučio kao u točki I. izreke presude.

Ovo sve uzimajući u vidu da je čl. 328. Zakona o obveznim odnosima određeno da se pravo na isticanje (utvrđenje) ništetnosti ugovora ne gasi.

12. Kako je sud odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom naznačenim u točki II. izreke presude, nije bilo svrsishodno raspravljati ostale prigovore tuženika, kao što je to prigovor zastare.

13. Kako su obje stranke djelomično uspjele u parnici i u približno jednakim dijelovima (tužitelj u pogledu točke I. tužbenog zahtjeva, a tuženik u pogledu točke II. tužbenog zahtjeva), temeljem čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.

14. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.

U Daruvaru 05. lipanj 2025.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik Bulatović Damir, [adresa]

2. Odvjetničko društvo Leko i partneri, Zagreb