P-508/2022-51
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnici Jacinti Toš Špehar iz Bjelovara, a protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, povodom tužbe radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 26. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od dana 05. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuju se ništetnim odredbe toč. 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103189129 zaključen između tužitelja GJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg br. 3 a, OIB 23057039320, zaključen dana 31.03.2006.godine, kojima su u ispunjenju ugovora ugovorene promjenjive kamatne stope i valutna klauzula."
II. S dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
" Nalaže se tuženiku Erste & Steiermaerkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg br. 3 a, OIB: 23057039320 da tužitelju GJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vrati iznos od 3.619,24 Eur-a od Čega iznos od 3.367,95 Eur-a na ime tečajne razlike, a iznos od 251,29 Eur-a na ime razlike u kamatnoj stopi a sve sa zateznom kamatom po stopi od 15 % godišnje počev od 12.06.2007.godine do 31.12.2007.godine, po stopi od 14 % godišnje počev od 01.01.2008.godine do 30.06.2011.godine, po stopi od 12 % godišnje počev od 01.07.2011.godine do 31.07.2015.godine, od 01.08.2015.godine do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01.01.2023.godine do 31.12.2023.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024.godine do isplate po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, a koja teče na iznos glavnice od 3. 367,95 Eur-a koji se odnosi na tečajne razlike, i to na iznose od :
0,45 Eur-a počev od 12.06.2007.godine
0,43 Eur-a počev od 05.09.2006.godine
0,40 Eur-a počev od 04.10.2006.godine
0,18 Eur-a počev od 03.11.2006.godine
7,00 Eur-a počev od 04.11.2008.godine
1,39 Eur-a počev od 08.12.2008.godine
7,70 Eur-a počev od 07.01.2009.godine
11,15 Eur-a počev od 04.02.2009.godine
12,83 Eur-a počev od 06.03.2009.godine
8,51 Eur-a počev od 07.04.2009.godine
9,12 Eur-a počev od 06.05.2009.godine
7,28 Eur-a počev od 04.06.2009.godine
6,55 Eur-a počev od 07.07.2009.godine
6,28 Eur-a počev od 04.08.2009.godine
7,54 Eur-a počev od 04.09.2009.godine
6,00 Eur-a počev od 05.10.2009.godine
6,38 Eur-a počev od 05.11.2009.godine
7,37 Eur-a počev od 04.12.2009.godine
10,14 Eur-a počev od 05.01.2010.godine
14,65 Eur-a počev od 04.02.2010.godine
13,47 Eur-a počev od 04.03.2010.godine
17,20 Eur-a počev od 06.04.2010.godine
17,00 Eur-a počev od 06.05.2010.godine
19,63 Eur-a počev od 05.06.2010.godine
29,41 Eur-a počev od 09.07.2010.godine
24,58 Eur-a počev od 08.08.2010.godine
35,57 Eur-a počev od 06.09.2010.godine
29,51 Eur-a počev od 06.10.2010.godine
31,31 Eur-a počev od 05.11.2010.godine
37,15 Eur-a počev od 07.12.2010.godine
46,65 Eur-a počev od 08.01.2011.godine
41,36 Eur-a počev od 08.02.2011.godine
42,07 Eur-a počev od 06.03.2011.godine
37,28 Eur-a počev od 06.04.2011.godine
42,49 Eur-a počev od 09.05.2011.godine
55,11 Eur-a počev od 08.06.2011.godine
50,26 Eur-a počev od 10.07.2011.godine
76,47 Eur-a počev od 05.08.2011.godine
77,23 Eur-a počev od 06.09.2011.godine
54,19 Eur-a počev od 06.10.2011.godine
54,28 Eur-a počev od 05.11.2011.godine
50,69 Eur-a počev od 05.12.2011.godine
55,08 Eur-a počev od 06.01.2012.godine
58,46 Eur-a počev od 06.02.2012.godine
54,32 Eur-a počev od 05.03.2012.godine
61,63 Eur-a počev od 06.04.2012.godine
57,44 Eur-a počev od 07.05.2012.godine
58,02 Eur-a počev od 08.06.2012.godine
56,81 Eur-a počev od 09.07.2012.godine
57,47 Eur-a počev od 10.08.2012.godine
55,69 Eur-a počev od 10.09.2012.godine
54,38 Eur-a počev od 08.10.2012.godine
56,66 Eur-a počev od 10.11.2012.godine
55,48 Eur-a počev od 06.12.2012.godine
57,10 Eur-a počev od 07.01.2013.godine
53,65 Eur-a počev od 07.02.2013.godine
54,26 Eur-a počev od 08.03.2013.godine
57,66 Eur-a počev od 08.04.2013.godine
53,26 Eur-a počev od 08.05.2013.godine
50,79 Eur-a počev od 10.06.2013.godine
50,27 Eur-a počev od 08.07.2013.godine
51,97 Eur-a počev od 08.08.2013.godine
52,50 Eur-a počev od 06.09.2013.godine
55,84 Eur-a počev od 07.10.2013.godine
54,75 Eur-a počev od 16.11.2013.godine
57,14 Eur-a počev od 13.12.2013.godine
54,63 Eur-a počev od 14.01.2014.godine
53,51 Eur-a počev od 12.02.2014.godine
54,40 Eur-a počev od 11.03.2014.godine
54,13 Eur-a počev od 11.04.2014.godine
52,96 Eur-a počev od 12.05.2014.godine
52,63 Eur-a počev od 11.06.2014.godine
53,71 Eur-a počev od 11.07.2014. godine
54,82 Eur-a počev od 11.08.2014.godine
54,94 Eur-a počev od 11.09.2014. godine
61,78 Eur-a počev od 10.10.2014. godine
43,97 Eur-a počev od 11.11.2014.godine
56,74 Eur-a počev od 11.12.2014.godine
56,88 Eur-a počev od 12.01.2015.godine
56,96 Eur-a počev od 10.02.2015.godine
54,91 Eur-a počev od 10.03.2015.godine
54,91 Eur-a počev od10.04.2015.godine
54,91 Eur-a počev od 08.05.2015.godine
54,91 Eur-a počev od 09.06.2015.godine
41,36 Eur-a počev od 08.07.2015.godine
zatim koja zatezna kamata teče na iznos glavnice od 261,92 Eur-a koji se odnosi na razliku u kamatnoj stopi i to na iznos od:
14,21 Eur-a počev od 05.02.2008.godine
14,20 Eur-a počev od 04.03.2008.godine
14,20 Eur-a počev od 03.04.2008.godine
14,20 Eur-a počev od 05.05.2008.godine
14,19 Eur-a počev od 04.06.2008.godine
14,19 Eur-a počev od 04.07.2008.godine
14,19 Eur-a počev od 04.08.2008.godine
14,18 Eur-a počev od 04.09.2008.godine
14,18 Eur-a počev od 03.10.2008.godine
14,17 Eur-a počev od 04.11.2008.godine
14,17 Eur-a počev od 08.12.2008.godine
14,16 Eur-a počev od 07.01.2009.godine
14,15 Eur-a počev od 04.02.2009.godine
14,15 Eur-a počev od 06.03.2009.godine
14,15 Eur-a počev od 07.04.2009.godine
23,00 Eur-a počev od 06.05.2009.godine
15,60 Eur-a počev od 04.06.2009.godine
pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.",
tužitelj se odbija kao neosnovanim.
III. Svaka strana snosi svoje troškove.
IV. Tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 4.213,30 EUR odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 31. ožujka 2006. zaključio Ugovor o kreditu za iznos kredita od 51.900,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Navodi da je dana 27. siječnja 2016. s tuženikom sklopio Aneks broj 1. Ugovora o kreditu, ali i po tom Ugovoru je zbog ništetnih odredbi iz Osnovnog ugovora preplatio određeni iznos kredita i to na ime više plaćenih kamata, razlike glavnice i tečajnih razlika, te razlike glavnice po konverziji sve u ukupnom iznosu od 3.619,24 EUR.
Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je to citirano u točki I. i II. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da su tužitelj i tuženik dana 27. siječnja 2016. sklopili Aneks broj 1. Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), pa stoga tužitelj više nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te posljedično tome i potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove.
Dajući odgovor na tužbu, tuženik je istaknuo prigovor prijeboja u iznosu od 4.213,30 EUR u odnosu na sve niže kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu.
Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, usvoji tuženikov prigovor prijeboja, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u Aneks broj 1. Ugovora o kreditu od 27. siječnja 2016. (list 15), Ugovor o kreditu od 31. ožujka 2006. (list 21), Pregled prometa po partiji kredita (list 32-49), Otplatni plan za kredit (list 50-84), reklamni materijal tuženika za kredite (list 134-166), Obavijest o izračunu konverzije kredita (list 201), izračun konverzije kredita (list 205- 214), obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita (list 215), Nacrt Aneksa Ugovora o kreditu (list 217), letak s informacijama o EURIBOR-u i kretanju tečaju EUR-a (list 223), informacije o valutnoj klauzuli i kretanju tečaja EUR-a (list 224), obrazac za prihvat izračuna konverzije (list 225), pisani iskaz svjedoka BJ (list 251), obavijest o kreditu (list 253), otplatni plan kredita (list 254-257), obavijest o usklađivanju kamatne stope (list 258), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Matijević Mariji iz [adresa], te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 303, 347 i 396).
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Naime, između stranaka nije sporno da su dana 31. ožujka 2006. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 51.900,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.
Nesporno je da su stranke dana 27. siječnja 2016. sklopili Aneks broj 1. ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja, te da li je u obvezi vratiti tužitelju neosnovanu stečenu korist.
Sporno je da li je i osnovan tuženikov prigovor prijeboja.
5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo prethodno vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Matijević Marijani iz [adresa].
Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da je tužitelj uslijed primjene promjenjive kamatne stope i uslijed ugovorene valutne klauzule u CHF otplatio na ime kredita ukupno više na ime plaćenih kamata i tečajnih razlika u iznosu od 3.619,24 EUR.
6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.
Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.
Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.
Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
7. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
8. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.
S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.
9. Kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, bio bi je dužan vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).
Međutim, dana 30. rujna 2015. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sve s ciljem uklanjanja negativnih posljedica iz Ugovora o kreditu, a vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odnosno, istim odredbama spomenutog Zakona je omogućeno potrošačima kao korisnicima kredita u CHF izjednačavanje s potrošačima kao korisnicima kredita u EUR, a postupak konverzije kredita je propisan čl. 19.c. istog Zakona.
Naime, tijekom postupka tužitelj nije ni osporavao pravilnost i zakonitost provedene konverzije spornog Ugovora o kreditu, već je samo tvrdio da i nakon konverzije Ugovora o kreditu i dalje postoji preplata kredita po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
Stoga, za pretpostaviti je da je konverzija spornog Ugovora o kreditu, a zaključenog između stranaka, provedena u skladu s čl. 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
To znači da su time obračunate i više plaćene kamate i razlike tečaja CHF.
10. Dakle, kako je ovako izvedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj konverzijom kredita riješio pitanje preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, sud je stoga na stanovištu da tužitelj nema više pravo, tj. pravnu osnovu na povrat više plaćenog iznosa kredita zbog više plaćenih kamata i zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule), pa je stoga i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.
11. S druge strane, imajući u vidu sve naprijed iznijeto, sud je na stanovištu da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čl. 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, a na način suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, predstavljale nepoštene ugovorne odredbe, te su bile ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, pa je u pogledu istih odredbi i odlučio kao u točki I. izreke presude.
Ovo sve uzimajući u vidu da je čl. 328. Zakona o obveznim odnosima određeno da se pravo na isticanje (utvrđenje) ništetnosti ugovora ne gasi.
12. Kako je utvrđeno da je tuženik u Ugovoru o kreditu svjesno koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, odnosno kako time proizlazi da je u zasnivanju obveznog odnosa s tužiteljem postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima), onda temeljem čl. 6. Zakona o obveznim odnosima tuženik i ne može tražiti ostvarenje svojih prava povodom takvih odredbi Ugovora jer bi to značilo zlouporabu prava.
Stoga je sud i odbio tuženika s prigovorom prijeboja kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki IV. izreke presude.
13. Kako su obje stranke djelomično uspjele u parnici i u približno jednakim dijelovima (tužitelj u pogledu točke I. i IV. tužbenog zahtjeva, a tuženik u pogledu točke II. tužbenog zahtjeva), temeljem čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.
14. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.
U Daruvaru 05. lipanj 2025.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnica Jacinta Toš Špehar, Bjelovar
2. Odvjetničko društvo Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb
