REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-592/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Golubić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH iz Zagreba, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Zrinke Golubić, odvjetnice, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH iz Zagreba, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, isplatiti tužiteljici SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.343,99 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- na iznos od 72,13 EUR tekućom od 16. ožujak 2016. do isplate,

- na iznos od 76,89 EUR tekućom od 16. travanj 2016. do isplate,

- na iznos od 74,04 EUR tekućom od 16. svibanj 2016. do isplate,

- na iznos od 87,46 EUR tekućom od 16. lipanj 2016. do isplate,

- na iznos od 93,56 EUR tekućom od 16. srpanj 2016. do isplate,

- na iznos od 74,14 EUR tekućom od 16. kolovoz 2016. do isplate,

- na iznos od 42,97 EUR tekućom od 16. prosinac 2016. do isplate,

- na iznos od 63,75 EUR tekućom od 16. siječanj 2017. do isplate,

- na iznos od 58,93 EUR tekućom od 16. veljača 2017. do isplate,

- na iznos od 11,45 EUR tekućom od 16. ožujak 2017. do isplate,

- na iznos od 9,95 EUR tekućom od 16. travanj 2017. do isplate,

- na iznos od 11,59 EUR tekućom od 16. svibanj 2017. do isplate,

- na iznos od 3,73 EUR tekućom od 16. lipanj 2017. do isplate,

- na iznos od 15,61 EUR tekućom od 16. srpanj 2017. do isplate,

- na iznos od 15,81 EUR tekućom od 16. kolovoz 2017. do isplate,

- na iznos od 10,15 EUR tekućom od 16. rujan 2017. do isplate,

- na iznos od 10,03 EUR tekućom od 16. studeni 2017. do isplate,

- na iznos od 0,61 EUR tekućom od 16. prosinac 2017. do isplate,

- na iznos od 34,03 EUR tekućom od 16. siječanj 2018. do isplate,

- na iznos od 20,81 EUR tekućom od 16. veljača 2018. do isplate,

- na iznos od 7,39 EUR tekućom od 16. ožujak 2018. do isplate,

- na iznos od 16,32 EUR tekućom od 16. travanj 2018. do isplate,

- na iznos od 3,00 EUR tekućom od 16. svibanj 2018. do isplate,

- na iznos od 1,94 EUR tekućom od 16. lipanj 2018. do isplate,

- na iznos od 28,50 EUR tekućom od 16. srpanj 2018. do isplate,

- na iznos od 5,44 EUR tekućom od 16. kolovoz 2018. do isplate,

- na iznos od 9,89 EUR tekućom od 16. rujan 2018. do isplate,

- na iznos od 29,92 EUR tekućom od 16. listopad 2018. do isplate,

- na iznos od 7,21 EUR tekućom od 16. studeni 2018. do isplate,

- na iznos od 16,32 EUR tekućom od 16. prosinac 2018. do isplate,

- na iznos od 35,62 EUR tekućom od 16. siječanj 2019. do isplate,

- na iznos od 20,19 EUR tekućom od 16. veljača 2019. do isplate,

- na iznos od 12,39 EUR tekućom od 16. ožujak 2019. do isplate,

- na iznos od 22,34 EUR tekućom od 16. travanj 2019. do isplate,

- na iznos od 21,05 EUR tekućom od 16. svibanj 2019. do isplate,

- na iznos od 51,09 EUR tekućom od 16. srpanj 2019. do isplate,

- na iznos od 11,50 EUR tekućom od 16. kolovoz 2019. do isplate,

- na iznos od 22,52 EUR tekućom od 16. rujan 2019. do isplate,

- na iznos od 22,40 EUR tekućom od 16. listopad 2019. do isplate,

- na iznos od 18,23 EUR tekućom od 16. studeni 2019. do isplate,

- na iznos od 27,06 EUR tekućom od 16. prosinac 2019. do isplate,

- na iznos od 42,76 EUR tekućom od 16. siječanj 2020. do isplate,

- na iznos od 33,32 EUR tekućom od 16. veljača 2020. do isplate,

- na iznos od 45,19 EUR tekućom od 16. ožujak 2020. do isplate,

- na iznos od 40,18 EUR tekućom od 16. travanj 2020. do isplate,

- na iznos od 3,65 EUR tekućom od 16. svibanj 2020. do isplate,

- na iznos od 0,76 EUR tekućom od 16. kolovoz 2020. do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR tekućom od 16. listopad 2020. do isplate,

- na iznos od 0,09 EUR tekućom od 16. studeni 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.456,81 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlen kod tuženika na mjestu medicinske sestre, a radni odnos tužitelja reguliran je Zakonom o radu (N.N.149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 i 127/17, u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11, 88/13 i 143/13, 29/18 u daljnjem tekstu: KU zdravstva) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 u daljnjem tekstu: TKU), kao i sklopljenim Ugovorom o radu odnosno Rješenjem o plaći tužitelja. Rad tužitelja organiziran je u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. Tužitelj radi u prvoj, drugoj smjeni, noću, od ponedjeljka do petka, zatim radi u prvoj, drugoj smjeni, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Plaća tužitelja regulirana je odredbama članka 47. (ranijeg) KU zdravstva, članka 45. KU zdravstva, članka 51. (ranijeg ) Temeljnog KU i članka 50. Temeljnog KU. Odredbe ranijeg KU zdravstva, u člancima 51, 57, 58 i sadašnji u člancima 49, 55, 56, 58, a Temeljni KU u članku 54., propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužitelja koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat. Osnovica plaće u javnim službama u periodu od 01. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. Tužitelj je ostvario pravo na povećanu plaću, između ostalog, i uslijed povećanja osnovice za obračun plaća od 01.12.2015. do 31.01.2017. Naime, u spornom periodu osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 36/09, 124/09 - dalje u tekstu: Zakon o osnovici plaće u javnim službama), dok je člankom 2. navedenog zakona propisano kako se ''osnovica plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.''. U spornom razdoblju je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 ), kao i sporazum Vlade RH i sindikata, i to kako slijedi: - Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine, nadalje, Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj, - Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, - da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Gore navedene Izmjene i dopune iz 2011. zaključene su na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena) ali se prema odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni KU- a, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, te da su istekle 26. siječnja 2017. U spornom periodu na snazi je TKU koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Nadalje, sukladno odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Revr-408/12 i odluci Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora (u daljnjem tekstu: KU) ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU-a. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost, odnosno nema za posljedicu ništetnost, kako to neosnovano tvrde u žalbama tuženica i umješač na strani tuženice. Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01. i 39/09.) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19.,) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a između ostalog i čl. 51. TKU, uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama. Prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama. Sporazum o osnovici plaće, njegove dodatke te izmjene dodatka potpisale su stranke koje mogu biti stranke, dok je predmet ugovora osnovica plaće iz radnog odnosa a što može biti predmet kolektivnog ugovora prema čl. 192. ZR-a, pa slijedom toga ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju i potpadaju pod zakonski pojam kolektivnog ugovora. Slijedom iznijetog svi naprijed navedeni predmetni dokumenti imaju karakter kolektivnog ugovora te su u konačnici su postali i njihov sastavni dio. Negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, Zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen rast BDP-a za više od 2,0 % u odnosu na prethodna tromjesečja. Odredba čl. VII. st 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH bila je povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Sukladno naprijed iznesenom, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju (prosinac 2015. do siječnja 2017.), budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto). Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za period od prosinca 2015 i cijelu 2016., jer je na snazi bio TKU i Sporazum o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. godinu bila određena u visini od 5.415,37 Kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama). Usprkos navedenom tuženik je tužitelju sve plaće u spornom periodu, odnosno od prosinca 2015. godine do prosinca 2016. godine obračunavao s osnovicom od 5.108,04 Kn odnosno na štetu tužitelja. Na obračun tužiteljeve plaće u spornom razdoblju primjenjuje se KU zdravstva prema kojem je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće (plaćanje redovnog rada, obračun svakog dodatka i uvećanje plaće, obračun naknade plaće itd.) pa je obračunom plaće s nižom osnovicom tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u periodu od prosinca 2015. do siječnja 2017. Vlada RH je tek na sjednici održanoj 29. prosinca 2016., na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela novu Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. Odluka je objavljena u Narodnim novinama broj 123/16, a stupila je na snagu 1. siječnja 2017. Prema novoj Vlade RH Odluci osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena je u visini od 5.211,02 kune bruto i primjenjivala se od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. Dakle, Republika Hrvatska, kao poslodavac, donijela je odluku o uvećanju osnovice za obračun plaća svojim zaposlenicima u javnim službama za 2%. Obzirom na navedeno tuženik je sve plaće plaće od prosinca 2015. do siječnja 2017. bio dužan obračunavati s osnovicom od 5.415,37 Kn. Sukladno naprijed navedenom je tuženik od prosinca 2015. nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto ispravnog obračuna 5.415,37 kn, za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., time da je plaća za siječanj 2017. obračunata sukladno Odluci Vlade RH od 29. prosinca 2016. uz povećanu osnovicu u iznosu od 5.211,02 kn. Unatoč tome tuženik je sve plaće u spornom periodu obračunavao s nižom osnovicom od 5.108,04 Kn. Pored naprijed navedenog prava tužitelj je od 01. listopada 2014. do dana podnošenja tužbe, ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 93/14 i 127/17). Odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13), te članka. 54. Temeljnog KU zdravstva propisano je: „ Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.“ Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak s osnova posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati. Tužitelj je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 04. kolovoza 2015. a primjenjuje se od 01. listopada 2015. godine) ostvario i pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59. a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „ Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 01. listopada 2015. tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelju po svim gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Tuženik nije tužitelju platio sve sate redovnog i prekovremenog rada ostvarenog na dane državnih blagdana i praznika, neradnih dana, te mu je i po navedenom osnovu nezakonito umanjio iznos plaće. Sukladno ranije navedenom tuženik je tužitelju nezakonito obračunavao plaće i naknade plaće te posljedično isplatio umanjene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.02.2016. do dana podizanja tužbe i to na način da u navedenom periodu nije plaćao sve ugovorene dodatke pa i dodatke s osnova posebnih uvjeta rada odnosno dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio u redovnom i u prekovremenom radu čime je povrijedio tužiteljevo pravo iz čl. 86. ranijeg ZOR-a (ZOR iz 2009. godine s izmjenama) i pravo iz čl. 94. ZOR-a (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine), a povezano s čl. 67. KU zdravstva (N.N 126/11), čl. 65. KU zdravstva (N.N 88/13), čl. 57 KU zdravstva (N.N. 143/13), čl. 55 KU zdravstva ( N.N. 29/18) i čl. 55. Temeljnog KU (N.N 141/12), te čl. 54. Temeljnog KU (N.N.128/17), te je ujedno tijekom cijele 2016. primjenjivao nižu osnovicu za obračun plaće a koja je opet temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće. U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi tužitelju, na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je tužitelj i u redovnom i u prekovremenom radu radio na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno tužiteljevo pravo iz čl. 86. ZOR-a (iz 2009.) i čl. 94. ZOR-a (na snazi od 07. kolovoza 2014. godine). Slijedom navedenog, tužitelj predlaže presuditi kao u izreci ove odluke.

2. Tuženik tijekom postupka nije podnio odgovor na tužbu.

3. Sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U postupku je utvrđeno:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, kako iz istog slijedi, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007.,zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1. svake godine;

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici

Hrvatskoj, kako iz istog slijedi;

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka, te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna, kako iz istog slijedi;

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano;

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu;

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno kako slijedi iz Tablice - tromjesečni obračun bruto domaćeg proizvoda prema rashodnoj metodi, stalne cijene, u cijenama prethodne godine;

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2% kako slijedi iz Priopćenja za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015. Državnog zavoda za statistiku. Rast BDP-a u trećem tromjesečju 2015. iznosio je 2,8%, što ukupno daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju 2015., od strane Državnog zavoda za statistiku RH, objavljen dana 4. prosinca 2015., kako slijedi iz Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. Iz Priopćenja za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. Državnog zavoda za statistiku slijedi da je dan 27.11.2015.;

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

6. Pri ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja sud polazi od pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDDS) predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Naime, činjenica je da navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene, ali ih je parafirao. Stoga sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zakonite te pravno valjane i proizvode pravne učinke. Ujedno takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011. te odluke Revr 1797/09-2 od 7. veljače 2012. te Gž-13/02), kao i odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. Također valja navesti da je odredbom čl. 254. st. 2. ZR propisano da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok je st. 3. propisano da tek ako se sindikati ne sporazume o sastavu pregovaračkog odbora, o istome odlučuje Gospodarsko-socijalno vijeće. Činjenica je da u konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici, a što ukazuje na to da su svi sindikati javnih službi, sukladno čl. 254. st. 2. ZR sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora. Konačno, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. - članak 51. stavak 4. (NN broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Ujedno se napominje da je činjenica da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), međutim prema odredbi iz članka 192. Zakona o radu (NN 93/14) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

7. Prema sadržaju navedenih IDDS ispunile su se pretpostavke za primjenu odredbe čl. III IDDS kojim je određen način povrata osnovice tako da ona iznosi 5.415,37 kuna bruto budući su službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva zadnja tromjesečja uzastopno, a u 2015. Navedeno pravno shvaćanje temelji se na toj odredbi te odredbi čl. VII st. 1. IDDS, koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u čl. III-IV IDDS. Čl. VII st. 1. IDDS propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom razdoblju opisanom u čl. III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a, ali iz odredbe čl. III proizlazi da se ona odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Dakle, prema podacima o realnom tromjesečnom stanju BDP-a (koje je objavio Državni zavod za statistiku RH) od IV kvartala 2014., pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, nego je BDP stalno rastao.

8. Odredba čl. VII st. 1. IDDS ne odnosi se na „povrat“ osnovice iz čl. III, već isključivo na „usklađenje“ osnovice iz čl. IV i V IDDS., jer je namjera Vlade RH bila „povrat“ osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn, dok je „odgoda uskladbe“ (dvanaest neprekidnih kvartala) konzumirana kroz čl. IV st. 5. IDDS i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. Odredbom čl. IV st. 5. IDDS je bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013., pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012., ne ispune pretpostavke iz čl. III IDDS.

9. Valja ukazati da je Vrhovni sud RH u odluci posl. br. Rev-1111/20 zauzeo pravno shvaćanje, da kako i izričito stoji u IDDS-a odredba čl. VII st. 1. IDDS-a propisuje da odgoda „uskladbe“ osnovice (ne i „povrata“ osnovice, reguliran u čl. III IDDS-a) nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanom u čl. III do V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Stoga odgovara koja bi to bila razdoblja a opisana u čl. III do V IDDS-a, i da li je u tim razdobljima zabilježen negativan rast BDP-a. Polazeći od sadržaja odredbi IDDS-a iz 2011. proizlazi da su u njima predviđena četiri razdoblja: 1.) razdoblje iz čl. II i čl. IV st. 5., koje teče od sklapanja IDDS-a iz 2011. i traje do ispunjenja pretpostavki za povećanje osnovice temeljem čl. III,

2.) razdoblje iz čl. III koje teče od povećanja osnovice na iznos od 5.415,37 kn, i traje do sljedeće promjene prema čl. IV st. 1.,

3.), razdoblje iz čl. IV st. 1. do 3., koje teče od daljnjeg povećanja osnovice po čl. V i 4.) razdoblje iz čl. V koje teče do kraja 2016.

Odredba čl. III IDDS-a, koja se odnosi i na „povrat osnovice“ se, prema njezinom sadržaju počinje primjenjivati od mjeseca u kojem službena statistika ukaže na rast tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, i ona se primjenjuje do prve slijedeće promjene osnovice prema IDDS-u. Prosječan rast tromjesečnog BDP-a od 2 % za dva tromjesečja uzastopno zabilježen je 27. studenoga 2015.

9.1. Nadalje, da odredba čl. VII određuje da se tim člankom utvrđuju „odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi iz dodatka odnosno izmjena i dopuna“, pa bi se prema sadržaju navedenog teksta dalo zaključiti da se ta odredba odnosi na sve odredbe Dodatka odnosno Izmjena i Dopuna, međutim, u stavku 1. te odredbe pojašnjeno je da se ta odredba odnosi na „uskladbu“ osnovice vezano uz članak IV, a uskladba osnovice se prema toj odredbi odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog BDP-a trajao, i ta uskladba (prema plaći u privredi) se primjenjuje od dana stupanja na snagu tih izmjena, a kada ta odredba govori o tromjesečnom negativnom rastu BDP-a, odredba čl. III spomenuta je samo kako bi se odredilo razdoblje na koje se odnosi zabilježen negativni rast BDP-a, sve opet vezano samo za ovu „uskladbu“ osnovice prema paritetu plaće u privredi, a ne i na „povrat“ osnovice u smislu članka III IDDS-a. Da je tome tako proizlazi iz Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je tim tumačenjem u čl. 1. izričito navedeno da se radi o „nespornom zajedničkom tumačenju odredbe članka IV u svezi sa člankom VII Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, te je u nastavku tumačenja i pojašnjeno na koji način će se vršiti „uskladba“ osnovice plaće dogovorena čl. IV st. 5. u svezi s čl. VII st. 1. IDDS-a.

9.2. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u toj odluci ističe da odredba čl. III IDDS-a ni gramatički ni sadržajno ne opisuje razdoblje u kojem je BDP zabilježio negativan rast, te tuženik (umješač) neosnovano tvrdi da bi razdoblje od 2011. do kraja 2014. predstavljalo razdoblje iz čl. III IDDS-a iz 2011., iako se očigledno radi o razdoblju iz čl. II i čl. IV st. 5. Osim toga, ističe se da je odredbom čl. VII c st. 3. IDDS- a iz 2011. ugovoreno da ako se nešto plaća ili povećava „za mjesec“, onda se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata ili povišica, a to znači da je razdoblje iz čl. III, tj. druga faza započela od 1. prosinca 2015. jer su pretpostavke iz čl. III ispunjene u studenom 2015., jer prema statističkim podacima DZS-u od četvrtog tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, a pozitivni rast se nastavio kroz 2015., 2016., 2017. godinu, a budući da u razdoblju iz čl. III, koje je počelo teći u prosincu 2015. nije bilo negativnog rasta, onda logički nije moguće primijeniti odgodu uskladbe iz čl. VII st. 1. IDDS-a iz 2011. jer se takva odgoda može primijeniti samo „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u čl. III do V“. Pri tome se ističe da se i u čl. VII b, točkama 2, 3. i 8. IDDS-a pod „metodološkim pretpostavkama“, koristi pojam usklađivanja plaća sukladno čl. IV st. 1. do 3. Negativan rast BDP-a zabilježen je u razdoblju iz čl. II i čl. IV st. 5. (prva faza), tj. u razdoblju od stupanja na snagu IDDS-a iz 2011. do kraja 2014. Taj negativni rast BDP-a (pad) konzumiran je kroz odgodu iz čl. IV st. 5. IDDS-a. Pojam „uskladbe“ iz čl. VII st. 1. IDDS-a odnosi se na usklađivanje osnovice temeljem čl. IV st. 1. do 3. IDDS-a te predstavlja „usklađivanje pariteta“ između plaće u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi, kako je to i propisano u točki 3. preambule (treća faza) kao i u samom čl. IV st. 1. do 3. IDDS-a.

9.3. Iz navedenog proizlazi da su IDDS-a, Vlada RH i sindikati dogovorili da se nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovedu do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću u privredi RH na razinu od 95:100., iz čega proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII st. 1. IDDS-a nije preduvjet za primjenu čl. III, odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009.

9.4. Stoga, je logično da je smisao navedenog teksta (iz citirane odredbe čl. VII st. 1.) isključiti razdoblje negativnog rasta BDP-a koje je zabilježeno između sklapanja Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sklapanja IDDS-a od 26. listopada 2011. jer je u razdoblju između svibnja 2009. i listopada 2011. zbog gospodarske krize ostvaren negativan rast BDP-a pa se, stoga navedeni tekst može protumačiti samo na način da se na IDDS-a ne primjenjuje negativan rast BDP-a koji je zabilježen kod sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009. Odredbom čl. IV st. 5. IDDS-a Vlada RH se obvezala povećati osnovicu plaće od 1. siječnja 2013., ako se do 31.12.2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III, na način što će provesti usklađenje bruto plaće u javnim službama sa bruto plaćom u privredi, a to su Vlada i sindikati javnih službi izričito i potvrdili Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012., kojim je u čl. 1. st. 1. izričito navedeno da je to nesporno i zajedničko tumačenje odredbi čl. IV u svezi čl. VII dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, te su u čl. 1. st. 4. dodatno pojasnili da se odgoda iz čl. VII st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV st. 5. IDDS-a, dok je čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja utvrđeno da je BDP prethodno ostvario negativan rast od 4 tromjesečja, da se primjena čl. IV st. 5. odgađa do 31.12.2013., (tj. 4 tromjesečja), a Vlada RH nije sukladno čl. 2. Vjerodostojnog tumačenja i čl. IV st. 5. IDDS-a povećala osnovicu nakon isteka 31. prosinca 2013. već je i dalje odgađala primjenu čl. IV st. 5. tijekom 2014. i 2015., s obzirom da je od potpisivanja Vjerodostojnog tumačenja zabilježeno još ukupno 8 tromjesečja negativnog rasta.

9.5. Od donošenja Vjerodostojnog tumačenja BDP je ostvario negativan rast od 8 uzastopnih tromjesečja (tj. ukupno 12 tromjesečja) pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena čl. IV st. 5. mogla odgoditi najkasnije do 31. 12. 2015., a kako Vlada RH nije postupila sukladno čl. IV st. 5. nameće se zaključak da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz čl. VII st. 1. IDDS-a. Budući da su se uvjeti za primjenu čl. III IDDS-a ispunili 27. studenoga 2015., dakle prije 31. prosinca 2015., osnovica plaće se sukladno čl. III IDDS-a povećala 27. studenoga 2015., tj. kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, s tim da se naglašava da odredbama IDDS-a nije ugovoreno da bi se činjenica negativnog rasta BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014., nakon što je pad BDP-a već korišten radi odgode iz čl. IV st. 5. mogla primijeniti i na razdoblje iz čl. III koje je počelo teći, tek krajem 2015., i u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a. Slijedom navedenog proizlazi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014. korišten radi odgode povećanja osnovice temeljem čl. IV st. 5. IDDS-a i to sukladno odredbama čl. 1. i 2. Vjerodostojnog tumačenja, i da se negativan rast BDP-a koji se koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV st. 5. ne može primijeniti za razdoblje iz čl. III IDDS-a, jer u tom razdoblju nije niti bilo negativnog rasta BDP-a, i što je čl. VII st. 1. IDDS-a relevantan samo za primjenu čl. IV st. 5. IDDS-a, tj. za odgodu „uskladbe“ pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za „vraćanje“ osnovice, dogovoreno u čl. III IDDS-a.

10. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci izražava slijedeća pravna shvaćanja: da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja) i da ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009.,vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).

11. Slijedom navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja po navedenoj osnovi i odlučiti kao u izreci, budući da je tuženik za razdoblje od 01.02.2016. do zaključno siječnja 2017., plaće tužitelja obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn. Navedeno slijedi iz provedenog financijskog vještačenja po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

12. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Nadalje da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Poslodavac je obvezan svakom radniku platiti prekovremeni rad. Ako radnik to želi, poslodavac će na njegov pisani zahtjev umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka odobriti korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana), sukladno mogućnostima organizacije rada.

13. Dodatkom I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 5. da se iza članka 59. u Kolektivnom ugovoru dodaje članak 59.a koji glasi: "Iznimno od članka 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću uz iznosu od 4% od osnovne plaće".

14. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

15. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%. Ovaj KU/18 primjenjuje se u utuženom razdoblju i sukladno Dodatku I KU (NN 35/19) te Izmjeni Dodatka I KU (NN 78/19).

16. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću uz iznosu od 4% od osnovne plaće.

17. Dodatkom II KU/18 (NN 92/19), koji je u primjeni od 01.09.2019. (čl. 34.), također je propisano u čl. 21. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a osnovna plaća se uvećava prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a čime se mijenja čl. 55. KU/18. Člankom 24. izmijenjen je čl. 58. KU/18, tako da je propisano zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

18. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati.

19. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja a prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

20. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) i čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

21. Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koji je donesen temeljem članka 38.st.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i koji propisuje da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. tog Zakona, pripada osiguranicima iz članka 7.st.1.t.1.-4., te 6.,8.,9.,20. i 25. tog Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. U konkretnom slučaju isto je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojim je to pravo uređeno povoljnije člankom 59.st.1., kojim je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navedeno je sadržano i u odredbi članka 58.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 i 128/17).

22. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljevih mjesečnih plaća u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, a naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u visini 85% od tužiteljevih plaća ostvarenih u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković, slijedi da za razdoblje od 01.02.2016. do 28.02.2021. godine:

-nema potraživanja po osnovi prekovremenog rada,

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 535,44 EUR,

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada iznosi 106,09 EUR,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 100,48 EUR.

Za razdoblje od 01.02.2016. do 31.01.2017. godine:

-pod pretpostavkom da tužitelju pripada potraživanje zbog neprimijenjene utužene osnovice, visina potraživanja po osnovu rada iznosi 601,98 EUR. Slijedom navedenog, visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 1.343,99 EUR (pojedinačni mjesečni iznosi iskazani u Tabeli 5. stupac 7. Nalaza).

24. Slijedom navedenog tužitelju u utuženom razdoblju pripada pravo na razliku plaće i naknade plaće, koji izračun je sačinio vještak, a po istom izračunu je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kojeg je valjalo usvojiti. Potraživanje po osnovi razlike plaće se odnosi na neisplaćene dodatke za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi, obračunate na prekovremeno odrađene sate, te posljedično tome i razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja kao i razlike plaće u pogledu prava na uvećanje osnovice u visini od 6% za razdoblje od veljače 2016. do 27. siječnja 2017. Tuženik na nalaz i mišljenje vještaka nije imao prigovora.

25. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec.

26. Bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

27. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima 10.03.2023. i 04.06.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 9.t.1.), za sastav podneska od 26.05.2025., u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 8.t.1.), za pristup na ročište za objavu odluke u visini od 50 bodova, što sveukupno iznosi 450 bodova, odnosno 900,00 eura, a uvećano za PDV iznosi 225,00 eura. Navedenom trošku valjalo je pridodati trošak financijskog vještačenja u visini od 331,81 eura. Stoga je ukupni parnični trošak tužitelju, priznat i dosuđen u visini od 1.456,81 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 12.08.2022. (budući da takav podnesak ne prileži spisu).

29. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 5. lipnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku